{"id":851,"date":"2020-12-18T19:15:48","date_gmt":"2020-12-18T19:15:48","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=851"},"modified":"2021-08-19T10:25:18","modified_gmt":"2021-08-19T10:25:18","slug":"nazmije-sopa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/nazmije-sopa\/?lang=sr","title":{"rendered":"Nazmije Sopa"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][vc_column_text]Verona Sopa (osoba koja intervjui\u0161e)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nazmije Sopa (sagovornik)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Skracenice: VS=Verona Sopa, NS=Nazmije Sopa<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

VS:<\/strong>\u00a0 Mo\u017eete li mi rec\u0301i ne\u0161to o sebi?<\/p>\n

NS: <\/strong>Ja sam Nazmije Sopa, imam 41 godinu i po zanimanju sam Nastavnica.<\/p>\n

VS:<\/strong>\u00a0 Kako ste do\u017eiveli rat?<\/p>\n

NS:<\/strong> Ako svi ljudi misle da se rat na Kosovu dogodio 1999 godine, ja mislim malo druga\u010dije. \u010citavo moje detinjstvo bilo je rat.<\/p>\n

VS:<\/strong> Za\u0161to rat?<\/p>\n

NS:<\/strong> Jer, od 90-ih godina, Albanskom narodu na Kosovu uskrac\u0301ena su osnovna prava od strane Srpskog re\u017eima. Tada su svi Albanski roditelji proterani sa svojih radnih mesta. Zatvorile su se Albanske \u0161kole, televizije, radio stanice, novine, pozori\u0161ta, sve \u0161to je zapo\u010delo na Albanskom. Me\u0111utim, kao \u0161to smo prastara nacija, tako\u0111e imamo mnogo osobina jer smo svi uspeli da se mobili\u0161emo kako ne bi do\u0161lo do asimilacije. Mnoge su se kuc\u0301e pretvorile u \u0161kole. Nastavnici su radili bez plac\u0301anja, samo da bi u\u010denici nastavili \u0161kolovanje. Mnoge kuc\u0301e su se tako\u0111e pretvorile u Univerzitete, na kojima su studenti pratili predavanja u privatnim kuc\u0301ama. Sve ove nepravde nisu prestale vec\u0301 su postale jo\u0161 divlje, sve dok nisu po\u010deli masakri nad civilnim stanovni\u0161tvom \u0161irom Kosova. Tek tada je Me\u0111unarodna zajednica ozbiljno shvatila pitanje Kosova, kada 24 marta 1999 godine NATO bombardovao Srbiju.<\/p>\n

VS:<\/strong> Kako ste do\u017eiveli dane bombardovanja?<\/p>\n

NS:<\/strong> Kada je na televiziji emitovana vest da NATO po\u010dinje da bombarduje za nas, to je bila neopisiva radost, ali kao odgovor na NATO, Pri\u0161tina je bila puna Srpskih vojski, policije i paravojnih formacija. Po\u010deli su sa \u010di\u0161c\u0301enjem grada, dolazili su sa tenkovima ispred svake kuc\u0301e i prisiljavali nas da napustimo\u00a0 kuc\u0301e i idemo u Albaniju ili Makedoniju. Ali, naravno da nismo \u017eeleli da napustimo Kosovo. Proterali su nas iz kuc\u0301e, pa smo iz mog susedstva pre\u0161li u drugo susedstvo, sa nadom da c\u0301emo ostati na Kosovu, u svojoj zemlji. \u00a0Me\u0111utim, \u010dak je i tamo do\u0161la grupa Srba u vojnim uniformama u kojima je pisalo Vojna Policija, naravno na Srpskom jeziku, a lica su im bila cela obojena crnom bojom. Bili smo u kuc\u0301i mog strica. U\u0161li su unutra i naredili nam da iza\u0111emo napolje, tako kako \u0161to smo i bili. Naredili su nam da izlazimo u dvori\u0161te, a zatim odatle da iza\u0111emo. Zadr\u017eali su samo mog strica u dvori\u0161tu. Kako sam ih malo \u010dula, sa mojim osnovnim znanjem Srpskog jezika, koliko sam razumela, tra\u017eili su novac i vozilo koje je bilo od mojeg brata. Svi su oti\u0161li \u200b\u200bdok sam ja prilazila 5 policajcima i povukla sam strica iz ruke rekav\u0161i: \u201cDo\u0111i s nama\u201d, ali jedan od policajaca povukao ga je na suprotnu stranu. U tom trenutku, brat mi je dao znak da idem po klju\u010d auta i da im dam da bi strica\u00a0 pustili. U\u010dinila sam to, jako sam povukla strica i predala sam klju\u010d odre\u0111enom policajcu koji ga je dr\u017eao za ruku. Iznena\u0111ujuc\u0301e, u tim trenucima se uop\u0161te nisam pla\u0161ila, dok se danas, kad se setim tih trenutaka prepla\u0161im. Kako su oni bili zastra\u0161ujuc\u0301i i naoru\u017eani. Tada, dok smo izlazili u dvori\u0161te, Policija i Vojska su nas dr\u017eali u redu i nismo mogli da iza\u0111emo iz reda. Poslali su nas pravo na \u017eelezni\u010dku stanicu gde smo do\u017eiveli pravi u\u017eas. Bilo je toliko ljudi tako da se voz napunio, a stotine ljudi su ostali na \u017eelezni\u010dkoj stanici, gde smo i mi ostali celu noc\u0301. Bilo je mnogo Srpskih snaga koje su cele noc\u0301i pucali mitraljezima iznad na\u0161ih glava. Bila je to najstra\u0161nija noc\u0301 u mom \u017eivotu. Bilo je slu\u010daja kada se \u017eena porodila tamo na \u017eelezni\u010dkoj stanici. Bilo je beba koje su neprestano plakale jer nisu imale mleka, bilo je dece koja su plakala jer su bila gladna. To je bilo u\u017easno. U\u017eas koji se ne mo\u017ee opisati re\u010dima. Tako smo ostali do jutra kada je voz do\u0161ao, ali u njemu je bilo toliko ljudi da ako bi bilo jo\u0161 20 vozova \u00a0ne bi odgovarali ljudima koji su bili na \u017eelezni\u010dkoj stanici, naravno bez njihove volje.<\/p>\n

Moja porodica i ja smo uspeli da u\u0111emo u voz koji je tako\u0111e bio toliko su\u017een da nismo mogli ni ruku da pomerimo, a s tom gu\u017evom je voz krenuo prema Makedoniji, ali u Kosovu Polju voz se zaustavio u kojem su bile paravojne formacije koje su u\u0161le u vagone i uzele mlade ljude.<\/p>\n

Tu smo se jako pla\u0161ili, ali srec\u0301om u na\u0161 vagon uop\u0161te nisu u\u0161li. Oni koji su bili kraj prozora govorili su nam: \u201ceto uzeli su dva de\u010daka, tri devojke\u201d \u010diju sudbinu ni danas ne znamo. Posle dva ili tri sata u Kosovu Polju voz je krenuo i nastavio put do Blaca, granica sa Makedonijom, gde su nas iskrcali u neutralnoj zoni. Tamo smo bili sigurni od Srpskih snaga, ali \u010dak smo i tamo imali vrlo lo\u0161 tretman od strane Grani\u010dne Policije Makedonije. Tu smo ostali \u0161est (6) dana na otvorenom nebu i gotovo sve vreme na ki\u0161i. Albanci iz Makedonije po\u010deli su nam tamo donositi hranu, jer mnogi od nas nisu se hranili po 2-3 dana, a nakon 6-og dana su do\u0161li i odveli nas autobusom i poslali u jedan kamp koji je bio pripremljen sa \u0161atorima za izbeglice. Tu smo ostali jo\u0161 par dana i od tada se moj \u017eivot promenio.<\/p>\n

VS:<\/strong> Kako se promenio?<\/p>\n

NS:<\/strong> Ah, promenio se ne samo zbog toga \u0161to sam napustila rodni kraj, vec\u0301 sam napustila i moju porodicu, jer u to vreme sam imala de\u010dka i oboje smo bili studenti. Na\u0161i planovi su bili prvo da zavr\u0161imo studije a zatim da se ven\u010damo. Me\u0111utim, tamo smo odlu\u010dili da ostanemo zajedno i zapo\u010dnemo zajedni\u010dki \u017eivot.<\/p>\n

VS:<\/strong> Kako su se stvorili okolnosti da biste se vi susreli?<\/p>\n

NS:<\/strong> Aaa, po\u0161to u to vreme nije bilo mobilnih telefona, \u010dak je i okupljanje ljudi bilo veoma te\u0161ko. Aaa, moj partner me je potra\u017eio nekoliko dana. Video je jednu moju priateljicu koja mu je rekla da je porodica tvoje devojke u Makedoniji, a zatim je po\u010deo da me tra\u017ei u svakom gradu Makedonije, i u jednom gradu je nai\u0161ao do spiska u kojem je video\u00a0 moje ime i prezime, Nazmije Sopa. On je zajedno sa jednim ro\u0111akom krenuo da me tra\u017ei, gde se porodica sa tog spiska sa imenom i prezimenom isto sa mojim na\u0161la u vrlo udaljenom planinskom selu, negde u Op\u0161tini Tetovo. Oti\u0161ao je tamo i iznena\u0111ujuc\u0301e video osobu koga ga je pitao \u201cDa li je Nazmije Sopa ovde?\u201d, Dok je on odgovorio \u201cDa, jeste\u201c. Ta osoba je dalje pitala: \u201cZa\u0161to vam treba Nazmije Sopa\u201c? Odgovorio je: \u201cAli ona je moja devojka\u201d Tada je ta osoba rekla: \u201cAh, mladic\u0301u \u017eao mi je, ali ona je moja supruga i ona je stara \u017eena\u201d, zatim se nasmeju\u010bi s tim gospodinom \u00a0vratio sa izgubljenima nadama da me nec\u0301e nac\u0301i, ali je ipak nastavio da me tra\u017ei i kona\u010dno me prona\u0161ao tamo gde sam bila sa mojom porodicom, i posle toga se dogodio na\u0161 susret, i tako smo se sreli i odlu\u010dili smo zajedno da se ven\u010damo ili da zajedno \u00a0zapo\u010dnemo \u017eivot. Stoga smo se smestili u jednom kampu. U tom kampu je bilo mnogo Me\u0111unarodnih Organizacija i Ambasada koje su uzimali i dovodili izbeglice na razli\u010dite zemlje sveta. Po\u0161to tada moj suprug je dobrovoljno radio u Australijskoj Ambasadi, \u00a0oni su insistirali da idemo u Australiju i mi smo prihvatili tu ponudu. Put do Australije je bio veoma dug. Po dolasku tamo nai\u0161li smo na topao prijem i veoma dobre uslove, ali mi koji smo bili ranjeni i traumatizovani iz rata nismo u\u017eivali ni u \u010demu, i sve vreme smo slu\u0161ali vesti o Kosovu, koliko je ljudi ubijeno, koliko masakrirano, koliko kuc\u0301a su spaljene od Srpskih snaga, a s druge strane koliko NATO bombarduje Srbiju. Stoga posle 78 dana NATO bombardovanja, Srbija se poklekla i Kosovo je oslobo\u0111eno. Bila je to velika radost za nas. Odmah smo zatra\u017eili da se vratimo na Kosovo. Australijanci, Australijanci su \u00a0poku\u0161ali da nas ubede da ostanemo u Australiji jer su nam rekli da su vam tamo kuc\u0301e spaljene, ima miniranih mesta, \u0161to je bila istina. Ali, ipak smo \u017eeleli da se vratimo u svoje krajeve.\u00a0 Avgusta meseca vratili smo se na Kosovo. Aaa, ne mogu da opi\u0161em tu srec\u0301u. \u010cim smo u\u0161li na granicu Kosova, nismo imali \u0161ta da vidimo osim svih spaljenih kuc\u0301a.<\/p>\n

Me\u0111utim u tim spaljenim kuc\u0301ama, u njihovim krovovima vijorila se crveno-crna zastava. Vijorila se ona zastava za koju su mnogo \u017ertava dali krv, da bi mi danas u\u017eivali u ovoj slobodi.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][vc_column_text]Verona Sopa (osoba koja intervjui\u0161e) \u00a0 Nazmije Sopa (sagovornik) \u00a0 Skracenice: VS=Verona Sopa, NS=Nazmije Sopa \u00a0 VS:\u00a0 Mo\u017eete li mi rec\u0301i ne\u0161to o sebi? NS: Ja sam Nazmije Sopa, imam 41 godinu i po zanimanju sam Nastavnica. VS:\u00a0 Kako ste do\u017eiveli rat? NS: Ako svi ljudi misle da se rat na […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":848,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/851"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=851"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/851\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1418,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/851\/revisions\/1418"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/848"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=851"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=851"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=851"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}