{"id":1597,"date":"2022-04-14T11:59:31","date_gmt":"2022-04-14T11:59:31","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1597"},"modified":"2022-04-14T12:56:14","modified_gmt":"2022-04-14T12:56:14","slug":"gordana-doric","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/gordana-doric\/?lang=sr","title":{"rendered":"Gordana \u0110ori\u0107"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Recite nam ne\u0161to o sebi.<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ja sam\u2026 zovem se Gordana \u0110ori\u0107 iz Lapljeg Sela, imam 62. godine. Po zanimanju sam privrednik dugogodi\u0161nji. Uska delatnost mi je privreda. Eto to.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Dvadeset godina kasnije, koja su va\u0161a se\u0107anja iz rata na Kosovu?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Jako stra\u0161na, jako sve\u017ea, bez obzira \u0161to je pro\u0161lo mnogo, mnogo vremena. Sve ono \u0161to sam mogla da vidim tada, do\u017eivim, duboko je urezano u moju svest, u moju du\u0161u uop\u0161te u moje\u2026 u moj budu\u0107i \u017eivot; jer, ro\u0111ena sam posle rata; vaspitavana sam na na\u010din da treba da volimo ljude, da budemo jedinstveni, da cenimo po vrednostima tih ljudi koje kvalitete ima. Nisam ni u snu pomislila da bih nekad do\u017eivela ono \u0161to smo do\u017eiveli u situaciji pre rata ali i samo bombardovanje i normalno sve ono \u0161to se doga\u0111alo i posle rata. Sad govorim kao Srpkinja jer, posle rata smo\u2026moj\u2026 moja zajednica je do\u017eivljavala u\u017easne stvari, kao \u0161to smo do\u017eivljavali normalno, i pre rata i za vreme bombardovanja.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Gde ste bili tokom bombardovanja i oru\u017eanih sukoba na Kosovu?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Ja sam bila u svom gradu, u Pri\u0161tini. Prete\u017eno sam bila u svom stanu, u Dardaniji, na \u0161estom spratu. Ali sam dolazila i ovde u Lapljem Selu jer ovde su mi \u017eivela bra\u0107a.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Mo\u017eete li primetiti neke efekte rata na vas li\u010dno?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Pa, mogu sigurno jer, rat je promenio za sto posto moj \u017eivot. Ja vi\u0161e ne mogu da \u017eivim u svoj grad. U mom gradu ne \u017eive i moje kom\u0161ije, moji prijatelji, moji ro\u0111aci. Mnogi su na \u017ealost do\u017eiveli ono najgore. Zna\u010di, poginuli su od bombardovanja ili od snajpera jer, u to vreme dok je trajalo bombardovanje i posle toga, ovaj, bilo je dosta snajperista koji su ga\u0111ali gra\u0111ane po gradu. Da ne ka\u017eem i sve ono \u0161to sam svojim o\u010dima videla kako je moja zajednica po zavr\u0161etku bombardovanja trpela i \u0161ta je sve do\u017eivljavala u samom gradu. Na primer, svedok sam mnogih situacija, mnogih ovaj, ubistava koja su se doga\u0111ala tih dana. Kako su, ovaj, moji sugra\u0111ani morali da be\u017ee. Bili su proterani iz svojih stanova. Li\u010dno sam bila prisutna kad su grupe albanskih ekstremista napadali odre\u0111ene porodice, pretili im da \u0107e ih ubiti. Terali ih da napuste stan\u2026 stanove. I kad su, ovaj, nosili stvari, oni su ih ga\u0111ali kamenjima i neke su i ubili. \u010cak, ovaj, sam\u2026 videla kad su pucali na mog sugra\u0111anina na Ki\u010dmi, i ovaj, tom prilikom ga ubili. Videla sam njegovo telo kako le\u017ei na plo\u010dniku. Mnogo toga se doga\u0111alo tih dana i bilo je stra\u0161no. I ja to samo kad budem umrla, tada \u0107u zaboraviti. Ovaj, na \u017ealost, i li\u010dno sam osetila\u2026 ovaj, tragediju. Da ka\u017eem svega toga, i 2001. kad je podmetnuta bomba ispod autobusa Ni\u0161 Ekspresa na\u2026 kod Livadica. Ja sam bila u tom autobusu, kad sam i povre\u0111ena i kada je tom prilikom poginulo 12 mojih sugra\u0111ana, i jednostavno, to su neki doga\u0111aji koji duboko ostaju urezani u moju du\u0161u i jednostavno nikad to ne mogu da zaboravim. Samo molim boga da se vi\u0161e nikad, nikad, nikad takvo ne\u0161to ne dogodi. Kao \u0161to sam rekla, i pre rata, kad su\u2026 od 81. kad su krenule demonstracije. Tada je kao povod bio da su nezadovoljni studenti u\u2026 ovaj, kad je hrana u menzi u pitanju. U stvari, tada je\u2026 ovaj, po\u010detak, da ka\u017eem, zahteva bio od strane albanskih ekstremista. Kosovo Republika! I od tih doga\u0111aja, pa kasnije, mnogo toga se promenilo u na\u0161im \u017eivotima. \u010cesto smo do\u017eivljavali i \u0161ikaniranje. \u010cesto smo do\u017eivljavali i pretnje. \u010cak, ovaj da ka\u017eem, 96. godine se desilo da u mom gradu, moj najmla\u0111i sin koji je tad imao osam godina, vozio je bicikl tu u centru grada gde smo i \u017eiveli, i tom prilikom ga je napala jedna sugra\u0111anka albanske nacionalnosti no\u017eem. Htela je da ga ubije. Kasnije, kad su je uhapsili, ona je navela razlog zato \u0161to mrzi Srbe. Jer su, kao, Srbi zatvorili njenog oca koji je pucao na svog ro\u0111enog brata i ubio. Mislim, stvarno je bilo apsurdno, ovaj, \u017eiveti i u tom vremenu i\u2026 i za sve nas koji smo imali prijatelje Albance, sa kojima smo se dru\u017eili, kumovali, \u017eiveli jedan stvarno lep, bezbri\u017ean \u017eivot, te promene je bilo jako te\u0161ko prihvatiti. Mnogi moji prijatelji, Albanci, Turci, odselili su se bilo gde po svetu. U nekim drugim zemljama. Oni koji nisu imali priliku ostali su tu i do\u017eivljavali sve te tragedije kao i mi koji smo zajedno sa njima \u017eiveli u gradu.<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: <\/b>Va\u0161a poruka mladima na Kosovu?<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Pa, ja bih poru\u010dila mladima da se okrenu sebi. Da krenu da vole ljude, da cene prave vrednosti. A to je da li neki \u010dovek ima ljudske vrednosti, ima kvalitete, ima znanje, da ga takvog prihvate kao\u2026 ako je dobar \u010dovek da ga prihvate. A ne da li je ovaj, neke druge nacionalnosti i da to bude za njih vrednost. Da ula\u017eu u sebe i da veruju u neku lep\u0161u budu\u0107nost. Ali moraju i sami da se uklju\u010de da grade tu lep\u0161u budu\u0107nost.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Recite nam ne\u0161to o sebi. Sagovornik: Ja sam\u2026 zovem se Gordana \u0110ori\u0107 iz Lapljeg Sela, imam 62. godine. Po zanimanju sam privrednik dugogodi\u0161nji. Uska delatnost mi je privreda. Eto to. Osoba koja intervjui\u0161e: Dvadeset godina kasnije, koja su va\u0161a se\u0107anja iz rata na Kosovu? Sagovornik: Jako stra\u0161na, jako sve\u017ea, bez […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1597"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1597"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1598,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1597\/revisions\/1598"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}