{"id":1567,"date":"2022-04-14T09:53:55","date_gmt":"2022-04-14T09:53:55","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1567"},"modified":"2022-04-14T12:56:34","modified_gmt":"2022-04-14T12:56:34","slug":"sebush-demaku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/sebush-demaku\/?lang=sr","title":{"rendered":"Sebush Demaku"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e<\/b>: Rita Berisha<\/p>\n

Sagovornik: Sebush Demaku<\/b><\/p>\n

R.B.: Zdravo! Hvala vam puno \u0161to \u0107e te nam ispri\u010dati svoju pri\u010du rata. Da li mo\u017eemo da po\u010dnemo od malo ranije, gde ste bili, s kim ste bili, \u0161ta ste radili? Gde ste radili?<\/p>\n

S.D..:U to vreme sam radio, radio sam u Institutu. Po\u010deo sam u Institutu \u201998. godine. Po\u010deli smo dobro, ali kada je do\u0161ao trenutak kad se promenilo, otpu\u0161tali su sa posla, mi smo bili otvorili i radnju ranije kod ku\u0107e, jer smo ostali bez posla. \u017denu je sud vratio. Ona je radila, prebacili su je sa pedijatrije u infektivnoj. Kad su do\u0161li problemi kad su ovi do\u0161li, jer je po\u010dela policija da pravi racije po naseljima, po\u010deli s da se smanjuju, po\u010deli su ljudi da se sklanjaju. Mi smo bili odlu\u010dili dva dana pre bombardovanja da idemo za Pre\u0161evo, da idemo u Makedoniju i da pobegnemo. Ali problem je bio \u0161to je \u017eena bila na poslu, \u010dak i tog dana je bila de\u017euran. Ostavili smo za sutra da krenemo. Ve\u0107 je do\u0161ao datum 24. Bilo je 7:30. \u010dasova. Kada su po\u010dele vesti, videli smo da je ve\u0107 po\u010delo bombardovanje i bilo nam je drago \u0161to \u0107emo ostati u ku\u0107ama. \u010cak smo i popili pivo sa mojim kom\u0161ijom, pili smo i radovali se. A to pivo nam je postalo varikin. Do\u0161li smo na posao. Tu sam se sreo i sa Rrustemom Beri\u0161a, profesorom, i sa direktorom. On nam je rekao \u201eslobodni ste od posla, odlu\u010dite \u0161ta \u017eelite, sna\u0111ite se, ili ako \u017eelite vratite se kod porodica\u201c. Dana 29. marta odveli smo decu, \u0107erke kod ku\u0107e mog brata od strica u Dardaniji; sinove kod brata od strica tako\u0111e u Dardaniji.<\/p>\n

R.B.: A vi ste bili u bolni\u010dkom naselju?<\/p>\n

S.D..:Mi smo bili u bolni\u010dkom naselju. Tamo smo imali ku\u0107u od 73. godine. Svi su po\u010deli pomalo da se udaljavaju. Po\u010deli su problemi. Policija je dolazila i kontrolisala. U jednom slu\u010daju, kada je policija do\u0161la u kom\u0161iluk, svi su se uklonili, koga god su sreli na ulici, tu su ga ubili. Kada je do\u0161lo vreme da idemo i mi kod dece, jer se situacija ve\u0107 ote\u017eala, rekli smo \u201eidemo da se smestimo, da odnesemo stvari\u201c. Tog dana policija je do\u0161la u moj kom\u0161iluk, skoro negde uve\u010de. I tako mi smo odlu\u010dili da iza\u0111emo. U\u0161la je policija i po\u010deli da su pucaju, mi sada be\u017eimo. Jahir je krenuo svojim automobilom sa porodicom. Ja sam krenuo pe\u0161ke i napolju smo se dogovorili da se negde sretnemo. I \u017eena je ostala da do\u0111e kolima iza jer je morala da donese jo\u0161 hrane za decu. U trenutku kada smo iza\u0161li, Jahir je nai\u0161ao na njih i skrenuo levo, nije oti\u0161ao prema bolnici. On je pobegao ali ga ja nisam video. Svi smo znali da smo organizovani. On je sasvim druga\u010dije delovao. Kad sam ih ja video tu, i ja sam pobegao. U\u0161ao sam po ku\u0107ama u naselju, pro\u0161ao sam kroz prozore, kroz \u010detiri ku\u0107e, dok nisam na\u0161ao podrum da se sakrijem. Tu sam sreo i druge gra\u0111ane jer su svi pobegli iz ku\u0107a, jer je policija u\u0161la. A \u017eena kada je krenula iza nas, mislila je da smo oti\u0161li. Ona ni\u0161ta nije znala, samo kada je nai\u0161la na policiju, kod kru\u017enog toga, i zaustavili su je. Kako ka\u017ee ona, vikali su \u201epolako jer je \u017eena\u201c. Pitali su je kuda ide i sve ostalo, uzeli su joj klju\u010deve od auta i rekli joj \u201eidi\u201c. Jer im je ona rekla da ide kod dece i na posao\u201c. Rekli su joj \u201eidi\u201c. Ona je oti\u0161la. Mi smo ostali u tom podrumu do 11 sati uve\u010de. I tu sa drugom nisam bio zajedno. Mislili smo da je negde drugde, i mislili smo da je moja \u017eena sa njima jer smo znali. U taj podrum dolazi mladi\u0107 iz drugog podruma, a ja mu ka\u017eem: \u201eda nije moja \u017eena tu?\u201c \u201eNe, ka\u017ee on, samo \u010dika Jahir\u201c, ka\u017ee \u201eon je sa svojim detetom\u201c. Onda sam ostao tu, nisam znao gde je oti\u0161la. U me\u0111uvremenu, Jahir i ja smo se spojili oko 10 sati uve\u010de. Mesec je svetlio. Bilo je kao dan. I, ajde, \u0161ta da radimo ja i Jahir. Odlu\u010dili smo da se vratimo ku\u0107i u naselje. Bez dece, samo ja i on. Polako smo do\u0161li kod ku\u0107e. Jahir je odveo decu u drugu ku\u0107u koju je imao, u blizini naselja. Kada smo se vratili, majka je iza\u0161la ispred, pitala je \u201egde je \u017eena?\u201c Jer je znala da je i ona iza\u0161la. Rekao sam joj \u201eja ne znam ni\u0161ta. A gde je auto?\u201c. \u201eNe\u201c, rekla je ona \u201eiza\u0161la je s autom\u201c. No\u0107 je. Gde da odem? U\u0161ao sam u sobu i \u010dekam. Celu no\u0107 nisam mogao da spavam jer je policija prolazila. Gledali smo ih kroz prozor, prolazili su po naselju. Svanulo je, ustao sam da odem prvo tu blizu naselja, gde su \u017eiveli roditelji i brat tu u stan kod ambulante. Rekoh, \u201eodoh da vidim, sigurno je tu oti\u0161la\u201c. Kad sam oti\u0161ao tamo, vidim, nema. U me\u0111uvremenu vidim nekoliko ljudi, bila je grupa obu\u010dena u belo, sa belom zastavom i sve to. Izlazim na dvori\u0161te, blizu je bilo dvori\u0161te stana, kad sam iza\u0161ao dole video sam, ka\u017eu \u201epravimo grupu da odemo sa belom zastavom\u201c. Ta bela zastava predstavlja\u2026<\/p>\n

R.B.: Predaju.<\/p>\n

S.D..:I kao predaja i kao dozvola za odlazak. Jednom je ubijeni bio Tast, i\u00a0 hteli su da odu da ga uzmu. \u010cak je govorio \u201eko ho\u0107e da ode, toliko novca dajem\u201c. Niko nije hteo da ide, ti za tvog tasta ne\u0107e\u0161 da ide\u0161. I odlu\u010dili su oni da odu. U me\u0111uvremenu je automobilom do\u0161ao jedan policajac. Taj policajac je bio komandant naselja. I pita mene \u201e\u0160ta \u0107e\u0161 ti ovde \u0161to si do\u0161ao?\u201c Po\u010deo sam da mu pri\u010dam, \u201eovako, ovako mi se desilo i \u010duo sam da su upucali jednu \u017eenu sa kolima, ubili su je\u201c. Tako se pri\u010da. On ka\u017ee: \u201eNe, crveno vozilo smo videli ali nismo ubili \u017eenu. Gde si trebao da ide\u0161 odatle?\u201c pita on. Ja mu ka\u017eem \u201eDeca su mi u Dardaniji, sinovi i \u0107erke su mi u Dardaniji. U dva razli\u010dita stana. Tu smo trebali da se sretnemo, da odemo i da se okupimo\u201c. Ja sam bio mojim vozilom. Ka\u017ee, \u201evidi ja moram da idem u bolnicu, da ovim osiguram hitnu pomo\u0107 i da pokupim le\u0161, ovog ubijenog. Ti uzmi tvoj auto i po\u0111i za mnom\u201c. Na ulazu u bolnicu stao sam na trotoar. Ka\u017ee: \u201e\u010dekaj ovde dok ja ne iza\u0111em autom\u201c. On sa policijskim autom. U tom trenutku je bilo dosta policajaca sa tenkovima, ali ja sam \u010dekao. Kad je do\u0161ao, rekao je: \u201ekreni sada preda mnom , jer ne znam kuda ide\u0161, ja \u0107u biti pozadi\u201c. To ne\u0107u zaboraviti, tako je bilo. Kad sam oti\u0161ao kod mosta, kod \u201eBila Klintona\u201c tu gde je kao most, tu ima stan moj brat od strica, i rekao sam \u201eovde mi je stan\u201c. \u201eDobro\u201c, rekao je, \u201eidi i vidi da li su ti tamo, i do\u0111i reci mi\u201c. Kada sam oti\u0161ao video sam da su vrata bila otvorena, a \u017eene nije bilo. Vi\u0161e nisam znao \u0161ta da radim. Nije tu, i misli mi idu na ono najgore. U me\u0111uvremenu, video sam samo decu odozgo, video sam sinove. Iza\u0161ao je brat od strica i rekao: \u201etu je samo je oti\u0161la u po\u0161ti, da se zainteresuje za vas. \u201eNjen brat je zvao telefonom da vidi gde si\u201c. Sa\u010dekao sam je, okupili smo se tamo sa de\u010dacima. Poslepodne su \u010dule \u0107erke da smo do\u0161li, i do\u0161le su samo da nas pozdrave. Rekao sam: \u201eDobro, vi ostanite tu. Sasta\u0107emo se sutradan\u201c. Tog dana smo tu spavali. Odlu\u010dili smo da idemo oko 11 sati da se na\u0111emo sa \u0107erkama, a i odlu\u010dili smo da uzmemo \u0107erke jer smo odlu\u010dili da do\u0111emo kod brata od strica da se okupimo. \u017dena je uzela dva sina ispred, a ja iza. Imalo je dosta policije. Kada se pribli\u017eila kod stana, policija joj nije dozvolila da ode. Ka\u017eu joj \u201ekuda ide\u0161?\u201c Ka\u017ee ona, ovako, ovako. \u201eNe\u201c, ka\u017ee \u201enema ovde, ispraznili su celu zgradu\u201c. I njih su odveli, nisu im dali da do\u0111u tu. Nazad pa na \u017eelezni\u010dku stanicu. Ne znamo ni\u0161ta. Na \u017eelezni\u010dkoj stanici su \u010dekali 5-6 sati, i popeli su se tako kompletno. Voz za Blace. Mi smo samo znali te no\u0107i da ih nemamo vi\u0161e. Posle \u017eena ide kod ku\u0107e svog brata. Gleda da nisu tu devoj\u010dice. Ali mi smo znali da su oti\u0161le vozom. I dok smo mislili, svanulo je jutro i nema ni\u0161ta. Ta no\u0107 je pro\u0161la, odo\u0161e. Ne znamo ni\u0161ta. Pro\u0161li smo tu no\u0107 jako lo\u0161e. Svako je govorio za svoje dete. Mi smo imali sinove sa sobom. Kada smo ujutru ustali, \u010duli smo da su se popeli u voz jer su i bra\u0107a od strica javili da su se popeli i da je voz oti\u0161ao u Blace, ali nismo znali dokle su stigli. Od stana brata od strica u kome smo boravili, re\u0161ili smo da kompletno pobegnemo i da odemo u Blace, obezbedili smo jedan autobus. Organizovali smo za 10 sati. Moja \u017eena je ustala sa malim sinom da ode kod Jahira u naselje kako bi uzela Artina. Lorik je tra\u017eio i Artina. \u201eDa uzmemo i Artina, kako da ga ostavimo jer je grehota!\u201c Ode \u017eena i uzme Lorika, mla\u0111eg sina. Oti\u0161la je tamo pe\u0161ke. I kad je oti\u0161la, Jahira nisu pustili da iza\u0111e da se sretne sa mojom \u017eenom jer su rekli da \u0107e ganuti. I rekao je \u201eRyva, veoma dobro si u\u010dinila \u0161to si do\u0161la za jedan posao. \u201eNe\u0107u da pustim Zafera da do\u0111e, ostanimo ovde sa decom\u201c. I ona se vrati. Vratila se \u017eena i do\u0111e. Zamisli, u 2 sata istog dana, jo\u0161 jednom je oti\u0161la sa istim sinom. Lorik ka\u017ee \u201eajde moja mati jer \u0107e ovaj put da pusti \u010dika Jahir Artina\u201c. Oti\u0161li su u 2 sata. Kada su oti\u0161li, rekla mu je \u201eZafer, ajde sam popri\u010daj ili me pusti jer ja idem sa decom\u201c. Da li razume\u0161? Jahirova \u017eena je rekla Jahiru. Jahir je ostao sa majkom. Njegova majka je bila slepa, nije imao kako da povede majku. Jo\u0161 jednom su do\u0161li.<\/p>\n

R.B.: Dakle, odlu\u010dili su da on ostane sa majkom a \u017eena sa decom da iza\u0111u?<\/p>\n

S.D..:Da, i mi smo ostavili svoje roditelje. I na\u0161i roditelji su ostali, nisu hteli da do\u0111u. I do\u0161la su Jahirova deca. Sada je u 3:15 odlu\u010deno da autobus krene za Blace. Organizovali su oni iz naselja. Jednom nam je pobegao autobus. U 12 sati nam je uzela jedna druga grupa. Moj auto je ostao tu. Sa jednim Srbinom koji nam je bio kom\u0161ija na me\u0111i na njivi, dogovorili smo prodaju auta ja i on. Pre rata smo se sretali i on je govorio \u201eho\u0107e\u0161 da mi proda\u0161 auto?\u201c Ja sam mu bio rekao \u201eproda\u0107u ti ga\u201c. Njegova cena je bila 8 hiljada maraka. U tom trenutku, kada sam video da \u0107e auto ostati, nismo imali novca, pozvao sam ga na telefon i on je do\u0161ao sa jednim njegovim zetom i uzeo je auto, ali mi je i rekao, i ja sam mu rekao \u201euzmi auto koji smo pazarili, do\u0161ao je trenutak a sad ga uzmi. Ako se budem vratio, ako mi da\u0161 novac u redu, ako ne, do vi\u0111enja, ali evo uzmi auto. Ja ne\u0107u, \u017eelim da odem i tako\u201c. On je rekao \u201ene, 2500 maraka imam ovde\u201c. Rekao sam mu \u201eauto je ko\u0161tao 8 hiljada maraka, ti ga uzmi za 4 hiljade maraka\u201c. Jer sad ne mo\u017ee da se proda, nemam drugog izbora. Dao mi je 2500 maraka. Sa tih 2500 maraka ja sam imao ve\u0107u komotnost kada smo se popeli u autobus jer sam imao i Jahirovu decu i sve. Oni su bili \u010detvoro a mi \u0161estoro. I jo\u0161 jedan slu\u010daj me je dirnuo mnogo kada smo iza\u0161li iz autobusa u Elez Hanu. Trebalo je tu da si\u0111emo, da odemo pe\u0161ke do Blaca preko \u017eeleznice. Tu sam video policiju kako lomi vrata albanskih ku\u0107a, kao \u0161to se prikazuje na televiziji, nogama i pu\u0161kama kako bi u\u0161li i plja\u010dkali. Nas su zaustavili \u201egde idete vi?\u201c pitaju. Oni su znali gde smo i\u0161li mi. Ka\u017ee \u201ene smete da idete jer je minirano. Postavili su mine po \u017eeleznici\u201c. Jedan policajac, koji je bio Ciganin jer je govorio i na albanskom ka\u017ee, \u010diko, ti si izgleda odgovoran za ove, samo se \u010duvaj jer je minirano\u201c. Nisu nas pustili. Ja sam mu dao 100 maraka i on je otvorio put. Kada smo oti\u0161li kod \u017eeleznice, zaustavili su mene prvog i ja sam za ruke imao Lorika i Artana, ovi ostali su bili pozadi. Popeli smo se na \u017eeleznicu pe\u0161ke. Du\u017e \u017eeleznice su se videle malene rupe kuda su stavljali mine i rekao je \u201eti na tvoju odgovornost\u201c. I tako smo mi krenuli. Kada je do\u0161ao voz, samo smo stavili nogu tu gde stoje pe\u0161aci, dok ne pro\u0111e voz. Ponovo smo nastavili. Kada smo u\u0161li u Blace, svako je iza\u0161ao da vidi da li dolaze od svojih porodica, oni koji su ranije iza\u0161li na onu stranu. Dve devojke su me prepoznale. Rekle su \u201e\u010diko, da li si ti otac Merkete?\u201c Rekao sam \u201eNe, da je ona moja \u0107erka znao bih gde je. Ja vi\u0161e nisam njegov otac\u201c. \u201eNemoj tako jer ti je ovde k\u0107er\u201c re\u010de, \u201ezato te pitamo jer su ti ovde \u0107erke sa svojim stri\u010devima i svime, ali su ti ovde, nisu iza\u0161le\u201c. Jedna druga mi re\u010de \u201ene, danas su iza\u0161le poslepodne\u201c. Iza\u0161le su direktno za Gostivar.<\/p>\n

R.B.: Zar jo\u0161 nije bio Stankovac, kamp?<\/p>\n

S.D..:Ne u Stankovcu jo\u0161 nismo krenuli. Sad \u0107u ti ispri\u010dati. Kada sam iza\u0161ao u 3 sata da se popnem u autobus, sada \u0107e\u0161 videti situaciju. Padala je ki\u0161a tog dana. Trebali smo da preno\u0107imo jedno ve\u010de. Iza\u0161li smo ujutro. Odlu\u010dili smo. Eko je zabu\u0161avao da odemo i da se javimo za azil ili negde, tu kod policije. Iza\u0161ao sam ja prvo. Du\u017ee je bilo uzbrdo da se iza\u0111e na put. Sreo sam policajca i rekao sam mu \u201eovakva mi je nevolja\u201c. Jer si i\u0161ao malo uzbrdo i \u010dim si pro\u0161ao rampu vi\u0161e te niko nije gledao. I mi se spremimo. Uzeo sam dvoje sina, i brat od strica mi je dao njegove sinove i on, i oti\u0161ao sam polako dok sam se pribli\u017eio kod policije. I dao sam im novca. Veruj, kada smo u\u0161li moja grupa, \u010detvoro nas, mi smo malo pogurali i u tom trenutku su dali i ostali i slomili smo granicu. Celi narod smo pro\u0161li. Samo sam rekao \u017eeni i ovima \u201edo\u0111ite gore\u201c. Do\u0161li su. Sat je bio 3:15. kada smo u\u0161li tu, popeli su nas na autobuse. Osam sati su nas dr\u017eali u autobusu, na suncu, nit su se pomerali niti su stajali. 8 sati! Dok se nije smra\u010dilo, negde oko 8. mi nismo znali za\u0161to, ali po\u010deli s bili da sre\u0111uju Stankovac, i tu smo \u010dekali da vidimo da li \u0107e se zavr\u0161iti kako bi nas ostavili tu. Krenuli smo autobusima, 8 autobusa! Autobusom od Blaca do Gostivara. Nismo znali ni\u0161ta, niko ni\u0161ta nije govorio. Neko ka\u017ee u Gr\u010dku, neko u Tursku, neko u Ameriku. Samo znam da kad su rekli Amerika, Jahirova \u017eena je po\u010dela da pla\u010de, i govorila je \u201elele \u0161ta sam u\u010dinila ja! Za\u0161to nisam ostala? \u0160alju me u Ameriku ili ko zna gde i izgubi\u0107u se sa decom, a ostavila sam mu\u017ea ovde\u201c. Rekoh ja, \u201epusti sad, ili \u0107emo svi da se izgubimo ili\u2026\u201c na izlazu od Gostivara, kao danas se se\u0107am, jedna grupa na putu je zaustavila autobuse. I tu sam bio sam. Zaustavili su nas oko 9 [govore\u0107i] \u201eove uzimamo mi\u201c. Ne samo nas, govorim za sva 8 autobusa! 8 autobusa smo bili. Oni su uzeli odgovornost na sebe. Rekli su \u201eko \u0107e sve ove da dr\u017ei?\u201c \u201eMi\u201c, ka\u017ee \u201eceli Gostivar \u0107emo dr\u017eati ove po na\u0161im ku\u0107ama\u201c. I pre nego \u0161to je hod\u017ea pozvao na klanjanje ujutru, poslali su sve nas u d\u017eamiju. Jo\u0161 je bilo 3-4 ujutru. Smestili su nas u d\u017eamiji, dali su hleba ko je hteo. Odatle, sutradan su nas raspodelili ko gde \u017eeli da ide. Se\u0107am se da sam oti\u0161ao da se zainteresujem za \u0107erke. Imao sam broj sestre u Nema\u010dkoj, i oti\u0161ao sam da pozovem sestru u Nema\u010dkoj. U\u0161ao sam u po\u0161tu. Kada sam pozvao sestru, ona je poku\u0161ala nekoliko puta, rekla je \u201egde si?\u201c. \u201eU Gostivar\u201c. \u201eNemoj da se udaljava\u0161 jer su ti i \u0107erke tu\u201c. Ona mi je kazala da su mi \u0107erke tu jer nismo znali gde su, nismo znali ni\u0161ta. Rekla mi je \u201ene \u017euri, vidi tra\u017ei jer su ti i \u0107erke tu u Gostivaru u jednom selu. Smirili smo se, sreli smo se sa \u0107erkama.<\/p>\n

R.B.: kako si na\u0161ao \u0107erke? Ko ti je rekao?<\/p>\n

S.D..:Oni u Gostivaru\u2026<\/p>\n

R.B.: Dr\u017eali su bele\u0161ke.<\/p>\n

S.D..:Dr\u017eali su bele\u0161ke izbeglica. Javljao si se , tako i tako, imena. Poslali su nas tamo. Kada smo oti\u0161li, na\u0161li smo ih. Onda nije imalo mesta. \u010cak sam ja sa dva sina i sa \u017eenom oti\u0161ao odatle sutradan za selo Nresne.<\/p>\n

R.B.: Gde je to?<\/p>\n

S.D..:Nresna je… Prespa, Prespa, kod Ohrida. Pre\u0111e\u0161 Ohrid, tu. Mi smo oti\u0161li tu, pozvali su nas oni jer je tu imalo gu\u017eve. Spojili smo se. Dali su nam ku\u0107u u\u2026 zaboravio sam to selo. To smo ostali do 10 juna u toj ku\u0107i. Imali smo hranu. Po\u010dele su aktivnosti u Gostivaru kad smo oti\u0161li, pru\u017eili su nam ko \u017eeli malo da se uklju\u010di, deca u \u0161koli, poku\u0161ali su malo da im sklone misli od psihoze. Bra\u0107a od strica su mi tu bili, bili smo svi u naselju. Izlazili smo svaki dan u Gostivar. Debre\u0161 [se zvalo] selo gde sam ja boravio. U me\u0111uvremenu, jednog dana sam se sreo sa dedom Rite, Rrustem Beri\u0161a, prijatelja sa posla gde su pro\u0161la dva meseca da se nismo odvajali. Se\u0107am se i kada su do\u0161li ovi, ko je \u017eeleo da se javi da ide na azil.<\/p>\n

R.B.: Da, da se ide za Ameriku i druge zemlje.<\/p>\n

S.D..:Da, ako \u017eelite da se javite i odete negde, bilo u Ameriku ili negde. Mi smo se registrovali ali nismo bili tu tada. U me\u0111uvremenu, posle dva meseca, do\u0161la je ekipa da nas intervjui\u0161e, kao sada \u0161to razgovaramo, malo uvoda i \u201e\u0161ta mislite da uradite. Da li \u017eelite da ostanete ovde ili ste za to da odete u Ameriku ili negde drugde?\u201c Nama su do\u0161li papiri iz Kanade jer je sestra od strica odatle poslala bele\u0161ke. Onda su posle toga do\u0161li kod nas u Debre\u0161u sa jednim de\u010dkom iz Pri\u0161tine i jo\u0161 jedan stranac gde su razgovarali sa prevodom. Po\u010deli smo, kazao sam im kompletno ovo. Na kraju se se\u0107am da je onaj glavni do\u0161ao da napravi intervju i rekao \u2013 ja prevod kako sam uzeo od onog mladi\u0107a \u2013 rekao je \u201e\u010dika Sebushe\u201c, jer smo ispali poznati, moja \u017eena i njegova majka su radili zajedno u pedijatriji, tako da je sad i on uzeo s ozbiljno\u0161\u0107u i rekao \u201e\u010dika Seb, ja ti ka\u017eem, on ka\u017ee da mu nijedna re\u010d do sada nije omakla, najvi\u0161e mu se dopalo \u0161to si mu rekao realnost, nit su me tukli nit mi se desilo ovo, ve\u0107 sam direktno pobegao i imao sam ove probleme. On mi ka\u017ee sa\u010dekaj, kada se navr\u0161e dva meseca ili vi\u0161e, ti \u0107e\u0161 biti u Kanadi\u201c. To je bilo tako. Do\u0111e vreme, u junu su po\u010deli pregovori, ne vrati \u0107e nas, ne idemo\u2026 i do\u0111e \u010dinjenica da je u\u0161ao NATO i mi se vratimo. Ja sam se vratio 6 juna. Stariji sin se vratio ranije sa Jahirom. Jahir je do\u010dekao u Skoplju. Sa Jahirovom decom se vratio stariji sin. Mi smo se sa \u017eenom vratili \u0161estog.<\/p>\n

R.B.: Kako se prise\u0107a\u0161 Pri\u0161tine kada si u\u0161ao posle rata?<\/p>\n

S.D..:U Pri\u0161tini kad sam se vratio, bilo je mirno, mrtvo. Kad sam se vratio, starci su patili. U\u0161li su im ku\u0107i, pitali gde su ovi, dajte pare. Ali, i to je pro\u0161lo. Vratili smo se sa mukom, vratili smo se sa siroma\u0161tvom. Ali polako-polako. I ovo, da ne zaboravim, kada je do\u0161lo pitanje Kanade. Mi smo se vratili. Oni su nas tra\u017eili ali mi smo se vratili. Kada je oti\u0161ao moj stric da se javi za azil za porodi\u010dno spajanje, jer mu je tamo oti\u0161la i \u017eena i sin, oni su oti\u0161li da se jave u Skoplje u Ambasadi Kanade. U me\u0111uvremenu su mu rekli \u201eovu porodicu tra\u017eimo. Po\u0161to imate isto prezime, da li znate ne\u0161to o njima?\u201c Moj mla\u0111i stric je rekao \u201ema ne, oni su se vratili, ne\u0107e vi\u0161e oni tamo\u201c. I to nije u\u010dinio namerno \u201enemaju \u0161ta da tra\u017ee, vratili su se\u201c. E sad ne znam da li smo u\u010dinili dobro ili ne ali meni izgleda da je bolje \u0161to nismo oti\u0161li.<\/p>\n

R.B.: Bolje \u0161to niste oti\u0161li u Kanadu, jel da?<\/p>\n

S.D..:Za moje godine. Za decu ne govorim. Mo\u017eda bi za decu ispalo bolje ali bolje \u0161to nismo oti\u0161li.<\/p>\n

R.B.: Da li mo\u017ee\u0161 da nam ka\u017ee\u0161 ne\u0161to o odnosima sa porodicom gde ste boravili?<\/p>\n

S.D..:Vidi, tu nam nije bilo ni te\u0161ko ni lako. Kada smo i\u0161li da uzmemo hleb \u2013 jer smo bili registrovani da dobijamo hleb \u2013 \u017eena je i\u0161la da uzme, on je bio had\u017eija. On je bio u dvori\u0161tu 4-5 ku\u0107a, meni je ku\u0107u dao njegov sin. Taj njegov sin je bio u inostranstvu, kompletnu njegovu ku\u0107u sam imao. Ja sam radio po dvori\u0161tu, odr\u017eavao sam mu ba\u0161tu tu gde sam bio. On nam je pomagao pomalo, \u010dak je donosio mle\u010dne proizvode i tako. Ali, kada je \u017eena i\u0161la po hleb on je govorio \u201eza\u0161to ne ide\u0161 da uzme\u0161 hleb ve\u0107 ide tvoja \u017eena da uzme? Strano je selo ovde\u201c. Ja sam mu govorio: \u201eNije strano selo ovde, selo je na\u0161e\u201c. Imam posla, i\u0161ao sam da radim ba\u0161tu. Mla\u0111i sin \u2013 mo\u017eda \u0107u pri\u010dati malo humorno ovako ali\u2026<\/p>\n

R.B.: Reci nam, reci taj humor.<\/p>\n

S.D..:I mla\u0111i sin je i\u0161ao, spojio se sa njihovom decom. Oni su imali konja i radili su. Ovaj je i\u0161ao, jednom ga je zgazio konj dok su ga ovi vukli. Kada je do\u0161ao, oni su nam donosili ne\u0161to uve\u010de, ja sam im govorio \u201eLorika sam napravio kao kravu, ja ga \u0161aljem a on radi danju i mi jedemo\u201c. Mnogo su nas podr\u017eavali, pogotovo ove porodice. Ja sam imao mnogo prijatelja u Gostivaru, imao sam Rrustem Beri\u0161u tu blizu, prijatelj sa posla, dva meseca su mi pro\u0161la kao 20 dana.<\/p>\n

R.B.: Lak\u0161e je bio kad si se sreo sa prijateljom, jel da?<\/p>\n

S.D..:Mnogo, mnogo lak\u0161e nam je bilo. Skupili smo se tu 3-4 prijatelja sa posla i bra\u0107a od strica, i\u0161ao je dan. Malo smo plakali, malo smo se \u0161alili, tako je bilo. Kad misli\u0161 neki ljudi \u0161ta su izgubili, nama je bilo bolje. Jo\u0161 jedan problem sam imao tu kod had\u017eije. Pet ku\u0107a su bile sazidane, i imali su jednog veoma opasnog psa. On ga je pu\u0161tao u 8 sati uve\u010de po dvori\u0161tu, i nije ga dr\u017eao vi\u0161e vezanim. Mene su zvali neki prijatelji da idemo u Tetovo da provedemo malo vremena, da popijemo malo. Jednom smo oti\u0161li danjuj tri prijatelja. Jedan mi je rekao \u201eajde ja \u0107u da ti poka\u017eem uve\u010de kuda da u\u0111e\u0161 a da te pas ne vidi\u201c. Kada smo se vratili, se\u0107am se da smo se popeli na zid, taman su ulazna vrata bila tu i ja nisam video psa gde se nalazi. Popeo sam se na zid i sko\u010dio sam na psa. I tu sam upla\u0161io psa, oslobodio sam se, pobegao je on od mene. Nikada vi\u0161e nije tr\u010dao za mnom. Sprijateljio sam se s njim. Tako da smo generalno dobro pro\u0161li s tom porodicom. Zavr\u0161ih se rat i do\u0161li smo ovde. I\u0161ao sam tamo, zvao sam ih. Do\u0161li su nam porodi\u010dno kompletno. Sva\u0161ta su nam doneli za ku\u0107u kada su do\u0161li da nas posete. I mi smo ih uzeli, \u0161etali smo po celom Kosovu jedno dva dana su bili kod nas. Ali ne trebamo to da zaboravimo, razume se, starci su oti\u0161li ali i sa mladima nastavljamo da dr\u017eimo kontakt.<\/p>\n

R.B.: Sa mla\u0111om generacijom.<\/p>\n

S.D..:Dobro su nas do\u010dekali.<\/p>\n

R.B.: Hvala vam mnogo.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Rita Berisha Sagovornik: Sebush Demaku R.B.: Zdravo! Hvala vam puno \u0161to \u0107e te nam ispri\u010dati svoju pri\u010du rata. Da li mo\u017eemo da po\u010dnemo od malo ranije, gde ste bili, s kim ste bili, \u0161ta ste radili? Gde ste radili? S.D..:U to vreme sam radio, radio sam u Institutu. Po\u010deo sam […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1567"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1567"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1567\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1570,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1567\/revisions\/1570"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}