{"id":652,"date":"2020-05-21T07:28:03","date_gmt":"2020-05-21T07:28:03","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/site\/?p=652"},"modified":"2021-08-19T09:03:49","modified_gmt":"2021-08-19T09:03:49","slug":"dardan-hoti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/dardan-hoti\/?lang=sr","title":{"rendered":"Dardan Hoti"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Dardan Hoti (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, DH=Dardan Hoti<\/p>\n

BG: Mo\u017ee\u0161 li mi re\u0107i ne\u0161to o sebi?<\/p>\n

DH: Ja sam Dardan, Dardan Hoti, i ja sam… ljudima je to sada jasno: novinar po profesiji, ali trenutno radim kao organizator i producent. Dakle, ima ve\u0107 osam godina da se bavim ovim poljem medija, gde uglavnom kombinujem medije sa human rights, naime, ljudskim pravima; koriste\u0107i medije i za borbu za ljudska prava. Trenutno radim za televiziju Duka\u0111ini… eto, ne znam \u0161ta drugo re\u0107i o sebi. Dovoljno.<\/p>\n

BG: Dovoljno. Da u\u0111emo direktno u temu. \u010cega se se\u0107a\u0161 od rata? \\<\/p>\n

DH: Od rata? Se\u0107am se da su od po\u010detka ofanziva, nas kao \u010dlanove porodice, kao porodicu, kao doma\u0107instvo, obavestili da \u0107e u roku od nekoliko sati, ili nekoliko… ne znam ta\u010dno kojeg dana… ve\u0107 su po\u010dele… Po\u010dele su pucnjave, po\u010delo je sve, i ljudi su po\u010deli da napu\u0161taju ku\u0107e, i u to vreme je i nama do\u0161la vest, dakle, da i mi moramo napustiti ku\u0107u, i pola porodice \u2013 jer znam da smo se podelili na pola, i pola porodice je krenula prema jednom selu, zvanom Mamu\u0161a. Jer imamo neku rodbinu tamo, a druga polovina porodice je ostala u ku\u0107i, kako bi napustila ku\u0107u kasnije. Sec\u0301am se pucnjave, sec\u0301am se suza, sec\u0301am se ljudi, sec\u0301am se vozila, sec\u0301am se vrisaka, sec\u0301am se nedostatka hrane, sec\u0301am se dugog puta sa Kosova u Albaniju, iz jednog sela u drugo selo, be\u017ee\u0107i, dakle, od…<\/p>\n

BG: \u010cime ste putovali?<\/p>\n

DH: Odatle smo putovali jednim kamionom, koji je bio iz vremena biv\u0161e Jugoslavije, \u201cTAM\u201d, jer ga se veoma dobro se\u0107am, i bio je zelene boje\u2026 dakle, veoma se jasno se\u0107am da je bio pokriven ne\u010dim sive boje, nekom vrstom \u201ccerade\u201d, ili ne znam \u0161ta je to bilo, ali je kamion bio sredstvo prevoza, gde je nas bilo \u2013 mogu re\u0107i 30 – 40 osoba – unutra, dakle u jednom veoma uskom prostoru, gde smo bili jedan preko drugog, samo kako bismo pobegli odatle.<\/p>\n

BG: Koliko si imao godina kada se to desilo?<\/p>\n

DH: \u2026 10 godina. Dakle, imao sam punih 10 godina. 10 godina sam imao kada se to desilo.<\/p>\n

BG: A kako ste shvatili da morate da pobegnete? Da li ste imali neko ranije obave\u0161tenje od policije?<\/p>\n

DH: Ne od policije, samo od \u010dlanova porodice, koji su bili \u010dlanovi Oslobodila\u010dke Vojske Kosova, i na\u0161a ku\u0107a je slu\u017eila kao mesto gde su drugi vojnici, ro\u0111aci i ostali vojnici i drugi ljudi, koji su tuda prolazili; oni su videli ku\u0107u i dolazili su na kratki zastoj, da se odmore, nahrane, i ona je slu\u017eila kao mesto\u2026 ne kao grani\u010dni prelaz, ve\u0107 kao vrsta odmarali\u0161ta koje su koristili vojnici Oslobodila\u010dke Vojske Kosova, odakle bi potom nastavili svoj put ka drugim mestima koje su koristili. I tako, sve informacije koje su dolazile, prvo bi stigle u na\u0161u ku\u0107u, i zatim bi se dalje \u0161irile. I tada, zbog sigurnosti, po\u0161to su nas upozorili da je bolje da mi napustimo mesto nekoliko dana ranije, po\u0161to se tokom ove nedelje o\u010dekuje da bude\u2026 da je u nekoliko okolnih sela ve\u0107 po\u010delo bombardovanje, po\u010delo ratovanje, dakle po\u010delo sva\u0161ta, be\u017eanje ljudi iz sela, odlazak u \u0161ume, ili odlazak kod drugih ro\u0111aka u druga sela, ili u druge gradove, ili \u010dak i odlazak u druge zemlje. Tako da su nama dali tu informaciju da \u0107e se u roku nekoliko dana to desiti i ovde, \u0161to se dakle potom i desilo. Nakon \u0161to je pola na\u0161e porodice oti\u0161lo u Mamu\u0161u, u to selo koje sam i ranije pomenuo, druga polovina porodice je zaostala 5 dana za nama, dakle bio je izvr\u0161en masakr i ofanziva u Velikoj Kru\u0161i. Nakon toga, zna\u010di, zbog tih elemenata smo i mi pobegli.<\/p>\n

BG: A kakva je bila atmosfera u Mamu\u0161i?<\/p>\n

DH: Mamu\u0161a je bila mesto, jedno selo gde \u017eivi ve\u0107insko tursko stanovni\u0161tvo, turska zajednica, i kao takvo mesto nije ni taknuto ni provocirano tokom vremena rata. Nije u\u010dinjen nijedan zlo\u010din, ni\u0161ta, niti je i\u0161ta spaljeno, uni\u0161teno, ni\u0161ta se nije desilo u tom mestu, iz razloga \u0161to je tu \u017eivela turska zajednica i oni su bili malo sigurniji, a i mi smo se ose\u0107ali sigurnijim. Ali otac\u2026 nakon onoga \u0161to je po\u010delo, dakle, u svakom drugom selu, i u Kru\u0161i, i u Mamu\u0161u je do\u0161la policija i izbacila je sve porodice koje su tu bile sklonjene, dakle, mi smo bili izbeglice tokom te nedelje, sve porodice koje su bile sklonjene zna\u010di u Mamu\u0161i, izbacili su nas u sred sela, na jedan trg koji je bio dosta veliki, i bilo je, ne znam koliko, ne se\u0107am se koliko je bilo, ali je bio veliki broj ljudi koji su tu do\u0161i iz drugih sela, i koji su se sklonili u Mamu\u0161i, u tim momentima smo se dakle nalazili u sred sela. Tokom cele te nedelje\u2026<\/p>\n

BG: I \u0161ta su oni radili?<\/p>\n

DH: Pa… prvo, mi smo bili sklonjeni kod jedne porodice, koja se prezivala Morina, i bilo nas je oko 40 osoba, dakle, koji su bili tu sklonjeni, plus porodice koje su tu i \u017eivele, zna\u010di bilo nas je oko 100 osoba sklonjeno u te dve-tri male ku\u0107e, u kojima su oni \u017eiveli sa bra\u0107om i koji su bili velika porodica. I tako su oni nas izbacili na trg kako bi nas uputili ka Albaniji ili\u2026 u stvari, mi nismo ni znali kuda \u0107e nas oni voditi. Sa tog trga su nas ubacili u ove kamione, ili u vozila, ili bilo gde, u bilo kakvo transportno sredstvo, i samo su nas izveli iz sela, ali mi nikada nismo znali kuda nas oni vode. I tako, dobili smo informacije da nas vode u jedan zatvor, ne vode nas u drugo selo gde \u0107e NATO da bombarduje, ne vode nas negde drugde, i tako. I iz tog mesta\u2026 u stvari, na tom trgu, mi smo bili prisutni kada se desilo i jedno ubistvo. Jedna osoba koja je imala Albanske simbole, i koja se usprotivila jednoj naredbi koju su izdali Srpski policajci, je dakle ubijena usred tog mesta. Ve\u0107ina ljudi je to videla, a ja \u2013 na sre\u0107u \u2013 nisam video ubistvo, ali sam \u010duo pucnje, i reakcije ljudi oko nas. I nakon toga su nas okupili i ubacili u kamione i druga transportna sredstva, i uputili su nas na razna odredi\u0161ta za koja nismo ni\u0161ta znali, ali – na sre\u0107u \u2013 mi smo zavr\u0161ili na granici sa Albanijom. I, zna\u010di, to je bio dati momenat kada smo mi pre\u0161li u Albaniju i kada smo dobili neku sigurnost\u2026 bili smo deportovani\u2026<\/p>\n

BG: Da li se se\u0107a\u0161 iskustva tokom putovanja?<\/p>\n

DH: Da, se\u0107am se iskustva tokom tog putovanja. Se\u0107am se da su jedine stvari koje smo imali za hranu bili neki keks i neki mali kola\u010di sa \u010dokoladom, koje su podelili me\u0111u sobom svi ljudi, ali nas je bilo 30-40 ljudi u tom kamionu, u kojem je bilo veoma malo prostora. Tako\u0111e se se\u0107am da su nas zaustavili nekoliko puta tokom putovanja, ali mi nikada nismo znali da li \u0107emo pre\u017eiveti ili \u0107emo umreti, ili \u0161ta \u0107e se desiti sa nama, a i onako smo bili samo polovina porodice. A se\u0107am se i da su neki mladi\u0107i, koji su imali vi\u0161e od 20 godina, iskakali iz kamiona tokom puta kako bi pobegli, dakle tokom putovanja su pobegli iz kamiona u \u0161umu kako bi izbegli to, jer su nam govorili da \u0107e nas odvesti na neko mesto da nas ubiju, po\u0161to mi nismo znali \u0161ta \u0107e se desiti. Posebno mladi\u0107 stariji od 20 godina, koje su klasifikovali i odvajali iz svake grupe\u2026 sada zavisi\u2026 kod nas se to nije desilo, jer su oni ranije pobegli iz kamiona u kojem sam ja bio. Ali smo \u010duli za druge slu\u010dajeve, iz drugih mesta, iz drugih transportnih sredstava, kako su selektovali mladi\u0107e, i vodili mladi\u0107e koji su bili stari izme\u0111u 18-20 godina. I sada kada se setim toga, dvoje na\u0161ih ro\u0111aka je, zna\u010di, si\u0161lo sa kamiona tokom puta.<\/p>\n

BG: Njih je iz kamiona izvukla policija?<\/p>\n

DH: Ne, oni su sami si\u0161li, i pobegli iz kamiona i od ovog mesta gde su nas vodili\u2026<\/p>\n

BG: Bez znanja policije?<\/p>\n

DH: Da, bez znanja policije, oni su pobegli i mi zatim vi\u0161e nismo znali \u0161ta se desilo sa njima, nismo imali informacije u naredne mo\u017eda dve nedelje ili vi\u0161e. Dakle, oni su samo si\u0161li i ni\u0161ta\u2026 svo vreme je bilo samo pla\u010da, pla\u010da, pla\u010da. Ljudi su plakali jer su znali \u0161ta se de\u0161ava. Padala je ki\u0161a, i tako nas je ki\u0161a sve kvasila, dakle, kroz rupe one iscepane \u201ccerade\u201d kojom je bio prekriven kamion, i tako celim putem, ne znam sada koliko smo vremena putovali od Mamu\u0161e do granice, dakle do Morine u Albaniji. Bilo je zastoja tokom puta, konfiskovanja stvari koje je policija oduzimala od ljudi, uzimali su zlato, stvari od vrednosti, i to je, dakle, konfiskovano.<\/p>\n

BG: A voza\u010d?<\/p>\n

DH: Voza\u010d je bio iz Mamu\u0161e, dakle, koji nas je vozio do tamo, i zatim se vratio. Sad, u stvari ne znam da li se vratio ili \u0161ta se desilo sa njim, ali je nas odvezao do granice.<\/p>\n

BG: Dakle, on je izvr\u0161avao nare\u0111enja policije?<\/p>\n

DH: On je izvr\u0161avao nare\u0111enja policije, i \u0161ta god su mu oni rekli, on je tako i radio. I se\u0107am se kao da je danas bilo da su se svi ljudi drali na njega i da su poku\u0161avali da komuniciraju sa njim. Ali je on bio pod tolikim stresom, i toliko uspani\u010den, po\u0161to nije znao \u0161ta \u0107e se desiti sa njim, a ni sa nama. Normalo, kada ima\u0161 kamion pun ljudi, oko 30 \u2013 40 osoba u njemu, to je velika odgovornost, i naravno da je bilo slu\u010dajeva kada je mogao da ima saobra\u0107ajni udes sa drugim vozilima ili sli\u010dno, zbog brzine vo\u017enje, i panike pod kojom je bio, dakle, svo to vreme, i trudio se da nas \u0161to pre odvede odatle, i da nas \u0161to pre prebaci na granicu.<\/p>\n

BG: A kako ste do\u010dekali vest dolaska na granicu sa Albanijom?<\/p>\n

DH: Pa, mi prakti\u010dno nismo ni znali \u0161ta se sa nama de\u0161ava, dakle, tada jo\u0161 nismo znali \u0161ta se de\u0161ava. Iza\u0161li smo iz kamiona, odatle, jer smo bili zatvoreni unutra, dakle, bio je mali prostor gde nismo mogli ni da di\u0161emo kako bi pre\u017eiveli. Normalno da smo imali vode i nekih drugih stvari. Kada smo si\u0161li\u2026 ni\u0161ta\u2026 Mi smo prakti\u010dno bili u manjem broju, po\u0161to je njih dvoje pobeglo tokom putovanja. Sada, dakle, tvoja ose\u0107anja\u2026 ne zna\u0161 \u0161ta se de\u0161ava sa tobom, a i ja sam bio mali, imao sam 10 godina. Ja samo znam da sam svo vreme plakao, i da sam bio u rukama mog oca i rukama moje strine, po\u0161to smo, dakle, pola porodice pobegli, jer su moja majka i sestra ostali u Kru\u0161i, a ja i otac i moje tri strine i ostala deca smo, dakle, krenuli zajedno, i dvoje bra\u0107e od stri\u010deva koji su bili stariji, smo zna\u010di krenuli iz Mamu\u0161e i tako smo stigli do granice. I, nakon \u0161to smo si\u0161li, \u010duli smo da porodice iz Kukesa, razne druge porodice iz Albanije, sa druge strane granice, \u010dekaju i prihvataju razne porodice sa Kosova. I\u2026 taj moment kada smo si\u0161li mi smo videli jo\u0161 vi\u0161e Srpskih policajaca koji su nas gurali oru\u017ejem, gurali su nas u neki krug, i prema granici. Mi naravno da nismo znali ni gde smo, ni \u0161ta se de\u0161ava, niti gde nas vode, nismo znali ni\u0161ta, bili smo bez ikakvih emocija. I ja se vrlo dobro se\u0107am da je jedan od vojnika rekao mom ocu \u201chajde\u201d, ne se\u0107am se ta\u010dno toga na srpskom jeziku, ali znam zna\u010denje toga, da je rekao \u201chajde, \u017eeleli ste Ameriku, hajde u Ameriku\u201d, i samo je tako oru\u017ejem udarao ljude, hajde, prolazite, ali nisu nikoga ni ubili, ni ni\u0161ta, ve\u0107 su nas samo gurali preko granice.<\/p>\n

BG: Zna\u010di, tvoja majka i sestra su bili u Kru\u0161i?<\/p>\n

DH: Da, bili su u Kru\u0161i. I ostali deo porodice \u2013 moja tri strica, sestra od strica, ostali \u010dlanovi\u2026 Kako se kompletna porodica podelila na pola, polovina njih je ostala tamo, druga polovina smo oti\u0161li. Po\u0161to je moj otac tokom rata \u017eiveo zajedno sa svoja tri brata, dakle \u010detvoro bra\u0107e je \u017eivelo u jednoj ku\u0107i. Sva \u010detvorica su bili o\u017eenjeni, imali su dece, i sva \u010detvorica, dakle, da, \u017eene, deca, komplet porodica, ne znam koliko \u010dlanova porodice.<\/p>\n

BG: I kako ste pro\u0161li\u2026?<\/p>\n

DH: Zatim smo mi oti\u0161li\u2026 prva porodica koja je iza\u0161la ispred nas, dakle evo ve\u0107 20 godina imamo prijateljstvo sa njima, i jo\u0161 uvek odr\u017eavamo kontakte. Bio je jedan \u010dovek, zvao se Husen, i preminuo je pre godinu dana, ali nas je on i njegova porodica do\u010dekala, udomila je celu grupu, polovina na\u0161e porodice koji smo bili tu smo bili sklonjeni u njegovoj ku\u0107i. Se\u0107am se da je tu bio veliki d\u017eip i da smo mi seli pozadi, sa sve stvarima, svi ljudi, i tako. Dakle, tu kada smo iza\u0161li iz kamiona smo se podelili svaka porodica posebno, i tako smo krenuli za Kuke\u0161. Ova porodica nas je udomila, odvela nas u njihovu ku\u0107u, tu smo se sredili i zatim smo po\u010deli da \u0161aljemo obave\u0161tenja na radio i televizijske stanice kako bi javili ostatku porodice da smo dobro, da smo pre\u0161li u Albaniju, i jedini mogu\u0107i kontakt je bio putem radija i ni\u010deg drugog, dakle, kako bi saznali ko je jo\u0161 uvek \u017eiv i kako bi o tome obavestili druge. I, na sre\u0107u, to obave\u0161tenje koje smo mi postavili kao porodica, je \u010dula moja majka ili sestra, ne se\u0107am se ba\u0161 dobro, koji su non-stop tra\u017eili na\u010din da dobiju informacije o nama i raspituju se okolo. I u svim tim zbivanjima se u naredne dve nedelje nismo sastali sa drugom polovinom porodice, niti smo znali da li su \u017eivi, ili mrtvi. U toku te dve nedelje smo dobijali razne informacije. Dakle, umrli su, evo jedna osoba ka\u017ee\u2026 pa su dolazila obave\u0161tenja, na primer, od jedne osobe, pa je cela ta pri\u010da i\u0161la za moju majku. I onda su pri\u010dali, jedna osoba, malo deblja\u2026 jedna bomba joj uhvatila nogu, jednu nogu ima a drugu vi\u0161e nema, drugi ka\u017eu umrla, tre\u0107i ne\u2026 i tako, znate, dobijali ste razne informacije tokom ove dve nedelje, i zna\u010di, ja sam te dve nedelje ponovo proveo u pla\u010du. Nisam mogao ni da jedem, ni ni\u0161ta, dakle ni\u0161ta nisam radio tokom te dve nedelje, sve dok oni nisu dobili na\u0161e obave\u0161tenje iz Kuke\u0161a da smo \u017eivi i zdravi, dakle svi \u010dlanovi porodice koji smo oti\u0161li. I oni su zatim pratili to obave\u0161tenje. Zna\u010di to je normalno, sva\u0161ta su do\u017eiveli u toku te dve nedelje.<\/p>\n

BG: U Kru\u0161i?<\/p>\n

DH: Da, u Kru\u0161i, i dok su be\u017eali kroz druga sela dok nisu stigli i oni da pre\u0111u u Albaniju kao i svi ostali, odnosno velika ve\u0107ina ljudi sa Kosova. Mi smo iz Kuke\u0161a, poslednjeg dana\u2026 nedelju dana smo ostali u Kuke\u0161u. Na\u0161a porodica je imala jednog ro\u0111aka u Tirani i on se interesovao za nas, da nas na\u0111e, da nam obezbedi bolje mesto za \u017eivot, kako bi \u017eiveli malo mirnije, komotnije. I tako smo krenuli iz Kuke\u0161a u Tiranu, ali tog zadnjeg dana kada smo krenuli, potom je druga polovina porodice do\u0161la u Kuke\u0161. Mi se ponovo nismo sreli. Mi smo krenuli za Tiranu, oti\u0161li smo u Tiranu, smestili smo se u jednu zgradu gde nas je bilo oko 250 osoba unutra. Zgrada se zvala Medresa, bila je Medresa gde se u\u010dilo\u2026 bila je \u0161kola\u2026 mislim, ne ba\u0161 \u0161kola, ve\u0107 kao vrsta \u0161kole, Medresa, okej, Medresa\u2026 razumeli ste \u0161ta je, da ne obja\u0161njavam. I tu smo se smestili, razne porodice sa Kosova koje su iza\u0161le u Albaniju, i mi smo se smestili u tu Medresu. Bilo nas je mo\u017eda oko 25 familija, ili \u010dak i vi\u0161e, ne se\u0107am se ta\u010dno, ali znam da nas je bilo vi\u0161e od 200 osoba. I svaka porodica je imala name\u0161tenu, dakle, kao neku super veliku sobu sa krevetima, sa zajedni\u010dkom kuhinjom za sve ljude, i mi smo tu ostali u roku od 3 meseca, tokom celog vremena kada smo bili izbeglice u Albaniji. Nakon nedelju dana smo dobili\u2026 samo kada smo videli da nam se ostali deo porodice, ali bez dvojice stri\u010deva iliti dvojice bra\u0107e mog oca, koji su, dakle, umrli tokom rata, oni su do\u0161li ali bez njih dvojice. Ali smo se mi spojili tokom Marta\u2026 ne se\u0107am se datuma\u2026 nema veze, u Martu smo se sastali, oni su do\u0161li, bili smo svi zajedno, i zatim smo nastavili da boravimo u toj Medresi. Mi smo po\u010deli sa \u0161kolom, po\u010deli smo\u2026 po\u0161to je to bila Medresa, na neki na\u010din smo imali obavezu da u\u010dimo i neke verske predmete. Ali nakon nekog vremena, nakon dve nedelje, ja sam se povukao odatle i krenuo sam u jednu normalnu \u0161kolu, osnovnu \u0161kolu, koja je bila pored nas, na putu naspram Medrese\u2026 samo da se pre\u0111e put, po\u0161to mi se nije svidela ta verska nastava, i u roku mesec i po-dva, da, dva meseca, sam zavr\u0161io \u010detvrti razred, samo sam nastavio \u0161kolovanje tamo gde sam prekinuo \u0161kolu na Kosovu, i samo sam tu nastavio sa \u0161kolom. Sada, mogu sva\u0161ta da ti pri\u010dam o periodu koji smo tu proveli, u roku od ta 3 meseca. Ne znam \u0161ta da pri\u010dam i \u0161ta da navedem, jer je bilo dosta de\u0161avanja i razvoja situacija unutar tog mesta.<\/p>\n

BG: Da li ste dobijali vesti sa Kosova tokom tog vremena?<\/p>\n

00:20:07 – 00:10:20 \u2013 D: Dobijali smo razne vesti, tako da smo za jednu odre\u0111enu osobu dobijali 4-5 razli\u010ditih informacija. I nastao je jedan trenutak gde ti vi\u0161e ne zna\u0161 u \u0161ta da veruje\u0161, nisi vi\u0161e znao ni\u0161ta jer nisi imao slike, nisi imao video snimak tih odre\u0111enih osoba. Normalno da je na\u0161 interes bio za dvojicu bra\u0107e mog oca, koji su umrli, i mi nismo znali da li su ih ubili, da li su nestali, ili \u0161ta im se desilo, dakle, da li \u0107e se vratiti, da li su negde \u017eivi, i ove informacije mi nismo imali do 2004-2005 godine, kada smo dobili informacije o nestalima, to jest, kada smo dobili jedan deo posmrtnih ostataka, koji su identifikovani. Ali smo dobijali veoma razli\u010dite informacije. Dakle, svakodnevno je dolazila jedna druga\u010dija informacija, svaki dan je ne\u0161to dolazilo… mo\u017eda je za istu osobu svakoga dana dolazila razli\u010dita informacija.<\/p>\n

BG: A za masakr u Kru\u0161i?<\/p>\n

DH: Da, \u010duli smo. Jedan deo masakra sam i ja video. Znala je polovina moje porodice koji su bili u Kru\u0161i da su se ti masakri desili. Ali, sada, niko nije \u017eeleo da veruje da su te dve osobe bile deo tog masakra, ili je neko govorio, po\u0161to je u Kru\u0161i bilo i drugih izbeglica koji su do\u0161li iz drugih sela, i informacije su bile razli\u010dite, nisi mogao da veruje\u0161 ili zna\u0161 kakve su sve informacije dolazile, jer je dosta toga bilo i nerazumljivo, i bile su\u2026 na primer, rekli su da su u Kru\u0161i ubili sve ljude koji su bili izbeglice. Ni\u0161ta od toga nije bilo istinito, dakle, bili su stanovnici Kru\u0161e. Onda su dolazile informacije da je u jednom velikom kamionu bilo 50, 100 \u017ertava, ili koliko god ih se tu zadesilo, koje su spaljene zavr\u0161ile u nekoj reci. I ti si tako imao raznih informacija, i zato ti nikada nisi mogao da zna\u0161 u kojem od tih mesta su bili tvoji ro\u0111aci, ili \u2013naravno \u2013 ro\u0111aci drugih porodica sa kojima smo zajedno \u017eiveli.<\/p>\n

BG: A kako si ti do\u017eivljavao te informacije kao dete?<\/p>\n

DH: Ja se veoma jasno se\u0107am da sam ja po\u010deo da se bavim mnogim aktivnostima, jer su nas non-stop negde vodili. Stalno je bilo nekih aktivnosti, bilo je igara, bilo je, kako da ka\u017eem, ekskurzija\u2026 zato \u0161to\u2026 bilo je i posebnih aktivnosti, kao\u2026 ali, kada ste u nekoj arapskoj zajednici, i muslimanskoj zajednici, normalno, odvajali su nas od devoj\u010dica, devoj\u010dice posebno, de\u010daci posebno. Uvek je bilo tako, i kada smo i\u0161li na neku nastavu unutra u zgradu, dakle, bili smo odvojeni. Da, znam da je bilo dosta takmi\u010denja, bilo je igara, i mi kao desetogodi\u0161nja deca bismo izgubili pa\u017enju na ostale stvari sem toga. Ali opet, kada si bio u okru\u017eenju porodica, kada si video ljude koji su zabrinuti, i koji su plakali, i ti ili si se negde oslanjao na nekoga ili si\u2026 Obi\u010dno, moja majka, nakon \u0161to je tu do\u0161la, toliko me je mnogo pazila, tako da nisam do\u017eiveo mnogo tih briga. Uvek me je vodila sa sobom, ona je i\u0161la i radila, radila je u kuhinji i za druge izbeglice, spremala je hranu i za druge izbeglice, i uvek me je vodila sa sobom. I tako sam pomalo bio isklju\u010den iz tog dela gde se mnogo plakalo i pri\u010dalo. Oni su se skoro non-stop trudili da deca nisu tu prisutna. Iako, no\u0107u kada si spavao, jer smo spavali u jednoj sobi, dakle u istom ambijentu sa mnogo ljudi, 15 osoba\u2026 14-15 osoba nas je bilo u jednoj sobi, i normalno da si morao da \u010duje\u0161 stvari od strina koje nisu tu imale svoje mu\u017eeve, koje su non-stop vodile neke diskusije, i koje su stalno plakale, pominjale razne stvari. Ali znam da sam i\u0161ao u \u0161kolu, i imao razne aktivnosti, i plus sam \u010dak i radio, kao 10-godi\u0161njak sam radio sa jednom \u017eenom. Zgrada gde smo mi \u017eiveli, tu pored je bila jedna pijaca, da, pijaca\u2026 i bila je tu jedna \u017eena sa tri devoj\u010dice, i ona me je zaposlila, davala mi je hrane i para tokom dana, gde sam ja morao da nosim neke plastike, nosim neke stvari tokom tog vremena dok sam bio tamo, u tom periodu od mesec dana.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Dardan Hoti (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, DH=Dardan Hoti BG: Mo\u017ee\u0161 li mi re\u0107i ne\u0161to o sebi? DH: Ja sam Dardan, Dardan Hoti, i ja sam… ljudima je to sada jasno: novinar po profesiji, ali trenutno radim kao organizator i producent. Dakle, ima ve\u0107 osam godina da […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":677,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=652"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1319,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/652\/revisions\/1319"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/677"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}