{"id":1828,"date":"2023-01-30T20:45:13","date_gmt":"2023-01-30T20:45:13","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1828"},"modified":"2023-01-30T20:45:13","modified_gmt":"2023-01-30T20:45:13","slug":"kaltrina-zhushi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/kaltrina-zhushi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Kaltrina Zhushi"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Pozdrav Kaltrina. Po\u010dnimo malo sa tvojom prezentacijom. Ko ste vi\u2026?
\nKaltrina Zhushi: Ja sam Kaltrina Zhushi. Imam 28 godina. Ro\u0111ena sam u Berlinu, odrasla sam na Kosovu tokom ve\u0107eg dela mog \u017eivota. Strukom sam sociolog i trenutno sada radim za Mre\u017eu \u017eena Kosova kao koordinator projekata. \u017divim u Pri\u0161tini sa majkom i sestrom\u2026
\nIntervjuerka: Mo\u017ee\u0161 li da mi ka\u017ee\u0161 \u010dega se se\u0107a\u0161 iz perioda rata, u \u201997. godini?
\nKaltrina Zhushi: Kao \u0161to sam rekla, ja sam ro\u0111ena u Berlinu. Tamo sam \u017eivela mojih tri prvih godina. I taman su moji roditelji mislili da se stanje malo stabilizovalo i ose\u0107ali su potrebu da do\u0111u \u201997. godine, tako ne\u0161to. I ja sam nastavila u vrti\u0107. U vrti\u0107u sam bila 4 meseci, ali u situaciji dok su moji roditelji odlu\u010divali da li da se vrate u Nema\u010dku ili da ostanu, odlu\u010dili su da prvo ostanu i odmah su me registrovali u vrti\u0107, jer su mislili da se situacija pobolj\u0161ava i da se smiruje malo ta finansijska kriza u to vreme koje je bilo. Plus, imali su malo u\u0161te\u0111evine. Me\u0111utim, nakon 3-4 meseca tako ne\u0161to, po\u010deli su da vide da nema ba\u0161 bezbednosti da ostanu ovde, iako sam ja i\u0161la u vrti\u0107 redovno. Bila sam u vrti\u0107u u Ulpijani. Ali, ne znaju\u0107i da li ima mogu\u0107nosti posle da iza\u0111u ili ne, jer se govorilo mnogo da \u0107e po\u010deti rat. Po\u010delo je da se pogor\u0161ava jo\u0161 vi\u0161e situacija, i onda su moji roditelji videli da sa tom u\u0161te\u0111evinom koju su imali iz Nema\u010dke, za ovde, po\u010delo je da im ne bude dovoljno jer su pomagali porodici. Ve\u0107ina su ostali bez posla. Kupovali su hranu, rezervu, i onda su odlu\u010dili da se vrate u Nema\u010dku, iako po\u010detni plan nije bio da se vrate ako imaju mogu\u0107nost da ostanu. Odluku su uzeli mnogo brzo. Meni su prekinuli vrti\u0107 i unutar nedelju dana su napravili ilegalni aran\u017eman da krenu za Ma\u0111arsku i da preko Ma\u0111arske onda stignu u Nema\u010dku. Cilj je bio ili da se vrate u Nema\u010dku i da nastavimo tu gde smo bili, ili da vidimo da krenemo za Ameriku.
\nIntervjuerka: Kako je teklo to putovanje za Nema\u010dku?
\nKaltrina Zhushi: To putovanje\u2026 Realno ja imam malo sekvencija se\u0107anja, ali onda se pomalo ve\u017eu i sa pri\u010dama koja je pri\u010dala mama sa tatom, i izgleda da mi to dopunjuje jedna-drugu. Ja se se\u0107am da sam imala kratku kovrd\u017eavu kosu, kao afro. I imala sam ode\u0107u Miki Mausa koju sam uvek obla\u010dila jer su mi se mnogo dopadale. Znam da sam krenula sa stvarima koje sam uzimala u vrti\u0107, kao \u0161to su moja li\u010dna torba, a moj tata je imao veliku torbu punu sa stvarima. I majka je bila tako malo natovarena, i kada smo krenuli, se\u0107am se da mi je tata rekao: \u201eTina, pro\u0107i \u0107emo kod nekih policajaca ali ti nemoj da govori\u0161. Ako te pitaju ne\u0161to, ti samo nema\u010dki pri\u010daj, nemoj albanski uop\u0161te\u201c. A plan je bio da su mama i tata na\u0161li vezu preko nekih lopova, ako mogu tako da ka\u017eem, iz Nema\u010dke, ali bili su Albanci koji su vr\u0161ili prelazak granice iz Srbije za Ma\u0111arsku prvo, pa onda iz Ma\u0111arske u drugi deo. I oni su insistirali celo vreme da ne izgledamo ko Albanci, a mama i tata su bili veoma mladi i frajeri, tako da su tra\u017eili malo taj stil, da ne izgledamo kao Nemci. Tata je\u2026 izgleda kada smo se iselili, bio je septembar ili oktobar. Tako da mi je tata bio sa onim \u010darapama i sandalama koje nose Nemci, a mama je bila u helankama. Mene su tako obukli kao hipi, i se\u0107am se da kada je trebalo da pre\u0111emo Ma\u0111arsku, to jest nakon \u0161to smo pre\u0161li Srbiju, prvo su zaustavili mene sa majkom i tatom, i uzeli su samo neke mu\u0161karce. Ja se toga veoma se\u0107am. I se\u0107am se da su nas mene i mamu, i jednu drugu \u017eenu sa jednim detetom stavili u gepek automobila. I mi smo pre\u0161li granicu u gepek. Mama ka\u017ee da situacija nije bila tako mirna kako se ja se\u0107am, ali ja se se\u0107am da sam ja sa majkom bila mirna, a dvoje dece tu su mnogo plakala. Pa mislim da je bilo nekoliko sati dok nismo pro\u0161li granicu, kako se ne bi primetili. I znam da u jednom trenutku, se\u0107am se sebe, iz gepeka su nas izneli u jednu \u0161umu, i majke su plakale i tra\u017eile svoje mu\u017eeve. Dakle, ta \u017eena svog mu\u017ea i moja mama svog. I znam da su ti mu\u0161karci rekli mojoj majci, vide\u0107ete se u voz. Dakle, ovaj deo mi je malo kao u magli, i nije da se se\u0107am da li smo pre\u0161li vozom ili ne. Ali znam da sam tatu videla u maloj kasarni i bili su neki mali kontejneri koji su bili sa po 20-30 \u010dlanova porodice u njime. U sred \u0161ume, i svi su bili zatvoreni prozori daskama, kako se ne bi videlo da ima ljudi. Dakle, bili smo izolovani i zatvorena vrata katancem, dok nisu odlu\u010dili da do\u0111u i da nas uzmu. I se\u0107am se da smo tu bili jedno dva-tri dana. Se\u0107am se da su pacovi prolazili po krevetima. Ja sam se pla\u0161ila od mi\u0161eva, a moj otac kako bi me smirio, govorio mi je da su i oni nekakvi Miki Mausi, jer sam imala ode\u0107u i mnogo sam volela Miki Mausa. A moj otac mi je govorio da su i oni Miki Mausi, ali da nisu kao u crtanim filmovima. I iz svih se\u0107anja, ovaj deo mi je malo mra\u010dan, od onoga \u0161ta sam razgovarala sa roditeljima, samo se se\u0107am da su doneli paket mleka kako bi dali deci jer su plakali. Plakale su \u017eene i znam da je moj otac govorio da nikada nije video nedostatak ljudskosti ranije nego tada. Jer tada su po\u010deli mu\u0161karci da se biju i cepaju tetrapak kako bi za sebe pili. A deca gladna i nisu davali \u017eenama. To je bila jedna veoma lo\u0161a sekvencija. I samo se se\u0107am sebe od tada. Se\u0107am se sebe u zatvoru, i se\u0107am se sebe u nekakvoj vezi za kontrolu, kao neka vrsta prstena, gde su nas ubacili da stavimo sve li\u010dne stvari tu. Dakle, meni su uzeli igra\u010dke i ranac \u2013 u drugoj kutiji si stavio jaknu, u drugu farmerke. Dakle, sve dok nisi do\u0161ao do ga\u0107a i unutra\u0161njoj majici. A ja dok sam bila ovde, meni su izbu\u0161ili u\u0161i i stavili su mi zlatne min\u0111u\u0161e, koje sam imala poklon od moje babe i dede. I policija mi je uzela zlatne min\u0111u\u0161e. Ja sam mnogo plakala. Govorila sam im, to mi je dedica poklonio, ho\u0107u moje min\u0111u\u0161e, ho\u0107u moje min\u0111u\u0161e. Se\u0107am se dok sam tako plakala, u jednom\u2026 dok sam se vra\u0107ala videla sam hleb iz tosta, mnogo suv, i izgleda da sam bila gladna i po\u010dela sam da jedem hleb, i celo vreme sam govorila mami da je ovaj hleb veoma ukusan, jel ima ne\u0161to da nama\u017eem. A to je bio hleb koji je bio suvi\u0161an za osoblje, \u0161to je bilo predvi\u0111eno. Ne znam kako smo stigli, samo znam da su mamu, tatu i mene pustili a jednu drugu grupu su zadr\u017eali u zatvor, dakle pritvor je bio 24 do 48 sati izgleda. Ne znam ko je intervenisao ili \u0161ta se desilo, samo\u2026
\nIntervjuerka: Da li se se\u0107a\u0161 re\u0161etaka u zatvoru?
\nKaltrina Zhushi: Da. Se\u0107am se re\u0161etaka. Se\u0107am se da je to bila jedna mala soba sa metalnim krevetima. Dakle, sve je bilo metalno i lavabo i krevet i sve. Se\u0107am se tog hleba od tosta i se\u0107am se procedure kad su mi skinuli min\u0111u\u0161e i to. I\u2026
\nIntervjuerka: Vas su oslobodili nakon 1 dana?
\nKaltrina Zhushi: Da, to zna\u010di 1 i po dan, mo\u017eda 2. i se\u0107am se da kad smo iza\u0161li, do\u0161ao je jedan \u010dovek vi\u0161e italijanskog stila, zna\u0161, sa satenskom ko\u0161uljom, nao\u010darima i to i javlja se mom tati i mami. On o\u017eenjen sa nekom Rumunkom ali Albanac. Ba\u0161 ti lopovi \u0161to sam rekla da su se starili za taj ilegalni prevoz, da ka\u017eem tako, i znam da je rekao mom ocu: \u201eBeka, idemo direktno u butik da kupimo ne\u0161to da ne izgledamo kao zdravljaci, i do\u0107i \u0107ete kod mene\u201c \u2013 Beka \u2013 tata \u2013 \u201eDo\u0107i \u0107ete kod mene da se okupate, doterate, fenirate i onda mo\u017eemo da krenemo kako ne bi izgledali sumnjivi\u201c. I to je bio prvi put da sam se vozila u kabriolet. I popela sam se na kabriolet koji je bio jako fensi. Oti\u0161li su i kupili su mi igra\u010dke, kupili su mi ode\u0107u. Meni su se uvek jele Kinder Milche, ti mali slatki\u0161i i vek sam patila \u0161to nema na Kosovu takve. I izgleda da sam pomenula to i onda mi je taj tip napunio moj ranac sa Milche, i sa kinder i sa sva\u010dim \u0161to je imalo i tako smo krenuli kabrioletom iz Rumunije. U stvari Ma\u0111arske, Rumunije\u2026 ne, izgleda da smo se vratili u Rumuniji, jer je njegova \u017eena bila iz Rumunije. Onda smo nastavili za Nema\u010dku i sporazum roditelja je bio sa njim da mi kao idemo u \u0161etnju, zna\u0161, i kao da smo dru\u0161tvo i da smo se aktivirali da se \u0161etamo. Niko nas nije zaustavio, stigli smo do Berlina. Ja sam imala tetku tamo i ona je bila izbeglica, ali je \u010dekala dokumente jer je ona \u201993. godine oti\u0161la tamo. A moji roditelji su ve\u0107 znali nema\u010dki jer su \u017eiveli 3-4 godina ranije, i ja sam tako znala nema\u010dki. Malo sam razumela, ne mnogo, jer sam imala tri, tri i po godina. I znam da tog dana kad sam oti\u0161la, moja majka je rekla tetki da trebamo da okupamo Tinu da joj skinemo va\u0161ke. Ja sam se napunila va\u0161ki u toj kasarni gde smo bili, u tom kontejneru, ako mogu tako da ka\u017eem, i se\u0107am se da su me stavili u kupatilo hajma. Ranije su to bili hamovi za izbeglice i bilo je zajedni\u010dko kupatilo, i o\u0161i\u0161ali su me. Veoma kratko su me o\u0161i\u0161ali i se\u0107am se da sam bila tu\u017ena i plakala sam. Nisam razumela \u0161ta su va\u0161ke. Nisam razumela za\u0161to moram\u2026
\nIntervjuerka: Da te o\u0161i\u0161aju\u2026
\nKaltrina Zhushi: … da me o\u0161i\u0161aju. I znam da je mojoj majci bilo neprijatno i htela je da se sredi pre nego \u0161to odemo u policiju i da se javimo za azil. I znam da sam govorila mojoj majci, ajde \u0161to ste me o\u0161i\u0161ali ali zna\u0161 da mi oni min\u0111u\u0161e nisu vratili nikada vi\u0161e. Samo zato \u0161to vi\u0161e nisam imala min\u0111u\u0161e i sve \u010dega se se\u0107am od te faze, dakle dve-tri nedelje ranije, imala sam izbu\u0161ene u\u0161i i nisam imala min\u0111u\u0161e. Imam sliku gde sam sa tim min\u0111u\u0161ama i kikama i to. I onda se samo se\u0107am da su nas odveli u jedan stan gde je bilo mnogo Balkanaca iz svih mesta. I po\u010dela sam da se dru\u017eim sa Romima iz Srbije i Bosancima. Jer ja sam bosanski znala i ranije i znam da sam tu prvi put imala dvospratni krevet. Bilo je onako luksuzno za mene dvospratni krevet. I gore i dole sam spavala. Onda su nas od tog mesta odveli u drugi hajm, gde za taj drugi deo do 2000. godine, do sredine 2000. godine\u2026
\nIntervjuerka: Da li mo\u017ee\u0161 da mi objasni\u0161 \u0161ta je hajm? Kako je izgledao, kako je funkcionisao? Jel se se\u0107a\u0161?
\nKaltrina Zhushi: Hajm je jedna zgrada, ako mo\u017eemo da ka\u017eemo socijalna zgrada gde je bilo ljudi sa statusom izbeglica. Ali po\u0161to je u nekim drugim mestima imalo hajmova gde je imalo samo soba, tu si imao kao neku vrstu studija, kako to zovu u Americi, dakle tu je soba, salon i spava\u0107a soba, i to ispunjuje potrebe jedne porodice. Imao si malu kuhinju unutra, imao si salon i kuhinju i sve. Pa si imao zajedni\u010dka kupatila u ulazu. Svako je imao svoje vreme kada mo\u017ee\u0161 da se okupa\u0161. Kada mo\u017ee da se kupa prvi sprat, kada mo\u017ee drugi. I mi smo u okviru hajma imali i vrti\u0107. Vrti\u0107 je bio integriraju\u0107i vrti\u0107, ako mogu tako da ka\u017eem, jer smo mi bili svi raznih nacionalnosti. Imalo je tu dece iz naselja koji su bili Nemci, i oni su bili uklju\u010deni u taj vrti\u0107. A zgrada je bila tu gde si imao pristup gradu, nisi bio odvojen. Bio si u sred Berlina. Ali, jedan deo zgrade je bio odvojen samo za sportske aktivnosti, za igre, za stvari i onda si svakog meseca trebao da preduzme\u0161 aktivnosti koje se ve\u017eu za kulturu Nema\u010dke. I za Nema\u010dku, ali na primer, bili su i dani\u2026 na primer bio je Dan Nacionalnosti, na primer gde je svaka porodica trebala da spremi tradicionalnu hranu. Deca su trebala da recituju pesmice ili da pevaju pesme, ili ne\u0161to sli\u010dno. I nastavnice su bile takve da su bile trenirane da se bave takvim slu\u010dajevima, jer je bilo roditelja koji nisu govorili jezik ali deca su po\u010dela da govore nema\u010dki, tako da, zna\u010di, plan je bio da malo integri\u0161u i roditelje u te aktivnosti kako bi i oni mogli pomalo da govore, i tako.
\nIntervjuerka: Da li se se\u0107a\u0161 da li su roditelji slu\u0161ali vesti o Kosovu, kada ste oti\u0161li vi tamo u Nema\u010dkoj? Da li je imao televizor hajm?
\nKaltrina Zhushi: Televizora je bilo u nekim slu\u010dajevima a u nekim ne. Ali mogao si da kupi\u0161 jer nije bilo zabranjeno. Ja se ne se\u0107am mnogo vesti, ali se\u0107am se jedne peva\u010dice Ganimete Jashanica. Ona je imala kratku kosu i se\u0107am se da mi je li\u010dila na moju tetku, i izgleda da su pu\u0161tali njene kasete \u010desto i svaki put kada je ona izlazila da peva, ja sam govorila evo moja tetka, jer mi je li\u010dila na nju. Ne se\u0107am se mnogo da sam slu\u0161ala vesti ali znam, se\u0107am se malo pre nego \u0161to smo se vratili, dakle, ovamo se ve\u0107 zavr\u0161avao rat, se\u0107am se da smo imali telefonsku kabinu na svakom spratu. Dakle, stanovnici koji su trebali da zovu u kabini, i tu su se javljali dok nisi uzeo telefon. Se\u0107am se da sam sa mamom iza\u0161la da kupim namirnice i majka je bila trudna. I celi ulaz je znao da \u0107e da umre baka moje majke a nisu joj rekli da je umrla. Dakle, vest je pro\u0161irena i celi ulaz je znao. A tada, kada je moja majka uzela telefon, neko ju je pozvao da joj izrazi sau\u010de\u0161\u0107e preko telefona i kada je shvatila da je umrla baka, njoj je pala jedna fla\u0161a ke\u010dapa iz ruke, Heinz, i slomila se. Se\u0107am se da su vesti\u2026 mislim da su me u\u0161tedeli od takvih vesti. Imala sam veoma pa\u017eljive roditelje u tom smislu, ne znam. Samo se se\u0107am ovih kaseta sa \u0107iftelijama jer je moj te\u010da slu\u0161ao. On je imao pakete sa cigarama koje je prodavao na crno. Dakle, imam takve sekvence ali ne i vesti, ne televiziju. Nema\u010dke kanale sam sama gledala. Kad sam do\u0161la ovde, imala sam dve-tri knjige sa bajkama na albanskom koje sam uzela. I znam da su moji roditelji celo vreme insistirali da govorim na albanskom i ja sam veoma lepo govorila albanski. Plus, u vrti\u0107u sam vrlo brzo prikupila i standard, dakle, veoma sam dobro savladala jezik\u2026
\nIntervjuerka: Da li si primetila razliku kada ste se vratili na Kosovu, tu diskrepanciju detinjstva u Berlinu i kad ste se vratili?
\nKaltrina Zhushi: Pa ja sam patila zbog povratka. Mi smo se vratili u avgustu 2000. godine. Dakle, odmah nakon \u0161to se situacija stabilizovala i nakon \u0161to je moja majka rodila sestru. Se\u0107am se da sam do 2005, 2006 godine uvek patila za\u0161to Pri\u0161tina nema bazen, za\u0161to nema Milche, tih \u010dokolada, jer to su bile stvari koje su me vezale\u2026
\nIntervjuerka: Za tebe su bile va\u017ene\u2026
\nKaltrina Zhushi: Da. Bile su va\u017ene. I na primer, nisam bila naviknuta da vidim decu koja nemaju, i ja se se\u0107am u \u0161koli Faik Konica, tu se dakle ra\u010duna da je \u0161kola u centru i \u0161kola gde ve\u0107ina ljudi stanuju u toj sredini, ali mi smo imali i iz drugih mesta. Ja sam imala jednu drugaricu u razredu i nisam mogla da razumem za\u0161to ona \u017eivi u \u0161atoru. I za mene nije bilo\u2026 ja sam zami\u0161ljala \u0161ator kao ne\u0161to gde ide\u0161 na kampovanje i vrati\u0161 se. Jer smo te aktivnosti imali u vrti\u0107u tamo. Ali, nisam mogla da shvatim za\u0161to se ona raduje \u0161to nam je KFOR doneo neke torbe, sive, veoma ru\u017ene, velike\u2026 ona se radovala \u0161to ima torbu. A mi smo do\u0161li sa stvarima koje smo kupili u Nema\u010dkoj pre nego \u0161to smo se vratili. Mi smo se spremili. I imala sam najbolje stvari. Kada sam do\u0161la ovde, imala sam rolere\u2026 ro\u0161ule smo ih zvali. Dakle, imala sam i ro\u0161ule, ni\u0161ta mi nije falilo i kad sam do\u0161la ovde videla sam igrali\u0161te u kampu. A ovde nema igrali\u0161ta a za mene je bilo normalno da se nakon vrti\u0107a ili nakon \u0161kole pola sata zadr\u017ei\u0161 sa roditeljima i da se igram na igrali\u0161tu sa ostalom decom, i da se onda vrati\u0161 kod ku\u0107e da zavr\u0161i\u0161 doma\u0107i, ili da se igra\u0161 ili da jede\u0161. A te stvari nisam imala na Kosovu. I to sam primetila najvi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to mi je falilo. Dakle nisam imala ni\u2026 zna\u0161 ne verujem da su bila deca za koju sam htela da pravim razliku, ali ja sam bila u Nema\u010dkoj sa decom tamo, i bilo je mnogo te\u0161ko posle da razumem za\u0161to ovde nisu te stvari. Onda se se\u0107am da sam i\u0161la u Pe\u0107i da vidim tetku moje majke. Ona je bila u \u0161atoru jer su joj spalili ku\u0107u. I tu sam onda shvatila kako \u017eivi moja razredna drugarica Burbuqa. Jer, ja sam mislila da je \u0161ator zabavno, zna\u0161, nisam mislila da je ona\u2026
\nIntervjuerka: Od slu\u010daja tetke si shvatila\u2026
\nKaltrina Zhushi: Da, od tetke moje majke sam taman shvatila. Grejali smo se sa malim plinom, hranu\u2026 \u017eiveli su u \u0161atoru dok nisu skupili novac da kupe ku\u0107u. \u017diveli su tako godinu i po dok nisu skupili novac da srede ku\u0107u. \u010cesto smo i\u0161li tamo i skupili su se moj otac, jer je on bio majstor, skupljali su se vikendom da odu i pomognu da je izgrade. Da otvore temelje, pa onda kad su instalirali struju do\u0161ao je moj stric. Dakle tako su se krpili ljudima i onda sam ja shvatila vi\u0161e da\u2026 tetka Xhemile nije dobro. Jer, mogla si da vidi\u0161 kakvu sre\u0107u su imali \u0161to dolaze majstori i kako se trudila da im kuva\u2026 ali ti nisi mogla da shvati\u0161 da to nije zabava, jer sam \u0161ator zami\u0161ljanja kao deo kampovanja.
\nIntervjuerka: hvala mnogo!
\nKaltrina Zhushi: Mnogo sam pri\u010dala.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Intervjuerka: Pozdrav Kaltrina. Po\u010dnimo malo sa tvojom prezentacijom. Ko ste vi\u2026? Kaltrina Zhushi: Ja sam Kaltrina Zhushi. Imam 28 godina. Ro\u0111ena sam u Berlinu, odrasla sam na Kosovu tokom ve\u0107eg dela mog \u017eivota. Strukom sam sociolog i trenutno sada radim za Mre\u017eu \u017eena Kosova kao koordinator projekata. \u017divim u Pri\u0161tini sa majkom i sestrom\u2026 […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1004,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1828"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1828"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1828\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1833,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1828\/revisions\/1833"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1004"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1828"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1828"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1828"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}