{"id":2034,"date":"2023-01-30T21:38:44","date_gmt":"2023-01-30T21:38:44","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=2034"},"modified":"2023-01-30T21:38:44","modified_gmt":"2023-01-30T21:38:44","slug":"anonim-3","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/anonim-3\/?lang=sr","title":{"rendered":"Anonim"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: \u010cega se se\u0107ate iz perioda pre rata?
\nIntervjuisani: Iz perioda pre rata bilo je jedno blagostanje. Lep \u017eivot, zaposlenje, \u0161kola. Fakulteti su nam bili na dohvat ruke. Zna\u010di, jedna lagodnost, posao. Od ku\u0107e do radnog mesta negde oko 400 metara. Sve najlep\u0161e. A isto pre rata, u periodu kad sam bio mla\u0111i, bavio sam se sportom. Igrao sam rukomet, obi\u0161ao sam celu tada\u0161nju veliku Jugoslaviju uzdu\u017e i popreko. Dru\u017eenje, kako sa Srbima, tako i sa Albancima. I gde god da smo i\u0161li, bili smo dobro prihva\u0107eni. I u Sloveniji i u Hrvatskoj, i u Bosni i Makedoniji i svuda.
\nIntervjuerka: A \u010dega se se\u0107ate iz perioda rata?
\nIntervjuisani: Pa, ima mnogo stvari neprijatnih kojih se se\u0107am. Prva stvar je po\u010detak rata, bombardovanje. Porodica na okupu, razmi\u0161ljanje, kad i gde da sklonim porodicu. Neizvesnost, da li \u0107e da bombarduju Obili\u0107 jer, “kud skloniti decu” a dr\u017eava tada, Jugoslavija – SRJ, nije obezbedila civilno stanovni\u0161tvo sa odgovaraju\u0107im za\u0161titnim sredstvima. I ne\u0161to najgore u \u017eivotu, taj period od 77 dana. Na trenutke lepo. Bili smo svi na okupu, \u0161ala, neizvesnost. I onda kroz tu \u0161alu, otiskivali smo one neprijatne stvari koje su se de\u0161avale oko nas i pred o\u010dima. Neke stvari i scene.
\nIntervjuerka: A kako se se\u0107ate perioda posle rata, do 2004?
\nIntervjuisani: Posle rata jedan period, \u017eiveo sam sam za sebe, jer po\u010deli su Albanci da napadaju ku\u0107e. I onda sam ja morao iz kom\u0161iluka poslednjih koji sam sklonio decu na jedno kratko vreme, vratio sam se da bi za\u0161titio ku\u0107u prvih pet-\u0161est meseci. Kasnije su… porodica se vratila. Ima neke scene kad \u0107erka ka\u017ee, “tata da… da se mi vratimo na\u0161oj ku\u0107i ka\u017ee, jer one ptice u Srbiji, one pevaju ko sove mra\u010dne”. Tako da su bili ti te\u0161ki trenuci. Posle toga, kad je familija bila na okupu ve\u0107 je mnogo lak\u0161e. Nema o \u010demu da se brine, tu su na okupu, i ako su bolesni, i ako su zdravi, jedan drugom smo pomagali. Ali bio je nezgodan momenat prvih meseci u Obili\u0107u. Imao sam para, ne znam ni ja koliko sam imao, a deci nisam mogao da priu\u0161tim ni\u0161ta. Nikakvo zadovoljstvo da im se kupi sladoled i ovo. Jer Albanci nisu hteli da daju Srbima. I onda smo se snabdevali, kako smo se snabdevali, kamionima. KFOR je vozio do Mitrovice i tako smo se snabdevali sa hranom i sa tim potrep\u0161tinama. Kasnije se situacija malo izmenila. U Obili\u0107u su do\u0161li oni starosedeoci, po\u010deli su da otvaraju gde smo se mi svi znali i dru\u017eili. I onda su oni govorili, “Ej, do\u0111i da ti dam”, samo ka\u017ee da ne vide ka\u017ee, ovi koji su do\u0161li sa strane. Jer i oni su valjda trpeli pritiske, \u0161ta ja znam. Bilo je lak\u0161e. I organizovali smo \u017eivot, lepo nam je bilo. Preko dana, de\u010durlija se igraju, uve\u010de u devet sati obezbe\u0111ujemo stra\u017eu jer su \u0160iptari to na\u0161e naselje kojem smo se mi suprotstavljali, prozvali ga [ne razume se]. Poku\u0161avali su… po\u010deli su da pale ku\u0107e. \u010cak \u0161tavi\u0161e, imali smo i smrtni slu\u010daj, ubistvo Todorovi\u0107a Dragana. Onda kom\u0161iju Stevi\u0107 Dragana ranili su. Ispalili mu tri hica, i sva tri hica njega su pogodili ali, neki [ne razume se] se ose\u0107ao. I onda, jednog momenta pomisao da je sve kako valja, da je situacija normalna, do\u0161ao je taj 18 mart. Ja sam bio u Gra\u010danici a Obili\u0107 su napali 19 i 20 marta. Mi smo se dva dana njima odupirali i mogu da ka\u017eem da je u toj akciji u\u010destvovao i KFOR, da isele Srbe sa Kosova. Jer su Albanci nekoliko dana pre toga ta\u010dno i\u0161li od ku\u0107e do ku\u0107e i obele\u017eili koje su srpske ku\u0107e. A KFOR nije hteo da nas za\u0161titi. E onda, kad je do\u0161lo do sukoba izme\u0111u Albanaca i Srba, tada je KFOR do\u0161ao da nas za\u0161titi ali nije imao cilj da mi ostanemo u Obili\u0107u nego da nas iseli. I onda posle nekoliko, ajde da ne ka… da ka\u017eem sat ili bolje re\u0107i, nekoliko minuta, nas su smestili u ovaj, nekada\u0161njoj Kasarni Devet Jugovi\u0107a. Zna\u010di u KFOR-ovom kampu, skupili smo se, i mene sestri\u0107 zove i ka\u017ee ujko, zna\u0161 \u0161ta ima novo? \u0160ta? Ka\u017ee gori ti ku\u0107a. Ka\u017eem ne, ja sam ku\u0107u izgubio. Mi smo uzeli karte da bi smakli s uma ono \u0161to se de\u0161avalo da igramo karte. I kao, ajde da igramo karte na ku\u0107e. Bilo je onda… ti razgovori… ho\u0107emo, ne\u0107emo, ho\u0107emo ne\u0107emo. Tu su Italijani se pokazali ba\u0161 ono, u pravom smislu kao vojska i Irci.
\nIntervjuerka: A danas dvadeset i vi\u0161e godina nakon rata, da li imate prijatelje me\u0111u Albancima i da li uop\u0161te mislite da je mogu\u0107e da se prevazi\u0111e sve to \u0161to se desilo u pro\u0161losti?
\nIntervjuisani: Iskren da budem, i pre rata i za vreme rata i posle rata, one Albance koje sam imao prijatelje ostali su mi prijatelji. Ali prijatelji. Dok, oni koji nisu tad bili prijatelji i posle rata nisu ba\u0161 bili.. voleli da me vide, a ni ja njih. A, \u0161to se ti\u010de boljeg \u017eivota i smirivanja, 1.000 puta sam rekao, da mi imamo prava koje su Albanci imali pre ovih doga\u0111aja, 50 posto Srpski narod bi bio najsretniji narod na svetu. Oni su imali sva prava, imali su \u0161kolu, fakultete, svoja pisma, sve. A sada, iako je Ustavom na Kosovu zagarantovan srpski, u upotrebi nigde nam ne dozvoljavaju, niti nam izdaju papire na srpskom. Boljitak mo\u017ee da bude samo pod jednim uslovom, da Kosovo se vrati pod ingerencijom dr\u017eave Srbije. U kojem obliku, da li \u0107e to da bude… sva prava da im se da kao \u0161ira autonomija a ne dr\u017eavnost. Jedino tad mo\u017eemo da o\u010dekujemo i da imamo. A to jest, da dr\u017eava Srbije ima ingerenciju nad vla\u0161\u0107u na Kosovu. U nekim pogledima. U ovim lokalnim stvarima, da im se ne me\u0161a ali odbrana granica, finansije da bude pod ingerencijom dr\u017eave Srbije. I da imamo mi kome da se \u017ealimo. Jer ovaj poslednji slu\u010daj gospodina Todosijevi\u0107a, za verbalni delikt osu\u0111en je \u010dovek. A i mene, vas, i sve nas mogu da osude za ne\u0161to. Ako mi negiramo da je bilo genocid u Srebrenici ili ako ka\u017eemo da Ra\u010dak je name\u0161tena situacija, svakog mogu da optu\u017ee.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: \u010cega se se\u0107ate iz perioda pre rata? Intervjuisani: Iz perioda pre rata bilo je jedno blagostanje. Lep \u017eivot, zaposlenje, \u0161kola. Fakulteti su nam bili na dohvat ruke. Zna\u010di, jedna lagodnost, posao. Od ku\u0107e do radnog mesta negde oko 400 metara. Sve najlep\u0161e. A isto pre rata, u periodu kad sam bio mla\u0111i, bavio […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2034"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2034"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2034\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2044,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2034\/revisions\/2044"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}