{"id":649,"date":"2020-05-21T07:25:00","date_gmt":"2020-05-21T07:25:00","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/site\/?p=649"},"modified":"2021-08-19T09:11:59","modified_gmt":"2021-08-19T09:11:59","slug":"gent-muhaxheri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/gent-muhaxheri\/?lang=sr","title":{"rendered":"Gent Muhaxheri"},"content":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Gent Muhaxheri (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, GM=Gent Muhaxheri<\/p>\n

GM: Ja sam Gent Muhaxheri, imam 29 godina. Radim kao freelance make-up umetnik.<\/p>\n

BG: Da li se se\u0107a\u0161 ne\u010dega iz poslednjeg rata na Kosovu?<\/p>\n

GM: Da normalno. Kada je po\u010deo rat ja sam imao 9 godina. Tokom rata sam napunio 10 godina u mesecu aprilu. Se\u0107am se puno stvari; se\u0107am se vremena na po\u010detku rata i kada smo krenuli da gledamo na vestima \u0161ta se de\u0161ava, \u0161ta se de\u0161ava u Drenici. Kada smo odlazili u \u0161kolu govorili smo \u201eHvala bogu \u0161to nemamo nekog u Drenici jer je tamo rat\u201c neznaju\u0107i da \u0107e do\u0107i i kod nas u Pri\u0161tini i u svakom drugom gradu. Se\u0107am se tog perioda ba\u0161 pre nego \u0161to sam pobegao sa Kosova, pre nego sam poku\u0161ao da pobegnem. Dva puta smo poku\u0161ali da pobegnemo. Prvi put su nas vratili sa groblja, putem za Makedoniju.<\/p>\n

BG: Mo\u017ee\u0161 li da mi ka\u017ee\u0161, na primer, kada set doneli odluku da napustite Kosovo?<\/p>\n

GM: Doneli smo odluku onog dana kada smo pobegli, jer ve\u0107 su nas zvali. Tetka nas je zvala i rekla nam da oni \u017eele da odu sa svim ro\u0111acima porodice njenog supruga pa su tako nekako ubedili i moje u mojoj porodici. Oti\u0161li smo do njene ku\u0107e koja je bila veoma blizu i odatle smo krenuli mo\u017eda 4 vozila ukupno, ili 5, ne mogu da se setim. Znam da je u naselju kada smo odlazili do tetke bilo puno vozila celo vreme. Videli smo vozila gde su ljudi poku\u0161avali crevima da izvuku gorivo iz drugih kola koji nisu \u017eeleli da pobegnu pa da svoja vozila napune gorivom, mislim da tada nije bilo mogu\u0107e kupiti gorivo pa su tako poku\u0161avali da napune svoje vozilo gorivom, prvo bi povukli gorivo iz vozila zatim sipali u neku fla\u0161u a onda sipali u svoje vozilo. Se\u0107am se da smo bili tre\u0107i u redu sa vozilom kad smo\u2026<\/p>\n

BG: \u0160ta ste odlu\u010dili da ponesete sa sobom iz ku\u0107e?<\/p>\n

GM: \u010cudno ali ni\u0161ta. Koliko ja znam sada, ne znam ta\u010dno jer do sada nismo o tome nikad govorili, ali mi smo poneli samo zlato i novac sa sobom. Mislili smo da \u0107emo svakako sti\u0107i u Makedoniju i mislili smo da nam nije potrebno ne\u0161to dodatno. Moja sestra je imala 4 godine, sigurno je majka spakovala ne\u0161to za mene i moju sestru a ne mogu da se setim da smo imali ne\u0161to u gepeku. Znam da nismo poneli hranu niti ne\u0161to drugo sa sobom. Ali toga dana su nas vratili, posle vo\u017enje koja je trajala 20 minuta nas su vratili nazad, bio je to policijski punkt a prvom vozilu su izbacili sve stvari iz kola i izbacili su ih iz vozila. U drugom vozilu je bio tetkin suprug sa tetkom i znam da su tetkinog supruga i\u0161amarali unutra u vozilu. U tre\u0107em vozilu smo bili mi, nas nisu dirali samo su nas vratili. Tako je to bilo prvi put, proba, kako da ka\u017eem, na\u0161 prvi poku\u0161aj da pobegnemo sa Kosova.<\/p>\n

BG:Ka\u017ei mi ne\u0161to o tome kako si ti kao dete do\u017eiveo to iskustvo?<\/p>\n

GM: To je bilo veoma \u010dudno\u2026 mo\u017eda\u2026 Imao sam neki ose\u0107aj kada smo iza\u0161li kod groblja i kada sam video \u0161ta se de\u0161ava sa prvo dvoje vozila imao sam neki ose\u0107aj kao da ho\u0107e creva da mi iza\u0111u kroz usta. Seo sam u maminom krilu pozadi u vozilu, deda je vozio, baka je sela ispred, mama, tata, sestra a ose\u0107aj je bio veoma \u010dudan jer nisam bio dovoljno zreo da shvatim \u0161ta se ta\u010dno de\u0161ava, ali istovremeno sam imao nekakvu predstavu da je nestala ta sigurnost koju bih trebao da imam sa deset godina, vi\u0161e nije postojala. I nije bilo nikog koje mogao da je \u201eprovide\u201c znate, niti ljudi iz moje ku\u0107e, mama, tata, za koje si mislio \u201ethey will keep you safe, which they did\u201c. Izvinite govorim na engleskom ali\u2026 bio je u pitanju taj ose\u0107aj sigurnosti \u201e\u0161ta?\u201c Jer se moglo primetiti da niko ne zna \u0161ta i kako. Da, i to je pro\u0161lo. Pro\u0161lo je posle toliko godina, u stvari ceo taj ose\u0107aj jer se to ve\u0107 zavr\u0161ilo ali taj momenat kada su nas zaustavili to je bio veoma lo\u0161 ose\u0107aj kojim nisam znao kako da upravljam samo kao da je ceo stomak hteo da mi iza\u0111e preko usta. Onda smo se vratili u Pri\u0161tinu i dva dodatna dana smo ostali u stanu. Posle dva dana smo doneli odluku\u2026<\/p>\n

BG: A kada ste se vratili u stan, kako ste bili, kako ste se proveli?<\/p>\n

GM: Kada smo se vratili sve je nekako bilo mra\u010dno, nekakva nejasna situacija ovi moji iz porodice su celo vreme slu\u0161ali vesti, svetla bi ugasili kad bi postalo mra\u010dno, zna\u010di koristili smo sve\u0107e, spu\u0161tene roletne. Postojala je na televiziji samo ozbiljna muzika i pornografija.<\/p>\n

BG: Pornografija?!<\/p>\n

GM:Da, veoma \u010dudno. Ja desetogodi\u0161njak koji istra\u017eujem. Znam da si mogao da na\u0111e\u0161 samo ozbiljnu muziku i mogao si da uhvati\u0161 pornografiju, ovako video.<\/p>\n

BG: Koji televizijski kanal?<\/p>\n

GM: Bio je\u2026 kanali na televiziji ne mogu sada da se setim koji su bili ali sigurno znam da je bilo tako\u2026<\/p>\n

BG: Bilo je pristupa.<\/p>\n

GM: Mogao si da ih na\u0111e\u0161. I, ni\u0161ta. Bilo je nekako\u2026 Poku\u0161ali smo da \u0161to vi\u0161e odr\u017eavamo rutinu u ku\u0107i ali rutina nije postojala, znate, nekako. Poku\u0161ali smo da svi spavamo u jednoj sobi. To je bilo vreme pre bombardovanja tako da nismo bili jo\u0161 u takvom preteranom strahu \u0161ta \u0107e se desiti sa bombardovanjem ali sve je nekako bilo nejasno. Ni\u0161ta jasno\u2026<\/p>\n

BG: A drugi put?<\/p>\n

GM: Drugi put, za razliku od prvog puta, poku\u0161ali smo da stignemo do Blaca.<\/p>\n

BG: Da li ste bili tako isto u vozilu?<\/p>\n

GM: Tako je bilo, po vozilima. Ne mogu da setim kako smo krenuli drugi put. Jedino \u0161to se se\u0107am da je bilo puno vozila. Sigurno je opet tu bila tetka i ostali ali ne mogu da se setim kako smo krenuli ili kako smo stigli do tamo ali samo mogu da se setim kada smo stigli da je bilo preterano mnogo vozila na samoj granici. Niste mogli da vidite kraj ni sa jedne strane, niti prema granici niti prema Kosovu. Bili smo negde izme\u0111u i ne znam bilo je mnogo vozila. Nadali smo se da \u0107e osloboditi prelaz prema granici i da \u0107emo brzo pro\u0107i. \u0160ta se desilo da smo mi ostali 7 dana pred granicom, zna\u010di cela porodica negde posle prve no\u0107i videli smo svoju prvu kom\u0161inicu koja je bila tu sa svojim autom, sa svojim sinovima, bilo je 9 osoba u jednom vozilu Jugo a nas je bilo \u0161estoro u vozilu, malo boljem nego Jugo i bilo je malo vi\u0161e mesta tako da smo u na\u0161a kola uzeli tu kom\u0161inicu kako bi njima u autu malo olak\u0161ali. U to vreme niko nije gledalo koliko je tesno ili \u0161iroko samo da nas puste da pre\u0111emo. Znam da smo tu spavali sa njom. Se\u0107am se da prvih \u010detiri dana nismo imali\u2026 mislim, ko je imao hrane sve je pojeo. Ve\u0107ina je delila svoju hranu. Se\u0107am se da je majka drugog dana i\u0161la od kola do kola i tra\u017eila hleb za decu jer nismo imali hleba a imali smo samo neke biskvite u autu ali sve smo pojeli. Odrasli nisu jeli, skoro sva hrana koju su ljudi imali po vozilima su koristili da prehrane decu svih ljudi. Tako je i majka na\u0161la kod nekog jedan komad hleba za mene i moju sestru kako bi nam dala da ne\u0161to pojedemo. Ali znam da oni \u010detiri dana nisu jeli, ba\u0161 ni\u0161ta. Znam da smo samo ja i sestra jeli onoliko koliko je imalo a ni to nije bilo dovoljno, sa jednim komadom hleba za dvoje dece tokom \u010detiri dana. Ali posle 4 dana neko je provalio u te ku\u0107e Albanaca pored puta u Elez Hanu, gde su prona\u0161li bra\u0161no, i sve drugo \u0161to je trebalo kako bi ispekli neku vrstu hleba bilo kakvog kako bi se prehranili i se\u0107am se da je tog jutra do\u0161la mama, bila je u WC-u i kada se vratila rekla je da je prona\u0161la kako da ispe\u010de hleb, ostanite ovde. Onda je ona oti\u0161la, stotine \u017eena, u jednu ku\u0107u koliko mogu da se setim jer sam onda i ja tamo oti\u0161ao da vidim \u0161ta se de\u0161ava jer je majka tamo provela skoro ceo dan. Bio je duga\u010dak red jer je svaka majka ili \u017eena ili mu\u0161karac svako ko je hteo da pripremi hleb i stavi ga da se ispe\u010de i odnese svojoj porodici. Znam da se posle puno sati \u010dekanja mama vratila sa jednom tepsijom hleba. I znam da smo tada onako jeli kako treba i da smo onda svi zaspali kao porodica u vozilu, moja sestra se 4 sata nije probudila iz sna jer znate kakav je ose\u0107aj kada posle 4 dana ponovo ne\u0161to pojedete.<\/p>\n

BG: \u0160ta ste radili ta \u010detiri dana? Jer ste sedeli u vozilu?<\/p>\n

GM: Da no\u0107u, da, u vozilu. Policija je dala nare\u0111enje da posle 7-8 sati uve\u010de svi moraju da budu u vozilu pa smo i mi ulazili svi u automobil sve dok se ujutru ne bi pojavilo sunce. Neko je spavao neko nije mogao da zaspi.<\/p>\n

BG: A tokom dana?<\/p>\n

GM: Tokom dana smo izlazili, dru\u017eili smo se na neki na\u010din, znate, hodali smo malo ispred malo iznad da proveravamo da li nekoga poznajemo, da vidimo \u0161ta se sada de\u0161ava, ovi odrasli su se interesovali ko je sve pobegao, ko je ostao, kome je zapaljena ku\u0107a, \u0161ta se desilo. Sreli smo se sa puno ljudi koje smo poznavali, normalno, ostale\u2026<\/p>\n

BG: Ostale, se\u0107a\u0161 li se neke pri\u010de koju je neko drugi ispri\u010dao o ne\u010demu?<\/p>\n

GM: Ne mogu da se setim kazivanja drugih ljudi i \u0161ta su sve govorili, bio sam i dosta mlad pa nas nisu ostavljali da slu\u0161amo \u0161ta se oko nas de\u0161ava. Uglavnom mi smo sa drugom decom provodili svo vreme zajedno.<\/p>\n

BG: O \u010demu se razgovaralo me\u0111u decom?<\/p>\n

GM: Ni\u0161ta u vezi sa ratom, da ti pravo ka\u017eem. Mislim da svako dete nije htelo da razmi\u0161lja o tome tako da smo celo vreme insistirali da se igramo, da poku\u0161amo da se igramo, jer je tu bilo takvo stanje da niste mogli da se pona\u0161ate kao dete oko svog vozila i normalno roditelji su govorili \u201enemoj da se udaljava\u0161 od vozila, nemoj da se udaljava\u0161 od vozila\u201c. Mogao si da bude\u0161 sa drugom decom, raznim ljudima Se\u0107am se jedne stvari, Mo\u017eda tokom pete no\u0107i, kasno uve\u010de u vozilu, nisam mogao da spavam u krilu svoga oca, normalno, u jednoj od tih ku\u0107i imao sam ose\u0107aj da vrata od metala sa jednim blokom iznad zida i nadstre\u0161nica nad balkonom iznad vrata pa sam se tako kasno probudio tokom no\u0107i pa sam mislio da sam video jednog \u010doveka sa mitraljezom iznad vrata, ne celog ve\u0107 kao da stoji i da nas gleda. Ali nisam probudio svog oca iz sna. Sutra ujutru sam im kazao da sam video jednog \u010doveka iznad vrata. Rekli su mi nije to ni\u0161ta, nema veze, u\u010dinilo ti se, mo\u017eda je bilo drve\u0107e, senka od stabla. Nekako, u tom uzrastu prihvati\u0161 takva opravdanja, mo\u017eda ni moj otac nije mislio da stvarno neko mo\u017ee da bude unutra. Ali, onda je sutra moja baka u\u0161la u tu ku\u0107u i htela je da ode u toalet van ku\u0107e u dvori\u0161tu te ku\u0107e. Kada je ona u\u0161la u dvori\u0161te zbog WC-a i iza\u0161lo je troje policajaca i rekli joj da tu ne mo\u017ee da dolazi. Onda su se uverili i ovi moji i ja sam se uverio da sam stvarno video nekog unutar te ku\u0107e gde smo mi spremali hleb, sakrili su se od srpske policije i no\u0107u su izlazili i samo su vodili neki red oko svega toga, tim vozila koja su bila pored puta kako bi pre\u0161li granicu.<\/p>\n

BG: Zna\u010di nisu bili Srbi?<\/p>\n

GM: Bili su Srbi, nisu bili sa Kosova. Jer baka ka\u017ee da su joj govorili srpski. Verujem da su bili Srbi, ne znam. Da su bili Albanci govorili bi albanskim.<\/p>\n

BG: Definitivno da.<\/p>\n

GM: Ili mo\u017eda i ne. Ne znam. Nikad ne mogu da znam \u0161ta se u stvari desilo ali nisu pravili probleme. Se\u0107am se da je bilo poslepodne, poslednja no\u0107 u mestu Blace, te no\u0107i je do\u0161la pomo\u0107 i bio je jedan kamion koji se zaustavio jedno 10 metra pred na\u0161im vozilom i delio je hleb, delili su pa\u0161tete, vodu i a hleb su bacali kao kada bacaju pare sa svadbenom veselju samo su bacali pred okupljenim ljudima taj hleb, ko dobije, dobije, tako je bilo i sa pa\u0161tetama kao i sa vodom i mi smo gledali iz vozila \u0161ta se de\u0161avalo. Tata je iza\u0161ao da uzme hranu za nas, te no\u0107i smo jeli hranu koju su nam doneli pa smo onda spavali a sutradan negde oko podneva su do\u0161li i rekli su nam da nam ne dozvoljavaju da prolazimo i ko ho\u0107e mo\u017ee da ostane a ko ne\u0107e treba da se vrati jer niko ne mo\u017ee da pro\u0111e. Bilo je puno ljudi koji su pro\u0161li u tu da je tako nazovem neutralnu zonu zna\u010di izme\u0111u granice Kosovo \u2013 Makedonija, ali su \u010dekali nekoliko dana u toj zajedni\u010dkoj zoni na ki\u0161i i na nogama jer nije bilo dozvoljeno nastaviti dalje sa kolima i ve\u0107ina njih kad su videli da ih ni Makedonije ne prima vratili su se nazad na Kosovo jer su makar imali vozilo kad je padala ki\u0161a a posebno no\u0107u kad su svi bili mokri a mnogi su tako proveli dva dana na ki\u0161i, na hladnom, u vodi, bez i\u010dega u toj zoni jer tamo ni pomo\u0107 nije dolazila pa smo doneli odluku da se vratimo i moja porodica je donela odluku da se vratimo i vi\u0161e nismo poku\u0161avali da pre\u0111emo granicu. Ceo taj proces je bio veoma stresan i pla\u0161ili smo se mnogo vi\u0161e nego da smo ostali u stanu. Za mene je bilo tako, mo\u017eda ne za druge.<\/p>\n

BG: Da li su vam dali neki razlog za\u0161to vas nisu pustili da pro\u0111ete?<\/p>\n

GM: Verovatno je bilo nekog razloga ali mislim da nije bilo nekog relevantnog ili opravdanog razloga, bilo je jednostavno ne pu\u0161tamo vas kao u ratu to je na\u0161e pravo da donosimo takve odluke kad je rat, ratno stanje, nema potrebe da se nekome pravdamo. Vratili smo se u Pri\u0161tinu, u stan ali ono \u0161to se desilo je da su posle nekoliko dana najavili da ce NATO trupe u\u0107i ili u stvari mo\u017eda i ranije to mi je malo nejasno da li je po\u010delo bombardovanje pre nego smo pokusali da odemo ili kad smo se vratili po drugi put ali znam da je prve no\u0107i krenulo, zna\u010di krenulo je ranije, prve no\u0107i kada smo stigli u Pri\u0161tinu su bombardovali Po\u0161tu, po\u0161tu gde je sada vlada tu blizu gde je zgrada u kojoj je sada Evropska komisija. Bombardovali su tu zgradu i znam da su sva stakla na ku\u0107i bila slomljena. Bilo je negde oko 1 posle pono\u0107i. Po\u0161ta je gorela 5 dana. Mi smo imali direktan pogled sa prozora na\u0161e sobe, gledali smo celu zgradu i ona je gorela danima. Znam da je bilo \u010detiri raketa i dolazile su iz suprotnog smera prema na\u0161em stanu a toliko su pale blizu da smo i mogli izgoreti, dolazile su iz suprotnog pravca i kada je raketa ispaljena tako se pribli\u017eavala da je njen zadnji deo bio ovde u pravcu muzeja, i tu je pala, bila je iza le\u0111a da tako ka\u017eem, kada bi raketa bila za 180 stepena okrenuta u drugom smeru pala bi na nas. Onda su krenula bombardovanja. Bombardovali su SUP gde se isto \u010dulo veoma glasno.<\/p>\n

BG: Kako si ti sve to do\u017eiveo? Da l je to bilo stra\u0161no iskustvo?<\/p>\n

GM: Takvu buku u \u017eivotu niste \u010duli. Bilo je veoma \u010dudno kada \u010dujete takvu buku i ceo alarm za uzbunu jer ste mogli \u010duti sirene za uzbunu pre bombardovanja \u010dime su najavljivali da \u0107e ne\u0161to blizu da se desi. Bilo je stra\u0161no jer smo mi cela ku\u0107a iza\u0161li u hodnik jer je samo hodnik bio bez prozora i bez\u2026 verovatno nam je tu delovalo sigurnije, ne znam. MI smo \u017eiveli na petom spratu gde sigurnost nije bila zadovoljavaju\u0107a jer je peti sprat vrlo lako mogao da se sru\u0161i od svih tih potresa. Normalno jedan deo zida je bio sru\u0161en, slomljeni prozori, vrata su bila skroz polomljena u zavisnosti od toga koliko bi blizu bilo bombardovanje, iz kog je smera dolazila raketa, sve, na kojoj bi strani eksplodirao eksploziv. Na primer, SUP nam je bio mnogo blizu, bli\u017ee nego Po\u0161ta ali bombardovanje SUP-a nismo osetili koliko bombardovanje Po\u0161te. Veoma \u010dudno. Imali smo jednog kom\u0161iju na tre\u0107em spratu. Sa njima smo se dru\u017eili na neki na\u010din. Onda je krenuo jedan period, kada se bombardovanje odvijalo svakoga dana veoma blizu u gradu, cela porodica bi i\u0161li no\u0107u da spavamo kod njih jer smo smatrali da je tre\u0107i sprat sigurniji zbog manje visine. To su bila ta\u2026 Znam da sam tokom prvog dana bombardovanja imao mnogo stresa, nisam znao \u0161ta da radim sa sobom, ceo dan sam se samo vrteo po stanu i svi bi me iz porodice pitali, majka mi je kasnije pri\u010dala da me je smirivala sa hranom tog dana jer je i ona videla da nikako ne mogu da se smirim. Zatim tokom drugih dana, kada sam video tokom prvog dana da nije ne\u0161to\u2026 da ne\u0107e mene direktno napasti, znate, jer nisam znao \u0161ta da o\u010dekujem, \u0161ta da \u010dekam. Kada imate devet godina ne znate \u0161ta je bombardovanje. Kada sam tokom prvog dana video da to nije ne\u0161to \u0161to mene direktno poga\u0111a onda sam se smirio. Se\u0107am se da smo kao deca mogli da izlazimo napolje tu u susedstvu. Roditelji su nas ostavljali da izlazimo dok je bilo svetla. Bilo je puno ljudi u mahali koji nisu pobegli. Tako sam ja zajedno sa svojim drugarima od pre rata zajedno izlazio, nekad bi i\u0161li jedni kod druge ku\u0107i. Jedan od njih je imao kompjuter u to vreme. Svi bi oti\u0161li kod njega da se igramo. Igrali smo ko\u0161arku.<\/p>\n

BG: Posle bombardovanja?<\/p>\n

GM: Ne, tokom, tokom bombardovanja, danju. Veoma \u010dudno jer je bilo dosta ljudi i stvorena je jedna atmosfera gde vi\u0161e nisi osetio strah, ne znam za\u0161to. Mo\u017eda je postalo rutina, mo\u017eda smo po\u010deli da se navikavao na takav ambijent, znate, postalo je deo\u2026 nekoliko meseci je trajalo celo to stanje i mi smo se tome adaptirali. \u0160ta se desilo posle svih tih bombardovanja koliko su trajala, ne znam, krenulo je 24 marta, mo\u017eda je sve trajalo mesec dana. Pri kraju su ve\u0107 bile vesti na televiziji da se sprema ulazak policije, to jest da NATO ulazi na Kosovo ali nismo znali kada i kako. Mi smo se ve\u0107 vratili u stan. Spavali smo gore u stanu jer vi\u0161e nije bilo bombardovanja u gradu i mo\u017eda smo bili sigurniji.<\/p>\n

BG: Da li je bilo poseta policajaca, da li ste se pla\u0161ili da neko ne do\u0111e?<\/p>\n

GM: Se\u0107am se jedne situacije gde sam ja bio kod jednog svog drugara, kod onog drugara koji je imao kompjuter, igrali smo Mortal Kombat. Do\u0161la je policija da uradi popis civilnog stanovni\u0161tva koje je ostalo, popisali su roditelje, dedu i baku, sestru koja je bila kod mog drugara. A mene nisu upisali i onda se celo vreme pitali \u201eDa li je bolje \u0161to Gent nije upisan ili bi bilo bolje da smo ga upisali?\u201c Ali nije bilo ne\u0161to\u2026 Oni su uzimali te informacije jer su im trebale i nikada vi\u0161e nismo \u010duli ne\u0161to o tome. To je bio jedini puta da je policija posetila na\u0161 stan a mi policiju nismo videli skoro celih mesec dana. Ceo dan smo izlazili u susedstvu, mi nismo videli policiju. Nije ih bilo. Mo\u017eda je bilo policajaca u civilu koje mi nismo primetili ali naoru\u017eane i ne. Se\u0107am se one no\u0107i kada je vojska u\u0161la u grad. Sa mojom majkom smo gledali sa prozora u kuhinji. Samo malo bi otvorili a ja onako malim sa glavom skroz dole veoma malo sam uspeo da vidim, ona bi me malo podigla i onda bi samo 5cm otvorili prozor i gledali \u0161ta se de\u0161ava jer u to vreme gde je sada trg Pri\u0161tine se tada video samo mali deo i tu je bilo mesta za vozila koja su po\u010dela da dolaze. Tu smo po\u010deli da gledamo tenkove kako ulaze u grad i onda smo tako rekli \u201eu redu, sada smo sigurni, sada smo dobro, sada je sve u redu\u201c. Te no\u0107i uop\u0161te nismo spavali jer je bilo buke tokom no\u0107i zbog svih tih vozila koja su stigla i \u0161ta se stvarno desilo. Da li \u0107e to biti no\u0107 kada \u0107e Srbi ulaziti po svim stanovima ili je ipak \u201esafe\u201c. Sutra ujutro smo se probudili i bilo je policajaca po svim ulicama. Bilo je NATO policajaca, ne znam koje su nacionalnosti mogli da budu, u na\u0161oj ulici, bilo ih je i u glavnoj ulici i tog dana smo mogli da iza\u0111emo. Se\u0107am se zajedno sa svojom bakom kada smo iza\u0161li da kupimo hleb bilo je srpskih policajaca sa mitraljezima, dole, bilo je puno policajaca, zna\u010di kada je ulazila NATO vojska, ali niko nas nije dirao. Se\u0107am se jo\u0161 jedne stvari, i to pre ulaska NATO vojske. Moja tetka je i po tre\u0107i put poku\u0161ala da iza\u0111e u Makedoniju pa je na kraju i uspela u tome. Ponekada smo komunicirali preko telefona kada su oni zvali. Kod tetke je bilo puno hrane, mi nismo imali puno hrane i ona je govorila ako mo\u017eete idite do moje ku\u0107e tu imate svu hranu koja vam je potrebna. Znam da je jednom moja majka zajedno sa dedom oti\u0161la da uzmu hranu iz njene ku\u0107e i doneli su u stan. Posle dve nedelje su ponovo pro\u0161li tim putem po drugi put da odu i uzmu hranu jer nismo imali gde da je kupimo. Drugi put kada su oti\u0161li tada je srpska vojska ve\u0107 u\u0161la ku\u0107i kod njih i demolirala je komplet a majka je govorila da je bilo i policajaca unutra u ku\u0107i tako da ih nije videla ali je u sobi mogla da \u010duje galamu i kako se neko kre\u0107e po ku\u0107i. Kada su videli da je neko unutra, nisu ulazili da uzmu hranu i odmah su iza\u0161li iz ku\u0107e. Zna\u010di drugi put nisu uzeli ni\u0161ta ali su prvi put uzeli dovoljno da nam potraje koliko bude trajalo bombardovanje. Toga se se\u0107am kao i detalja da su oti\u0161li do tamo jer put nije bio dalek ali nije bio ni lak.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row wrap_container=”yes” section_text_color=”light” text_align=”justify”][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Gent Muhaxheri (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, GM=Gent Muhaxheri GM: Ja sam Gent Muhaxheri, imam 29 godina. Radim kao freelance make-up umetnik. BG: Da li se se\u0107a\u0161 ne\u010dega iz poslednjeg rata na Kosovu? GM: Da normalno. Kada je po\u010deo rat ja sam imao 9 godina. Tokom rata […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":666,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/649"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=649"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/649\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1331,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/649\/revisions\/1331"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/666"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=649"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=649"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=649"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}