{"id":800,"date":"2020-12-16T19:47:31","date_gmt":"2020-12-16T19:47:31","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=800"},"modified":"2021-08-19T10:26:59","modified_gmt":"2021-08-19T10:26:59","slug":"elife-maxhuni-hoti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/elife-maxhuni-hoti\/?lang=sr","title":{"rendered":"Elife Maxhuni-Hoti"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

 <\/p>\n

Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Elife Mad\u017euni – Hoti (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, EM=Elife Mad\u017euni-Hoti<\/p>\n

 <\/p>\n

BG: Mo\u017eete li se predstaviti?<\/p>\n

EM: Ja sam Elife Mad\u017euni- Hoti, ro\u0111ena sam u gradu Vu\u010ditrnu.<\/p>\n

Sa 18 godina, u martu 1999. godine, u vreme kada sam napunila 18 godina, bila sam u tinejd\u017eerskim godinama kada je izbio rat, to je bilo novo iskustvo za vrlo mlado doba.<\/p>\n

Iseljenje od strane srpskih snaga bilo je pomalo \u010dudno.<\/p>\n

BG: Sjec\u0301ate li se atmosfere koja je vladala pre po\u010detka rata?<\/p>\n

EM: \u017divela sam u okrugu sa Srbima. Selo u kojem sam \u017eivela, Mad\u017eunaj bilo je naseljeno sa srbima, \u010dak i onih koji su bili pod vrlo politi\u010dkim uticajem i sa funkcijama u policiji i vojsci, a kuc\u0301a u kojoj sam bila, ista je bila me\u0111u srpskim kuc\u0301ama.<\/p>\n

Bili smo malo pripremljeni ili, kako narod ka\u017ee, \u201epocepani\u201c sa njihovom kulturom i antialbanizmom koje su imali jer smo me\u0111u njima odrastali pod velikim pritiskom.<\/p>\n

Godine 1995. do\u017eiveli smo prvi napad na na\u0161u porodicu, kada je na\u0161eg oca policija tra\u017eila navodno zbog racije za oru\u017ejem, i nakon manje racije odveden je, zlostavljan u policijskoj stanici toliko, odveden je i ostavljen na putu prema policijskoj stanici u Vu\u010ditrnu bez svesti, i nakon nekoliko dana odveden je u bolnicu u Mitrovici i nismo znali u kakvom je stanju da li je \u017eiv ili mrtav, bez svesti.<\/p>\n

A to se desilo u mojem vrlo mladom periodu, kada sam imala samo 15 godina, i to su bili prvi znaci da se moramo \u010duvati i pripremiti za ne\u0161to vec\u0301e poput rata.<\/p>\n

U martu 1999. moji roditelji i moja sestra i ja bili smo u porodici, a jedan dana nakon NATO bombardovanja, neke izbeglice su nam do\u0161le koje su se preselile iz udaljenog sela, i moji ujaci zajedno sa njima. Sutradan su nas isterali iz kuc\u0301e.<\/p>\n

Na\u0161 odlazak, po\u0161to su ujaci imali jednog od svog sina kao vojnika OVK, krenuli smo prema selima Lap, kroz planine, odnosno ne u koloni, gde su i\u0161li drugi \u010dlanovi \u0161ire porodice poput stri\u010deva i drugih ro\u0111aka, ali moji ujaci i ja smo se uputili u planine Lapa, odakle su i do\u0161li. Jer je postojao strah da c\u0301e nas, ako pre\u0111emo u kolonu, istra\u017eiti i saznati da pripadamo vojni\u010dkoj porodici, a onda bi bilo drugih maltretiranja i drugih zatvora.<\/p>\n

Bilo je to novo mesto, preseljenje je bilo u novom mestu koje ranije nisam videla, bilo je to mesto koje su me\u0161tani napustili, \u0161to zna\u010di da su raseljeni ranijom ofanzivom srpske policije, a mi smo oti\u0161li \u200bu ku\u0107e drugih izbeglica koje su pobegle iz ovih mesta i nastanili smo se u njihovim kuc\u0301ama koje su bile prazne.<\/p>\n

BG: Kako je pro\u0161lo putovanje?<\/p>\n

EM: Putovanje je bilo vrlo zastra\u0161ujuc\u0301e, sa mnogo razli\u010ditih peripetija, lo\u0161im ki\u0161ovitim vremenom i na\u010din bekstva bio je sa traktorom koji \u010desto nije dobro funkcionisao, ali tokom celog vremena kroz planine pratila nas je volja i \u017eelja vojnika OVK i njihovo prisustvo da je opasnost pro\u0161la, a vi smo vec\u0301 u na\u0161oj odbrani, a boravak koji je bio na tom mestu, u jednom selu Lapskog selu Ljup\u010d, bilo je blizu planine, planinskog mesta gde je bila stacionirana OVK.<\/p>\n

Manje-vi\u0161e osec\u0301ali smo se sigurnije i u trenucima raznih vazdu\u0161nih napada na ciljeve iznad OVK, napustili smo domove i pridru\u017eili se ostatku stanovni\u0161tva u planinama.<\/p>\n

I desilo se to 2 nedelje koje smo proveli u planinama, a onda ostatak \u0161to smo se vratili kuc\u0301i u zavisnosti od situacije ukoliko je rizi\u010dno.<\/p>\n

Sve ovo je bilo u vrlo osetljivom dobu, koje je ostalo u sec\u0301anju i ostac\u0301e zauvek.<\/p>\n

Mlado doba sa mnogo promena, mlado doba sa emocionalnim, fizi\u010dkim i duhovnim promenama koje su trajale do kraja juna kada smo se vratili svojim kuc\u0301ama.<\/p>\n

BG: Kako je protekao taj period povratka?<\/p>\n

EM: Period povratka bio je poput perioda za koji mi se \u010dinilo da traje godinama, tog perioda koji ne mo\u017eete \u010dekati strpljivo do silaska s planine da se spustite u taj deo ravnice Kosova.<\/p>\n

Ali sa mnogo zadovoljstva i sa mnogo \u010de\u017enje. Ali bilo je veliko razo\u010darenje kada smo se vratili, sve je bilo ravno, \u010dak i pepeo.<\/p>\n

Zna\u010di da je kuc\u0301a potpuno uni\u0161tena, u na\u0161oj kuc\u0301i i u na\u0161em dvori\u0161tu bio je pogodan polo\u017eaj za srpske vojnike. Odnosno, bilo je mnogo jama koje su slu\u017eile za sme\u0161taj vojne opreme. Tada smo prona\u0161li razli\u010dite alate, razli\u010dite no\u017eeve, razli\u010ditu hranu kojom su se hranili, smestili su se i spavali u na\u0161oj kuc\u0301i i na kraju je potpuno spalili.<\/p>\n

Bilo je mnogo instrumenata njihovog nasilja, \u0161to zna\u010di da su sprovodili nasilje.<\/p>\n

Na primer, u trenutku bekstva ostalo je oru\u017eje i mnogo elemenata koji su nas dugo podsec\u0301ali na njihovo prisustvo u na\u0161oj kuc\u0301i i u na\u0161em dvori\u0161tu.<\/p>\n

Na\u0161e dvori\u0161te i na\u0161a kuc\u0301a su se 100% razlikovali od onoga kako smo ostavili, sa potpunom devastacijom.<\/p>\n

BG: \u0160ta mislite \u0161ta su efekti koje je rat na vas li\u010dno ostavio, a koje tako\u0111e primec\u0301ujete?<\/p>\n

EM: Efekti su vi\u0161estrani, vi\u0161edimenzionalni, to su duhovni efekti, emocionalni efekti, efekti su kod gubitka ljudi, bli\u017eih, ro\u0111aka.<\/p>\n

Zatim su tu efekti uni\u0161tavanja detinjstva, od slika do knjiga koje smo tamo ostavili. Ali to je taj osec\u0301aj, taj patriotizam koji je oja\u010dan i izgra\u0111en na temeljima koje smo i sami iskusili i one snove u kojima uvek videte staru kuc\u0301u.<\/p>\n

BG: Ako nemate \u0161ta da dodate, zavr\u0161ili bismo.<\/p>\n

EM: Rat je ne\u0161to stra\u0161no \u0161to se de\u0161ava svim ljudima, svim ljudima sveta, ali kada se dogodi u mladosti, to je ne\u0161to \u0161to ostavlja vrlo duboke tragove.<\/p>\n

Ozbiljno, to je ne\u0161to \u0161to vam nedostaje ta kuc\u0301a, to okru\u017eenje i ta\u010dno snovi koje danas vidim, pa \u010dak i nakon 20 godina vidim samo u staroj kuc\u0301i u kojoj sam odrasla.<\/p>\n

BG: Hvala[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]   Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Elife Mad\u017euni – Hoti (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, EM=Elife Mad\u017euni-Hoti   BG: Mo\u017eete li se predstaviti? EM: Ja sam Elife Mad\u017euni- Hoti, ro\u0111ena sam u gradu Vu\u010ditrnu. Sa 18 godina, u martu 1999. godine, u vreme kada sam napunila 18 godina, bila sam u tinejd\u017eerskim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":803,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/800"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=800"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/800\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1423,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/800\/revisions\/1423"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/803"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=800"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=800"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=800"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}