{"id":2337,"date":"2023-01-30T23:21:48","date_gmt":"2023-01-30T23:21:48","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2337"},"modified":"2023-01-30T23:21:48","modified_gmt":"2023-01-30T23:21:48","slug":"anonim-8","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/anonim-8\/?lang=sr","title":{"rendered":"Anonim"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Anonimna: Datume ne pamtim \u2026
\nIntervjuerka: Nema veze, samo zna\u010di pre NATO bombardovanja je bio prvi poku\u0161aj da pobegnete?
\nAnonimna: Prvi poku\u0161aj je bio pre bombardovanja da nismo pobeli. Krenuli smo od toga, dakle po\u010dinje bombardovanje i drugi put, ajde bre ne\u0107e da bombarduju. A bombardovanje, te eksplozije su bile u\u017easne. Imala sam malog sina. Ne znam koliko je imao, 1 godinu i ne\u0161to, 1 godinu i 2-3 meseca. Mnogo sam se upla\u0161ila, mnogo, mnogo, mnogo. Po\u010delo je bombardovanje, zatvorili smo se ku\u0107i, onda smo sa ljudima, ne da se spojimo, kolona, zna\u0161 kako je bilo, kre\u0107emo sa kolonom. Imala sam nekoliko \u010dlanova porodice sa sobom, imala sam i mla\u0111eg brata. Stariji brat mi je bio u inostranstvu, kako \u0107u roditelje da ostavim. Ali oti\u0161li smo, do\u0161li smo do stana jer nismo mogli da kontaktiramo. Telefonske linije su bile prekinute. I oti\u0161li smo, moji roditelji nisu do\u0161li. Otac mi je bio malo bolestan. Ne, ka\u017ee on, ovde mi je bolje nego da umrem na put, da me na\u0111e ne\u0161to. Va\u017eno je uzmi mi sina skloni ga odavde. Ja sam uzela mla\u0111eg brata, stariji je bio u inostranstvu, i krenuli smo.
\nIntervjuerka: Koliko automobila ste bili, koliko ste osoba otprilike bili kada ste napustili zajedno?
\nAnonimna: Pa sad, u svakom automobilu smo bili po 4-5. Samo na\u0161a porodica, plus ostali su imali tako\u0111e porodicu i sa kom\u0161ijama, i svi zajedno, i oni su bili po 4-5 u autu. I tako smo krenuli. Ne znam kako smo iza\u0161li, ne znam kako smo krenuli sa 100 stresova, sa 100 strahova, bez ode\u0107e. Sve ne\u0161to malo, jer su nam rekli br\u017ee, po\u0161to su nam Srbi bili kom\u0161ije. Svi oko nas su bili Srbije sa ku\u0107ama i nekako smo se pla\u0161ili da nas ne prijave ili da nam ne u\u0111u tokom no\u0107i, i tako smo brzo napustili. Koliko se mogu setiti, znam da smo iza\u0161li, krenuli smo. Kada smo stigli kod kru\u017enog toka kod medicinske \u0161kole, tu su nas zaustavili paramilitarci.
\nIntervjuerka: U redu. Tu je bio prvi put jel da?
\nAnonimna: To je bio prvi put. Paramilitarci su bili po dva metra visoki. Ispred mene, ispred nas su zaustavili devera, a mi smo bili iza njega. Iza nas su bili ostali. Svekar je bio, njega su zaustavili u drugom pravcu kako je. Sad, kru\u017eni tok kako je da se ide, pre\u0111e\u0161 kru\u017eni tok i krene\u0161 za autoput,, onda kod medicinske \u0161kole, njega su zaustavili ba\u0161 kod medicinske \u0161kole \u2013 bio je veliki bunker. Bunker ili tenk, kako se to zove. Njega su poslali tamo, a nas ovamo. Zaustavili su devera i mi smo onda stali. Sve su nas u koloni zaustavili i sad \u010dekamo \u0161ta \u0107e se desiti. Kada su… on je iza\u0161ao iz auta, sigurno su mu rekli iza\u0111i, i tra\u017eili su mu novac. I mi ne znamo. Rekao mu je i mi sada samo gledamo iz auta, mi ne \u010dujemo \u0161ta pri\u010daju, ali pretpostavljamo, onda nam je posle rekao. I videli smo ga da je iza\u0161ao iz auta i moja svekra je tu bila u autu, i iza\u0161la je iz auta i otvorila je… izgleda da su joj rekli da otvori gepek. On je otvorio i [govori srpski], zna\u010di sve pare \u0161ta ima\u0161 baci u gepek i kako bi oni mogli da uzmu novac. I on je tu bacio, sigurno samo ono \u0161ta je imao. Nakon \u0161to je tu bacio novac, sad da li je bacio pare ili su samo razgovarali ne znam, on je tu po\u010deo da ga udara. Po\u010deo je da ga udara boksovima. Sad, mi smo bili u kolima i zna\u0161, samo smo \u010dekali kada \u0107e da po\u010dnu i nas, samo smo gledali \u0161ta se de\u0161ava. Moj mu\u017e, suprug, hteo je da iza\u0111e i ja sam mu rekla, ne izlazi, ne izlazi jer \u0107e sad i na tebe da do\u0111e red. Nemoj da izlazi\u0161 jer \u0107e\u0161 pogor\u0161ati situaciju jo\u0161 vi\u0161e. Jer ti \u0107e\u0161 da iza\u0111e\u0161, poku\u0161a\u0107e\u0161 da ga odbrani\u0161 ali on mo\u017ee u tom trenutku da te upuca, ovako \u010dekaj jer \u0107e do\u0107i red i na tebe. Ja sam sedela ispred, deca su bila pozadi i moj brat tako\u0111e. Deca pla\u010du, deru se, pla\u0161e se.
\nIntervjuerka: I oni su to sve videli…
\nAnonimna: Da, da, da. Samo su oni bili mali, na primer, moj sin se ne se\u0107a ni\u010dega jer je imao 1 godinu i dva-tri meseca. A \u0107erka sve pamti jer je imala \u010detiri i ne\u0161to godina. I onda, moja svekra nije videla doga\u0111aj \u0161ta se desilo pozadi i sedela je u kolima, i nije se osvrnula da gleda. Ona je mislila da je njen sin iza\u0161ao da razgovara, ali ne vidi ih \u0161ta se de\u0161ava. U jednom trenutku se okrenula, i kada je videla, onda je poku\u0161avala kao da za\u0161titi sina. Toga se se\u0107am kao da je danas bilo, kako su je uhvatili za glavu i naslonili je za auto, a ona jadna je imala novca u grudima, i sve \u0161ta je imala, dala im je, samo da joj puste sina. I kada je ona izvadila novac, kada su oni to videli, u tom trenutku su mu rekli ajde i uhvatili su moju svekru za glavu i na silu su je ubacili u auto, ali su je posle oslobodili i onda je moj dever u\u0161ao u auto. Onda je do\u0161ao red na nas. Ali kada je do\u0161ao kod nas, ka\u017ee mom suprugu [pri\u010da srpski], kao, \u0161ta \u010deka\u0161, iza\u0111i. I on iza\u0111e, ja sam se tresla. A on mi je dao sumu novca pre nego \u0161to su oni stigli. Re\u010de on meni, dr\u017ei ovaj novac jer se ne zna, mogu da nas odvoje i da se vi\u0161e ne vidimo. Nemoj meni da daje\u0161 novac jer gde god tebe slali i ja \u0107u za tobom. Ali on mi je rekao, ne\u0107e nas podeliti, ti sa decom nege drugde a ja negde drugde. Ja sam mu rekla ne, ja ne prihvatam. Ka\u017ee on meni, uzmi i stavio mi je u kutiji, govorio mi je dr\u017ei to jer se ne zna kako \u0107e biti. I ostavio mi je taj novac i iza\u0161ao iz auta. \u010cim je iza\u0161ao iz auta, sa kundakom mitraljeza, ili kako se to zove, mitraljezom je po\u010deo da ga udara u glavu, bum-bum, i bacio ga na zemlju. Sre\u0107a \u0161to je on govorio u tom trenutku \u010dovek ne ose\u0107a ni\u0161ta ni da te osakati, ne ose\u0107a\u0161 ni bol ni ni\u0161ta, izgleda od straha. Kada su ga bacili, on je odmah ustao, on ga je ponovo udario u glavu. Iskrvavio mu je glavu, iscepao mu je glavu sve. On je iza\u0161ao… mislim ponovo ga udario i on je ponovo ustao. Da li je sad razgovarao sa njima ne znam, a jedan od njih je u\u0161ao kod mene u auto. Zna\u010di, ja sam sedela u moju stolicu i on je… sada ovaj policajac, se\u0107am se njegovog lica ko da je danas bilo, imao je plave o\u010di, kapu i u\u0161ao je automatom u auto i seo na mesto mog mu\u017ea i uperio mi je cev ovde. Ka\u017ee, ti [pri\u010da srpski] daj sve \u0161to ima\u0161. A ja, mo\u017eda je sme\u0161no ali, od stresa mi je desna ruka i leva noga skakala ovako, i ja nisam mogla da stavim ruku u d\u017eep kako bi uzela novac da mu dam. I brat mi ka\u017ee, daj mu. Ja mu sad dajem, a nisam okretala glavu. Ja mu ka\u017eem da \u0107u mu, ali ne mogu jer mi se mnogo trese ruka i ne mogu da je stavim u d\u017eep. Ovako mi se tresla ruka i noga. Nikada to ne\u0107u zaboraviti. I kada sam izvukla novac i dok sam mu dala, nisam okretala glavu [pri\u010da srpski], zna\u010di ja ti ka\u017eem pare, a ja mu ka\u017eem nemam vi\u0161e. Kada sam mu rekla da nemam, on je to razumeo da su samo te pare, jer ja sam mu dala ovako ovijene kao od lekova, i kada sam mu rekla da nemam, on je tada razumeo da je novac bio unutar i jer je prvo mislio da se \u0161alim i da mu dajem samo neku kutiju. Ko zna \u0161ta je mislio taj idiot. Kada sam mu rekla [pri\u010da srpski], moj brati pozadi mi ka\u017ee, samo sam \u010dekao momenat da ti ne\u0161to ne uradi, da te ne zadirkuje ili ne\u0161to. Ja bih tu odreagovao. A da je on odreagovao, on bi nas tu streljao sve. I ja mu ka\u017eem, on ni\u0161ta, \u0107uti. On samo gleda i ja sam mu rekla \u0107uti-\u0107uti, ne reaguj. Uzeo je novac i iza\u0161ao je. Uzeo je sve \u0161to je imalo i iza\u0161ao je. Onda ka\u017ee mom suprugu [pri\u010da srpski], u\u0111i u auto i psuje ga, jer ti deca pla\u010du. U\u0111e on u auto i tako se isto desilo i sa kolima iza nas. Ali ne, onima pozadi su samo novac uzimali. Moj svekar tamo s druge strane, i on je pojeo neke \u0161uteve i onda su nas pustili. Ne, u\u0161ao je u auto i sada \u010dekamo. Nisam znala ni\u0161ta, samo kad su po\u010deli gvozdenom \u0161ipkom da lome stakla od kola. Dakle, kako smo bili u kolima, on je \u0161ipkom udarao stakla bum-bum, dok nije slomio sva stakla kola, i ja sam se samo drala i govorila bratu da se pokriju. Da pokrije o\u010di deci jer neko staklo mo\u017ee da im u\u0111e i da oslepe. Govorila sam samo… dr\u017ei decu i nemoj… \u010duvaj o\u010di. On ka\u017ee meni, da, da, dr\u017eim ih. \u0106erka je mnogo plakala i sin tako\u0111e, ali je \u0107erka mo\u017eda bila starija i mnogo se traumatizovala. Toliko mnogo se traumatizovala da, kada smo se vratili na Kosovo, jedva smo je ubacili u Kosovo jer je celo vreme mislila da \u0107emo pro\u0107i ponovo pored njih. I onda \u0107e nam slomiti stakla od kola. Bilo je hladno, i mi ajde sad kao krenuli smo tako. Sva stakla su bila slomljena, duvalo je. Kada smo stigli kod Lapljeg Sela, tu je bila redovna vojska. Nisu bili paramilitarci ve\u0107 redovna vojska i kada su nas videli, pitaju nas gde ste krenuli ovako. Srpski su govorili, a mi nismo znali \u0161ta da im ka\u017eemo. Idemo negde, krenuli smo negde ali ne znamo gde. Ne ka\u017ee, vratite se nazad, ovako ne smete da putujete. Gde da se vratimo; i vrati\u0161e nas. Kada smo se vratili razdvojili smo se, jer su nam sada govorili da ne smemo da spavamo ku\u0107i, tako da smo se razdvojili. Ja sam oti\u0161la da spavam kod nekih daljih ro\u0111aka, moj dever negde drugde, svekar i svekrva negde drugde i tako smo se razdvojili kako bi spavali malo i kako bi sutradan videli \u0161ta da radimo. Odspavali smo tu jednu no\u0107 jedva, sutradan smo ustali. Tu gde sam ja bila kod te porodice, do\u0161ao je jedan ro\u0111ak njihov i rekao im je da napuste ku\u0107u. Pod hitno da ve\u010deras krenu jer \u0107e ve\u010deras da ulaze po ku\u0107ama. Ja tu gde sam bila, krenuli smo sa njima. Sad ja vi\u0161e nisam imala informacije za druge, a ni za moje roditelje nisam imala informacije jer kada sam ja oti\u0161la, kad smo krenuli gde su nas maltretirali, ja sam uzela brata sa sobom i onda ne znam kako je moja majka \u010dula da su nas maltretirali… ah ne, jer kad smo se vratili, ja sam vratila mog brata ku\u0107i. Kada nas je redovna vojska vratila, ja sam odvela brata ku\u0107i i samo smo ga ostavili kod parginga, on je oti\u0161ao kod ku\u0107e i rekao im je \u0161ta se desilo, i onda ja vi\u0161e ni\u0161ta nisam znala za moje roditelje. Onda je moja majka tako, saznaju\u0107i, poku\u0161avaju\u0107i da sazna vi\u0161e za nas, nismo imali vi\u0161e kontakta. Kako je posle shvatila, ne znam… ne, znala je od brata. Onda je do\u0161la tamo kod ku\u0107e, kod na\u0161e ku\u0107e, videla da je ku\u0107a prazna i da niko nije tu. Onda nas je ona celo vreme tra\u017eila, i gledala gde smo mogli da odemo. U me\u0111uvremenu, sutradan ili prekosutra, izbace oni moje roditelje i stana i ne znam gde su oti\u0161li. Prespavali su jednu no\u0107 kod strica… onda je u me\u0111uvremenu moja majka iza\u0161la da me tra\u017ei. Dok je moja mama do\u0161la ku\u0107i da me tra\u017ei, oni su do\u0161li i izbacili mog oca i brata iz stana. Onda, kad se moja majka vratila nije na\u0161la ni oca ni brata, i nije znala gde joj je mu\u017e i sin, ni \u0107erka. Bio je haos. Onda po drugi put… krenuli smo nekako, ne znam ni ja, nismo ni kola imali. Kola smo ostavili tako slomljena kod gara\u017ee, \u010dime da krenemo. Onda smo se skupili sa nekim kom\u0161ijama, oni su bili mu\u017e i \u017eena i \u0107erka i sin, \u010detvoro. Kola su bila mnogo mala, i ne se\u0107am se koji tip, plus i ja sam bila sa dvoje dece \u2013 osmoro u kola ko koko\u0161injac. Krenuli smo za Makedoniju. Moj dever i on je tako krenuo ne znam s kim. On je izgleda sa mojom svekrom i svekrvom jer kola od svekra nisu slomili, samo su na\u0161a kola i kola od devera slomili. I dever sa svekrom dakle, porodica, u\u0161li su u auto. Dever i jetrva i dvoje dece sa mojim svekrima, a mi smo u\u0161li u auto sa kom\u0161ijama tu koje smo imali ulicu ispod, i krenuli smo za Tetovo, ako se ne varam. Ne, krenuli smo za Makedoniju, drugi put je bio to… ne drugi put, kada smo krenuli, krenuli smo samo ja sam krenula sa tom rodbinom onih gde smo spavali te no\u0107i, ali smo se vratili. Kod granice sa Tetovom, tu smo \u010dekali mnogo, skoro cele no\u0107i smo ostali po kolima. Nismo mogli da pre\u0111emo granicu i vratili smo se u Pri\u0161tinu. To je onda bio tre\u0107i put kada smo krenuli sa svekrima, deverom… to je bio tre\u0107i put kada smo krenuli sa dva kola \u2013 sa njihovim kolima i na\u0161im, mi na\u0161e nismo imali ali sa kom\u0161ijinim. I onda smo \u010dekali u Elez Han. Stigli smo do Elez Hana. Moja svekra je ve\u0107 bila \u0161est dana bez dijalize, njoj je po\u010delo da se pogor\u0161ava zdravstveno stanje i kolona je bila prevelika. Kada smo stigli tu, kolona je bila tolika da su ljudi \u010dekali po nedelju dana, dve nedelje. Svi su ulazili po ku\u0107ama u Elez Hanu da spremaju hranu, ko je bio sa malom decom, ulazili su jer kolona uop\u0161te nije mrdala. Blokirali su je kako niko ne bi prolazio. I \u010dekali smo koliko smo \u010dekali, oti\u0161ao je dever pe\u0161ke i hodao je ne znam koliko kilometara do granice. Pe\u0161ke je oti\u0161ao da porazgovara sa pukovnikom ili sa nekim tu da mu ka\u017ee da svakako mora da barem svekre puste jer joj se pogor\u0161alo stanje i treba da ide da u\u0111e u dijalizu u Skoplje. I on ne znam koliko kilometara je hodao kako bi stigao da Elez Hana jer je bila kolona. I mi smo tu \u010dekali u red, i onda je moj dever sa jednim njihovim pukovnikom i kolima do\u0161ao i rekao u\u0111ite po kolima, samo u kola mog svekrva, samo njih dvoje su pre\u0161li granicu. Oti\u0161li su kolima do granice i onda su pre\u0161li granicu pe\u0161ke, a mi smo ostali u koloni. Ali nismo ostali u toj velikoj koloni zbog svekrve, jer su nas pribli\u017eili kolima do bli\u017ee granici ali je hteo… oni su pre\u0161li granicu pe\u0161ke i tu smo im mahali i pozdravljali, u ruke Boga, jer nije se znalo da li \u0107emo se videti, da li \u0107emo pre\u0107i granicu ili \u0107e nas vratiti nazad. Ali Bog je hteo, \u010dim su oni pre\u0161li granicu pe\u0161ke, tu ih je uzeo taksi i ne znam kako su oti\u0161li u Skoplje, jer joj se njoj pogor\u0161alo stanje, a mi posle da li smo pre\u0161li granicu… u tom trenutku nije imalo mnogo sati nisu bila u pitanju, i kada je do\u0161ao nalog da nas puste, ali da nas puste celu kolonu a ne tako po deset auta, i u prvih deset auta smo bili mi i pre\u0161li smo granicu, i smestili smo se u Vele\u0161. Moji svekri su bili u Skoplje, nismo znali \u0161ta se desilo. Onda su moj mu\u017e i dever oti\u0161li u Skoplje da vide \u0161ta se desilo sa njima, i to je to. Mi smo se smestili u Vele\u0161 kod nekih bli\u017enjih mog svekra, tu smo boravili…
\nIntervjuerka: Koliko ste boravili tu?
\nAnonimna: Pa, ako smo iza\u0161li na po\u010detku aprila, dakle, april, maj, jun \u2013 dva i po meseca. Dva i po meseca jer kad se Pri\u0161tina oslobodila 18 ili 12, tog dana smo, ili sutradan, ne se\u0107am se sigurno. Ili tog dana ili sutradan moj suprug se odmah vratio na Kosovo. Mi smo svi ostali tu. On je rekao, idem da vidim u kakvom stanju nam je ku\u0107a i tako. Da li imamo gde da se vratimo, da vidim da spremim teren. Ali sre\u0107om ku\u0107u niko nije dirao. Dali smo klju\u010d kom\u0161ijama. Imalo je mnogo hrane i rekli smo im \u0161ta god da imate potrebe, mo\u017eete da odete da se snabdete i da uzmete… i na\u0161li smo ku\u0107u kako smo je ostavili. Ni\u0161ta nije falilo, pa i da je falilo, koga je zanimalo. Va\u017eno je bilo da imamo gde da stavimo glavu. Onda smo se i mi vratili nakon nekog vremena, ne znam ta\u010dno. Ali i mi smo se brzo vratili, mo\u017eda nakon 2-3 dana. I kada smo se vra\u0107ali, ja sam imala problema sa \u0107erkom jer se ona pla\u0161ila i govorila da ne\u0107e da se vra\u0107a. Ne\u0107u jer \u0107e policija da nas zadr\u017ee do kasno. Ako bi nas saobra\u0107ajni radar zaustavio ili policija, ona bi odmah plakala. Poku\u0161avali smo da joj ka\u017eemo da nisu oni vi\u0161e tu i da je gotovo, vi\u0161e nema ni\u0161ta. \u201eNe, ne, policija, policija\u201c. Dakle, i u saobra\u0107aju kad su nas zaustavljali zbog brzine ili zbog neke gre\u0161ke, ona je plakala. Mesecima nije mogla da do\u0111e pri sebi. Ja tada nisam znala da je odvedem kod nekog psihologa ili ne\u0161to. Nismo znali da je bila mnogo traumatizovana. A sin nije, jer je imao godinu i dva-tri meseca. Ne se\u0107a se doga\u0111aja, a ona je bila jako lo\u0161e, \u0107erka.
\nIntervjuerka: Hvala vam puno![\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Anonimna: Datume ne pamtim \u2026 Intervjuerka: Nema veze, samo zna\u010di pre NATO bombardovanja je bio prvi poku\u0161aj da pobegnete? Anonimna: Prvi poku\u0161aj je bio pre bombardovanja da nismo pobeli. Krenuli smo od toga, dakle po\u010dinje bombardovanje i drugi put, ajde bre ne\u0107e da bombarduju. A bombardovanje, te eksplozije su bile u\u017easne. Imala sam malog […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2337"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2337"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2337\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2342,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2337\/revisions\/2342"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2337"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2337"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2337"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}