{"id":2235,"date":"2023-01-30T22:48:10","date_gmt":"2023-01-30T22:48:10","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2235"},"modified":"2023-01-30T22:48:10","modified_gmt":"2023-01-30T22:48:10","slug":"driton","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/driton\/?lang=sr","title":{"rendered":"Driton"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dinjemo. Da po\u010dnemo od kad je NATO bombardovao?
\nDriton: Od kad je NATO bombardovao \u0107emo po\u010deti.
\nIntervjuerka: Ok.
\nDriton: Bio je 24. mart \u201998 godine. U 99-98?
\nIntervjuerka: U \u201999-oj godini.
\nDriton: \u201999-te godine, bilo je negde oko 8 – 8:15 \u010dasova kada su dali vest ovde na Radio-televiziji Albanije da je po\u010delo bombardovanje. Bilo je zabune u mojoj porodici, nismo verovali. I nakon nekoliko minuta je nestala struja. Prekinuli su struju. Onda, kada su prekinuli struju, iza\u0161li smo na terasu, na balkonu, ali nismo videli. I vratili smo se unutra u sobu, mislili smo da je samo vest\u2026 ne la\u017ena ve\u0107, kasna. Onda smo \u010duli neko bombardovanje. Iza\u0161li smo na terasi i gledali avione. Ali, nismo videli avione jer su ga\u0111ali raketama. Onda, kada smo iza\u0161li na terasi, bio sam ja, deda i dve moje sestre. Baka je bila invalid i ostala je u kuhinji. Ali, ona je od stresa jer smo se mi udaljili, iza\u0161la. Nije mogla da hoda, iza\u0161la je puze\u0107i kako bi mogla da nas vidi na terasi. Kada nas je videla na terasi smirila se i vratila nazad. U\u0161la je govore\u0107i: mislila sam da ste pobegli i da ste me ostavili, te re\u010di je rekla baka. Ja sam rekao, dok ja ne pobegnem, ne\u0107e\u0161 ni ti. Kada budemo be\u017eali, be\u017ea\u0107emo zajedno. Onda je po\u010delo bombardovanje. Skupili smo se po ku\u0107ama. Imao sam i dedu, on je izlazio. Organizovalo se naselje da pobegnu jedno naselje ispod. On je izlazio i zaustavljao ljude. Gde \u0107ete da be\u017eite, za koga ratuju oni vojnici? Ako im mi ne pomognemo, ko \u0107e ih podr\u017eati? I tako ih je dva-tri puta zaustavio. \u010cetvrti put nije mogao, be\u017eali su ljudi pojedina\u010dno. Tako da, petog aprila, odlu\u010dili smo i mi da napustimo ku\u0107u.
\nIntervjuerka: Da li je napustilo celo naselje ili samo vi?
\nDriton: Ne, mi smo posle iza\u0161li, sa celim naseljem. \u010cim je iza\u0161ao\u2026 ne se\u0107am se ta\u010dno\u2026 da li smo se organizovali ili nismo, ne znam jer sam zaboravio. Samo jedan kada je iza\u0161ao iz ku\u0107e, \u010dulo se da je rekao, izgleda Hafiz Hakije, onda smo se mi organizovali i petog aprila smo iza\u0161li. Petog aprila, ja sam imao moju baku u invalidskim kolicama. Iza\u0161li smo invalidskim kolicama. Deda i dve moje sestre, zna\u0161, i spustili smo se nadole. Oti\u0161li smo na \u017eelezni\u010dku stanicu. Ulicom smo videli mnogo izbeglica kako be\u017ee iz stanova. Ali dok smo i\u0161li nismo videli zlostavljanja. Kod \u017eelezni\u010dke stanice nismo imali zlostavljanja. Samo su nas popeli u voz i tako su nas predali\u2026 poslali do Ka\u010danika. U Ka\u010daniku je bilo malo diskutabilno da li \u0107e da nas puste ili ne, onda je tren nastavio do Blaca. U vozu je bilo policajaca ali nisu maltretirali. Onda, kada smo si\u0161li iz voza, policajci su nam rekli da budemo pa\u017eljivi i da trebamo da hodamo samo po pruzi jer van pruge je minirano. U tom delu dok smo hodali, ja sam spustio baku sa kom\u0161inicom i dedom i po pruzi sam hodao. Nakon nekog vremena hodanja po pruzi, to\u010dkovi su se o\u0161tetili, ali ja sam tako sa pokvarenim to\u010dkovima stigao do Blaca. Tamo je bilo u\u017easno. Na po\u010detku Blace sam bio. Me\u0111utim, nakon \u0161to smo bili na sigurnom, jer je bila kao neutralna zona, i mi smo govorili da ne\u0107e da pucaju ili da dolaze Srbi. Kada smo u\u0161li u ovaj drugi deo Makedonije, tu sam video ljude, za bedu. Da tr\u010di \u010dovek za hleb kao lud, samo sam tu video. Ja nisam boravio tu mnogo. Bio sam negde od jutra do 9-10 uve\u010de. Imao sam takvu sre\u0107u jer je baka bila invalidna. Uzeo nas je francuski tim i odveli nas sa nekim Albancima. Ukrcali su nas u traktor. Oni su je ukrcali u traktor a Makedonci su se suprotstavljali. Nisu hteli da je puste da u\u0111e ali oni su pravili otpor, Albanci iz Makedonije, i ubacili su je u teritoriju Makedonije. Onda su i meni zbog nje pomogli i popeli smo se u autobus. Autobusom su nas poslali do Stankovca 1. negde oko 10 ili 11 uve\u010de. Tu nas je do\u010dekao engleski KFOR, uzeli su nas njihovim vozilima, d\u017eipovima i poslali nas u kamp. Dali su nam \u0161ator, i tu smo se smestili.
\nIntervjuerka: Kakvi su bili uslovi u \u0161atoru?
\nDriton: Uslovi u \u0161atoru\u2026 kao u \u0161atoru.
\nIntervjuerka: Je li bilo hladno?
\nDriton: Pa bilo je hladno jer je bio april mesec. Dali su nam neka \u0107ebad, mogu da ih zovem \u0107ebad\u2026 da ka\u017eem \u0107ebe jer tako\u2026 ali nisu grejale. Bio je to veliki \u0161ator bez grejanja, bez ni\u010dega, bedno. Nisi mogao da spava\u0161 od hladno\u0107e, ali bio si na sigurno. Nakon dva dana, izmenili su nam \u0161ator i sem \u0161atora doneli su nam ponovo te \u0107ebadi, ali bilo je\u2026 po\u010delo je da greje i nije nam vi\u0161e bilo hladno. Doneli su nam dovoljno hrane, hleba, i sve smo imali bez problema. I vodu i sve.
\nIntervjuerka: A za kupanje, kako je funkcionisalo u kampu?
\nDriton: Za kupanje dok sam ja bio ne znam, samo znam da su izgradili. Za kupanje nisam imao prilike da vidim jer nisam dugo bio tu, deset dana. Nakon deset dana, po\u010dela je organizacija dr\u017eava koja su prihvatala izbeglice. Trebali smo da idemo i da \u010dekamo redom da se potpi\u0161emo. Dva-tri puta sam i\u0161ao ali nisam imao sre\u0107e. Onda se i baka razbolela. Odveo sam je u bolnicu Izraelaca. Oni su joj dali papir da ona ne treba da boravi tu. Dostavio sam taj papir kod nema\u010dkog osoblja. Nemci, \u010dim su to videli, odmah su nam dali pozive da odemo u Nema\u010dku. Spremili su nam dokumentaciju. Dan ranije su mi javili za sutradan ujutro, u 7. da budem kod\u2026 kod kapije kampa. Imali su spiskove. Moju baku kada su videli da je u invalidskim kolicama, do\u0161la je prva pomo\u0107 nema\u010dke vojske. Oni su se bavili njom. Oni su je ukrcali u prevoz. Ja sam sa njom bio u prevozu. Oni su se postarali do Aerodroma u Skoplju. Ponovo su se starali od Aerodroma u Skoplju, sami su je ukrcali u avion, sami\u2026 ukrcali smo se i oti\u0161li smo u Berlin. Od Berlina smo i\u0161li jedno 100 kilometara, izme\u0111u Berlina i Dresdena, gradi\u0107 neki, selo Palistar se zvalo. Tu su nas smestili. Prethodno, tokom putovanja, uzeli su moju banku jedno ve\u010de u taj kamp, tu gde su nas\u2026 u nema\u010dkom hajmu. Odatle, sutradan je do\u0161la nema\u010dka bolnica da je zbrinu. Dve nedelje je boravila u bolnici zbog lekarskih pregleda. Nakon tih pregleda, vratili su je u kamp. Imali smo dobre uslove. Dakle, hranu smo sami kupovali, davali su nam sredstva. Obi\u010dno\u2026
\nIntervjuerka: Da li je to bila ku\u0107a\u2026?
\nDriton: Ne, u hajm, jer mogu je nazvati kao velika kasarna gde je boravila biv\u0161a nema\u010dka vojska. Ali, sobe su bile podeljene. Po dve sobe, \u0161poreti za spremanje, kupatilo, struju i sve to smo imali. Da, tu smo boravili do \u010detvrtog avgusta, i kada sam dobrovoljno tra\u017eio da se vratim na Kosovo. I ponovo smo onda organizovali povratak, i ispratili su nas iz Berlina do Makedonije, na aerodrom u Makedoniji. Iz Makedonije onda, kada smo u\u0161li, nisam primetio Pri\u0161tinu da je bila toliko o\u0161te\u0107ena. Autobusku stanicu da, ali ku\u0107e ne toliko koliko je bilo po drugim gradovima. Bio je dobar ose\u0107aj kada smo se vratili.
\nIntervjuerka: Obradovali ste se kada ste se vratili?
\nDriton: Da, svakako. Onda, imali smo deo porodice ovde, nismo znali \u0161ta se desilo, koliko je uni\u0161teno. Ali, na sre\u0107u, na\u0161e naselje je bilo netaknuto. Ve\u0107i deo Pri\u0161tine je bio netaknut.
\nIntervjuerka: Hvala vam.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Po\u010dinjemo. Da po\u010dnemo od kad je NATO bombardovao? Driton: Od kad je NATO bombardovao \u0107emo po\u010deti. Intervjuerka: Ok. Driton: Bio je 24. mart \u201998 godine. U 99-98? Intervjuerka: U \u201999-oj godini. Driton: \u201999-te godine, bilo je negde oko 8 – 8:15 \u010dasova kada su dali vest ovde na Radio-televiziji Albanije da je po\u010delo […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2235"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2235"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2235\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2254,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2235\/revisions\/2254"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2235"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2235"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2235"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}