{"id":2185,"date":"2023-01-30T22:36:45","date_gmt":"2023-01-30T22:36:45","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2185"},"modified":"2023-01-30T22:36:45","modified_gmt":"2023-01-30T22:36:45","slug":"asllan-haliti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/asllan-haliti\/?lang=sr","title":{"rendered":"Asllan Haliti"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: U redu je. Ajde nastavi tu gde si stao, kada je do\u0161la vojska i kada je blokirala jedan deo Mitrovice i po\u010deli da odlaze.
\nAsllan Haliti: Pa nisu blokirali, pogotovo Bair Breg i blokirali su put koji odvodi za Vaganicu i Vrnicu, koji su ostavljeni. U tom delu obi\u010dno, ljudi, kada je bio dakle neki napad ili ne\u0161to u gradu, be\u017eali su u tom pravcu. Pogotovo naselje Vaganica ovde i naselje \u0160ipolj su be\u017eali u tom pravcu. Tu je bio cilj da se blokira taj put. Sutradan su po\u010deli da spaljuju po gradu, tu i tamo, ali selo Vidomiri\u0107 se\u0107am se, jer mi smo bili te no\u0107i, oti\u0161li smo u Vinarce jer smo ra\u010dunali da je to malo mirnija oblast, jer sad ovde i \u0160ipolj nisu sigurna mesta. Mi smo oti\u0161li u Vinarce jer smo imali tetku tamo i tu smo prespavali. Sutradan je po\u010delo da gori selo Vidomiri\u0107 koje je iznad Vinarca i Gu\u0161avca. Bilo je upozorenja da tu oblast pogurnu na ovamo i kad je po\u010delo fakti\u010dki, ja nisam bio u gradu, ali ka\u017eu da je po\u010delo od Bo\u0161nja\u010dke mahale i da gurnu gra\u0111ane u pravcu, dakle, prvo prema centru da ih dovedu u \u0160ipolju i u pravcu Lju\u0161te. I mi smo se vratili ku\u0107i. Od Vinarca mi smo oti\u0161li ku\u0107i. Kada smo do\u0161li ovde, odjednom kako smo sedeli, kolona je do\u0161la iz grada i napunjen je put celi. Ti nisi video, ljudi. Bila je jedna grupa koja je bila u centru kolone i koju su predvodili paramilitarci. Fakti\u010dki, paramilitarci su vodili kolonu kako bi im pokazali pravac, u pravcu Srbice i Pe\u0107i. Kada su do\u0161li ovde, mi smo se pridru\u017eili koloni. Sre\u0107om, mi smo imali na\u0161 kamion i u\u0161li smo sa celom porodicom u kamion, a njih dvoje zna\u010di, dva brata, oni su uspeli tog prvog dana kada je blokirano da pobegnu. Iza\u0161li su pre nego \u0161to je blokirala vojska, oni su iza\u0161li u Vrnicu. Mi smo izgubili kontakt sa njima u potpunosti i vi\u0161e nismo znali \u0161ta se de\u0161ava, jer su oni boravili u drugu ku\u0107u, a mi ovde pored puta nismo smeli da ostanemo. I onda smo pobegli onuda kada je do\u0161la kolona jer smo znali da je cilj da… za Albaniju da nas oteraju negde. I u\u0161li smo u kamion i pridru\u017eili smo se koloni. Kada smo se pridru\u017eili koloni, kamion se napunio. Mnogo su do\u0161li i pitali da li mogu da se popnu na kamion. Jel smem, jel smem, i tako smo krenuli u tom pravcu. Fakti\u010dki, mi smo bili na po\u010detku kolone, a pred nama su bili neki traktori, imalo je malih sredstva, kola. Ali uglavnom su bili traktori. Meni su rekli da sam bio jedini sa kamionom jer su u ovom delu punili kamione sve punili i uzimali. Sve kamione su uzeli.
\nIntervjuerka: Pre rata?
\nAsllan Haliti: Ne, tokom rata. Jedan kamion su uzeli ovome kom\u0161iji koji ima magacin. Do\u0161li su i uzeli su mu no\u0107u paramilitarci, i doveli su ga. Jedan kamion je bio tamo dole, uzeli su i taj i odveli. Mi smo sakrili kamion jer je bio malo manji. Sakrili smo ga ovde pozadi i nisu ga videli. Tako da smo ga mi samo zapalili i krenuli za Albaniju.
\nIntervjuerka: A \u0161ta misli\u0161, koliko ljudi ste bili u kamion?
\nAsllan Haliti: U kamion?
\nIntervjuerka: Otprilike.
\nAsllan Haliti: Da, da\u2026 samo na\u0161i, i ovde smo imali ovog prvog kom\u0161iju, bili smo skoro 20. jer smo imali i moju stariju sestru sa decom. Ali blizu 20 smo bili svi. Kada su nam se pridru\u017eili… pridru\u017eila nam se jo\u0161 jedna porodica, ali i to je bila velika porodica i oni su do\u0161li iz grada. I oni su skoro bili toliko. Mogu re\u0107i da su u tom kamionu bili skoro 40 osoba jer su po\u010deli da pro\u0161iruju stranice.
\nNeko drugi se \u010duje: 52 su bili celokupno, jer su dali to na televiziji kada smo stigli tamo.
\nAsllan Haliti: Da, mogu\u0107e je jer… kada smo oti\u0161li, \u010dim smo do\u0161li u toj poziciji do granice sa Albanijom, nismo imali mogu\u0107nosti da mrdamo jer smo toliko usko bili, i fakti\u010dki stranice kamiona su po\u010dele da se savijaju. Ali nisi mogao. Do\u0111e pa pita, jel mogu da se popnem… ajde, ajde, ajde… i znam da se napunio da vi\u0161e nije imalo mesta. \u0160ansi nije bilo da se jo\u0161 neko popne jer nije imalo gde da se sedne.
\nIntervjuerka: A da li su vas zaustavljali na putu paramilitarci?
\nAsllan Haliti: Znali smo da su nas usmerili tuda, ne znaju\u0107i gde idemo i \u0161ta se de\u0161ava, samo gde je i\u0161la kolona, i\u0161li smo i mi. Me\u0111utim, \u010dekali smo tako i na dve strane puta kuda smo i\u0161li, bilo je paramilitaraca. Dakle, ponekad su ulazili u kolonu sa svojim sredstvima i jednu traku su ostavljali slobodnom. Tu je trebala da bude jedna traka slobodna, kretali su se. I tako su nas maltretirali. Ponekad su pucali u vazduh i trebali smo da nastavimo. Zaustavili su nas iznad Vroboni\u0107a, tu se zove Vojte\u0161. Tu su nas zaustavili i otvorili su mi ceradu, i rekli su starcu sad…
\nIntervjuerka: Vroboni\u0107?
\nAsllan Haliti: Vroboni\u0107, selo Vroboni\u0107. To je na putu prema Pe\u0107i. Tu su nas zaustavili, otvorili su ceradu i videli su nas. Svi su bili taman paramilitarci sa maskirnim vojnim uniformama, ali ne redovna vojska. I rekli su mi, napunio si ga mnogo. Ima\u0161 mnogo, ka\u017ee, 200 marke da plati\u0161 kako bi pro\u0161ao. I trebalo je da mu na\u0111em 200 marki da mu dam kako bi pro\u0161ao. To je bio prvi put da su nas zaustavili. I vi\u0161e nas nigde nisu zaustavljali, nastavili smo putem za Runik i stigli smo u \u0110urakovac. Kada smo stigli u \u0110urakovac, zaustavili su nas prvo. I sad je bilo pitanje da li da idemo za Begovu Klinu ili za Pe\u0107. I tu dok su donosili odluku, naterali su nas da idemo za Begovu Klinu. Kad smo pro\u0161li \u0110urakovac, dok nismo stigli u Begovu Klinu, oni su nas uhvatili. Zaustavili su nas na jednom mestu i dr\u017eali su nas oko sat vremena, i tako u koloni nismo znali \u0161ta se de\u0161ava, samo su nam rekli ugasite svetla. Tu smo stajali. Nakon sat vremena, mo\u017eda 1.30, nastavili smo za \u0110akovicu. Nas su zna\u010di… na po\u010detku kolone, u prvom delu kolone gde smo bili, poslali su nas iz \u0110akovice za Prizren i stigli smo negde sutradan oko 7, bili smo na granici, na granici sa Albanijom. Tu kada smo stigli, uzeli su nam sve dokumente. Sve \u0161to smo imali tu redom uzeli su nam li\u010dne karte i to, i do\u0161ao je tu jedan od tih paramilitaraca. Oni su hteli da nam uzmu kamion. Ka\u017ee prazan je, vama vi\u0161e ne treba, si\u0111ite i idite pe\u0161ke. Moj stari mu ka\u017ee ne, kamion vam ne dajem. Dosta sam ostavio na Kosovu. Vidi gde mi je majka. Baka je bila veoma slaba, mnogo je slaba bila. I ona je sedela napred. Ka\u017ee on, gde da je ostavim, kako da je odvedem. Samo se jedan pribli\u017eio i pogledao je baku, bio mu je pretpostavljeni, taj drugi, i rekao je pusti ih nek idu. Na granici smo bili, ba\u0161 na granici. I tu su nam otvorili rampu i pre\u0161li smo i u\u0161li smo u Kuke\u0161. Mislim na pravu granicu. Od granice smo oti\u0161li u Kuke\u0161. Tu smo ostali malo i odatle smo nastavili za Tiranu. I 2 i po meseca smo bili u Tirani. Bili smo sme\u0161teni u jednoj ku\u0107i, kako da ka\u017eem, bila je pod okriljem UNHCR-a. To su uzeli, bio je tu neki rukovodilac odeljenja, \u0161ta ja znam, i sreli smo se u Palati sportova. Jer mi \u010dim smo stigli u Tiranu, sve izbeglice sa Kosova su prvo i\u0161li u Palatu sportova i onda su nam tu dali hranu i mogao si da boravi\u0161. Bilo je to prihvatili\u0161te. I odatle su ih sistematizovali po privatnim ku\u0107ama i u drugim gradovima. U Palati sportova je bilo od 1.500 4.000 broj ljudi koji su dolazili unutar 24 \u010dasova. Ho\u0107u da ka\u017eem da su se ljudi kretali, nisu tu dugo ostajali. Mi smo tu ostali 5 dana. I tu su nam omogu\u0107ili da odemo u jednu ku\u0107u koju su spremili za nas, jer smo bili dosta \u010dlanova. Samo smo mi iz na\u0161e porodice i starija sestra sa decom koja je bila tu, bili smo 14, a bio je i otac \u017eene i njegova porodica. Tu smo se sreli u Tirani, oni su do\u0161li i pridru\u017eili su nam se. Bili smo 22 osoba ako se ne varam. Dva i po meseca smo tu bili, imali smo tri sobe, u centru Tirane. Uslovi su bili relativno dobri, hrane smo imali 24 \u010dasa. Davali su nam po tri puta. Tri obroka su nam dolazila pripremljeni od jedne Holan\u0111anske humanitarne organizacije, zaboravio sam joj ime. Tako je to bilo.
\nIntervjuerka: A kako si shvatio onda za tvoju bra\u0107u?
\nAsllan Haliti: Za bra\u0107u nismo ni\u0161ta znali dok smo stigli kod ku\u0107e. Dva i po meseca mi nismo imali nikakav kontakt. Niti smo znali \u0161ta se desilo sa njima. Kada smo se vratili nakon sklopljenog sporazuma u Kumanovu, kada smo se vratili kod ku\u0107e, na\u0161li smo ih tu. I njih su zatekli u Travnik, kako je bila velika grupa gra\u0111ana Mitrovice i poslali su ih u Smrekovnici, u zatvor. Tu su ih dr\u017eali, ako se ne varam, negde oko dve nedelje, mo\u017eda i 20 dana. Ali oni su imali veliku sre\u0107u jer su bili skoro poslednja grupa koju nisu poslali u Srbiji nego su im samo otvorili vrata i rekli su im be\u017eite kud mo\u017eete, nakon Kumanovskog sporazuma. Dakle, oni su bili pri kraju, jer u zatvoru u Smrekovnici, prve grupe koje su uhvatili, maltretirali su ih koliko su stigli. Oni znaju da ka\u017eu kako je to bilo. Jer smo imali slu\u010dajeva kada su do\u0161li kod nas tamo i bili smo zajedno, i onda su ih uputili za Tiranu. Ali, poslednju grupu koju su uhvatili, koji su ostali, pogotovo nakon Kumanovskog sporazuma, ve\u0107i deo njih, kako znamo, odveli ih u Srbiju. A oni su imali sre\u0107e \u0161to su ih oslobodili. Kada smo do\u0161li ovde… maltretirali su i njih. Me\u0111utim, najvi\u0161e su patili za hranu da su toliko smr\u0161ali, i nisu li\u010dili na one momke kako smo ih ostavili, ve\u0107 su oslabili i tako. Me\u0111utim, prvi kontakt sa njima je bio kada smo stigli u dvori\u0161te ku\u0107e.
\nIntervjuerka: A da li je ku\u0107a bila spaljena?
\nAsllan Haliti: Ku\u0107a je bila napola spaljena. Ku\u0107u su poku\u0161ali da spale, i velika sre\u0107a je bila \u0161to se zapalila samo jedna soba i jedan deo krova. Me\u0111utim, ugasila se sama jer su ostavili zatvorene prozore i naravno da nije imalo kiseonika. I prime\u0107ivalo se onako, ku\u0107a je bila pocrnela, kao \u0161to je na primer ona boja, crna boja, \u0161to ka\u017eu na katran je li\u010dila. I kad smo se vratili, mi smo celu ku\u0107u oprali sun\u0111erom, polako, kako bi bila useljiva, ina\u010de je bila skroz… a fakti\u010dki, mi smo spavali vani jedno tri-\u010detiri dana dok smo je o\u010distili, i bilo je nemogu\u0107e da spava\u0161 zbog te\u0161kog zadaha. Jer je jo\u0161 mirisalo na paljevinu i spaljena je neka ode\u0107a, i neke su stvarno pravile te\u017eak zadah. I tako je to bilo.
\nIntervjuerka: A kada ste spavali u dvori\u0161tu, jeste li imali neki \u0161ator?
\nAsllan Haliti: Imali smo. Imali smo sre\u0107e jer smo imali prate\u0107i objekat, i imali smo prodavnicu ali nismo imali mogu\u0107nosti da je izdamo, i tu smo jedan deo spavali a drugi deo smo bili napolju. Leto je bilo, spavali smo vani. To je bila na\u0161a sre\u0107a, jedno dva-tri dana je bilo lepo vreme. tako je to bilo. Me\u0111utim, bili smo u na\u0161em dvori\u0161tu i vi\u0161e nije postojala ona opasnost, nije bilo problem… nije vi\u0161e bilo. I tako je to bilo.
\nIntervjuerka: Hvala vam.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: U redu je. Ajde nastavi tu gde si stao, kada je do\u0161la vojska i kada je blokirala jedan deo Mitrovice i po\u010deli da odlaze. Asllan Haliti: Pa nisu blokirali, pogotovo Bair Breg i blokirali su put koji odvodi za Vaganicu i Vrnicu, koji su ostavljeni. U tom delu obi\u010dno, ljudi, kada je bio […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2185"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2185"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2202,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2185\/revisions\/2202"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}