{"id":699,"date":"2020-05-21T07:36:34","date_gmt":"2020-05-21T07:36:34","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/site\/?p=699"},"modified":"2021-08-19T08:42:30","modified_gmt":"2021-08-19T08:42:30","slug":"daut-qulangjiu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/daut-qulangjiu\/?lang=sr","title":{"rendered":"Daut Qulangjiu"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Daut Qulangjiu (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, DQ= Daut Qulangjiu<\/p>\n

DQ: Ja sam Daut Qulangjiu, ja sam urednik emisije na romskom jeziku na televiziji Kosova. Kao novinar radim od 2002 godine, na jednoj radio stanici sam po\u010deo novinar a 2003 je bio konkurs za novinara I za formiranje redakcije na romskom jeziku na Radio i televiziji Kosova. Ja sam konkurisao, i primljen sam na po\u010detku kao novinar u ovoj redakciji a posle dve godine sam postao urednik emisije na romskom jeziku. U ovom trenutku sam urednik emisije na romskom jeziku na prvom i drugom kanalu Radio televizije Kosova.<\/p>\n

BG: \u010cega se najvi\u0161e se\u0107a\u0161 iz rata\u2026 kada je sve po\u010delo?<\/p>\n

DQ: Da, mogu da ka\u017eem da nisam bio ni mnogo mlad a nisam bio ni u ovim godinama kao sada. Sada imam 47 godina. Pre 20 godina se\u0107am se trenutka kada je po\u010delo\u2026 Ja, a isto mo\u017eemo da ka\u017eemo za na\u0161e generacije da smo bili generacije ratova ili nemira, svih tih trovanja po \u0161kolama kada smo bili u \u0161koli, u to vreme sam bio u srednjoj \u0161koli kada su se de\u0161avala trovanja u\u010denika. Imali smo i nemire i demonstracije iz 1981 ili\u2026 Sve smo to pre\u017eiveli dok smo bili deca. Sada, po pitanju perioda pre bombardovanja na Kosovu se\u0107am se momenata kada je po\u010delo a na\u0161i stariji su govorili da treba da sakupljamo vi\u0161e hrane jer tokom bombardovanja ne\u0107e biti hrane, itd, itd. Se\u0107am se onoga dana kada je krenulo bombardovanje to jest jednog dana pre bombardovanja, krenuli smo da sakupljamo sav novac koji smo imali u ku\u0107i, kupovali smo malo bra\u0161na, malo hrane je smo mislili da \u0107emo ostati skroz bez hrane. Nismo verovali da \u0107e biti raseljavanja iz ku\u0107a ili masivnog bega sa Kosova, itd, itd. Nisam do\u017eiveo onako kako su moji roditelji pre\u017eiveli Drugi svetski rat jer su govorili da \u2013 uvek su nam pri\u010dali kako su pre\u017eiveli taj rat kako \u0107e biti bombardovanja, bi\u0107e ovoga i onoga, bi\u0107e tamo i tamo, mi trebamo ostati u jednom podrumu. Poku\u0161ali smo da iz podruma ispraznimo sve stvari koje smo imali, da ga o\u010distimo, da unutra sklonilo neku \u0107ebad, tako da ako bude bilo bombardovanja, da se sklonimo tu unutra. Stari su stalno govorili da je potrebno da imamo neko mesto koje \u0107e nam slu\u017eiti kao skloni\u0161te. A desilo se upravo suprotno. Koliko puta je bilo napada na na\u0161e naselje \u2013 jer ih je u Prizrenu bilo samo u naselju gde ja \u017eivim \u2013 kako da ka\u017eemo, napadi od srpske vojske i policije. U to vreme kada se desio napad srpske vojske i policije negde oko 58 osoba je poginulo a na stotine ku\u0107a je zapaljeno u tom naselju.<\/p>\n

BG: Zna\u010di bili su ubijeni.<\/p>\n

DQ: Da, ubijeni su a zapaljene su ku\u0107e mojih sugra\u0111ana koji su \u017eiveli u tom naselju. Kad god je bilo ovih napada na na\u0161e naselje mi smo poku\u0161avali da pobegnemo iz naselja jer su to bili veoma o\u0161tri napadi pa smo mi be\u017eali u jedno drugo naselje gde je \u017eivela na\u0161a zajednica. Mislili smo da je tu sigurnije, mo\u017eda ne u tom naselju, itd, itd. Me\u0111utim, postojala je velika nesigurnost kod ljudi. Ujutro smo be\u017eali i okupljali se u jednom naselju. U tom naselju smo imali jednu ku\u0107u na\u0161ih dedova, to je bila veoma mala ku\u0107a. Zamislite da se okupe 3-4 porodice u jednoj takvoj ku\u0107i i svi smo unutra, \u010dekamo \u0161ta \u0107e se desiti, kada \u0107e se smiriti situacija. Bilo je raznih glasova: ima da nas napadnu, ne\u0107e napasti, itd, itd. Bilo je straha kod mladih, kod dece. Poku\u0161ali smo da za\u0161titimo decu. Mislili smo da \u0107e biti bombardovanja i u na\u0161em naselju ali ove na\u0161e ku\u0107e koje su bile u naselju su bile veoma stare. Zamislite kada bi ceo krov pao na nas unutra, itd. Uvek sa ovakvim pri\u010dama i kazivanjima izme\u0111u starijih. Bio je jedan napad \u2013 mislim, nije bio napad nego su do\u0161li u na\u0161e naselje i uzeli mlade iz na\u0161eg naselja kako bi kopali nekakve rovove prema granici sa\u2026<\/p>\n

BG: Rovove?<\/p>\n

DQ: Da, to su u stvari nekakve rupe koje se kopaju za vojsku koja se brani. Tako su sakupljali ljude po ulici; negde oko 400 ljudi su sakupili u Prizrenu u to vreme. Mi smo poku\u0161avali da pobegnemo\u2026<\/p>\n

BG: Srpska vojska?<\/p>\n

DQ: Da. Srpska vojska i policija. Konkretno, ovo je radila srpska vojska. Sakupljali su ljude kako bi kopali ove rovove \u2013 cel javnost u Prizrenu zna ovo \u2013 u\u0161li su po naseljima. U jednom trenutku su do\u0161li u na\u0161e naselje i ja iza\u0111em ispred naselja da vidim \u0161ta se de\u0161ava. U jednom momentu mi tra\u017ee na uvid li\u010dnu kartu i ka\u017eu mi \u201eMora\u0161 da do\u0111e\u0161 sa nama\u201c. Gledam ga naselje puno ljudi, kako uzimaju ljude i odlaze, njihovi kamioni su bili dole.<\/p>\n

BG: Za \u0161ta su se koristile te rupe?<\/p>\n

DQ: Te rupe su slu\u017eile za odbranu, kao da \u0107e biti napada iz Albanije prema Kosovu. To govorim o trenutku kada su Albanci bili raseljavani sa Kosova. I, u tim redovima kako su Albanci i\u0161li prema Albaniji ili prema Makedoniji, cela srpska vojska i policija bi sve one koje bi identifikovali kao Rome ili da su bili malo tamnijeg tena sklonili iz reda i vratili nazad. Ne znam koja je bila njihova namera, dali su im trebali da ih zaposle ili ne znam\u2026 itd, itd, ne znam koja je bila namera. Pa onda to naselje tu su koristili i Albanci koji su ostali na Kosovu, ljudi koji su ostali na Kosovu i koje su uzimali sa ulica dok su \u010dekali na hleb, dok su kupovali ne\u0161to, itd, pa je negde oko 400 ljudi sakupljeno u sportskom centru u Prizrenu i odatle su poslati na granicu sa Albanijom. Srpska vojska ih je koristila za otvaranje tupa za za\u0161titu od nekog mogu\u0107eg napada. Ali ja sam se povukao iz grupe, od onog vojnika koji je bio u na\u0161em naselju i sklonio sam se na tavanu ku\u0107e. Odatle sam na\u0161ao jednu rupu kako bih mogao da gledam \u0161ta se de\u0161ava napolju. Video sam kako otvaraju vrata, verovatno su vrata kod kom\u0161ije bila zatvorena, otvaraju no\u017eem i ulaze unutra kako bi uzeli ljude tako gde su na\u0161li radno sposobne ljude, njih su uzeli sa sobom. Bez ikakvog obja\u0161njenja, bez ikakvog\u2026<\/p>\n

BG: Uzimali su samo mu\u0161karce?<\/p>\n

DQ: Da, samo mu\u0161karce. Ovo je bilo namenjeno samo za mu\u0161karce. U jednom momentu\u2026 videv\u0161i celu ovu gu\u017evu koja se de\u0161avala u na\u0161em naselju, mene su zatvorili gore \u2013 iako su u\u0161li unutra nisu znali za tavan tako da sam se spasio da ne budem pokupljen sa drugima i budem deo te grupe. Zbog tog pre\u017eivljenog straha uvek smo se pla\u0161ili da ponovo ne do\u0111u, da se ponovo ne desi. Uvek sa nekim strahom. Danju smo sedeli gore, no\u0107u smo silazili dole jer smo smatrali da no\u0107u ne\u0107e dolaziti. To je bio na\u0161 strah.<\/p>\n

BG: Da li ste imali neke vesti o ljudima koje su pokupili da rade? \u0160ta se desilo sa njima?<\/p>\n

DQ: Dugo vremena nije bilo vesti o njima. Dugo vremena nije bilo nikakvih vesti o njima. Onda posle nekog vremena, negde posle 4-5 dana su se javili da su zdravo i dobro i da su tamo. Ti ljudi nisu imali oru\u017eje iako su bili obu\u010deni jer su trebali da rade jer su oni tamo i radili, fizi\u010dki su radili. Imali su samo lopate i a\u0161ove kako bi otvarali rovove ali su svaka grupa i po jednog ili dva vojnika koji su stojali blizu njih. Kao da ih kao \u010duvaju, tobo\u017ee \u010duvaju. Takve su bile informacije kada su se vratili neki od njih, oni koji su se tokom tih nekoliko dana razboleli tamo. Oni su boravili po privatnim ku\u0107ama ali ih je uvek neko \u0161titio. Kad ka\u017eemo \u0161titio to je pod znacima navoda. To je bio taj na\u0161 odlazak iz ku\u0107e, od itd, itd. Zna\u010di kako bi pobegli od nekog napada, od granatiranja, a mo\u017eda se i u to vreme desila neka eksplozija\u2026 sada niko od nas ne zna odgovor za\u0161to su NATO snage bombardovale dva na\u0161a naselja gde je \u017eivela romska zajednica u Prizrenu. Rekli su da je to ura\u0111eno gre\u0161kom. Imali smo i poginule ljude od tog granatiranja i ru\u0161enja ku\u0107a ili \u2026 Nikada nismo dobili odgovor za\u0161to su granatirali ta dva naselja gde je \u017eivela zajednica. Tada smo imali i taj strah: Da li \u0107e granatirati i na\u0161e naselje? Za\u0161to su konkretno ga\u0111ali civile, za\u0161to obi\u010dne ljude, ljude sa ulice, ljude koji uop\u0161te nisu bili uklju\u010deni u politiku ili su imali neku ekstremnu politiku, ne znam. Uvek je postojao taj strah me\u0111u nama i pitanje za\u0161to je bilo granatirano, za\u0161to je to ura\u0111eno zajednici?<\/p>\n

BG: Da li ste slu\u0161ali vesti? Da li ste znali o zlo\u010dinima koji su se de\u0161avali?<\/p>\n

DQ: Da, do jednog perioda bilo je vesti na radiju. Poku\u0161ali smo da uhvatimo neke radio stanice koje tu u to vreme radile onlajn dok na televiziji nije bilo vesti. Bilo je vesti na srpskoj televiziji koji su servirali vesti onako kako su oni hteli. Ali poku\u0161avali smo da imamo i neki drugi izvor informacija kao recimo radio Slobodna Evropa da bilo \u0161ta \u010dujemo \u0161ta se de\u0161ava sa OVK, da li ima OVK na Kosovu ili su van teritorije Kosova. Imali smo potrebe za dobrim vestima ali nije bilo informacija, nismo imali druge informacije. \u017diveli smo u mraku ako tako mo\u017eemo kazati, u jednom mraku gde nije bilo vesti, nije bilo i\u010dega\u2026 uvek je komunikacija bila unutra\u0161nja, komunikacija me\u0111u nama. Nismo imali nikakve vesti niti od policije niti od vojske. Osim onih napada kada su ulazili po naseljima, gde su uzeli ljude bez ikakvog odgovora gde ih nose, \u0161ta se de\u0161ava sa tim ljudima. Tek posle tri \u2013 \u010detiri dana smo dobili informacije da su oni na granici sa Albanijom i da otvaraju rovove za odbranu. Nekakav zid za odbranu od nekog potencijalnog napada, \u0161ta ja znam, itd, itd, jer su cirkulisale takve informacije, kako \u0107e mo\u017eda NATO da napadne i na zemlji sa pe\u0161adijom, Kosovo \u0107e biti napadnuto ili policija \u0107e biti napadnuta sa pe\u0161adijom, uvek sa tim strahom \u0161ta \u0107e se desiti sa nama, gde smo tu mi. Sada u ovim godinama, u ovoj fazi u kojoj sam, mislim da je uvek zloupotrebljena moja zajednica u momentu kada su postojale dve vatre, uvek je zajednica bila izme\u0111u dve vatre, obi\u010dni ljudi za koje tvrdim da nisu imali bilo kakvu ideologiju, bilo kakvu teritoriju, zauzimanje neke teritorije ili \u0161ta ja znam. Posle rata, ulaskom OVK i NATO trupa , osloba\u0111anjem Kosova, jo\u0161 je postojao taj strah, \u0161ta \u0107e se desiti sada sa nama, za\u0161to da se nama ne\u0161to desi, postojalo je to etiketiranje zajednice kako je tobo\u017ee cela zajednica bila pro-srpska, i cela zajednica treba da sada pati od posleratnih posledica, jer je kao cela zajednica krala, da su ubijali, da su ne znam \u0161ta sve. To nije bilo ta\u010dno i to je bio strah koji je postojao posle rata, dolaze pripadnici OVK u na\u0161em naselju i osloba\u0111aju naselje, ali jo\u0161 uvek postoji taj strah u zajednici kako \u0107e da rade, kako \u0107e da \u017eivi zajednica. To je taj strah i pre rata i posle rata kod zajednice da ka\u017eem da smo mi bili jedna generacija koja je sve pre\u017eivela ili mo\u017eda, da ka\u017eem, sva ta trovanja po \u0161kolama koja su se desila, ili protesti, itd, itd. sve do kraja rata na Kosovu.<\/p>\n

BG: Sada kada misli\u0161 o pro\u0161losti, koliko je po tebi veliki uticaj rata na tebe u ovom vremenu?<\/p>\n

DQ: Da, mislim sa aspekta zajednice, ja sada ako se postavim kao aktivista iz romske zajednice, mislim malo druga\u010dije od toga kako su drugi razmi\u0161ljali u to vreme jer sam pre svega bio i mla\u0111i u to vreme. Ja ka\u017eem u momentu mo\u017eda sam i ja u to vreme mogao da verujem da je mo\u017eda moja zajednica bila okrenuta prema tim ljudima koji su u to vreme imali vlast, ali kada uzmem u obzir sada ove stavove koje sada imam, nikada zajednice a govorim o marginalizovanim zajednicama kao \u0161to je romska zajednica na Kosovu, nikada ni nema neku drugu mogu\u0107nost. Zajednica treba da \u017eivi, obi\u010dni ljudi trebaju \u017eiveti, oni nikada nisu bili bogati, nikada nisu imali stalno zaposlenje. Ljudi treba da rade bez obzira kod obi\u010dnog \u010doveka, nema neke ideologije o tome ko je na vlasti, samo ko im omogu\u0107ava da \u017eive, za jedan komad hleba a onda da li treba da rade za prosrpski sistem koji je postojao ili pro-kosovski ili pro-albanski, obi\u010dne ljude interesuje samo da \u017eive i uop\u0161te im nije va\u017eno ko rukovodi Kosovom ili koji je to re\u017eim ili koja je politika trenutno na vlasti. Oni imaju brigu kako da osiguraju komad hleba, u to vreme nisu mislili ni o kakvoj ideologiji ili \u0161ta ja znam. Da se obrazuju imaju problema da se obrazuju, to je njihov problem. Onda, posle rata je veliki broj pripadnika zajednice migrirao, ja ka\u017eem od devedesetih godina, zajednica je odlazila sa Kosova. Sigurno kada bi ti ljudi u ovom trenutku bili ovde, snaga zastupljenosti zajednice bi bila druga\u010dija, zahtevi zajednica bi mo\u017eda bili druga\u010diji, po brojevima bi nas bilo mnogo vi\u0161e, odmah posle albanske ve\u0107ine na Kosovu pa bi i zastupljenost zajednice bila mnogo druga\u010dija. Imali bi ljude intelektualce na Kosovu, oni koji su rukovodili u to vreme, mo\u017eda bi bilo bolje za zajednicu, ali sa novim rukovodstvom n Kosovu mislim, aktiviranjem ljudi iz zajednice u ovom momentu, mo\u017eda ovaj rat kroz koji smo mi pro\u0161li, mo\u017eda nam je bolje podigao svest da vodimo svoju zajednicu ili marginalizovane zajednice, kako ih sada nazivaju, da malo druga\u010dije rukovodimo nego \u0161to su ti ljudi radili ranije. Nama je potrebna neutralna politika koja je pre svega potrebna za zajednicu kako bi bila dostojanstvenije zastupljena u svim ovim institucijama i bez tvrdnji kao \u0161to je bilo ranije, bez tvrdnji da postoji bilo kakva ideologija, ve\u0107 da budemo ravnopravni sa drugim zajednicama na Kosovu, da zajednica koju predstavljam bude zadovoljna sa zahtevima koji se podnose institucijama. Reklo bi se da ovi zakoni koje danas imamo na Kosovu, koji postoje ovde na Kosovu, kojih nije bilo ranije, mi nismo imali mogu\u0107nosti da ih ranije zahtevamo. Sa ovim zakonima koji trenutno postoje na Kosovu, zastupljenost ovih zajednica na Kosovu bi bila superiorna kada bi postojala dobra zastupljenost, ali u ve\u0107ini slu\u010dajeva, nedostaje nam dobra zastupljenost, zahtevi iz zajednice su nepotpuni tako da i ta prava koja imamo po zakonu mo\u017eda ne mo\u017eemo da realizujemo, i zbog toga navodim mo\u017eda ovaj rat koji je pro\u0161ao, kroz koji je pro\u0161la ova zajednica na Kosovu, da nas je osvestio, da nas je dodatno osna\u017eio, da zahtevi i aktiviranje samih aktivista ili mo\u017eda i samih lidera u zajednici bude na malo ve\u0107em nivou nego \u0161to je bio pre rata.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Daut Qulangjiu (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, DQ= Daut Qulangjiu DQ: Ja sam Daut Qulangjiu, ja sam urednik emisije na romskom jeziku na televiziji Kosova. Kao novinar radim od 2002 godine, na jednoj radio stanici sam po\u010deo novinar a 2003 je bio konkurs za novinara I za […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":711,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/699"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=699"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/699\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1291,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/699\/revisions\/1291"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=699"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=699"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=699"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}