{"id":1609,"date":"2022-04-14T12:03:05","date_gmt":"2022-04-14T12:03:05","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1609"},"modified":"2022-04-14T12:56:09","modified_gmt":"2022-04-14T12:56:09","slug":"ljilja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/ljilja\/?lang=sr","title":{"rendered":"Ljilja"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Jel mo\u017ee\u0161 da mi se predstavi\u0161? Da ka\u017ee\u0161 ko si, \u0161ta si, odakle si i gde si ro\u0111ena?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Zovem se Ljilja, ro\u0111ena sam u Nedakovac kod Vu\u010ditrna. Sedamdeset i prvo godi\u0161te.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Do koje godine si \u017eivela u Vu\u010ditrnu?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Do devedeset i prve.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Aha. Posle si se preselila, verovatno?!<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Tad sam se udala u Leposavi\u0107u.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Opi\u0161i mi malo.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Pa udala sam se u Gornji Krnjin za Tomicu.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Dobro.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Radila sam u Vu\u010ditrn, kao biletarka na \u0161alteru.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Prodavala sam karte za autobus. Autobuske karte. Rodila sam Milicu, posle toga rodila Marijanu, pa onda zatrudnela sa Tamarom devedeset i osme. Onda sam i\u0161la na bolovanje, nisam vi\u0161e\u2026 vi\u0161e nisam radila nego \u0161to sam radila. Devedeset i devete se zna\u010di zaratilo\u2026 nije zaratilo nego po\u010delo bombardovanje, dvadeset\u2026 dvadeset i \u010detvrtog marta.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ja sam ve\u0107 bila pred poro\u0111aj. Tomicu mi, zna\u010di devetog aprila, odvode na rati\u0161te. Ostajem sama sa dve, takore\u0107i bebe. Nije bebe ali \u0161ta?! Milica je imala \u0161est, Marijana tri godine.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Aha.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Onda posle, 23-eg aprila se pora\u0111am sa Tamarom. Vodi me svekrva na poro\u0111aj. Sama se pora\u0111am preko dana. Zna\u010di, sutradan otpu\u0161taju me iz bolnice zato \u0161to je bombardovanje. Puca se na sve strane, pale se sve ku\u0107e; mu\u0161ke glave nema nigde, srpske, mla\u0111e od 60 godina i kusur. Svi su zna\u010di na rati\u0161te, svi su mobilisani. Mene svekrva dolazi da uzme sa sti\u010dem Tomi\u010dinim, koji je imao \u0161ezdeset i dve-tri godine. Stajemo na benzinsku pumpu na izlazu iz Mitrovice, radio je tad Sini\u0161a Spasojevi\u0107. On ka\u017ee da ne mo\u017ee da se sipa gorivo zato \u0161to je najavljeno bombardovanje Mitrovice. Dolazim ku\u0107i, to je jezivo. Zna\u010di, 16-og juna se moji sele za Kru\u0161evac, bez nigde ni\u010dega.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Iz Nedakovca?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Da iz Nedakovca. Majka i brat i otac; moji roditelji ulaze u dvori\u0161te u Krnjin, kod mene svra\u0107aju. Majka kuka kako je sve ostavila, zna\u010di. Po\u010de\u0107u da pla\u010dem, na kraju krajeva. Toliko mi je to\u2026<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Te\u0161ko.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Te\u0161ko. Majka kuka, tata isto, brat. Odlaze u Kru\u0161evac, nigde ni\u0161ta nema. Ni prozore, ni vrata, ku\u0107a pod plo\u010du. Samo tu su zidana, po\u010dinju od nule. Sve su \u017eivo ostavili, imanje i ku\u0107u, i stoku i sve \u017eivo.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>I onda se tamo nekako snalaze. Ja pre\u017eivljavam, zna\u010di radim stresove. Dever mi bio povre\u0111en\u2026 na rati\u0161tu, povre\u0111ena mu je glava. Ja sa bebom i sa dvoje male dece, mu\u010dim se tu. Pa, mislim i nema sa rati\u0161ta sve se povla\u010di, njega nema. Mislili smo da je i poginuo i da je uhap\u0161en i da je kidnapovan i\u2026 Svekrva koja je bila nervno bolesna, koja je i dan danas nervno bolesna ona, zna\u010di\u2026 ne zna \u0161ta je sa decom. Deveri mi isto tako, i jedan i drugi\u2026 momci su, jedan se o\u017eenio 14 marta, on bivan mobilisan. Ostaje mu supruga Sna\u0161a. Mesec i vi\u0161e dana o njima ni\u0161ta ne znamo, zna\u010di o jednom i drugom deveru. Mu\u017e je povremeno dolazio, ali to je sve bilo na kratko.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>To su bili te\u0161ki i stresni trenuci za nas. Ni\u0161ta ne\u2026 ne volim da se ba\u0161 podse\u0107am tog.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Da, jasno. Ovaj\u2026 jel mo\u017ee\u0161 da nam ka\u017ee\u0161 ne\u0161to mo\u017eda vi\u0161e o \u017eivotu pre rata dok si \u017eivela u Nedakovcu, kakvi su bili odnosi?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Pa, kakav je bio odnos?! Sve zavisi, sa starosedeocima smo \u017eiveli lepo, fino. Ja sam radila u vi\u0161e Albanskoj firmi, eh\u2026 a sve u svemu bilo je zna\u010di\u2026 nije bilo sloboda kretanja. Nisi smeo kao omladinac da iza\u0111e\u0161 u kafi\u0107 do kasno. Da se opusti\u0161, da\u2026 to je bilo zna\u010di strah i trepet. A kad padne mrak, to se zatvaramo u dvori\u0161te, zatvaramo se u ku\u0107e. Pod strahom, zna\u010di\u2026 sa svih strana, posebno pred bombardovanje, tu se ose\u0107a sa svih strana, tad se i metkovi\u2026 \u010duje\u0161 metkovi padaju po crepu, po dvori\u0161tu po\u2026 ispred ku\u010de, po terasi. Bilo je stra\u0161no.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Da.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ba\u0161 je bilo jezivo. Ne bih volela to nikad vi\u0161e da do\u017eivim; to je bilo stra\u0161no za nas i na\u0161e detinjstvo. Mi smo detinjstvo vi\u0161e u strahu proveli nego u slobodi.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>I tako. Zna\u010di ni\u0161ta nemam lepo da ka\u017eem. Mogu samo da ka\u017eem sve ono naj, naj, naj, najgore.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Da.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>\u010cak \u0161to vi\u0161e, osamdeset i prve, otac i stric su mi hap\u0161eni. Na pravdi boga, zato \u0161to su su\u0111eni da su trovali \u0160iptare, koji nikad nisu imali ni\u0161ta sa tim. Ali su ih iz zle namere hapsili. I to je kom\u0161ija\u2026 ih je uhapsio. Bili su u pritvor, sedam-osam sati. Ja to znam kada je stigao na\u0161 korpus iz Novog Sada; policija na\u0161a srpska, ona ih osloba\u0111a. Moj tata, zna\u010di moj otac Jova, napu\u0161ta posao zato \u0161to ga je kolega isto, ispred njegove firme u kojoj je radio, i tu su ga hapsili. Kolega ga je, zna\u010di tad premlatio, i iz straha napu\u0161ta posao.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm, mhm. Jel bilo nekih\u2026 jel bilo nekih mo\u017eda pozitivnih i lepih dejstava u toku pre rata ili posle?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Gde?<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>\u2026 Albanaca?!<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Pa retko sa kojim\u2026 s kim. Jedino ba\u0161 oni, oni starosedeoci, ono u kom\u0161iluku koji su sa nama ovde ba\u0161 \u017eiveli i \u017eivotarili\u2026 a sa ovim drugim ostalima, retko mo\u017ee da se ka\u017ee lepo o njima.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Dobro. I ovaj, zadnje pitanje\u2026 kad se sada, danas seti\u0161 rata devedeset i devete godine, koji ti ose\u0107aj prolazi kroz glavu, telo?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Koji ose\u0107aj?! Pa nikakav, samo\u2026 zna\u010di ne volim ni da se prisetim toga, a ne da se se\u0107am.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>To je zna\u010di stra\u0161an ose\u0107aj, te ja ne mogu da opi\u0161em taj ose\u0107aj kakav je.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Aha, aha.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ne\u0161to u\u017easno \u0161ta sam pre\u017eivela.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ne mogu ni\u0161ta o tome lepo da ka\u017eem.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm. Da li si nekad mo\u017eda, jo\u0161 ovo posle\u2026 posle rata\u2026 posle od kad su tvoji raseljeni\u2026 vratila mo\u017eda u Nedakovac?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>I\u0161la sam u posetu imanja, zna\u010di o\u010devog i stri\u010devog. Tada sam zna\u010di isto pre\u017eivela stres velik; tada me je \u017eeludac zaboleo. Boli me\u2026 zna\u010di od tad me non stop boli \u017eeludac. Nema \u0161ta da vidi\u0161 od toga.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mhm.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>To je zna\u010di samo\u2026 oni su pomerali put, zna\u010di gde je njima odgovarao; pomerali su, zna\u010di otvarali su puteve gde su nji\u2026 gde njima odgovaraju putevi. Sru\u0161ene su ku\u0107e, poru\u0161ene, unaka\u017eeno, popaljeno; odneseno \u0161ta je njima trebalo; \u010dak \u0161to vi\u0161e i bunare su na\u0161e zatrpavali i bacali\u2026 ne znam\u2026 na\u0161e svinje koje su oni poklali i bacili u bunare. Ne mogu da opi\u0161em to\u2026 to je jezivo, to je stra\u0161no.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Jel mo\u017ee\u0161 da mi se predstavi\u0161? Da ka\u017ee\u0161 ko si, \u0161ta si, odakle si i gde si ro\u0111ena? Sagovornik: Zovem se Ljilja, ro\u0111ena sam u Nedakovac kod Vu\u010ditrna. Sedamdeset i prvo godi\u0161te. Osoba koja intervjui\u0161e: Do koje godine si \u017eivela u Vu\u010ditrnu? Sagovornik: Do devedeset i prve. Osoba koja intervjui\u0161e: […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1609"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1609"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1609\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1610,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1609\/revisions\/1610"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1609"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1609"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1609"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}