{"id":2222,"date":"2023-01-30T22:45:29","date_gmt":"2023-01-30T22:45:29","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2222"},"modified":"2023-01-30T22:45:29","modified_gmt":"2023-01-30T22:45:29","slug":"dren-berishaj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/dren-berishaj\/?lang=sr","title":{"rendered":"Dren Berishaj"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Hvala vam za dana\u0161nji razgovor. Po\u010deli bi malo od… kako se se\u0107a\u0161 po\u010detka rata na Kosovu. Gde si bio? Koliko godina si imao? Bilo koju memoriju koju ima\u0161 iz tog perioda kada je po\u010delo… kada je po\u010deo rat.
\nDren Berishaj: Defini\u0161i mi po\u010detak rata.
\nIntervjuerka: Pa malo pre NATO bombardovanja.
\nDren Berishaj: Ja bih zapo\u010deo jo\u0161 malo ranije…
\nIntervjuerka: U redu.
\nDren Berishaj: … zna\u0161. U trenutku kada su po\u010dele izbeglice da dolaze u Pri\u0161tinu.
\nIntervjuerka: U redu.
\nDren Berishaj: Zna\u0161 kako, bilo je nekakvo… \u010dudno vreme, zna\u0161. Jer smo mi izlazili na proteste u to vreme, zna\u0161, narod. Uklju\u010duju\u0107i i u\u010denike i bio je \u010dudan protest u\u010denika \u201997. godine, i ve\u0107inom je bilo od Pri\u0161tevaca, ali i ljudi koji su do\u0161li kao izbeglice iz drugih sela. Sela, gradova i tako. I u Pri\u0161tini su do\u0161li masovno. Prva stvar koje se se\u0107am u na\u0161im u\u010dionicama, koje su bile male i negde oko 20-30 u\u010denika, i onda smo bili po 60-70 u\u010denika u razredu. Ja sam u to vreme bio u tre\u0107i razred. \u0160to zna\u010di, Albanci su i\u0161li do \u010detvrtog razreda u \u0161koli. Jer od \u010detvrtog razreda pa nadalje, bile su srpske \u0161kole i bile su zatvorene ve\u0107ina njih. Ne znam, mo\u017eda. Mo\u017eda je bilo i do osmog razreda.
\nIntervjuerka: U \u0161kolama-ku\u0107ama, jel da?
\nDren Berishaj: Pa da, ovde su do osmog razreda bili. Ali znam da su do \u010detvrtog bili u \u201eP\u0160R\u201c. Bili smo podeljena \u0161kola, dva sprata albanska i jedan sprat srpski. Tako\u0111e je bilo \u010dudno jer su pravili proteste, onda su ga\u0111ali vodom odozgo. I se\u0107am se… toga, velikog broja izbeglica koji su dolazili, zna\u0161. I mogao si da vidi\u0161 razna lica, zna\u0161. Jer smo mi bili pri\u0161tinska deca, zna\u0161, gradska deca. O\u010digledno druk\u010dije, zna\u0161. I oni su dolazili i videli su ih da dolaze iz siroma\u0161nih porodica, vi\u0161e su bili…, ali postojao je ose\u0107aj solidarnosti u narodu. Ali za nas u\u010denike je bilo vi\u0161e kao, \u0161ta se doga\u0111a, sku\u010dila se \u0161kola. Ali to nije dugo trajalo, ne mnogo dugo, koliko se ja se\u0107am. Bila je interesantna ta podela \u0161kole u dva, zna\u0161. Gde su Srbi bili iznad a mi Albanci ispod. Srbi su imali grejanje a mi nismo imali \u0161kolsko grejanje i tako smo sedeli… postojala je tenzija i izme\u0111u dece, razume\u0161. Oni su imali jedan ulaz a mi drugi, a ista zgrada. Bukvalno, ako si se popeo na stepenice profesorima u spratu iznad, iza\u0161ao bi neko i udario \u0161amar. Si\u0111i dole! Ve\u0107inom Albanci jer nisu hteli da do\u0111e neko pa da te provocira, ali tako\u0111e i od srpske uprave.
\nIntervjuerka: Zna\u010di totalna segregacija.
\nDren Berishaj: Zanimljivo je bilo u naselju, gde sam… gde sam… nisam \u017eiveo ve\u0107 sam bio blizu, ali u tom naselju smo igrali fudbal Srbi i Albanci. Pravili su se timovi da igraju deca. Ja sam u to vreme bio debeo i… lenj i spor i sa jednom nogom, jer niko me nije zaustavljao, razume\u0161. Ni jedni ni drugi jer mi je majka Srpkinja i ja sam znao srpski. Jer posle igre, ka\u010dili smo se i psovali. I plus posle da prevodim psovke jedni-drugih. Ponekad smo se tukli, ponekad smo se samo psovali i oni bi oti\u0161li. Bilo je jebeno \u010dudno vreme. to je bilo pre \u201996-\u201997-\u201998. A drugi trenutak kojeg se se\u0107am je bio je kada su zatvorili \u0161kolu. Znam da je do\u0161la policija u \u0161kolu. Videli smo policiju dok nam je ulazila… dok je dolazila u \u0161kolu i do\u0111e u\u010diteljica i na najbrutalniji jebeni na\u010din je mogla to da nam ka\u017ee. Samo je rekla, \u201eIdite ku\u0107i jer \u0107e nas ubiti Srbi\u201c. Jebeni pakao, tako skroz… nekako pro\u0111e, izlaze deca tako u dvori\u0161te i bude tu velike buke. To je bio najtrezniji moment tako. Jo\u0161 se se\u0107am tog hodanja do ku\u0107e. Bilo je mirno i sve pust od \u0161kole. Nekako jebeno jezivo. Jo\u0161 se se\u0107am te mirno\u0107e. Veoma je \u010dudno bilo. I zna\u0161, prvi put je to bio da sam se upla\u0161io. Jer sam oti\u0161ao kod ku\u0107e i samo sam po\u010deo da pla\u010dem, ne znam ni za\u0161to. Nedugo posle toga, onda smo… odlu\u010dili smo da odemo u Crnu Goru.
\nIntervjuerka: Da odete u Crnu Goru?
\nDren Berishaj: \u201eDa, u su\u0161tini znali smo da \u0107e da po\u010dne rat. Svejedno, moji roditelji su to znali jer ja sam bio dosta zaklonjen od… stvari koje…
\nIntervjuerka: Vesti koje…
\nDren Berishaj: Vesti i tih stvari. Nismo mogli jer… zna\u0161 kako, jer kad si iz me\u0161ovitog braka zna\u0161, to je… bilo je veoma va\u017eno da ne stvara\u0161 neki ose\u0107aj mr\u017enja nad nekom specifi\u010dnom etni\u010dkom pripadno\u0161\u0107u. I bilo je veoma te\u0161ko da objasni\u0161 toj deci da, ej vidi \u0161ta se de\u0161ava, razume\u0161. I hteli su da nas zaklone od svih tih lo\u0161ih stvari. Ali, s druge strane ti vidi\u0161 zna\u0161. Ti zna\u0161 \u0161ta vidi\u0161. Samo, u to vreme moj otac je ve\u0107inom vremena kada je bio kod ku\u0107e, jer je bio politi\u010dki aktivista i bio je Koordinator u Organizaciji Majka Tereza, Humanitarno udru\u017eenje. Jer ili je bio slu\u017ebeno ili se bavio nekim budala\u0161tinama sa nekim po Kosovu. Spavao je negde tajno i te stvari. I znam jedne ve\u010deri kada je do\u0161ao, bio je mnogo… imao je \u010dudno lice, nekako mirno. Samo je rekao, onako… kakva \u010dudna se\u0107anja… ali zna\u0161, kada ima\u0161 nekoga ko ti je, zna\u0161 heroj ve\u0107inom vremena, i vidi\u0161 ga po prvi put kako pla\u010de, zna\u0161 to je… samo malo… Samo mi je rekao ho\u0107e\u0161 da ide\u0161 u Crnu Goru zna\u0161. A to je za mene bilo kao \u201ejebote\u201c idemo u Crnu Goru. Jer su nam u Crnoj Gori bili ro\u0111aci, razume\u0161. Jer moj otac, izme\u0111u ostalog, bio je iz Crne Gore. Uvek se prepisuje ovo. Jer za mene da odem tamo, uvek je bilo slavlje, razume\u0161. Idemo sa porodicom i to. Ali da vidi\u0161 oca kako pla\u010de zbog toga, \u0161ta se de\u0161ava jebote. Onda je sutradan ujutro do\u0161ao sa kombijem Majke Tereze i oti\u0161li smo tri porodice. Ja, porodica mog kuma i jedan drugi ro\u0111ak [ne razume se]. On mi je i ro\u0111ak i drug. Stric me je [ne razume se]. Dakle, putovanje je bilo onako lako. Samo smo oti\u0161li kod granice, vratili smo se, tata se vratio. Jer je tata mislio da \u0107e jo\u0161 da radi za Majku Terezu i to. Dakle, bilo je… ali meni se to uop\u0161te nije \u010dinilo apsurdnim, taj sumorni ose\u0107aj je uvek bio. Nekakva veoma \u010dudna mirno\u0107a. Otpratio nas je do granice i vratio se ovamo, a na granici su nas onda do\u010dekali neki tamo\u0161nji ro\u0111aci, gde ja nisam znao da jedan koji nas je vozio… u kolima je bio \u010dlan Tajne slu\u017ebe Crne Gore. Albanac, ro\u0111ak, i tako to. Dakle, se\u0107am se kada njemu zvoni telefon tog dana i razgovara sa nekim. Se\u0107am se da je razgovarao i samo je prekinuo vezu i rekao je: \u201eNATO je digao avione\u201c. Jer kao \u010dlan Tajne Slu\u017ebe, uzeo je informaciju da je aktuelno po\u010deo rat. Jer je za nas rat davno po\u010deo, ali aktuelno za Srbiju i Crnu Goru, tada je po\u010deo rat, u Jugoslaviji. I pola sata nakon \u0161to sam pre\u0161ao granicu, granica je zatvorena. Razume\u0161.
\nIntervjuerka: Kakvo je bilo iskustvo u Crnoj Gori?
\nDren Berishaj: \u010cudno jer, ode\u0161 kod tvojih ro\u0111aka, jel da. Bili smo ve\u0107inom vremena u Podgorici, i ve\u0107i deo sam proveo u Malesiji. Ja sam sebe smatrao kao da sam odatle, manje vi\u0161e. Iako, zna\u0161 \u010dudno je za… vidi\u0161 onaj beli papir, jo\u0161 uvek ga imam, pi\u0161e status izbeglice i tako su me druga deca zvali, ovaj izbeglica, razume\u0161. Sva\u0111ali smo se. \u201eNisam izbeglica!\u201c zna\u0161, kao ja sam odavde. Ali, manje vi\u0161e, bio sam onako zaklonjen od ratnih de\u0161avanja. Nije da sam mogao da vidim ne\u0161to. Sem straha, kad \u0107e tata do\u0107i. Jer on se izgubio, bilo je jedno vreme gde nismo znali ni gde je. Da li je \u017eiv ili ne, i nismo imali kontakta. Onda je majka komunicirala sa svim \u0160tabovima za… policije, vojske i paramilitaraca. Onako, zvala ih je na telefon bukvalno da sazna, \u0161ta se desilo. Jer je moj otac bio na listi za likvidiranje, izme\u0111u ostalog. Tako da, \u010dekali smo da… je nestao, ili su ga ubili. Da, to pamtim, i pamtim da sam bio najbolji u \u0161koli tamo. \u0160to je druga \u010dudna stvar. Da ode\u0161 u \u0161kolu gde se u\u010di albanski. Da, jer je Pri\u0161tina bila prestonica, a to je bilo selo jedne manjinske grupe druge dr\u017eave, i njihov albanski je bio veoma lo\u0161, razume\u0161. I ja kad sam \u010ditao na albanskom, oni su se impresionirali. U tre\u0107em razredu, zna\u0161, kako znam da \u010ditam. Meni je to bilo apsurdno za\u0161to se oni impresioniraju zbog obi\u010dnog \u010ditanja. Oni nisu znali da \u010ditaju kako treba na albanskom. Ili u matematici, dok smo mi ovde u\u010dili, \u0161ta ja znam, razlomke, a oni su se jo\u0161 uvek bavili tabelom mno\u017eenja i u sred \u010dasa su razgovarali ko je koliko kila krompira dobio ukupno, razume\u0161. Takva zajednica je to bila. Se\u0107am se bombardovanja tamo. Imalo je bombardovanja. Bio je jedan vojni aerodrom blizu. Mnogo su ga bombardovali. Dolazili su ro\u0111aci i uzimali nas, i\u0161li smo po podrumima. A za mene je onako bilo interesantno jer pod jedan, bio sam fasciniran avionima. Sad, ti da vidi\u0161 vojni avion koji leti i \u201efiju\u201c bomba kako eksplodira sedam kilometara dalje i u vazdu\u0161noj liniji si mogao da vidi\u0161, ovako. Vidi\u0161 jedan dan parkirane avione, sutradan, aerodrom izlomljen na pola. To je za mene bilo uzbudljivo. I nikada nisam smeo da navijam jer ako te neko ko ne treba \u010duje, \u201efiju\u201c zna\u0161. Tako da…
\nIntervjuerka: A jel se se\u0107a\u0161 kad je do\u0161ao tata u Crnu Goru?
\nDren Berishaj: Da. Za Uskrs 1999. godine. Dan Uskrsa. Bio je Dan Uskrsa [ne razume se]. A pro\u0161lo je jedno \u010detiri dana kako nismo znali gde je. Imali smo… znam da je bio, u\u0161ao je u Crnu Goru, onda je… ne u Crnu Goru, u\u0161ao je u Makedoniju. Javio se da je stigao do tu, onda se nismo \u010duli \u010detiri dana. Nakon \u010detiri dana nam je rekao da je \u017eiv, i da je ve\u0107 neko vreme proveo u Makedoniji i neko vreme u Albaniji, rade\u0107i za Majku Terezu, i gde je pravio sadr\u017eaje. Onda je na crno u\u0161ao u Crnu Goru. Na kraju, se\u0107am se da je do\u0161ao u \u0161kolu, samo sam trknuo prema njemu. Ali nije mi izgledalo… nije bio onaj ose\u0107aj, zna\u0161 da ti nedostaje neko. Zna\u0161, u onom smislu kao da je bio u \u017eivotnoj opasnosti. Kao, uuu tata je do\u0161ao. Ko da se vratio iz nekog slu\u017ebenog putovanja. Barem za mene je tako bilo. Mama me je \u010dudila, ona je bila bleda. Onako, bleda boja… od… od svetla, \u0161to mi je dalo ose\u0107aj sahrane. Jer su svi sedeli u krug, zna\u0161, ko kad je na sau\u010de\u0161\u0107u, jer je svetlo bilo bledo. I svi su plakali.
\nIntervjuerka: Kad je on do\u0161ao…?
\nDren Berishaj: Kad sam do\u0161ao ja, jer je on do\u0161ao ranije. Za\u0161to pla\u010du ljudi? Kad pomisli\u0161 retrospektivno, jasno vidi\u0161, nabijen, ko ja. A on ko budala ponovo se vratio. U svakom slu\u010daju, vrati se on u Albaniju i onda ga nismo videli mesec dana. Ali zna\u0161, u to vreme je on radio. Kada je radio za Majku Terezu, on je radio kao knjigovo\u0111a i mogao je da u\u0161tedi malo novca tako. Onda, tim novcem koji nam je preostao, oti\u0161li smo u Petrovac, u katoli\u010dku crkvu. \u0160to je i to bilo kao iskustvo da \u017eivi\u0161 sa monahinjama. Da, znam bre. Ti misli\u0161… [ne razume se] \u201eko kralj\u201c celi \u017eivot. Ali, zna\u0161 kako, misli\u0161 da su ljudi u crkvi mirniji i to, zna\u0161, ljubazniji sa jedni-drugima i to. Do \u0111avola ne \u010dove\u010de. Oni su… ka\u010dili su se… mnogo su se sva\u0111ali. Jedna hrani ma\u010dke, druga odr\u017eava travu i ma\u010dke su bile na travi, a ova lupne ma\u010dku metlom, da je pomeri. Ne znam, uzmu da se tuku, razume\u0161. Bilo je mnogo intenzivno me\u0111u monahinjama.
\nIntervjuerka: A kada ste odlu\u010dili da se vratite na Kosovo?
\nDren Berishaj: Tako oko mesec dana nakon \u0161to se rat zavr\u0161io. Dobro, moj otac se odmah vratio, prvog dana kada je NATO u\u0161ao, on sa njima. I u\u0161ao je konvojem Majke Tereze, i sredio je stvari ovamo. Jer mi smo znali da su nam oplja\u010dkali stan i da su nam pokvarili stan i… bla-bla-bla. Dobro, nije bila jona, bili smo pod kirijom, ali ipak. Tako da, kada je sredio stvari, do\u0161ao je i uzeo nas je. I, prvu stvar koju pamtim kad smo se vra\u0107ali je… nismo se vratili istom smernicom. Jer obi\u010dno, mi smo i\u0161li preko Gazivode, preko Mitrovice, to je bio put Ra\u0161ke. Sada smo se vratili preko Kule. I prvu stvar koju sam video je ravno Kosovo. Stvarno izgleda ravno. Ne mo\u017ee\u0161 da zamisli\u0161, razume\u0161. Kad je vidi\u0161 sa planine… nikada je mo\u017eda nisam gledao iz te perspektive, kad vidi\u0161 Kosovo ravnim, onako. To je bilo moje prvo se\u0107anje, u belom Landroveru, koji su uzeli. I jedan drugi trenutak koji je bio onako… veoma dirljiv u najmanju ruku, to je kad smo stigli u Pri\u0161tini, kod menze. Moja sestra vidi svoju drugaricu. Nije je videla mesecima…
\nIntervjuerka: Jel \u017eeli\u0161 da prekinemo?
\nDren Berishaj: Ne, samo malo… i kako smo krenuli, se\u0107am se kako je izletela iz auta. \u201eBukvalno, kola su se kretala, ona je iza\u0161la… [ne razume se].
\nIntervjuerka: Da je zagrli?
\nDren Berishaj: Pa normalno da je zagrli. Bilo je malo \u010dudno, razume\u0161, kada retrospektivno pomisli\u0161, zna\u0161. Jer svi imamo neku na\u0161u traumu koja je bila emotivna i to, razume\u0161. Ali mi to nikad ne obra\u0111ujemo. Jer, kada razgovara\u0161 sa nekim drugim, obi\u010dno se ove pri\u010de prave, zna\u0161 uve\u010de negde… na terasi stana kada si sve pro\u0161ao, \u0161ta ja znam. Pio si, … jeo si, svi su \u201esru\u0161eni\u201c i tako i… uklju\u010di\u0161 motore. Svako ima svoju tajnu pri\u010du, zna\u0161. Neko ima te\u017eu, neku lak\u0161u, neko onako… neko vi\u0161e. Ali, neobra\u0111ene. Kolektivno i pojedina\u010dno.
\nIntervjuerka: Da zavr\u0161imo?
\nDren Berishaj: \u0161to da ne. Ina\u010de, nama se ova pri\u010da nastavlja jer, zna\u0161, da ti je majka Srpkinja, posle rata na Kosovu je tako\u0111e bilo stra\u0161no, zna\u0161. Onako, mnoge stvari koje nisam znao, razume\u0161. Se\u0107am se kad su kucali ljudi u sred no\u0107i, onako u 12 \u2013 01, samo su kucali na vrata. Moj otac je repetirao pi\u0161tolj. Onako, izlazio je na vrata da vidi \u0161ta se de\u0161ava. Ali, doga\u0111alo se povremeno.
\nIntervjuerka: Samo zato \u0161to si imao… samo \u0161to ti je majka Srpkinja?
\nDren Berishaj: Ne neophodno, ali imalo je pretnji. Zna\u0161… ili \u010dinjenica da si ti navikao da sa tvojom majkom razgovara\u0161 na srpskom celi tvoj \u017eivot i odjednom, ti ne mo\u017ee\u0161 da pri\u010da\u0161 sa njom na ulici. I ona ti ka\u017ee, \u0107uti. A u stvari ti ima\u0161… jer aktuelno, ja ne mogu… ne mogu da sebi oprostim kada sam joj ja njoj… kako mi je ona pri\u010dala na srpskom, ja sam je upla\u0161io. Rekao sam joj, ne govori srpski, jer vidi\u0161 ljude. Njeno lice je bilo sjebano. Jo\u0161 se se\u0107am kao danas. Tako, nekako se slomila na pola. Zna\u0161, neko ko je verovao u jednakost naroda, razume\u0161. Neko ko je izba\u010den sa posla jer je podr\u017eavao Albance i nije podr\u017eavao represivne mere nad Albancima. Gde su je napali na rame. I odjednom, kod tog naroda kojem si pomogao, ne mo\u017ee\u0161 da bude\u0161 svoj. A njen sin joj tako obrusi, ka\u017ee joj ne pri\u010daj. Ona i dan danas se pla\u0161i sama da govori srpski. Ve\u0107inom, iz tog vremena. Ne da veruje da bi joj se ne\u0161to sada desilo, ali ipak.
\nIntervjuerka: Jo\u0161 ima straha.
\nDren Berishaj: A ja insistiram da govorim na srpskom sa njom, i uvek se prise\u0107am tog trenutka kada sam joj rekao nemoj. Zna\u0161, ne govori srpski jer… zbog ove krivice sam pre\u0161ao… [ne razume se].
\nIntervjuerka: Hvala![\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Hvala vam za dana\u0161nji razgovor. Po\u010deli bi malo od… kako se se\u0107a\u0161 po\u010detka rata na Kosovu. Gde si bio? Koliko godina si imao? Bilo koju memoriju koju ima\u0161 iz tog perioda kada je po\u010delo… kada je po\u010deo rat. Dren Berishaj: Defini\u0161i mi po\u010detak rata. Intervjuerka: Pa malo pre NATO bombardovanja. Dren Berishaj: Ja […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22,12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2222"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2222"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2222\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2232,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2222\/revisions\/2232"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2222"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2222"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2222"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}