{"id":2303,"date":"2023-01-30T23:10:38","date_gmt":"2023-01-30T23:10:38","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2303"},"modified":"2023-01-30T23:10:38","modified_gmt":"2023-01-30T23:10:38","slug":"shqipe-kumanova","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/shqipe-kumanova\/?lang=sr","title":{"rendered":"Shqipe Kumanova"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dnimo malo da govorimo od Majke Tereze. Radili ste u Majki Terezi.
\nShqipe Kumanova: 3 godine mo\u017eda\u2026
\nIntervjuerka: 3 godina. Kako je funkcionisala Majka Tereza? Za\u0161to je otvorena?
\nShqipe Kumanova: Majka Tereza je otvorena zbog zatvaranja na\u0161ih lekarskih institucija, ve\u0107ine institucija. Izba\u010deni su sa posla nastavnici, najbolji lekari. Dakle izba\u010deni su bili i onda je narod trebao ne\u0161to da preduzme. Da otvori ne\u0161to. I prvo je otvoreno malo ne\u0161to samo za decu, a onda je otvorena soba. Nakon toga, otvorena je mogu\u0107nost\u2026 ve\u0107a zgrada. \u0160aban ili ne znam, \u0160aban su ga zvali, \u0160aban ne znam ko, on je dao celu ku\u0107u. Mi sa decom smo bili dole, imali smo decu od 1 godine, od novoro\u0111en\u010deta do uzrasta od 7-8 godina jedna soba. Drugi pedijatar je bio do 15 godina, gore je bila pulmologija, internista. Imali smo i\u2026 onda je polako godinama otvorena i hirurgija. Otvorena je i ginekologija. Radili su ginekolozi dobrovoljci. Pora\u0111anja, veliki broj pora\u0111anja je vr\u0161en u Majci Terezi. I ne zato \u0161to smo se vi\u0161e pla\u0161ili oni da do\u0111u ovde, jer ovde su primali Albance, razume\u0161, mi smo se pla\u0161ili \u0161ta mo\u017ee Srbin da ti u\u010dini tokom pora\u0111anja. I hirurgija i to, nije da te nisu primali, ali strah naroda kako da legne\u0161 u bolnici kod Srbina. I bili smo prisiljeni da otvorimo Majku Terezu. Dakle, za 3 godine tu sam radila u op\u0161tem\u2026 Dakle, radila sam i sa decom i sa odraslima. To je bilo odmah nakon mog diplomiranja jer nismo imali gde da zavr\u0161imo praksu. A praksa je neophodna, iskustvo. To nema nikakvu cenu jer ni cent nismo uzeli za 3 godine. Nikada nijedan cent nas nije pla\u0107ala Majka Tereza. Samo mo\u017eemo da ka\u017eemo da smo dobili iskustvo tu u Majci Terezi. A uslovi su onda po\u010deli da se pobolj\u0161avaju, lekovi su se popunjavali, sve ono \u0161to je bilo potrebno. Stranci su nam donosili \u0161leperima. Onda, ne samo to ve\u0107 i hrana za narod. Delila se i hrana. Bra\u0161no i svo to dobro, mleko, ulje. Dolazili su iz vani i porodice u potrebi su dolazile i snabdevale tim stvarima, i tako.
\nIntervjuerka: Ajmo da nastavimo malo kod Ja\u0161arijevih, kada je po\u010delo pogor\u0161anje situacije, taman rat.
\nShqipe Kumanova: A to je stvarno mnogo te\u0161ko bilo, kad smo \u010duli, taj dan je bio katastrofa. Kad smo \u010duli da su Ja\u0161arijevi po\u017ertvovani sa 50. \u010dlanova porodice. To je bilo veoma depresivno, kao da nam je izgubilo nadu. Ta situacija nas je u\u010dinila beznade\u017enim. Tako, ne znam \u0161ta drugo da ka\u017eem.
\nIntervjuerka: A kako pamti\u0161 po\u010detak bombardovanja?
\nShqipe Kumanova: Po\u010detak bombardovanja je bio veoma te\u017eak. Svi smo slu\u0161ali radio, gledali televizor, \u0161ta \u0107e da se desi. Da li \u0107e da po\u010dnu da ga\u0111aju ili ne. I se\u0107am se te prve ve\u010deri bombardovanja, \u010dule su se detonacije, bili smo upla\u0161eni. Jednostavno, bez nade. Ona ga\u0111a, ali \u0161ta \u0107e nama Srbi ovde da rade. On bombarduje Srbina ali pla\u0161ili smo se sad \u0107e on da u\u0111e po ku\u0107ama i da nas siluje i\u2026 i trajalo je to bombardovanje nakon 24 marta. Dana 6 aprila ja sam iza\u0161la u Blace.
\nIntervjuerka: A, iz Blaca\u2026
\nShqipe Kumanova: Dakle, 31. mart ili 1 april jedno \u0161est dana smo boravili sa svima i jedno \u010detiri dana sa majkom. Verovatno je bio 31. mart.
\nIntervjuerka: A kako ste doneli odluku da pobegnete?
\nShqipe Kumanova: Odluku smo doneli kad smo videli fluks vozila, jer mi nismo\u2026 a policija nam nije u\u0161la, ti Rita. Ne policija nije\u2026 ali videli smo zna\u0161, svadba, vhuu, vhuu, vhu,, ajde na brzaka, tap, tap, tap\u2026
\nIntervjuerka: \u0160ta ste poneli sa sobom?
\nShqipe Kumanova: Pa to \u0161to sam ti rekla, najosnovnije stvari.
\nIntervjuerka: Koje su to najosnovnije stvari?
\nShqipe Kumanova: Pa rekla sam ti, ja sam bila zbunjena a to su sve sredili majka sa snajom. Majka sa Dianom, sve te stvari. Ja nisam znala. Dakle posteljine, pelene, mokre maramice, benkice, ode\u0107u za bebe, pelene sam rekla, jel da. Ne\u0161to prehrambenih stvari \u0161ta je videla snaja da vredi uzeti i mo\u017ee se uzeti. Onda na\u0161u ode\u0107u. Neke trenerke, \u0161ta je mogla da stavi u torbu veliku i tako\u2026
\nIntervjuerka: Vi ste krenuli sa dva auta\u2026
\nShqipe Kumanova: Dva auta, da. Dva auta smo bili.
\nIntervjuerka: Kako ste bili sme\u0161teni po kolima, jel bilo usko?
\nShqipe Kumanova: Pa bilo je usko. Da, da, bilo je\u2026
\nIntervjuerka: Jer mnogo \u010dlanova\u2026
\nShqipe Kumanova: Mnogo \u010dlanova. Sigurno da smo bili usko. Ali kratko zna\u0161, \u0161to ka\u017eu \u0161to u\u017ee to je \u0161ire. Mi smo brinuli samo kako da pobegnemo.
\nIntervjuerka: Onda ste ostali u Elez Hanu\u2026
\nShqipe Kumanova: U Elez Hanu. To mu do\u0111e 6 dana. 5 no\u0107i i 6 dana. 6 aprila, tako ne\u0161to, dakle ne\u2026
\nIntervjuerka: Pomenuli ste da je prve no\u0107i imalo mnogo paramilitaraca\u2026
\nShqipe Kumanova: Prvog dana kada smo stigli. Se\u0107am se dana kada su nas postavili u kolonu da \u010dekamo blizu 2-3 kilometara, blizu Elez Hana, Blaca, grani\u010dnog prelaza. Dakle, postavili smo se u kolonu od 5-6 kilometara, 10 kilometara, ne znam ta\u010dno. Ali mi smo bili 1 kilometar ili 2 blizu granice. I tu smo se smestili i defilirali su automobili sa naoru\u017eanim paramilitarcima, maskiranim i nisu dozvoljavali da izlazimo iz vozila. Dakle, primoravali su nas da u\u0111emo i na silu su nam zatvarali vrata. De\u0161avali su da ljudi ozlede ekstremitete ruku, nogu, jer ti je zatvarao vrata na silu \u2013 u\u0111i, zatvori vrata. I ti paramilitarci su bili tu. Onda su po\u010deli avioni da\u2026
\n***
\nIntervjuerka: Zatvarali su vam vrata na silu\u2026
\nShqipe Kumanova: Na silu\u2026
\nIntervjuerka: A onda drugih dana?
\nShqipe Kumanova: Drugih dana ne. Mo\u017eda i jeste ali ne se\u0107am se. Nisam imala taj strah jer su po\u010deli i avioni da lete i mi smo slu\u0161ali, imali smo i radio po automobilima, da nas Amerika i drugi saveznici brane. \u017dele da nam pomognu sa ovom humanitarnom katastrofom. I nekako smo opu\u0161teniji bili kada smo slu\u0161ali da nam ka\u017eu da se ne pla\u0161imo jer su nas podr\u017eavali.
\nIntervjuerka: I na po\u010detku su pre\u0161li granicu samo tata sa bratom\u2026
\nShqipe Kumanova: Tata, brat, snaja i dvoje dece. Brat je imao potvrdu da je bio zaposlen u OEBS-u i time su pre\u0161li granicu. Ja i majka, i dvoje dece smo ostalu u auto i\u2026
\nIntervjuerka: A za\u0161to ste vi ostali, za\u0161to niste zajedno pre\u0161li?
\nShqipe Kumanova: Nismo pre\u0161li zbog auta. Ja sam govorila ne, jer su ljudi ostavljali automobile i njih su pu\u0161tali da pro\u0111u. Ja nisam mislila da ostavim auto jer, \u0161ta \u0107e\u0161 tamo bez auta. I ostali smo tu jo\u0161 4 no\u0107i.
\nIntervjuerka: Jeli bilo hladno?
\nShqipe Kumanova: Ne ko zna koliko. Bio je april i nije bilo ko zna koliko hladno. Majka je palila auto 20 minuta, pola sata. Imali smo posteljine sa sobom zahvaljuju\u0107i snaje koja je uzela nekoliko posteljina od ku\u0107e. Uzela je jedno dve posteljine. I ne, ne da se ne se\u0107am da nam je bilo hladno. Oni koji su bili dole, u Blace i ispod, koji su vozom\u2026 prevezeni vozom, njima je bilo hladno. Imali su svu tu patnju, a nama je bolje bilo\u2026 tu patnju nismo do\u017eiveli. Dakle u autu je bilo toplije u odnosu na njih, mi smo imali bolje uslove.
\nIntervjuerka: Onda ste oti\u0161li u Gostivar na 2. nedelje\u2026
\nShqipe Kumanova: Na dve nedelje. Oko 2 nedelje smo boravili u Gostivaru.
\nIntervjuerka: Kakva je bila ku\u0107a?
\nShqipe Kumanova: Ku\u0107a\u2026 ko napu\u0161tena ku\u0107a. Napustio ju je vlasnik, radio je negde vani kao pe\u010dalbar. Ali, dobro nam je ostavio. Iskoristili smo je na 2 nedelje. Imali smo elementarne uslove, bila je kuhinja, soba za odmaranje, bilo je kupatilo. Takva kakva je bila. Nama je obavila posao. Onda smo imali sestru u Tiranu. Ona nam je osigurala sme\u0161taj, dakle apartman, i mi smo oti\u0161li tamo. Poslao nas je brat do granice. Na granici je iza\u0161la i do\u010dekala nas je sestra. Dakle, iz auta u auto i u Tiranu, i\u2026
\nIntervjuerka: U Tirani ste boravili 2 meseca\u2026
\nShqipe Kumanova: 2 meseca. Kompletan april, dakle 2 puna meseca. Fiksno 2 meseca.
\nIntervjuerka: Kakva je bila va\u0161a svakodnevnica u Tirani, jer si mi ispri\u010dala da su otvorene sale za u\u010denje.
\nShqipe Kumanova: Da. Otvorene su sale za u\u010denje. Omogu\u0107ili su nam nastavu. I\u0161li smo u odre\u0111eno vreme i pratili smo nastavu. Oni koji su bili kao nastavnici, javili smo se u Fakultetu Tirane, u Univerzitetu Tirane. Oni su nam dali dnevni red i u toj u\u010dionici, u tom amfiteatru, ti si bio sa tim u\u010denicima. Javili su se i u\u010denici, je u ko zna koliko velikom broju ali dovoljno je bilo da se prati nastava.
\nIntervjuerka: Onda ste se vratili na Kosovu.
\nShqipe Kumanova: Da.
\nIntervjuerka: Kako se se\u0107a\u0161 Pri\u0161tine po prvi put?
\nShqipe Kumanova: To je bilo\u2026 to je mo\u017eda bio najte\u017ei trenutak kada smo do\u0161li i videli da je stan otvoren, stan\u2026 tu su u\u0161li paramilitarci kod mene i tu su spavali, \u017eiveli. Prljavo, ne pitaj. Ali glavna stvar je bila da nije bila spaljena. Onda smo polako po\u010deli da \u010distimo i da stavimo sve stvari na svoje mesto, i to je to\u2026
\nIntervjuerka: A ku\u0107a?
\nShqipe Kumanova: Ku\u0107a u Taslid\u017ee, rekla sam vam i na po\u010detku da smo na\u0161li spaljen tre\u0107i sprat. Bogu hvala da je vatra stala i sama se ugasila. Sama se ugasila, niko nije intervenisao. Sama se ugasila i onda smo tu po\u010deli popravku, \u010di\u0161\u0107enje i\u2026 ali te\u0161ki su to trenuci bili da vidi\u0161 ku\u0107u u tom stanju. Veoma je te\u0161ko bilo, mnogo. Ali kad izra\u010duna\u0161, nije nam nedostajao niko. Svi su bili \u017eivi. Dakle, to se i ne raspravlja. Kada bi nam samo neki \u010dlan porodice nedostajao, sva ta ku\u0107a da izgori ne bi\u2026 ne\u0161to \u0161to za mesec dana mo\u017ee\u0161 da je sredi\u0161 ko novu.
\nIntervjuerka: Hvala puno![\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dnimo malo da govorimo od Majke Tereze. Radili ste u Majki Terezi. Shqipe Kumanova: 3 godine mo\u017eda\u2026 Intervjuerka: 3 godina. Kako je funkcionisala Majka Tereza? Za\u0161to je otvorena? Shqipe Kumanova: Majka Tereza je otvorena zbog zatvaranja na\u0161ih lekarskih institucija, ve\u0107ine institucija. Izba\u010deni su sa posla nastavnici, najbolji lekari. Dakle izba\u010deni su bili i […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2303"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2303"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2303\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2315,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2303\/revisions\/2315"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2303"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2303"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2303"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}