Dragana Smiljanić
Intervjuerka: Da li možete da se predstavite za početak?
Dragana Smiljanić: Dragana Smiljanić iz Lipjana. Živim u Lapljem Selu već 13 godina. Dobila sam stan od Kosovske Vlade.
Dragana Smiljanić: Kako pamtite period pre rata?
Dragana Smiljanić: Pre?! Pre devedesetih, bilo je dobro, posle devedesetih bilo je haos. Čak su i mala deca učena od malena da viču demokratija. Nisam mogla ulicu da prođem od njih. To je to. Demonstracije i razna čuda. Razna dešavanja.
Intervjuerka: Čega se sećate iz perioda rata i kako ste napustili svoj dom?
Dragana Smiljanić: Pa protesta, napada psihičkih, fizičkih. Nisi mogao mirno da izađeš. Ne sa svima, sa nekima. Znači ne sa svima, sa nekima. Sa nekima su bili kao i kod nas, i dobri i loši. Tako da ne mogu da odvojim to. Jer ja sam živela u istoj ulici sa… pola-pola smo bili. Tako da neki jesu bili normalni, neki ne. Kao i kod nas isto.
Intervjuerka: Da li ste pre rata imali dobre odnose sa komšijama Albancima?
Dragana Smiljanić: Pre?! Rekla sam već da od devedesetih ne. Pre devedesetih da, išli smo jedni kod drugih. I svadbe i veselja i čestitke i loše i dobro.
Intervjuerka: Da li mislite da rat možemo da ostavimo iza nas i zajedno izgradimo bolje društvo na Kosovu?
Dragana Smiljanić: Mislim da može i to. Da može 100% jer narod kao narod drugačije razmišlja. Vlast kao vlast, sasvim drugačije. Znači politika je čudo.