{"id":1545,"date":"2022-04-14T09:46:01","date_gmt":"2022-04-14T09:46:01","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1545"},"modified":"2022-04-14T12:56:45","modified_gmt":"2022-04-14T12:56:45","slug":"nora-xhuzi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/nora-xhuzi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Nora Xhuzi"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e<\/b>: Visar Kukaqi<\/p>\n

Sagovornik: Nora Xhuzi<\/b><\/p>\n

V.K.: Zdravo, mo\u017eete li se predstaviti.<\/p>\n

N: Pozdrav! Ja sam Nora Xhuzi i dolazim iz grada Prizrena.<\/p>\n

V.K.: Mo\u017eete li da nam ispri\u010date va\u0161 istorijat tokom rata?<\/p>\n

N: Da, normalno svaka ovakva pri\u010da je povezana sa ratom gde svakako i nema nekih vrlo pozitivnih se\u0107anja ili vrlo dobrih. Uvek su u pitanju ona se\u0107anja od najte\u017eih i za koja svakako nemamo neku veliku \u017eelju da ih se prise\u0107amo. Ja sam verovatno bila po uzrastu dosta mala da bih se svega setila, kada su u pitanju se\u0107anja, ali se neke stvari ne mogu nikako zaboraviti. Bila je to okupacija Srpske vojske u momentu kada je celo naselje planiralo da odemo za Albaniju. Ali zbog nekih informacija koje je vojska dobila oni su okru\u017eili celo naselje i nisu nam dozvolili da odemo, te jest da napustimo grad. Tu smo ve\u0107 do\u017eiveli jednu vrstu stresa, ili jednu vrstu straha o tome \u0161ta \u0107e se desiti sa nama jer nam nisu dozvolili da odemo. Imali smo ku\u0107u u blizini sportskog centra gde je postojao veoma veliki otvoreni prostor, \u010dak smo posle nekog vremena shvatili da je srpska vojska po\u010dela da otkopava neku vrstu jame ili veoma veliku rupu u koju c\u0301e svakog od nas, to jest iz kom\u0161iluka, pucati u njega. i zatim ga baciti u tu jamu. Zatim preostali deo a to je deo bombardovanja. Onoliko mo\u017eda koliko su bili dobri, to jest te druge zemlje nam poma\u017eu, ali su sa druge strane ta bombardovanja bila stra\u0161na, jer je ba\u0161 na\u0161a ku\u0107a bila blizu kasarne srpske vojske na koju se dosta pucalo, i ta galama, te strahote koje se do\u017eivljavaju te\u0161ko da mogu biti zaboravljene nekada. Sve su to iskustva kojih se mogu setiti. Ima i drugih iskustava iz vremena rata kada je oko 5 ili 5.30 ujutru, odnosno otprilike u to vreme, srpska vojska uvek bila ta koja je ulazila i zatekla bi nas u krevetu. Torture su bile veoma razli\u010dite i nismo imali ni prostora ni vremena da im damo ili ka\u017eemo ne\u0161to da im odgovorimo. Njihov cilj je uvek bio da pokupe ljude koji su manje-vi\u0161e bili \u0161kolovani, ljude koji su verovatno imali integritet, bilo u gradu ili u svom naselju.<\/p>\n

V.K.: Koje su posledice koje su ti roditelji kazali, a koje su uvideli nakon rata po\u0161to si ti bila mala?<\/p>\n

N: Posledice…, posledice su sve povezane sa periodom rata, u momentu kada smo dobili slobodu, to jest kada je Srbija po\u010dela da napu\u0161ta teritoriju Kosova, a pre svega iz grada Prizrena. Verovatno je bila ta radost koju smo \u017eeleli da do\u017eivimo na najbolji mogu\u0107i na\u010din. Zatim ta sloboda… nije bilo puno sve dok, nije bilo velikih posledica jer smo zatim postepeno po\u010deli da se sami saberemo\u00a0 i da se vra\u0107amo u jednu drugu realnost koju nismo imali do tog trenutka, od onog momenta kada je Srbija to jest Srpska vojska po\u010dela da se povla\u010di iz grada. Bio je prisutan veliki broj ljudi koji su stajali po ulicama kako bi do\u010dekali KFOR, \u017eeljno i\u0161\u010dekuju\u0107i njih posle svega \u0161to smo do\u017eiveli.<\/p>\n

V.K.: Da li ste bili sigurni da iza\u0111ete u grad nakon rata?<\/p>\n

N: Da. Mnogo sigurnije smo izlazili jer smo znali da vojske nije bilo tu. Znali smo da smo sigurni, imali smo podr\u0161ku KFOR-a, apsolutno da. U svakom trenutku smo se ose\u0107ali sigurnim, bez obzira na neke male nemire koji su mogli da se dese tokom tog perioda u gradu.<\/p>\n

V.K.: Nakon svih ovih godina, kada se seti\u0161 tih lo\u0161ih se\u0107anja, kako se ose\u0107a\u0161 u takvom trenutku?<\/p>\n

N: Trebamo vi\u0161e da vrednujemo slobodu koju sada imamo. Da vi\u0161e cenimo slobodno vreme koje imamo i da mo\u017eda nau\u010dimo lekciju i da se vi\u0161e borimo za ona prava koja nam pripadaju, da nau\u010dimo lekciju iz pro\u0161losti i da se nadamo da se vi\u0161e nikada tako ne\u0161to ne desi. Posebno kada vidimo nove generacije koje ne znaju \u0161ta je rat i koji to nisu pre\u017eiveli. Mogu da ka\u017eem da je ovo sve uz nadu da se ovo vi\u0161e nikom ne desi sve ono \u0161to smo mi pro\u017eiveli tada.<\/p>\n

V.K.: Hvala vam!<\/p>\n

N: Hvala i vama!<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Visar Kukaqi Sagovornik: Nora Xhuzi V.K.: Zdravo, mo\u017eete li se predstaviti. N: Pozdrav! Ja sam Nora Xhuzi i dolazim iz grada Prizrena. V.K.: Mo\u017eete li da nam ispri\u010date va\u0161 istorijat tokom rata? N: Da, normalno svaka ovakva pri\u010da je povezana sa ratom gde svakako i nema nekih vrlo pozitivnih se\u0107anja […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1545"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1545"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1545\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1547,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1545\/revisions\/1547"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1545"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1545"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1545"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}