{"id":1951,"date":"2023-01-30T21:20:51","date_gmt":"2023-01-30T21:20:51","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1951"},"modified":"2023-01-30T21:20:51","modified_gmt":"2023-01-30T21:20:51","slug":"olivera-spasojevic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/olivera-spasojevic\/?lang=sr","title":{"rendered":"Olivera Spasojevi\u0107"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Da li mo\u017eete da se predstavite za po\u010detak?
\nOlivera Spasojevi\u0107: Da. Ja sam Olivera Spasojevi\u0107. Ja sam pre rata \u017eivela u Pri\u0161tini. Sada \u017eivim u Lapljem Selu kao povratno lice, kao povratnik. Tu sam 13. godina i sre\u0107na sam \u0161to sam se vratila, to moram da ka\u017eem. Na po\u010detku me je bilo strah jer mi se vra\u0107alo, eto to prvo pitanje, vra\u0107alo mi se ono \u0161to sam pre\u017eivela. Tu svesnu situaciju. Kako \u0107u, dal \u0107emo da iza\u0111emo iz ove situacije zdravi i \u017eivi, normalni, ili \u0161ta \u0107e biti. Ali, moram re\u0107i da sam jako sre\u0107na \u0161to sam se vratila. Jeste te\u0161ko. Ima neke stvari koje bi, eto, mo\u017eda promenila za neki bolji \u017eivot ali dobro je. Sre\u0107na sam \u0161to sam tu. Imam stan i zadovoljna sam sa nekim stvarima, ali sad za ostalo, samo da smo zdravo.
\nIntervjuerka: Kako pamtite period pre rata?
\nOlivera Spasojevi\u0107: Period pre rata je ostavio jako te\u017eak i lo\u0161 uticaj na mene i na moju porodicu. Ja sam sa majkom bila i \u017eivela u zajednici. Bila sam tada maloletno lice i ovaj, jako sam te\u0161ko prebrodila te stvari koje su se desile. O\u010digledno su ostale iza nas. \u0160to se ti\u010de toga, to se ne zaboravlja. Mi smo bili u Pri\u0161tini, \u017eiveli. Morali smo da napustimo ku\u0107u, to jest, ku\u0107u i dom. Ostavili smo sve iza sebe. Bilo je jako te\u0161ko, stresno, mu\u010dno videti jedan autobus u kojima se gura masa ljudi. Dvadeset… ne znam, bilo je preko dvadeset ljudi, \u010detrdeset, pedeset. Kako bi svi se tog dana odselili, kako bi se svi tog odselili. Jer su… jer smo mi bili zadnji dan, zna\u010di zadnji dan polazak. Zadnji autobus koji je i\u0161ao za Novi Sad, nevezano gde sam ja trebala da putujem. On… proma\u0161ili smo \u010dak neverovatno i deonicu puta jer smo trebali da idemo za Kraljevo. Mi smo zavr\u0161ili u Novi Sad, to jest… eto, to je bio zadnji prevoz na\u017ealost. Bilo je jako stresno, tu\u017eno, sve smo stavili za sobom. Imali smo samo jednu torbicu. Majkin kolega je rekao da mora da se iselimo iz Pri\u0161tine jer to je zadnji dan. Tada ti ljudi koji su zauzimali te srpske ku\u0107e, i koji su radili to pro\u010di\u0161\u0107avanje Srba sa… nevezano za politiku, ja nisam politi\u010dar ali mogu da ka\u017eem da smo morali da napustimo jer je kolega majke moje, gde su… gde je ona radila, u firmi, rekao da moramo jer su po\u010deli i po ku\u0107ama da ulaze i da daju rok za iseljenje. Tako da, tog dana smo jako te\u0161ko pro\u0161li i pro\u0161li smo kroz jedan pakao. Bila je kolona vozila na putu, te\u0161ko se izlazilo. Ljudi su se masivno selili. To se ne zaboravlja. Autobus je bio zadnji koji je bio prepun. Ljudi nisu imali ni gde da u\u0111u, ni da stoje, ni da sednu. Zna\u010di, to je bilo jedno preko drugog. Bilo je stresno. Ja sam tada zavr\u0161ila prvu godinu srednje \u0161kole, zna\u010di, bila sam maloletno lice. I jako mi te\u0161ko pada to iseljavanje i ta situacija koja se zadesila u tom periodu ’99-te godine. Mi smo marta meseca napustili Kosovo, to jest Pri\u0161tinu.
\nIntervjuerka: A da li mo\u017eete da se vratite u period pre svega toga, pre demonstracija. Kako ste \u017eiveli pre rata?
\nOlivera Spasojevi\u0107: Pre demonstracija i pre rata uop\u0161teno, svi su se dobro slagali. Svi su me\u0111usobno sara\u0111ivali. Niko nikog nije dirao. Radili su i kolegijalno i ovaj… ni\u0161ta tu nije bilo ne\u0161to kao da \u0107e da se desi rat, kao da \u0107e da se… kao da \u0107e da do\u0111e do sukoba. Jer, od samog po\u010detka mog ro\u0111enja svi smo \u017eiveli kao zajednica, slo\u017eno. Imali smo zajedni\u010dki razgovor, dogovor, posao. Svi su vodili neki svoj \u017eivot. \u0160ta se desilo, desilo se ali, smatram da je tada pre rata… pre rata, da su svi \u017eiveli civilizovano, mirno, stalo\u017eeno, da su se pomagali, slagali, bez obzira na bilo koju vrstu nacije. To je… imalo je neko po\u0161tovanje. Nije bilo mr\u017enje, nije bilo prezira, nije bilo sukoba, nije bilo… De\u0161avalo se sad svuda u svetu, ispadne ne\u0161to, neki sukob neka sitnica. Da li je to, nevezano nesre\u0107e, nebitno, bilo \u0161ta. Ali, ljudi kao ljudi su se po\u0161tovali, nisu gledali na naciju, na eto, na veru, na… ne znam. Zna\u010di svi su \u017eiveli kao jednina, kao zajednica. Nikad nije bilo… Ja sam u \u0161koli \u017eivela sa… i\u0161la u \u0161koli i \u017eivela u takvoj sredini da smo se svi slagali. Ja sam imala Albanca koji je bio moj \u0161kolski drug. I\u0161li smo zajedno u \u0161kolu i po\u0161tovali smo se. Ja sam bila u toj ku\u0107i do\u010dekana i sa hleb i sa \u010daj. To je bilo jedno \u010disto drugarstvo. Eto, sad taj moj drug je u Pri\u0161tini glavniji ginekolog. Ja sam zavr\u0161ila ginekologiju. Mislim, na\u0161li smo se i eto, poklopilo se to. Saznala sam posle toliko godina, posle 15.-16. godina, 20 koliko ima da je on ginekolog kao i ja po profesiji. Ali on je doktor a ja sam sestra. I tako da smo se svi slagali, svi smo bili me\u0111usobno kao jednina. Zna\u010di eto, nije bilo odvajanja, nije to da li je on sad Albanac, Rom, Tur\u010din, nebitno. Sve nacije su se po\u0161tovale. Nije bilo nikakve mr\u017enje, prezira. Niko nije o\u010dekivao da \u0107e da se desi taj bum u tom \u017eivotu, u tom periodu. Da \u0107e morati ljudi da se iseljavaju. Ja ne mogu sada da ka\u017eem, mo\u017eda su se i neki i s njihove strane odselili. Ja to ne znam, jer to je politika. Ali, \u0161to se ti\u010de Srba koji su proterani, niko nije to o\u010dekivao. Nije znao. Jer, situacija je bila stalo\u017eena. Bilo je inflacije tada za mleko i za hleb, i oskudacije kao i sada \u0161to se de\u0161ava, bo\u017ee moj, ali…. skupo\u0107a i sve to, slaba primanja. Ljudi rade, uzimaju kredite, mu\u010de se, uzimaju preko firme to \u0161to im pripada ali, nije bilo nikakvog prezira, nikakvog odvajanja. Svi su \u017eiveli slo\u017eno kao jedno.
\nIntervjuerka: Da li mislite da rat mo\u017eemo da ostavimo iza nas i zajedno izgradimo bolje dru\u0161tvo na Kosovu?
\nOlivera Spasojevi\u0107: Pa, \u0161to se mene ti\u010de, ja bih najvi\u0161e volela da ljudi budu kao jedno. Svi da budu onako… da se sla\u017eu me\u0111usobno i da se popripoma\u017eu, jer jedan je ovaj svet, na kome ljudi uop\u0161te niza\u0161ta nisu krivi. Jednostavno, moraju da sagledaju da… tu smo koliko nas ima i da moraju me\u0111usobno i da sara\u0111uju i da se dogovaraju, i da rade i da funkcioni\u0161u kao jednina. Zna\u010di, volela bih da bude situacija mnogo jednostavnija jer niti… Sad, \u0161to se ti\u010de druge strane, izme\u0111u Srba i Albanaca, po\u0161to smo na Kosovu. Niti oni mogu bez Srba, niti Srbi mogu bez Albanaca. Mislim, takva je situacija. Koliko neki ljudi be\u017eali od nekih realnih stvari, od nekih realnih \u010dinjenica, mi smo ovde ipak ljudi koji rade i funkcioni\u0161u zajedno kao jednina i moramo da se naviknemo na taj polo\u017eaj u kome se nalazimo. Da bi funkcionisali kao jedno. Ne… Vere su zna\u010di razli\u010dite. Ti Srpkinja, ja sam Srpkinja on je Albanac, Tur\u010din, Goranac, nebitno, Rom. Ali, mora ljudi da se ujedine bez obzira na… i da otklone tu mr\u017enju, taj prezir, da razmi\u0161ljaju pozitivno. Nema odvajanja. Kao Ukrajina sa Rusijom, kao sada Albanija \u0161to se odvojila zna\u010di sa nama ovamo na Kosovu. To bi bilo lepo da se vratimo mi u neko vreme za vreme “ih-ih-ih” kada su svi bili jednina, celina. Nije bilo odvajanja. Slovenija i tako dalje, Makedonija, Crna Gora. Moram da nabrojim zna\u010di i ostale dr\u017eave. Crna Gora, Makedonija itd. Zna\u010di svi da budemo jedno jer niti mo\u017ee jedna strana bez ove druge, niti druga strana ne mo\u017ee bez ove prve da bi funkcionisao normalno. To je… to je normalno za jedan normalan \u017eivot. Da se me\u0111usobno sara\u0111uje, da se poslovi obavljaju. Zna\u010di eto, me\u0111usobno, da se radi i da se funkcioni\u0161e. To je jedan zdrav odnos po meni. Ja bih volela da svi ljudi se onako ujedine i da budu… ne mora da budu jednina, neka budu mno\u017eina. Ali da imaju taj neki stav isti ili razli\u010diti, ali da se po\u0161tuje.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Da li mo\u017eete da se predstavite za po\u010detak? Olivera Spasojevi\u0107: Da. Ja sam Olivera Spasojevi\u0107. Ja sam pre rata \u017eivela u Pri\u0161tini. Sada \u017eivim u Lapljem Selu kao povratno lice, kao povratnik. Tu sam 13. godina i sre\u0107na sam \u0161to sam se vratila, to moram da ka\u017eem. Na po\u010detku me je bilo strah […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1951"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1951"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1951\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1963,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1951\/revisions\/1963"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}