{"id":2083,"date":"2023-01-30T22:06:30","date_gmt":"2023-01-30T22:06:30","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2083"},"modified":"2023-01-30T22:06:30","modified_gmt":"2023-01-30T22:06:30","slug":"anonim-5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/anonim-5\/?lang=sr","title":{"rendered":"Anonim"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: \u010cega se se\u0107ate iz perioda pre rata?
\nIntervjuisana: Iz perioda pre rata se\u0107am se svog detinjstva. Roditelji, ja i sestra smo se preselili iz mesta koje je ve\u0107inski srpsko u mesto koje je me\u0161ovito. I ovaj, prvi put sam se susrela sa drugim jezikom. Imala sam samo pet godina i pitala sam se kojim to jezikom oni pri\u010daju. I tako sam i po\u010dela da u\u010dim albanski i da bi direktno mogla da komuniciram sa tom decom. Slede\u0107e se\u0107anje, doseljavaju se kom\u0161ije u stan pored nas. Kom\u0161ija dolazi, Albanac, i tra\u017ei od oca rakiju i svinjsko meso. Mi smo bili zaprepa\u0161\u0107eni jer opet po Islamu ne bi trebali da piju i da jedu svinjsko. On je rekao mom ocu da za to ne haje i da bi voleo da proba jer je osetio miris, kako smo ne\u0161to spremali od hrane. I ka\u017ee… \u010dovek je voleo da popije. I tu po\u010dinje na\u0161e dru\u017eenje. Ta \u017eena nas je \u010duvala dok smo odrastali i tu sam osnovne stvari nau\u010dila i o islamu, o kulturi pre svega, Albanaca na Kosovu i, kako da ka\u017eem… to je zaista bilo ne\u0161to, ne\u0161to neverovatno. Jer, u mestu odakle sam, bilo je ljudi sa svih strana i to je bila neka vrsta Jugoslavije u malom. Tu je bilo i Hrvata, bilo je i Bo\u0161njaka. \u010cak je bilo \u010ceha, i bilo je nekih etni\u010dkih zajednica koje danas bukvalno kao da ne postoje ili su se asimilovale. Ne mogu ni mnogih da se setim. Neke su zvale… zvali Hamde. To je bila grupa koja se uglavnom bavila sto\u010darstvom iz brdskih naselja, i oni su uglavnom donosili mleko u na\u0161e naselje, itd. E sad, poreklom ko… \u0161ta su oni bili zaista ne znam, ali znam da su ih zvali Hamde. Tako da, mnoge su se stvari od tada promenile. Detinjstvo je bilo bezbri\u017eno do nekog doba. A onda su po\u010dele pri\u010de ve\u0107 u srednjoj \u0161koli o krvavom utorku, krvavom petku, zastra\u0161ivali su nas. U naselju odakle sam pevali smo pesme. Ja sam vi\u0161e volela rok muziku i tako ne\u0161to malo druga\u010dije. A ove moje kom\u0161inice Albanke su volele Cecu i Draganu Mirkovi\u0107. I onda smo tako pevu\u0161ale neke pesmice. I onda bi nai\u0161ao neki \u010dovek i rekao, ne pevajte te srpske pesme. Onda kada se desilo… onaj nesre\u0107an slu\u010daj sa Martinovi\u0107em gore u Gnjilanu, mnoge ru\u017ene re\u010di su primenjivali, to jest govorili Srpkinjama. Neki Albanci ili albanska deca. Uvek me je \u010dudilo kako da ja, koja sam odrasla u jednoj tolerantnoj porodici gde me nisu u\u010dili mr\u017enji i nikad ni\u0161ta lo\u0161e za Albance nisam \u010dula od mojih roditelja, niti od babe i dede i sli\u010dno, ja sam slu\u0161ala… ne bih me da izgovorim takve stvari koje mi je jedan Albanac na ulici rekao. I tada sam se zaista zaprepastila jer do tada me niko nije napao, ali tada je to bilo… neka vrsta traumati\u010dnog iskustva pre rata. O detaljima ne bih, ali recimo da je stvarno… zna\u010di to je… nisu… krajem osamdesetih nije bilo toliko bezbri\u017eno. Ipak je bilo tih zastra\u0161ivanja.
\nIntervjuerka: A \u010dega se se\u0107ate iz perioda rata?
\nIntervjuisana: Iz perioda rata kao da je kraj sveta. Zna\u010di kao da su se obistinile sve najgore one sumnje i zle slutnje. Jer, nakon svih onih de\u0161avanja u zemljama biv\u0161e Jugoslavije, po\u010dev\u0161i od Hrvatske, Bosne i svega onoga \u0161to smo \u010duli da se radi. Ja sam mislila, i svi moji da to nema \u0161anse da se nama desi. Jer tako smo dobro \u017eiveli sa mojim prvim kom\u0161ijama. I nekako, ne znam, nismo se ose\u0107ali ugro\u017eenima. Mogla sam slobodno da idem i do Pri\u0161tine. \u010cak sam stopirala kao srednjo\u0161kolac i sli\u010dno. Kad, onda od jedanput, kao da se svo zlo ovog sveta sru\u010dilo na zemlju, po\u010dev\u0161i od bombardovanja. Ja sam tad izgubila veru u \u010dove\u010danstvo. Izgubila veru u ljude, i kad sam… dodu\u0161e… prve kom\u0161ije Albanci su pri\u0161li i rekli da se ne\u0161to sprema i da je vreme da idemo. Mama, sestra i ja smo bile tu. Ja sam spremala jedan od ispita a majka je rekla da smo mi zadnja rupa na svirali. Da to nema \u0161anse da se nama desi. Ta moja teta Bedrija mi je rekla skupite stvari. Nama je re\u010deno da \u0107e ne\u0161to da bude. Ne znamo \u0161ta, mi moramo da idemo. Oni su oti\u0161li. Kao i mnogi drugi, mi smo ostale. Onda su po\u010dele prve bombe i onda je krenuo haos. Onda je krenulo zaista kao, kako da vam ka\u017eem, kao su se otvorila vrata pakla. Bombardovanje, ta neka vrsta bezna\u0111a, sivilo. Nakon toga, nepoznati ljudi po ulicama, magnovenje neko. \u010covek je mogao da vidi sve zlo ovog sveta. Retko ko je ostao otporan na zlo. Ja i sestra jesmo. Moja sestra je izgubila mo\u0107 govora neko vreme, ba\u0161 za vreme bombardovanja. Onda smo morali da odemo kod mojih ro\u0111aka u centralnoj Srbiji. Ali ja nisam mogla u centralnoj Srbiji zato \u0161to nisam \u017eelela da me zovu \u0160iptarkom. I da… i ro\u0111eni ujak da se bi se tako pona\u0161ao prema nama. Tako da smo uhvatili neki zadnji taksi. Nije autobus mogao da nas primi jer je bio pun putnika. Oni koji su se vra\u0107ali na Kosovo, isto kao i mi. Vi\u0161e im se sve izgrdilo. Mi smo zadnji novac dali na taksi. Tih zadnjih 100 maraka koje smo imali da se vratimo na Kosovo sa jo\u0161 dvoje ljudi. I prolazimo kroz Kosovo, ono pusto, nigde nikog. Pone\u0161to gori, dim, zna\u010di stvarno neverovatno. Onda se srpsko stano… srpske snage povla\u010de, vra\u0107aju se Albanci, NATO. Ne znam \u0161ta je gore. Da li bombardovanje ili nakon toga. Albanci dolaze, svi ne\u0161to nekog optu\u017euju i jedni druge optu\u017euju, tra\u017ee svoje stvari, ko je kome \u0161ta uzeo. Onda mi po\u010dinjemo da se \u0161titimo, be\u017eimo u svoje stanove. Moj otac je stavio na prozore \u017eive. Stavio je od kreveta federe jer nismo imali \u0161ta drugo, da nas… da se odbranimo jer su stan pored nas stalno kamenovali i bacali bombe. I ostalo je samo nas… samo tri porodice u tom delu mesta odakle sam po\u0161to je to bilo me\u0161ovito naselje. Ostali Srbi su se iselili. Bili su svakodnevni napadi, zna\u010di svake no\u0107i. Nas nisu dirali. Dodu\u0161e, za to je zaslu\u017ena na\u0161a kom\u0161inica Albanka, koja je \u010duvala nas jer mi smo njih… dok je trajalo bombardovanje. I ovaj, \u0161ta jo\u0161 da ka\u017eem. Prosto, mene je sramota ono \u0161to su radili ljudi. I sa jedne i sa druge strane. I za vreme bombardovanja i posle bombardovanja i to licemerje stranaca i… kako da vam ka\u017eem. Bila je tu jedna mlada Albanka koja je svako ve\u010de i\u0161la u Britanski KFOR, da bi Britanskom KFOR-u zatvorio o\u010di na napade na Srbe. I onda su tako po\u010deli Srbi da se iseljuju. I uskoro nikog nije bilo, samo tri porodice. Mi smo izdr\u017eali do Vidovdana 2003, nas tri. A ovaj, kom\u0161ije do marta 17-og 2004, kada na \u017ealost od nekih Albanaca kom\u0161ija, oni su prvi kidisali na njih da ih pale i onda je Kosovska policija do\u0161la da ih spa\u0161ava. Tako da, to vreme stvarno… kako da ka\u017eem, kao da je odjedanput sve propalo i ceo svet kojeg se se\u0107am pre toga je prestao da postoji.
\nIntervjuerka: A kako danas vidi\u0161 budu\u0107nost Kosovskog dru\u0161tva? Da li si u dobrim odnosima sa Albancima i da li misli\u0161 da zajedno mo\u017eemo da izgradimo dru\u0161tvo?
\nIntervjuisana: Ja sam u dobrim odnosima, pre svega opet sa tom mojom prvom kom\u0161inicom koja nas je odrasla i sa njenom decom. \u010cak i sa unu\u010di… unu\u010di\u0107ima jer pri\u010da o dobru se prenosi. Koliko god da su pri\u010de o zlu i one lo\u0161e pri\u010de, one koje najbr\u017ee putuju, pri\u010de o dobru opet su one koje nas \u0161tite. Ja \u010desto imam obi\u010daj da ka\u017eem da zlo nema etni\u010dku pripadnost, boju ko\u017ee, niti jezik. Zlo je univerzalno kao i dobro. I to zlo koje sam videla, bilo je isto zlo u o\u010dima Srba, Albanaca ali i stranaca. I kada ka\u017eete kosovsko dru\u0161tvo, ja mislim da je to, na\u017ealost, neka la\u017ena tvorevina koju ne vidimo ni mi ni Albanci na na\u010din na koji, ako \u017eelimo da idemo dalje, bi mo\u017eda trebali da vidimo. Jer, ne verujemo u iste mitove, po\u010dev\u0161i od toga. Ne delimo iste vrednosti, ne delimo iste legende, nema istih stvari koje nas povezuju, a jesmo toliko sli\u010dni. Kad bi po\u010deli od inata, pa svega ostalog. Iako pri\u010damo drugim jezikom, iako smo druge veroispovesti. Veroispovest nije ono \u0161to defini\u0161e Albance, ve\u0107 albanizam, to jest etni\u010dka pripadnost. Oni se ne dele na osnovu veroispovesti, a na \u017ealost, mi Srbi smo se delili. Mnogo… deo etno se izgubili. Tako da, ja ka\u017eem, razumem mentalitet mojih kom\u0161ija jer sam odrasla sa njima, jer sam \u017eivela sa njima, jela sa njima. Prve stvari koje… opet ka\u017eem, sam nau\u010dila o islamu bilo je od njih. I ono \u0161to imam prilike da vidim su, evropske vrednosti pripojene na jedno dru\u0161tvo koje nije spremno za takvo ne\u0161to i onda dobili smo jednog bogalja koji poku\u0161ava da hoda uz najsavremenije \u0161take, recimo. I onda, ako… u redu mi Srbi imamo kosovski mit. \u0160ta je ono \u0161to imaju Albanci? Oni veruju da su Iliri, jel. Ja se \u010desto \u0161alim sa mojim prijateljima Albancima. Vi ste najstariji narod a mi smo nebeski. Kako da spojimo ta dva?! A drugo, u medijima posebno danas, ba\u0161 sam pri\u010dala o tome sa mnogima, iako je pro\u0161lo… koliko… dve decenije i vi\u0161e, opet \u010dujemo pri\u010de koje su obojene mr\u017enjom. Iako je ona perfidna, ona je tu, od vode\u0107ih politi\u010dkih \u010delnika. I opet, tu su stalno neki datumi. Vi\u0161e to nije krvavi petak i krvavi utorak, ve\u0107 to je 1 oktobar, 1 novembar. Da li \u0107e biti ovo, da li \u0107e biti ono. Severni deo Kosova koliko zna o nama koji smo ju\u017eno, a tek u\u017ea Srbija? Koliko u stvari Albanija poznaje i zna o ljudima… Albancima s Kosova? Ili uop\u0161te o drugim zajednicama na Kosovu?! Tako da, verujem da je mogu\u0107e \u017eiveti, ali kako?! \u0160ta \u0107emo deliti? Kako \u0107e se ova dr\u017eava zvati i ko \u0107e u nju verovati. To je to.
\nIntervjuerka: Hvala!
\nIntervjuisana: Nema na \u010demu![\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: \u010cega se se\u0107ate iz perioda pre rata? Intervjuisana: Iz perioda pre rata se\u0107am se svog detinjstva. Roditelji, ja i sestra smo se preselili iz mesta koje je ve\u0107inski srpsko u mesto koje je me\u0161ovito. I ovaj, prvi put sam se susrela sa drugim jezikom. Imala sam samo pet godina i pitala sam se […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2083"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2083"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2083\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2094,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2083\/revisions\/2094"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2083"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2083"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2083"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}