{"id":830,"date":"2020-12-16T23:29:23","date_gmt":"2020-12-16T23:29:23","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=830"},"modified":"2021-08-19T10:25:59","modified_gmt":"2021-08-19T10:25:59","slug":"suzana-aliu-krasniqi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/suzana-aliu-krasniqi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Suzana Aliu Krasniqi"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][vc_column_text]Bestar Krasniqi (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Suzana Aliu Krasniqi (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BK= Bestar Krasniqi, SAK= Suzana Aliu Krasniqi<\/p>\n

 <\/p>\n

BK: Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o sebi?<\/p>\n

SAK: Da, svakako. Ja sam Suzana Krasni\u0107i, po zanimanju sam agronom.<\/p>\n

BK: Suzana, kako vidite devedesete?<\/p>\n

SAK: Da, 90-ih sam jo\u0161 uvek bila student, dok sam 93. godine tek zavr\u0161ila studije i imala sam nadu da c\u0301u odmah po\u010deti da radim i na taj na\u010din vratiti dug porodici. Ali desilo se upravo suprotno, tokom 93,94,95 godine dogodilo se da su radnici koji su bili zaposleni otpu\u0161teni sa radnih mesta, tako da je taj moj san po\u010deo da me napu\u0161ta, i po\u010delo je sve te\u017ee i te\u017ee da bude za svakog od nas, nezaposlenost. U to vreme tako\u0111e bila sam udata sa dvoje dece, suprug je otpu\u0161ten sa posla, radio je ne\u0161to privatno, kako bi zara\u0111ivao za \u017eivot, sve do 98. godine kada su te borbe po\u010dele, iako smo bili u podru\u010dju koje nije bilo direktno na podru\u010dju rata, ali pritisak se mogao osetiti. Po\u0161to smo imali kom\u0161iju, neposredno u blizini na\u0161eg stana, biv\u0161eg policajca, gledali smo ga kako se ujutru vra\u0107a s posla, iz akcija u kojima se odvija rat, uvek smo imali taj pritisak da \u0107e nam se ne\u0161to desiti. Sve do 24. marta, kada je po\u010delo bombardovanje.<\/p>\n

BK: Kakva je bila situacija tog dana kada je po\u010delo bombardovanje, kako ste se osec\u0301ali?<\/p>\n

SAK: Dobili smo vest da \u0107e bombardovanje po\u010deti u noc\u0301i 24. marta, pa smo bili sa porodicom, gde sam bila udata, bili smo sa svekrvom, deverom, ali smo imali starijeg devera u zgradi u centru grada, pla\u0161ili smo se za njega. Snage su bile ta\u010dno oko njegove zgrade, tamo su bile koncentrisanije, tako da je dever do\u0161ao sa svojom decom i svi smo bili u na\u0161em stanu, imalo je 12 osoba. 6 odraslih i 6 dece.<\/p>\n

Te noc\u0301i kada je NATO napao, svi smo bili unutra, ne sec\u0301am se ta\u010dno, nakon bombardovanja ili pre bombardovanja, nismo imali struje. Imala sam zamenu, govorim u svoje ime, imala sam strah u sebi, ali vi\u0161e je nadvladala radost. Drago mi je \u0161to smo kona\u010dno videli da svet reaguje na zlo\u010dine i pritisak koji na nas vr\u0161i Srbija, ali bojazan je bila da smo svi tamo na jednom mestu i u svakom trenutku smo \u010dekali da nas kom\u0161ije napadnu. Tamo su sve Srbi bili, mogli smo \u010duti buku koju su pravili, svi su bili okupljeni na ulazu.<\/p>\n

BK: Kada se to dogodilo, kada ste oti\u0161li od kuc\u0301e, kako je do\u0161lo do ove situacije?<\/p>\n

SAK: 24. marta te noc\u0301i pro\u0161li smo otkako smo pro\u0161li, kad smo ustali sutra ujutro, po\u010deli smo da se pripremamo, pojedemo ne\u0161to, imali smo kuhinju s pogledom na put i primetili smo kolonu ljudi, kako da ka\u017eem kao demonstracije, protesti, i u\u0161la sam u sobi i kazala svom suprugu i deveru o tome. Kazala sam im da se ne\u0161to doga\u0111a. Svi nekuda odlaze. Da ne ostanemo poslednji. Odlu\u010dili smo da nas napustimo, jer smo saznali da su po\u010deli da upadaju u stanovima prijatelja koje smo imali u Lipljanu i govorili im da za 2-3 sata napuste Lipljan. U suprotnom sami \u0107e snositi odgovornost za sebe i svoje porodice.<\/p>\n

Onda smo i mi odlu\u010dili da iza\u0111emo, ali u to vreme smo imali samo jedan automobil, pa je dever odveo decu, 4 svoje dece, 2 moje dece i svekrvu jer je bila starija, i oni su oti\u0161li \u200b\u200bautomobilom i nastanili se kod ro\u0111aka u Babu\u0161u. Za Godance smo znali da se tamo vode borbe i da ima vi\u0161e srpskih snaga, iako je Godance rodno mesto suprugove porodice, pa su odlu\u010dili da odu tamo. Oni su oti\u0161li automobilom, mi krec\u0301emo pe\u0161ice. Ja sa mu\u017eem i dever sa njegovom \u017eenom.<\/p>\n

Na putu smo sreli traktor, sa nosa\u010dem i pokupio nas i odvezao do Babu\u0161a. Tu smo boravili 2-3 dana, bilo je napada srpskih snaga i nismo se usudili da ostanemo tamo, pa je porodica iz Glogovca do\u0161la i odvela nas, a tamo u Glogovcu ostali smo mesec dana. \u00a0Ali u Glogovcu nije bilo sigurno, pogotovo kada se masakr dogodio _______, spalili su kuc\u0301u u selu u kojem smo mi boravili, pa smo videli veliki dim, \u010dak i onda kako smo mogli, iako su deca uvek bila odevena, i tako\u0111e je bilo vrlo hladno, ki\u0161ovito i hladno vreme u to vreme aprila. Uzeli smo i decu, odec\u0301u koju smo mogli da uzmemo, nismo znali kako, svekrvu smo traktorom odveli do tamo\u0161njeg kom\u0161ije i iza\u0161li smo ali nismo imali gde da idemo, sve same njihve, na njive … blato, nismo mogli ni da kro\u010dimo, ostali bi tamo … ali videli smo srpske pincgavere koji su odlazili, pa smo se vratili u Glogovac. Sada se ne sec\u0301am, nakon 3 dana ili nedelje. Tada bez paso\u0161a nije bilo mogu\u0107e iza\u0107i, nije bilo dozvoljeno da se ide za Makedoniju. Ali onda smo saznali da sada dozvoljavaju i bez paso\u0161a i odlulili smo da idemo jer boravak tamo nije bezbedan.<\/p>\n

BK: Za sve ovo vreme, koliko ste bili u Babu\u0161u i Glogovcu? \u0160ta ste razmi\u0161ljali, \u0161ta vam je palo na pamet?<\/p>\n

SAK: Ako mislite, da li da ostanem ili da odem vani, tu sam imala stoj stav, ali ne zbog sebe ve\u0107 zbog dece, jer nisam \u017eelela da deca imaju problem. Pla\u0161ila sam se da se ne\u0161to ne dogodi i da deca budu napadnuta. Pratili smo iz vesti kakva o krivi\u010dnim delima, \u0161ta su radili, i toliko sam se pla\u0161ila da deca ne\u0161to ne vide, a to ne nestaje … Vi\u0161e sam se pla\u0161ila za decu nego za sebe. Sebe sam upotpunosti zaboravila, pla\u0161ila sam se za decu. \u0160to se mene ti\u010de ja bih ostala, ne bih napustila stan, ni Kosovo. Ali zbog dece odlu\u010dili smo da odemo. Iako smo rizikovali, mo\u017eda smo i decu stavili u rizik, ali u tom trenutku bilo nam je razumnije da odemo na voz, mo\u017eda \u0107e nas neko videti, nego da nam neko upadne u stan tokom sna. Tako da smo rizikovali, oti\u0161li smo u jedno selo, gde se nalazi \u017eelezni\u010dka stanica, jer u Lipljan nismo i\u0161li, i ceo onaj narod je bio tu, i do\u0161ao je samo jedan vozni vagon. Nekako smo uspeli da se popnemo na voz, i onda je voz krenuo. Kada smo stigli do Makedonske granice, ostavili su na da \u010dekamo jedan sat. Nismo znali da li \u0107e nas pustiti da iza\u0111emo ili ne, sat vremena smo \u010dekali. ______. Onda kad smo dobili dozvolu, pre\u0161li smo u Makedoniju, a i tamo nam se u\u010dinilo, ne znam kako da mi ka\u017eem, kao da smo spa\u0161eni. Nisam se vi\u0161e pla\u0161ila, ni za sebe ni za decu,… sad kad sam slobodna, jako sam se brinula za svoju porodicu, nisam znala gde su. Oni su ostali u Uro\u0161evcu, uop\u0161te nisam imala vesti, imala sam svog mla\u0111eg brata u OVK, do kasno nisam znala za to. Kad sam saznala da je u OVK, uvek sam bila zabrinut za njih, jer nisam znala kako se snalaze. Buduc\u0301i da je brat u uniformi, porodica je uvek u riziku.<\/p>\n

BK: I \u0161ta se sada dogodilo nakon \u0161to ste oti\u0161li \u200b\u200bu Makedoniju? Da li ste ostali u Makedoniji i kad ste se vratili na Kosovo?<\/p>\n

SAK: Boravili smo mesec dana u Makedoniji, u Stankovcu, dobro smo se proveli, onda nam je to do\u0161ao kao poziv, \u017eeleli su da nas odvedu u Norve\u0161ku. Mesec dana smo bili u Glogovcu, mesec dana u Stankovcu, onda smo oti\u0161li \u200b\u200bu Norve\u0161ku. Tamo smo ostali sve dok Kosovo nije oslobo\u0111eno. Ho\u0107u re\u0107i do 12. juna, kada smo saznali …onda dok su se pripremile procedure tamo u Norve\u0161koj, odmah nakon smo se vratili.<\/p>\n

BK: Kako se sec\u0301ate povratka na Kosovu?<\/p>\n

SAK: Kada smo prvi put dobili vest da je Kosovo oslobo\u0111eno, slavili smo kao da smo na Kosovu. Da ste samo videli reakcije ljudi, pamtin da je jedan \u010dovek iz Pri\u0161tine razbio dnevni sto, toliko zbog emocija da se nije suzdr\u017eao. \u010cak i kada smo se vratili na Kosovo, iako je bilo potpuno uni\u0161teno, od aerodroma do Lipljana, niste imali \u0161ta da vidite, bilo je potpuno uni\u0161teno. Ali \u010dini mi se kao jedna re\u010d, raj ili d\u017eenet koji koristimo. Bez obzira kakva vam je dr\u017eava, nema \u010dime da se plati …. da u Norve\u0161koj je bio pravi raj, odli\u010dno su nas do\u010dekali, ali sa na\u0161om zemljom nema. Ho\u0107u isto re\u0107i kad smo se vratili, sve smo zapo\u010deli iz po\u010detka. Stan je bio potpuno uni\u0161ten, ono \u0161to smo mi imali: odec\u0301a i tako dalje, komplet name\u0161taj, sa slikama koje smo imali na zidovima, do de\u010dije kolevke, sve je bilo polomljeno. Sve smo po\u010deli od po\u010detka, ali oni u pore\u0111enju s tim da smo se spasili, kako mi tako i porodica mu\u017ea i deca,… to je ni\u0161ta naspram sa ne\u010dijim \u017eivotom. Krenuli smo od nule.<\/p>\n

BK: I danas, kada ustanete i razmislite, kakav su efekat imali svi ti doga\u0111aji koji su se desili vama i va\u0161oj porodici na na\u0161u li\u010dnost? Kakav efekat imaju na svakodnevni \u017eivot?<\/p>\n

SAK: Efekat je sada da mnogo cenim slobodu, bez obzira na na\u0161u ekonomsku situaciju, glavno je da sada kada dete iza\u0111e vani, ne pla\u0161im se da \u0107e se ne\u0161to dogoditi od nekog srpskog militanta, kom\u0161ije srba. To je najbitnije, Sloboda. Bez obzira na ekonomsku situaciju.<\/p>\n

BK: Hvala vam.<\/p>\n

SAK: Hvala i vama i radujte se slobodi.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][vc_column_text]Bestar Krasniqi (osoba koja intervjui\u0161e) Suzana Aliu Krasniqi (sagovornik) Skracenice: BK= Bestar Krasniqi, SAK= Suzana Aliu Krasniqi   BK: Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to o sebi? SAK: Da, svakako. Ja sam Suzana Krasni\u0107i, po zanimanju sam agronom. BK: Suzana, kako vidite devedesete? SAK: Da, 90-ih sam jo\u0161 uvek bila student, dok […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":827,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/830"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=830"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/830\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1421,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/830\/revisions\/1421"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/827"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=830"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=830"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=830"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}