{"id":2327,"date":"2023-01-30T23:18:41","date_gmt":"2023-01-30T23:18:41","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2327"},"modified":"2023-01-30T23:18:41","modified_gmt":"2023-01-30T23:18:41","slug":"afjete-bashota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/afjete-bashota\/?lang=sr","title":{"rendered":"Afjete Bashota"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dinimo pre bombardovanja. Time, \u010dime ste uspeli da iza\u0111ete iz ku\u0107e? Gde ste bili? S kime ste bili? Koliko godina ste imali?
\nAfjete Bashota: Pre bombardovanja smo bili kod ku\u0107e. Spremili smo se, uzeli smo hranu kako bi smo vi\u0161e imali kod ku\u0107e, tako. I kada je po\u010delo bombardovanje, ni sinovi ni Nurija nisu hteli da napuste ku\u0107u. Nakon dva-tri dana, odlu\u010dili su da napuste ku\u0107u, da odemo ja i Nurija kod sest… kod Drite, kod druge sestre. Sinovi da odu kod Bese sa \u017eenama, i Vesa je imala tri i po godina. Nakon… dva dana smo ostali tu. Drita je imala ku\u0107u preko puta bolnice. I kada smo ustali ujutro, u utorak ujutru, oti\u0161li smo u nedelju i vidimo u utorak ujutru od Velanije kako… kolona ljudi kako be\u017ee i koje su izbacili iz ku\u0107a. Tu se nalazio i Skender Berisha sa suprugom. On je bio kolega sa Nurijom u fakultetu, a \u017eena mu je bila lekarka. I ka\u017eem ja Nuriji: jao vivi, ka\u017eem ja, Skender sa Dritom, torbu u ruke i idu… vode ih gore prema Veterniku. Uzmem ja decu na telefon i ka\u017eem im, sine i mi idemo sa vama. Stvarno? Evo dolazimo da vas pokupimo. Mi smo imali Fiat Uno, sedmoro u tom automobilu, zamisli. I tako krenemo mi. Oni su bili krenuli dan ranije, zaustavili su ih kod Slovenije sporta prekoputa, izvukli su ih napolje, prekontrolisali i sa automatskim pu\u0161kama skoro u grudi Shkelzena i Gencija. Oni su imali kola sa beogradskim registarskim tablicama jer su radili za Jevrejima. Bili su dva bra\u0107a oni koji su nam bili ku\u0107ni prijatelji i radili su u jednoj firmi. Na kraju su ih pustili. Tako da su oni odlu\u010dili da krenu, i do\u0161li su i uzeli nas. Mi smo dali Driti klju\u010deve od ku\u0107e. Rekla sam joj, odnesi Besi klju\u010deve, i mi smo nastavili put. Do Ka\u010danika smo pro\u0161li kroz one tunele i sve je bilo u redu. Oti\u0161li smo na najbolji mogu\u0107i na\u010din.
\nIntervjuerka: A jeli bilo vojske na putu?
\nAfjete Bashota: Kako nije. Kada smo stigli tamo…
\nIntervjuerka: A zar vas nisu zaustavili?
\nAfjete Bashota: … uhvat… ne. Kada smo stigli uve\u010de, smra\u010dilo se jer je kolona stala i nije se vi\u0161e kretala i onda smo tako ostali u kolima. Govorili su da se vojska pribli\u017eava. Ovi srpski vojnici, podrazumeva se da su bili svakakvi paramilitarci. Na sre\u0107u, prijatelj mojih sinova je video Shkelzena i Gencija i ka\u017ee im vidite, mi kola, idemo dole kolima, ho\u0107emo da ostavimo kola kod Fabrike cimenta. Do\u0111ite i dovedite auto tu jer ho\u0107emo pe\u0161ke da idemo. Ne \u017eelimo da uzmemo kola sa sobom. On apotekar… ovaj, stomatolog je bio. Ne se\u0107am mu se imena. I tako sinovi se na brzaka popnu u auto. Vozili su… nisu bili daleko od te Fabrike cimenta. I tu smo stigli, a kada smo stigli, ka\u017eu Shkelzen i Genc: majko, o\u010de mi smo odlu\u010dili da iza\u0111emo pe\u0161ke. Nuri mi ka\u017ee, idi i ti. Ja njemu ka\u017eem, da te ostavim samog, daleko od toga. Nas dvoje ostajemo ovde, kako god da je napisano. Daj bo\u017ee da se oni spase i iza\u0111u. A za nas… da vidimo kako \u0107emo pre\u017eiveti ovo… ovu situaciju. Seo je Genc na zid fabrike i po\u010deo je da pla\u010de. Jer nismo znali, razdvajamo se mo\u017eda zauvek jer nismo znali \u0161ta nam \u017eivot donosi. I tako, oni iza\u0111o\u0161e a mi sedam dana na granici. Ali, bilo je interesantno…
\nIntervjuerka: Vi ste ostali u kolima?
\nAfjete Bashota: Mi ostadosmo u kola. Nakon nekoliko dana, vidim ja suprugu Musa Limanija. Ona je krenula pe\u0161ke, Mybezen se zove. Otvorim ja prozor i ka\u017eem gde \u0107e\u0161? Ka\u017ee izlazim na granicu. Pitam ja nju, jel mo\u017ee\u0161 da hoda\u0161, da stoji\u0161 na noge? Jer i ona je… bole je noge. Ka\u017eem … ka\u017ee ona Musu sam ostavila u Pri\u0161tini, jer je on bio u Rambujeu. Ka\u017ee, deca su mi u Tetovu. Bila sam u kolima jednog Musinog prijatelja ali tako te\u0161ki oni, i mu\u017e i \u017eena, on onakav… i nisam mogla da ih trpim i krenula sam da… U\u0111i, ka\u017eem ja njoj. Ako je sudbina da mi iza\u0111emo, iza\u0107i \u0107e\u0161 i ti, ako ne, vrati\u0107emo se svo troje i nemamo \u0161ta da radimo. I tako ona je sela u kola tu pozadi. Posle, kako me je blagosiljala ali, moja je prijateljica zna\u0161. I ti, Rita…
\nIntervjuerka: A jeste li imali hrane, tetka…
\nAfjete Bashota: Hranu su donosili povremeno. Neko mleko, hleb i tako. Ali, ina\u010de ove \u017eene kakve su, iz sela. Sve one ku\u0107e koje su bile preko puta u Elez Hanu, i\u0161le su i spremale i sve \u0161to su imali po fri\u017eiderima su uzimale. Sve to u redu, ali, da uzme\u0161 i ode\u0107u i to… to je bilo mnog… neprihvatljivo. I tako sad, jednog dana sa Bezanom… Mybesenom, ona mi ka\u017ee ajmo i mi tamo da spremimo ne\u0161to. Ajde, prihvatim ja i odem. One tamo se sva\u0111aju, ne ja sam do\u0161la ranije, ne ti, ne ono. Zna\u0161 \u0161ta, ka\u017eem ja, pusti to sve. Ajde, vra\u0107amo se nazad. Bolje da crknem od gladi nego da se tu guram sa svakakvim \u017eenama. I vratili smo se. Ali, suprotno nas, bio je jedan \u010dovek sa Fi\u0107om. On je imao \u017eenu i dvoje dece. I on je Rita, izgleda radio u ovim… u bezbednosnim organima jer je bio mnogo informisan. I povremeno je ulazio u kola i razgovarao je sa Nurijom. On je znao kako su ubili Rexhai Suroija, mnogo je, mnogo… profesore, koliko mo\u017ee\u0161 ne izlazi da se izla\u017ee\u0161 jer si mnogo… ovde je mnogo opasno, u kakvom stanju smo. A njegova \u017eena je i\u0161la i spremala hranu, donosila je i nama. Par\u010de hleba sa ne\u010dim ili tako ne\u0161to. \u017divi \u010dovek svakako. Stvarno \u010dovek \u017eivi kako mu se da. Nakon sedam dana, vratili su sve nazad.
\nIntervjuerka: Sva kola?
\nAfjete Bashota: Kola, ti koji su bili na tom platou Fabrike cimenta, a ne u Blace. Ve\u0107, ove na platou koji su bili kolima, hiljade kola, sve su ih vratili nazad. Mi smo na sre\u0107u imali beogradske tablice. Nurija je bio mnogo snala\u017eljiv. Ode on i porazgovara sa jednim milicajcem… policajcem tu kod carine, i ka\u017ee mu: ja sam krenuo slu\u017ebeno. Ka\u017ee mu on, ova masa ljudi me je zatekla na putu. Stoga, ne prihvatam da se vra\u0107am jer nemam gde da odem. I oni stvarno, sre\u0107om, taj policajac koji je bio tu, dao nam je nalog da pro\u0111emo. \u010cetiri kola sve. A ovaj \u0161to je bio pored nas, ovaj sa Fi\u0107om, kada su do\u0161li da ga vrate ka\u017ee on, ne ja nemam klju\u010deve. Uzeo mi je sin ka\u017ee, iza\u0161ao je i nemam kako da vozim. Mnogo je bio snala\u017eljiv, njega je \u017eivot tako nau\u010dio. Nakon nedelju dana, mi smo \u010detiri dana… \u010detiri automobila celu no\u0107 bili ispred carine tu. Bio je Hysen Badivuku sa suprugom, sa Pranverom, Violeta Pufja, Hajro Ul\u010dinaku sa suprugom, mi i ne znam ko drugi. I jedna \u017eena, Rita, iz planina, Albanka. Ona iza\u0111e i ka\u017ee policajcima: ako me vratite nazad ka\u017ee, ja \u0107u se ubiti ovde. Moja deca su u Makedoniji, stoga ne prihvatam da se vratim nazad. Nakon \u010detiri dana otvorili su rampe, oslobodili nam put i iza\u0161li smo u neutralnom delu. Kada smo iza\u0161li tu, sinovi koliko su mogli, tra\u017eili su veze. Oni mladi sa telefonima, jer mi telefon nismo imali. Mama i tata, u\u010dinite sve \u0161to je mogu\u0107e jer mi nemamo kako da iza\u0111emo tuda. Mi smo ko zna koliko pozadi, nemamo kuda, samo da letimo jer nemamo kuda da odemo. Kada smo iza\u0161li u toj neutralnoj zoni, \u0161ta da vidi\u0161 tu u Blace u\u017eas. Jedan prijatelj Saliha… Bo\u017ee, bio je onakav… popeli su tu u Blace u red da ih po\u0161alju do granice. On se pribli\u017ei a Esat Meka mi ka\u017ee, Afjete, gde je Salih? Ja mu ka\u017eem, Saliha sam ostavila u Pri\u0161tini. Nemoj… za brata. On ka\u017ee, jao \u0161ta si mi rekla. I tako, nakon nekog vremena, zet te ku\u0107e gde smo i\u0161li bio je poslanik u skup\u0161tini Makedonije, Sefedin Aruni. I deca su mu javila. I on je onda do\u0161ao sa jednim oficirom i uzeo nas je. \u010cak kad smo stigli na granici ka\u017ee on Nuriji: profesore daj meni volan, jer ste se umorili. Ja \u0107u da vozim. Tako da, kad smo stigli na granici, bez problema su nas pustili. On je vozio do Gostivara. Kada smo stigli u Gostivar, imali su ku\u0107u u centru Gostivara, preko puta…
\nIntervjuerka: A vi, jeste li prethodno na\u0161li ku\u0107u? Jer su ostale izbeglice slali po\u010detno po d\u017eamijama.
\nAfjete Bashota: Ne, ne, mi smo prethodno imali, jer ovaj… stuidenti Nurije, dvoje bra\u0107e su nam ponudili ku\u0107u. Imali smo i sinove… oni su oti\u0161li pre nas. I oni su oti\u0161li tamo, smestili su se i pri\u010daju kad su stigli, ka\u017eu kako nas je do\u010dekala gospo\u0111a Mejrem, majka tog studenta, ovih studenata. Ka\u017ee, kada smo ustali ujutro u to… u\u0161li smo prvo, okupali se o\u010distili i… ku\u0107a sa nekoliko soba. Sinovi svoje posebne sobe, dole veliki salon sa kuhinjom. Gospo\u0111a Mejrem je imala svoju sobu, sve u redu i na nivou. I ona je \u010dak iza\u0161la… jel je bila ulica i u sred ulice nas je do\u010dekala. Ja sam po\u010dela da pla\u010dem, toliko sam se dirnula. Ona nama, ajde dobrodo\u0161li. Mnogo smo se obradovali \u0161to ste do\u0161li jer su se deca zabrinuli mnogo i koliko su ve\u0107 na granici i tako, i tu smo boravili tri meseci. Od… april je bio kada smo krenuli, jer je u martu po\u010delo bombardovanje, april, maj, jun. Mi smo se onda prvi i vratili. Tu smo bili kao u na\u0161oj ku\u0107i. Imali smo novca sa sobom, izlazili smo i snabdevali se. Preko puta nam je bila pijaca. \u010cesto je ona iz svog zamrziva\u010da vadila meso, povr\u0107e i \u0161ta je imala i ka\u017ee izvoli uzmi, nemoj da ide\u0161 da kupuje\u0161, evo gde imam ja. Zvale su nas kom\u0161ije, rodbina na \u010daj i na… tako, njene \u0107erke… Nuriju su zvali svoji studenti. Rita, kad su \u010duli da je u Gostivaru veruj, dolazili prehrambenim paketima i donosili su nam. Profesore, \u0161ta ste vi u\u010dinili za nas, mi nikada ne mo\u017eemo da vam vratimo. Jer da nije bio taj Univerzitet u Pri\u0161tini, mi bi danas ostali bez \u0161kolovanja, bez fakulteta. Zvali su nas po svojim ku\u0107ama, na ve\u010dere, i trudili su se za sve. Nurija je imao \u0161kolskog prijatelja, iz u\u010ditelj… iz gimnazije ovde u Pri\u0161tini, gospodin Ilmija. Celi Gostivar ga je zvao u\u010ditelj Ilmija. On je bio veoma pa\u017eljiv, i imao je jednog svog prijatelja stomatologa. Neki Selman Tusha, gospodin \u010dovek Rita, prekomerno. On je svakoga dana dolazio i zvao Nuriju da iza\u0111u zajedno. Ja sam ga zadirkivala i govorila mu, gospodine Ilmija, kakav vam je to obi\u010daj ovde samo mu\u0161karci izlazite a \u017eene ne uzimate sa sobom. Dobro, dobro gospo\u0111o, i vi \u0107ete. Rita, svaki put kad je dolazio, nikada nije dolazio praznih ruku. Jer je Vesa izlazila na tom trgu tu, u naselju i… igrala se sa decom. On bi donosio kesu bombona, \u0161tapi\u0107e, smoki, \u0161ta god mu je palo napamet. Kad, jedan dan dolazi i iza\u0111em ja, vidim zvoni zvono a on tu. Evo ka\u017ee, gospo\u0111o Afiete ovih 100 evra za Vesu. Nemoj ka\u017eem. Mnogo su voleli Vesu, previ\u0161e. Dao mi je ka\u017ee Selman, za ovog stomatologa, prijatelja. Ja mu ka\u017eem, nije potreba gospodine Ilmija jer mi imamo novca. I mi… nismo vama doneli novac ve\u0107 Vesi. Jedva sam uzela. Kada sam uzela, ka\u017eem Shkelzenu i Gentijanu, znate \u0161ta? Uzmite ovaj novac i idite kupite \u0161ta joj je potrebno, jer je po\u010delo vreme da se pobolj\u0161ava a bila je sa zimskom ode\u0107om, sa onim… i odu oni kupe sve \u0161to joj je trebalo sa tim novcem. Tako da, stvarno smo tu bili ne\u0161to… plus ovaj de\u010dko iz Amerike, poslao nam je po\u0161tom jedan paket. Nuriji komplet sako, meni tako\u0111e, snajkama, deci, Vesi i svima. I jo\u0161 \u010duvam neko njegove stvari. Dosta sam Nurijine ode\u0107e darovala, a to sam sa\u010duvala jer su mnogo dobre, prekomerno.
\nIntervjuerka: Da li se se\u0107ate kako ste doneli odluku da se vratite kad se zavr\u0161io rat?
\nAfjete Bashota: Odluku, u trenutku mu je rekao… u trenutku. Kada smo videli da su po\u010deli i… da su po\u010deli rafali oko naselja, oti\u0161li smo i u\u0161li, \u0161to ti ka\u017ee\u0161 u podrum. Mi imamo tu put kod nafte, imamo kaldaju za naftu, tu smo oti\u0161li i sakrili smo se svi zbog straha da nam ne u\u0111u u ku\u0107u.
\nIntervjuerka: Aha, ne ja sam mislila iz Gostivara da se vratite na Kosovo?
\nAfjete Bashota: Iz Gostivara, ja i Nurija smo se vratili ranije. Odmah nakon \u0161to su zavr\u0161ili to u Kumanovu, koju su u\u010dinili devetog… Kumanovski sporazum 9. juna. Mi smo odlu\u010dili da se vratimo autobusom. Njima smo ostavili auto. Oni su onda, nakon dve nedelje, ne znam bogami ta\u010dno, nakon nedelju ili dve, jedno deset dana svakako. Oni su se onda vratili sa svojim \u017eenama i Merita je bila trudna sa Arianom. \u010cak sam govorila i gospo\u0111i Mejremi, ka\u017eem ja njoj, joj gospo\u0111o Mejreme da ne ostanemo ovde pa da se ona porodi, snaja ima da se porodi. A ona ka\u017ee, pa \u0161ta fali? Ovde \u0107emo da joj odr\u017eimo babine i zva\u0107emo… ma da, da i ja joj tako ka\u017eem. Oni tu svadbe prave sa po 1.000 ljudi, ti Rita. Ne\u0161to nenormalno, kako da ka\u017eem. I ja i Nurija smo se vratili. Na sre\u0107u, na\u0161li smo ku\u0107u kako smo je ostavili. Besa je sa Meritinom majkom do\u0161la svakog drugog ili tre\u0107eg dana i uzimali su hranu, \u0161ta im je bilo potrebno. Jer smo im rekli, dok smo bili u Gostivaru. Besin sin, Mustafa, imao je kancelariju tamo prema Dardaniji, prema Bil Klintonu, kako da objasnim, Ulpiana ili.. i i\u0161ao je kontinuirano tu i informisao nas je telefonom. I mnogo njih, ko je imao potrebe, i\u0161li su ponekad jer je linija radila iz njegove kancelarije. I sa internetom, sa internetom. Internet jer su oni dali sinovima jedan onaj… vrag, kompjuter. I dobijali smo vesti preko Mustafe, za sve.
\nIntervjuerka: I imala si kontakta i sa sestrama i bratom koje si ostavila ovde?
\nAfjete Bashota: Da, da. Brat u stanu, sav okru\u017een parlamen… paramilitarcima i… \u010dak je… sad \u0107u da ti ka\u017eem ko… ka\u017ee do\u0161ao je i zamolili smo Saliha da nam da \u0107erku… u Gostivaru sam se tamo srela, ka\u017ee nije nam dao. Rekao mi je ne, kako je sa nama, neka ostane ovde. A ova kako… sad ne mogu da se setim. Neko blizak sa Salihom, \u0161to su radili zajedno i tako. Tako da, oni su bili pod velikim rizikom. Salih 40. dana nije iza\u0161ao iz ku\u0107e. Uko\u010dio se skroz. A Besa je ja\u010da, sa onim… Drita se oja\u010dala jer je i ona bila pla\u0161ljivija. Idi proveri ku\u0107u \u017eeni, jedna koja je, a drugoj ne. Kod Bese je boravila.
\nIntervjuerka: Vi niste imali neku \u0161tetu? Ni kod ku\u0107e, ni…*
\nAfjete Bashota: Ne, na sre\u0107u ne. Ne, na sre\u0107u ne. Ali oni su bili poku\u0161ali sa onim. Jer su se videle noge kako su udarali. Ali Nurija je postavio neke drvene stubove na vrata. I na \u0107o\u0161ak na obe strane, i na onim malim vratima dole koje imamo prema dvori\u0161tu. I videlo se da su to \u0161utirali. Hteli su da otvore ali nisu mogli. Ina\u010de, roletne smo na sre\u0107u sredili i bile su zatvorene. Tako\u0111e smo imali sre\u0107e, i malo su ku\u0107a pokvarili u na\u0161em naselju, mnogo malo. Dve, tri ku\u0107e su spalili a ostale su bile kako smo ih ostavili. Oni su govorili… razgovarali su me\u0111usobno da podele ko \u0107e koju ku\u0107u bolju da je uzme, sa…
\nIntervjuerka: Aha, oni su \u010duvali?
\nAfjete Bashota: Da, da. Dole je bila ona od Orana i Behlula i ovog Amir Aganija koje su bile o\u0161te\u0107ene. Ne sve spaljene ali znatno o\u0161te\u0107ene, poru\u0161ene. A ovamo u na\u0161em naselju gore, ne, ne, ne.
\nIntervjuerka: Hvala Vam puno!
\nAfjete Bashota: Nema na \u010demu. Do\u017eivljaji…[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dinimo pre bombardovanja. Time, \u010dime ste uspeli da iza\u0111ete iz ku\u0107e? Gde ste bili? S kime ste bili? Koliko godina ste imali? Afjete Bashota: Pre bombardovanja smo bili kod ku\u0107e. Spremili smo se, uzeli smo hranu kako bi smo vi\u0161e imali kod ku\u0107e, tako. I kada je po\u010delo bombardovanje, ni sinovi ni Nurija […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2327"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2334,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2327\/revisions\/2334"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}