{"id":1523,"date":"2022-04-14T09:36:56","date_gmt":"2022-04-14T09:36:56","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1523"},"modified":"2022-04-14T12:56:56","modified_gmt":"2022-04-14T12:56:56","slug":"alban-radoniqi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/alban-radoniqi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Alban Radoniqi"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e<\/b>: Orhidea Humolli<\/p>\n

Sagovornik: <\/b>Alban Radoniqi<\/p>\n

O.H.: Kako ste opisali period pre po\u010detka rata?<\/p>\n

A: Zdravo. Ja sam Alban Radoniqi, imam 35 godina. Za vreme rata imao sam 13 godina. Pre nego \u0161to je po\u010deo rat – po\u010deo je rat u selima…<\/p>\n

O.H.: Oprostite \u0161to vas prekidam. \u017divite u \u0110akovici i u periodu ’99. godine bili ste u \u0110akovici.<\/p>\n

A: Da, \u010duli smo da se po selima vode borbe. Stanovnici sela su do\u0161li u \u0110akovicu da se sklone. Neke porodice su se sklonile u \u0110akovicu. Ve\u0107 smo znali kakva je situacija u selima. I tu nismo imali problema. Uredno smo poha\u0111ali \u0161kolu, ali od 24. marta, kada su po\u010dela bombardovanja na Kosovu, situacija se i ovde promenila. \u0160kole su prekinute, sve. Onda su po\u010deli da pale, po\u010deli su da ubijaju. Sklonjeni smo kod ku\u0107e, kod porodice. Danju smo mogli da iza\u0111emo u grad, mogli smo da iza\u0111emo u kom\u0161iluk, da se igramo kao deca. Tokom no\u0107i u gradu je po\u010delo bombardovanje, paljenje. Krili smo se u podrumima, ili u ku\u0107ama.<\/p>\n

O.H.: Koliko ti je bilo te\u0161ko da se svakodnevno suo\u010dava\u0161 sa ovim iskustvima, kao dete od 13 godina kome je verovatno prioritet da radi doma\u0107i u tom uzrastu, da se igra sa prijateljima? Znaju\u0107i kakva je situacija na Kosovu.<\/p>\n

A: Mo\u017eda su stariji znali kako rat ide i kakav je rat. Mi nismo znali. Izlazili smo, igrali smo se, kao i obi\u010dno. Ali kasnije smo shvatili i da su i decu po\u010deli da ubijaju, posebno ovde u na\u0161em kraju. Posle 1. aprila, kada smo saznali da su stradala i deca i starci, onda\u00a0 je bilo najte\u017ee. Od 2. aprila do\u0161li su, izveli su nas, rekli su nam da idemo u Albaniju. Onda smo oti\u0161li u Albaniju, od \u0110akovice do granice.<\/p>\n

O.H.: Jeste li po\u010deli u trenutku kada vam je re\u010deno?<\/p>\n

A: Da, u tom trenutku smo krenuli. Krenuli smo ujutro, u 8. I stigli\u00a0 u 8 sati uve\u010de. Odnosno, pe\u0161a\u010dili smo 12 sati, do granice u Albaniji. Videli smo Staru \u010dar\u0161iju u \u0110akovici, bila je potpuno spaljena. Videli smo tela ljudi koji su ubijeni tokom rata. Nismo mogli da verujemo. Kao deca, nismo znali, nikada nismo videli ljude ubijene na ulici. Tamo smo ih videli da le\u017ee. Na putu za Albaniju pratila nas je srpska policija. Hteli smo da idemo negde drugde, ne u Albaniju, hteli smo da idemo sam po drugog strica, ali nisu nam dozvolili. \u010cak su nam rekli da idemo pravo u Albaniju. Oti\u0161li smo kombijem, u \u017dup mislim u selo \u017dup. Oni su nas sve okupili tamo. U tom trenutku mislio sam da \u0107e sve da nas pobiju. Po\u010deli su da pucaju u vazduh, dok nas nisu sve pore\u0111ali u red po dvoje, i krenuli smo put granice. Dakle, do Albanije.<\/p>\n

O.H.: Da li postoji trenutak na ulici kojeg se sada se\u0107ate i mo\u017eda ga odvajate od celog perioda kada ste bili izbeglica dok ste iseljavali, osim onog trenutka kada ste rekli da ste iseljeni iz ku\u0107e u ujutru i na putu kroz \u0110akovicu, tj. kada ste videli \u010dar\u0161iju? Postoji li sada takav trenutak na putu za Albaniju?<\/p>\n

A: Jedini trenutak je taj\u00a0 \u0161to su nas sve okupili tamo u \u017dupu i kada smo mislili da \u0107e nas sve pobiti. Ali sudbina nije htela da nas ubiju, odveli su nas u Albaniju. \u010cak i kada smo oti\u0161li tamo, mi nismo znali gde da idemo, nismo znali gde da spavamo, gde da budemo. Proveli smo no\u0107 u \u0161koli, na granici sa Albanijom. Spavali smo na zemlji, nismo imali gde. Sutradan smo i\u0161li iz sela Letaj u Albaniji u Krume, dok nisu stigli neki kamioni albanske vojske. Odveli su nas u Dra\u010d. A u Dra\u010du smo jednu no\u0107 spavali u lutriji u Dra\u010du. Odatle su nas odveli u kamp Roshbull, izbegli\u010dki kamp. Tamo smo ostali 2 meseca. Tamo smo \u010duli mnogo slu\u010dajeva, videli smo mnoge porodice koje su izgubile \u010dlanove porodice, nestale ro\u0111ake, ubijene bli\u017enje\u2013 znali su da su bili ubijeni. Tamo sam prona\u0161ao nove prijatelje iz drugih gradova koje nikad nisam upoznao. Bilo je te\u0161ko.<\/p>\n

O.H.: Da li ste rekli da ste \u010duli mnogo pri\u010da od porodica i od onih koje ste sreli u kampu Roshbull, ali sama\u00a0 va\u0161a\u00a0 porodica, bilo u\u017ea porodica ili tako\u0111e…. Prvo moram da pitam da li ste bili samo kao bli\u017ea porodica koji ste doputovali u Albaniju ili ste se kada ste proterani organizovali u kom\u0161iluku, ili u okviru porodice malo \u0161ire?<\/p>\n

A: Na\u0161a porodica, na\u0161 kom\u0161iluk, organizovani smo da idemo u Albaniju. Po\u0161to nam je tada tako rekla srpska milicija. Rekli su nam da napustimo ku\u0107e i ceo kom\u0161iluk je bio prisiljen.<\/p>\n

O.H.: Da li ste i vi imali, tj. ili iz u\u017ee porodice, ili\u00a0 nekog iz kom\u0161iluka, iz porodice koja je malo bli\u017ea onima sa kojima ste se preselili kao izbeglice u Albaniju, da li ste se i vi bojali, da li ste imali dilemu da li ste nekog ostavili ovde, da nije neko ubijen ili nestao? Ili vi li\u010dno niste imali takvo iskustvo?<\/p>\n

A: Imali smo taj strah, je su 1. aprila, kada je policija u\u0161la, kada su po\u010deli masakri u na\u0161em kraju, tog datuma ubili i moju tetku. Prvo je nestala, sa njenim mu\u017eem. Na putu za Albaniju, kada smo krenuli 2. aprila, sreli smo decu. Rekli su da ne znaju gde su im roditelji, tetkina deca, sve dok posle rata nismo shvatili da su ubijeni. Tetkin mu\u017e prona\u0111en, tetka jo\u0161 nije prona\u0111ena. Jo\u0161 uvek je nestala. Ovde u na\u0161e susedstvo su do\u0161li, u isto naselje.<\/p>\n

O.H.: Dakle ubistva su ve\u0107 po\u010dela u va\u0161em kraju?<\/p>\n

A: Da. Da nismo oti\u0161li 2. aprila, oni bi nakon vrlo kratkog vremena do\u0161li u na\u0161u porodicu jer je moj otac radio u ‘Majci Terezi’ tokom rata. Tako\u0111e je radio u Savetu za finansije kada je finansirao OVK i finansirao \u0161kole, profesore. Kao da je bio “pod pratnjom” policije. I kako ka\u017ee jedan kom\u0161ija koji je ovde bio sve vreme nakon nedelju dana policija je do\u0161la, tra\u017eila je imenima, sa spiskom ljudi koji su iz te porodice,\u00a0 na\u0161e porodice. \u00a0\u00a0\u00a0 Nisu nas na\u0161li, i od ljutnje \u0161to nas nisu na\u0161li, spalili su nam ku\u0107e, na\u0161u i od dvoje stri\u010deva, u na\u0161em dvori\u0161tu.<\/p>\n

O.H.: U Roshbullu ste rekli da ste \u2013 sada prelazim na deo gde ste sebe opisali kao izbeglicu \u2013 rekli da ste upoznali i mlade ljude iz drugih mesta. Pre svega, da li ste jo\u0161 uvek u kontaktu?<\/p>\n

A: Jo\u0161 uvek sam u kontaktu s dve osobe. Iz mog su grada. Jo\u0161 smo prijatelji. Sa onim drugima, iz drugih gradova smo izgubili kontakt. Za vreme rata smo tamo zapo\u010deli \u0161kolovanje, kada smo bili deca, na primer imali smo razne uzraste u \u0161koli. Tamo su improvizovali kao \u010das, za sve nas, a tamo sam imao mnogo drugara iz razreda, generacije koja nam je pala.<\/p>\n

O.H.: Da li je to bila organizacija nastave, nastave u tim kampovima u Albaniji, da li je to bila organizacija samih izbeglica, na\u010din me\u0111usobnog dru\u017eenja ili…?<\/p>\n

A: To je bila organizacija samih izbeglica. Profesori su tako\u0111e bili u istom kampu kao izbeglice. A profesori su bili ili studenti koji su bili u raznim mestima, ili su bili profesori i pre rata. I oni su bili stanovnici tog kampa. To je bila improvizacija samog kampa, nas, gde smo mi bili.<\/p>\n

O.H.: Koliko ste bili stabilni, ili koliko ste uspeli da uradite nakon dobre improvizacije sa stvarima, bilo hranom ili ode\u0107om? Da li ste imali ne\u0161to sa sobom, da li je bilo prilike za to kratko vreme kada ste morali ne\u0161to da prikupite ili je to uradio neko ko se brinuo o vama?<\/p>\n

A: Ja sam iza\u0161ao samo sa onom ode\u0107om koju sam nosio. I dva-tri para ode\u0107e smo poneli, ono \u0161ta smo mogli. Bio je dug put do Albanije. Nismo mogli ni imati puno stvari sa sobom, ali jedno 2-3 para ode\u0107e smo imali, da imamo da se presvu\u010demo. Tamo je bilo pomo\u0107i, bio je to italijanski kamp, zove se Arco Valeno. Pomogli su nam oko ode\u0107e, hrane, svega. Imali smo kuhinju u kampu. Pripremali su italijansku hranu. Imali smo hitnu pomo\u0107 u slu\u010daju potrebe, kome treba.<\/p>\n

O.H.: Koliko si bio zahvalan ili kriti\u010dan? Kako se ose\u0107a\u0161? Kakve su tvoje procene o brizi ili organizaciji bilo albanske dr\u017eave ili organizatora italijanskog kampa itd.?<\/p>\n

O: Mnogo se zahvaljujem albanskoj dr\u017eavi. Oni su pritekli u pomo\u0107 mnogima, svim Kosovarima, ne samo nama. Veliko hvala Arco Valenu, udru\u017eenju Arco Valeno koje nam je puno pomoglo u kampu. Na\u0161li su nam\u00a0 zaklon jer nismo znali kuda, nismo imali kuda. Pojavili su se i sklonili nas u taj kamp. Normalno u \u0161atorima, nismo imali ni ku\u0107e ni ni\u0161ta. Tamo smo se dobro proveli. Bilo nam je super. Hrane je bilo dovoljno za sve. Tri puta dnevno je bilo hrane. Imali smo medicinsku negu. Imali smo ode\u0107u, pomo\u0107, de\u010dje igra\u010dke. Radnici koji su bili tamo bili su i policija, italijanski karabinjeri i italijanski vojnici, plus dobrovoljci koji su do\u0161li iz Italije. I oni su bili jako dobri, lepo smo se proveli sa njima.<\/p>\n

O.H.: Otprilike koliko ste rekli koliko je izbeglica bilo u va\u0161em kampu? Koliko godina si imao kao dete u to vreme?<\/p>\n

A: Mogu re\u0107i da je u tom logoru bilo 1000 ljudi. Bio je veoma velik logor. Tamo je bilo mnogo porodica, oko 1000 ljudi. Najvi\u0161e su bile \u017eene, deca i starci.<\/p>\n

O.H.: Koliko dugo ste ostali u doti\u010dnom logoru?<\/p>\n

A: Period je bio 3. mart, 3. april izvinite, do 20. juna. 20. juna smo oti\u0161li.<\/p>\n

O.H.: Kako ste preuzeli inicijativu da se vratite? Kako ste se uverili da ste sigurniji, da se vratite ili kako ste razumeli informaciju da je na Kosovu…<\/p>\n

A: \u010culi smo da je \u0110akovica oslobo\u0111ena 14. juna, da je Kosovo oslobo\u0111eno 12. juna. \u0110akovica je oslobo\u0111ena 14. juna, a moj otac, kao glava porodice, nije hteo da provodi vreme u kampu. Tra\u017eio je priliku da se vratimo na Kosovo. A u isto vreme mama mi je bila u Italiji na\u00a0 le\u010denju. U to vreme imala je problema sa bubrezima. Odveli su je iz kampa u Italiju na oporavak. Vratila se cela porodica, a moj otac je ostao tamo mesec dana da \u010deka moju majku, vratila se i onda su se vratili zajedno.<\/p>\n

O.H.: Da li ste imali kontakt sa mamom i d ali se neko o njoj brinuo tamo?<\/p>\n

A: Da, bila je jedna doktorka tamo. Odvela je tamo u svoju ku\u0107u. Ta doktorka je radila u istoj bolnici u kojoj je majka bila na pregledima. Imali smo stalne kontakte iz kampa sa Italijom. Skoro svaki dan smo razgovarali zajedno.<\/p>\n

O.H.: Da li ti je nedostajao taj ose\u0107aj da si pored mame, roditelja u takvoj situaciji? Pogotovo kada ni nisi znao kakvo je stanje, kad niste mogli da je vidite.<\/p>\n

A: Mnogo. Da, dobro je \u0161to sam znao gde je. Znao sam da je u Italiji, na le\u010denju. Tamo je bilo mnogo porodica, mnogo dece nisu znala gde su im roditelji. Do\u0161lo je do nestanka roditelja, bilo je onih koji su se kretali, nisu imali kontakt jedni s drugima. Bilo je slu\u010dajeva, da su i oni bili u\u00a0 Albaniji, ali\u00a0 u drugim mestima, nisu bili s porodicom. Dobro je \u0161to sam znao gde je, znao sam da je u Italiji, znao sam da je \u017eiva jer je bilo mnogo ubijenih. Na primer, deca moje tetke su se i dalje nadala da je tetka \u017eiva, dok po povratku na Kosovo nisu saznali istinu.<\/p>\n

O.H.: Jesu li oni bili s vama u to vreme?<\/p>\n

A: Sa nama su bili jedno nedelju dana. Zatim su se premestili u Ojst, drugi grad, u Tiranu. Nalazili se u Roshbullu blizu Dra\u010da. Oni su oti\u0161li su u Tiranu.<\/p>\n

O.H.: Ali u trenutku kada ste shvatili da je Kosovo oslobo\u0111eno i kada ste doneli odluku da se vratite na Kosovo, da li ste imali dilemu kako \u0107e put i\u0107i, koliko bi bilo opasan? Kao dete, kako si tada razumeo stanje, odnosno na osnovu ose\u0107aja, kako si do\u017eiveo ovu situaciju?<\/p>\n

A: Kao dete, kada smo \u010duli da je oslobo\u0111eno, ni\u0161ta drugo nisam razmi\u0161ljao, nisam zami\u0161ljao da mo\u017ee da bude ne\u0161to drugo. Jedva sam \u010dekao da se vratim na Kosovo, ali…<\/p>\n

O.H.: Da li si mislio da \u0107e\u0161 da na\u0111e\u0161 prijatelje, da \u0107e\u0161 da na\u0111e\u0161 ku\u0107u kako ste je ostavili, stvari koje ste ostavili?<\/p>\n

A: Prvi dan kada sam stigao, oti\u0161ao sam pravo ku\u0107i. Prvo smo se zaustavili kod tetke. Tek kad smo stigli ku\u0107i, videli smo da je ku\u0107a spaljena, do tada nismo znali.<\/p>\n

O.H.: Mislim, ti si bio prvi iz u\u017ee porodice koji je video ku\u0107u?<\/p>\n

A: Mogu prvo da ka\u017eem, da. Moj otac je bio u Albaniji, do\u0161ao sam u ku\u0107u, i video a je spaljena. I moj otac je nekoliko dana ranije znao da je ku\u0107a spaljena, javili su mu bili njegovi drugovi. Ja nisam znao dok nisam sam video.<\/p>\n

O.H.: Kakva je bila tvoja reakcija ili \u0161ta si tada uradio? Jesi li poku\u0161ao ne\u0161to da mi na\u0111e\u0161?<\/p>\n

A: U tom trenutku nema\u0161 \u0161ta da radi\u0161. Ovi stariji su govorili da ne idemo unutra, da nema mina ili ne\u0161to, jer je bilo slu\u010dajeva da su ku\u0107e bile spaljene ali da je u dvori\u0161tu bilo mina. U tom trenutku, sa vrata od dvori\u0161ta, video sam da je ku\u0107a spaljena. Tra\u017eio sam prijatelje. Jo\u0161 nijedan od njih nije bio tu. Da nikog nisam video. Vratio sam se kod tetke gde smo stanovali. Kod tetke sam ostao nedelju dana dok tetka nije na\u0161la stan nekih Srba, koji su oti\u0161li sa Kosova, i napustili stanove. Mi, \u010dije su ku\u0107e bile spaljene, sklonili smo se u njihove domove. A kad smo u\u0161li tamo, tamo je bilo stra\u0161no. Bilo je granata ili metaka, bilo je srpskih maski, bilo je paketa mina, svega je bilo. Zvali smo\u00a0 biv\u0161i \u0161tab OVK, zvali smo ih, do\u0161li su, sklonili to, i ostali smo u tom stanu.<\/p>\n

O.H.: Dakle, to je bio objekat u kojem se stanovalo, ali je\u00a0 kori\u0161\u0107en za lociranje ovih ratnih sredstava ili ne?<\/p>\n

A: Gotovo svi koji su bili stanovnici, svi su imali nekog ili u policiji ili u vojsci. I ako ima\u0161 nekoga, oni odmah uzmu to ku\u0107i,\u00a0 bombe, metke, oru\u017eje…<\/p>\n

O.H.: Da li je ovo bio stan koji ste upravo na\u0161li i imali ste priliku da se sklonite nakon povratka, dokle je to bila va\u0161a adresa ili odredi\u0161te? Da li ste tra\u017eili bolje prilike ili ste nastavili da ostanete tu neko vreme dok niste mogli da izgradite, bilo da dobijete pomo\u0107 za dom ili bilo \u0161ta da se povratite u \u017eivot?<\/p>\n

A: U tom stanu smo ostali do 2011. godine, kada smo izgradili ku\u0107u. Hvala stranim organizacijama \u0161to su nam pomogli da izgradimo ku\u0107u. U trenutku kada je ku\u0107a kompletno izgra\u0111ena, iza\u0161li smo u na\u0161u ku\u0107e, napustili smo stan.<\/p>\n

O.H.: Da li ste saznali \u010diji je stan bio?<\/p>\n

A: Da, stan je bio – mogu li re\u0107i po imenu?<\/p>\n

O.H.: Ako ho\u0107e\u0161 da ka\u017ee\u0161.<\/p>\n

A: Stan je pripadao Vojislavu Jovanovi\u0107u, vlasniku tog stana. Zvao nas je dva, tri puta. Mi nismo hteli da razgovaramo sa njim, pa nam je po kom\u0161iji poslao vest da ako \u017eelimo da kupimo stan, on ga prodaje, jer ne\u0107e da se vrati, i nema za\u0161to da se vrati. Mi smo imali ku\u0107u, cilj je bio da za\u0161titimo svoju ku\u0107u. U vreme kad je ku\u0107a zavr\u0161ena, mi se tamo vi\u0161e nismo vra\u0107ali.<\/p>\n

O.H.: Mislim kroz odbijanje kupovine stana, vi ste tu ostali a on nije poku\u0161ao da reaguje ili tako ne\u0161to?<\/p>\n

A: Ne.<\/p>\n

O.H.: Da li ste poznavali tu osobu ranije? Ili je to bilo sasvim slu\u010dajno?<\/p>\n

A: Ne. U tom trenutku su nam ti stanovnici koji su tamo bili stalni rekli o kome se radi. Nismo ga poznavali.<\/p>\n

O.H.: Dakle to je bila vi\u0161espratnica ili?<\/p>\n

A: Da.<\/p>\n

O.H.: Da li su va\u0161e kom\u0161ije imale manje-vi\u0161e istu pri\u010du kao i vi? Da lis te mogli da se dru\u017eite na ovaj na\u010din?<\/p>\n

A: Svakom je bilo druga\u010dije. Mi smo bili dalje. Srbinov stan je bio u centru. Mi smo udaljeni smo od centra. Bilo nam je te\u017ee jer je policija bila tamo. Tako\u0111e i njima je bilo te\u0161ko u isto vreme kada su bili u stanu, bili su zaklju\u010dani u zgradama. Nisu mogli da iza\u0111u slobodno. Imali su i mnogo problema od Srba. \u010cekali su da im upadnu unutra i ili da ih isteraju ili da ih ubiju.<\/p>\n

O.H.: Sad kad si se setili celog tog va\u0161eg izbegli\u010dkog putovanja i dok se niste vratili, rekao si da st se 2011. godine preselili na svoju adresu, u svoju sada izgra\u0111enu ku\u0107u. Da li \u017eivite tamo i trenutno?<\/p>\n

A: Da.<\/p>\n

O.H.: Koliko ima\u0161 emotivne veze sa onim \u0161to zovemo domom, mestom kojem pripadamo u odnosu na prvu ku\u0107u koju ste imali pre rata? Da li se ose\u0107a\u0161 isto, koliko je isto dvori\u0161te ili zgrada, arhitektura ili kako se ose\u0107a\u0161 sada kao odrasla osoba u odnosu na ku\u0107u?<\/p>\n

A: To je\u00a0 bila stara ku\u0107a, odrasli smo tamo, ja sam ro\u0111en u toj ku\u0107i, normalno da je poseban ose\u0107aj…<\/p>\n

O.H.: Zato i\u00a0 pitam.<\/p>\n

A: Druga\u010dije je. Ovo je novija ku\u0107a sada, dvori\u0161te je isto, isti ose\u0107aj, to je va\u0161a ku\u0107a. Niste u tu\u0111oj ku\u0107i, niste u srpskom stanu na primer. Ne\u0161to \u0161to nije tvoje ne greje te.<\/p>\n

O.H.: To te \u010dini da to jo\u0161 vi\u0161e ceni\u0161.<\/p>\n

A: Normalno, normalno.<\/p>\n

O.H.: Se\u0107a\u0161 li se vremena …\u00a0 vremena kao izbeglica, ili vremena koje ste odvojili kada ste se vratili i dok ste se doselili ku\u0107i, ili koliko dugo ga se se\u0107a\u0161 ili koliko uticaja ima ova pri\u010da na tvoj \u017eivot sada?<\/p>\n

A: Uvek se se\u0107am tog vremena. Na primer, svakog 1. aprila naselje obele\u017eava komemoraciju \u017ertava koje su ovde ubili. Uvek se se\u0107am te no\u0107i, kada smo videli da se pale vatre, jer nakon \u0161to su ubijeni, ku\u0107e ljudi koje su ubili su spaljene da bi zagubili tragove.<\/p>\n

O.H.: Proma\u0161io sam ono \u0161to sam hteo, jer smo se verovatno bavili drugim pitanjima tokom pri\u010de, ali sam ih vra\u0107ao kada ste se vratili u \u0110akovicu i videli ste da va\u0161 kom\u0161iluk sada nije isti, ku\u0107e gore itd. itd. Shvatate li da je mo\u017eda nakon vas bila jo\u0161 neka nesre\u0107a, jo\u0161 neko ubistvo, jo\u0161 neka povreda, neko je izgubio vi\u0161e od materijalnih stvari ili ste svi pre\u017eiveli i pre 1. aprila su se desila ubistva? Ili se to nastavilo i kasnije? Govorim u tvom kom\u0161iluku.<\/p>\n

A: Ta ubistva su se nastavila. U na\u0161em kom\u0161iluku nije bilo nikoga; svi smo tog dana, 1. aprila, iza\u0161li za Albaniju. Ubistva su nastavljena, nastavljena su i u drugim naseljima, kao \u0161to je naselje \u010cabrat, u maju. Mnogi ljudi nestaju. Ima ih i u Novom bloku, u naselju Siera, ima mnogo nestalih, ubijenih. Nastavlja se kroz druge kvartove. U na\u0161em kom\u0161iluku ceo taj dan smo skoro svi oti\u0161li za Albaniju. Jedna osoba je bila ovde, sve vreme. Nije mogao, bio je jako star i nije hteo da ode. \u017dena mu je bila iz Bosne. Oni su, mu\u017e i \u017eena ostali ovde.<\/p>\n

O.H.: Zna\u010di oni bili jedini?<\/p>\n

A: Da. Tu je bio jo\u0161 jedan, pripadnik egipatske zajednice. I on je ostao ovde. Niko drugi.<\/p>\n

O.H.: Zna\u010di i tu ste ih i na\u0161li?<\/p>\n

A: Na\u0161li smo ih. Ovaj mu\u0161karac koji je bio star, preminuo je, umro je tokom rata. Na\u0161li smo samo njegovu \u017eenu.<\/p>\n

O.H.: U kakvim ste odnosima bili sa njima, koji su tako\u0111e \u017eiveli tokom rata tu, a vi ste bili izbeglice? Koje su bile te va\u0161e prve razmene iskustava? Jeste li imali jo\u0161 neki odraz? \u0160ta ti je rekao? Mo\u017eda ako te pitam za nekog drugog, po\u0161to se radi i o tvojoj ku\u0107i, ona je svedok, mislim na pogled.<\/p>\n

A: U to vreme, od 2. aprila kada smo oti\u0161li do 13. do 14. juna kada su iza\u0161li, ne znam, vojska je bila ovde. Ne policija nego redovna vojska, u na\u0161em kom\u0161iluku. Napravili su to kao stanicu. Vojska je bila ovde sve vreme. Njegov sin je sa njim razgovarao u ratnom periodu, rekao je “vojska nas \u010duva, ni\u0161ta nam ne rade, paze na nas”. U tom trenutku ovo naselje je dobro. A policija, ili paravojska, oni su mnogo gori bili. Nisu gledali da li si dete, star, \u017eena ili mu\u0161karac, ubili bi te.<\/p>\n

O.H.: I ovi koji su do\u0161li su te izbacili tebe i porodicu porodice, prva re\u010denica koju je rekao na po\u010detku, da li se se\u0107a\u0161 ili da li se se\u0107a\u0161 kao slike? Da li se sada se\u0107a\u0161 toga kao odre\u0111enog ose\u0107aja?<\/p>\n

A: Onaj koji nam je rekao da iza\u0111emo za Albaniju koji je bio ovde iz kom\u0161iluka, Srbin…<\/p>\n

O.H.: Zna\u010di, bio vam je poznat?<\/p>\n

A: Bio nam je poznat. Znam ime, ne se\u0107am se trenutno prezimena. Nenad se zvao. Rekao nam je \u201ebilo bi dobro da odete, idite danas.\u201d kao da je hteo da nam pomogne.\u00a0 U 7 sati ujutro sam iza\u0161ao. U 7 sati ujutro video sam Nenada kako se vra\u0107a. Zna\u010di, ioni bi i\u0161li celu no\u0107 palili ku\u0107e, ubijali,\u00a0 a posebno on koga smo stalno vi\u0111ali kako izlazi sa kala\u0161njikovim u ruci.\u00a0 Bio je jako umoran, celu no\u0107 bez sna, vukao bi kala\u0161njikov po zemlji. Pozdravio bi nas sve, svaki put kada bi nas video. Te no\u0107i nas je video, samo me je pogledao i nastavio svojim putem. Mislim da je u\u010destvovao u tim masakrima od 1. aprila u na\u0161em kraju.<\/p>\n

O.H.: \u010cak i u slu\u010daju va\u0161e tetke, misli\u0161 li da je on bio jedan od protagonista?<\/p>\n

A: Bio je jedan od njih, da.<\/p>\n

O.H.: A ti misli\u0161 da… Kako vidi\u0161 tu \u010dinjenicu da te nije pozdravio na ulici? Misli\u0161 li da te je sa\u017ealio \u0161to ti je ubio tetku ili kao upozorenje, kao pretnja?<\/p>\n

A: Ne znam. Ne verujem da mu je bilo \u017eao. Ali on me je uvek pozdravljao, pozdravljao nas je sve u kom\u0161iluku jer je dugo sa nama \u017eiveo, veoma blizu. U tom trenutku ne znam da li zbog kajanja ili \u0161ta. Nije nas pozdravio. Mo\u017eda i zbog onog \u0161to je video,\u00a0 \u0161ta je uradio prethodne no\u0107i kao da mu je bilo \u017eao, u pravu si.<\/p>\n

O.H.: Ja samo predla\u017eem da bi mi \u0161to jasnija bila ta scena, te scene za vas, bez \u017eelje da dajem naznake.<\/p>\n

A: Mi smo se navikli bili na njega, jer svaki put kad bi se vratio, oti\u0161ao bi ku\u0107i da spava. \u010dili su nas da svaki put kada se ujutro probudi\u0161, ode\u0161 ku\u0107i i spava\u0161. Tog dana kada se vratio posle no\u0107i, oti\u0161ao je po kafu i iza\u0161ao.\u00a0 Sve vreme je bio napolju, nije i\u0161ao da spava. Onda je pri\u0161ao kom\u0161iji tamo. Rekao je da je dobro da odemo u Albaniju. Na putu, \u010dim smo iza\u0161li iz na\u0161ih dvori\u0161ta, do\u0161li su svi ljudi iz na\u0161eg kom\u0161iluka, i policija. Oni su bili Albanci, ali su bili pri srpskoj policiji. Po\u010dinili su i masakre nad Albancima. Zvali su se Mush Jakup. Prezivaju se Ibra. Ne znam da li su \u017eivi ili mrtvi. Do\u0161li su, popri\u010dali sa ovim Srbinom iz kom\u0161iluka i nastavili put. Nastavili smo do Albanije sporednim putem. Nisu nas pu\u0161tali na glavni put gde su se dogodili masakri. Hteli smo da odemo sa strane da vidimo tetkinu ku\u0107u, da zovemo i njih. Nisu nas pustili.<\/p>\n

O.H.: Mislite li da je to bilo namerno, osim – jer razumem da je su\u0161tina da se te scene sakriju – ali mislite li da je postojao razlog da vam se ne\u0161to sakrije, da ne znate \u0161ta se dogodilo?<\/p>\n

A: Mo\u017eda postoji razlog za to, mislim da je glavni razlog bio da ne vidimo, jer su videli oni\u00a0 iz svog kom\u0161iluka koji su bili tamo. Oni su videli \u017ertve na ulicama, videli su ubijenu decu na ulicama, videli su spaljene ku\u0107e, \u010duli su da su ubijali ljude i da su ih posle spaljivali. Te scene nam nisu dozvoljavali da vidimo, odveli su nas drugim putem.<\/p>\n

O.H.: Doti\u010dni, koji ste rekli da vam je dao instrukcije da napustite kom\u0161iluk i napustite Kosovo, rekli ste da ste ga poznavali od ranije i da vas je pozdravio, koliko vam je bio poznat i kada ste\u00a0 se vratili, da li ste ga sreli? Jeste li ga videli?<\/p>\n

A: Ne, kada smo se vratili on nije vi\u0161e bio tu.. Kada smo mi do\u0161li, nije bilo Srba, svi su bili oti\u0161li.<\/p>\n

Ja: U redu. To zna\u010di da nemate ni najmanju ideju…<\/p>\n

A: Ne, ne znamo gde je i da li je \u017eiv. U to vreme imao je verovatno 50 godina. Sad ne znam da li je \u017eiv ili mrtav, gde \u017eivi, \u200b\u200bne znam. Nemamo informacija o njemu.<\/p>\n

O.H.: Poku\u0161ao sam da napravim pore\u0111enje izme\u0111u ose\u0107aja doma ili izme\u0111u tvog \u017eivota s vremenom kad si bio dete. Ali ono \u0161to ostaje je poenta, zanima me kako ste se sobom bavili?\u00a0 Video si\u00a0 neke scene i shvatio si \u0161ta je rat, ali otkako ste ponovo do\u0161li ovde ti si jo\u0161 uvek bio dete. Jo\u0161 uvek se smatra\u0161 tinejd\u017eerom, verovatno tokom godina 2000-2001-2003. Ali kako si stekao snage da nastavi\u0161 da \u017eivi\u0161, pogotovo ako znate da to nije ni bilo va\u0161a ku\u0107a i niste bili sigurni?<\/p>\n

A: Navikli smo se na taj \u017eivot, navikli smo da \u017eivimo u tu\u0111em stanu. Kada vidimo ljude koji su izgubili sve, ne samo materijalne stvari, izgubili su porodice i dalje \u017eive, nema \u0161ta da se radi. \u017divot ide dalje.<\/p>\n

O.H.: Izgubio si i nekoga u porodici i to ve\u0107 zna\u0161. \u0160ta je sa \u0161kolom, da li ste imali motiv i ako ste znali da ste imali iskustvo, neku vrstu \u0161kolovanja ili improvizaciju i u Albaniji?<\/p>\n

A: Ne, bili smo u redovnim \u0161kolama. Redovna \u0161kola je po\u010dela u septembru, ali ono \u0161to sam tamo video, ve\u0107ina odeljenja – ja sam to imao u svom razredu – ali ve\u0107ina dece je imala cve\u0107e u klupi, jer je dete nestalo, ili su ubili ili\u00a0 se preselilo u drugu dr\u017eavu. Nedostajalo je mnogo dece. Da, u u\u010dionici je bilo mnogo dece koja su ubijena ili nestala.<\/p>\n

O.H.: \u0160ta je sa osobljem, \u010dak i od tog cve\u0107a, da li je cvet bio za tvog prijatelja ili prijateljicu ili nekoga koga si poznavao?<\/p>\n

A: Imao sam prijatelje iz porodice Vesa. On je \u017eiv, jedini \u017eivi \u010dlan porodice. Bio je povre\u0111en. Bio mi je prijatelj. Normalno, spomenuo sam i tetku.<\/p>\n

O.H.: Da.<\/p>\n

A: Nisam imao drugih ro\u0111aka.<\/p>\n

O.H.: Po\u0161to verujem u \u0161koli kada si sa drugom decom i sa svojim generacijama ima\u0161 ose\u0107aj ja verujem malo druga\u010diji nego sa nekim starijim ili sa porodicom ali o\u010digledno su ti nedostajala ova deca koju si se do tada navikao vi\u0111ati, bilo u odeljenju ili…<\/p>\n

A: Znao sam ih, na primer u \u0161koli u svom razredu znao sam ljude, ali nisu mi bili prijatelji..<\/p>\n

O.H.: Da li je neko od nastavnika nestao?<\/p>\n

O: Od nastavnika znam da je jedan nastavnik bio ranjen tokom rata. Ne znam da li je bilo neko ubijen. Bilo je prisutno svo osoblje.<\/p>\n

O.H.: Da li se nastava nastavila?<\/p>\n

A: Da. Ranjen je na po\u010detku rata, do po\u010detka \u0161kole.<\/p>\n

O.H.: Koliko ste bili motivisani da u\u010dite? Koliko ste to uzeli kao obavezu… ili mo\u017eda koliko ste imali motiva nakon svih ovih pri\u010da, nakon svog cve\u0107a koje ste videli u klupama?<\/p>\n

A: Normalno je da nije toliki motiv da se u\u010di, \u010dim smo se vratili iz Albanije, bio je rat. Ali vremenom smo\u00a0 nau\u010dili i nastavili da budemo normalni kao i uvek. Ponovo smo po\u010deli te godine gde smo i stali, tj. 7. razred. Nastavljamo normalno i sa ovakvim izostancima u\u010denika, profesora nije bilo ubijenih, ali bilo je mnogo u\u010denika koji su ubijeni u razli\u010ditim kvartovima.<\/p>\n

O.H.: Da li ste organizovali ne\u0161to drugo osim cve\u0107a, mislim uspomene, mo\u017eda se posle godinu-dve opet setite te scene?<\/p>\n

A: Na primer, to je bila ponovna sahrana ovih osoba. Svi smo bili u \u0161koli sa vencima, sa cve\u0107em tamo na ponovnoj sahrani. Nastavili smo od \u0161kole do groblja, pe\u0161ke svi. Dug je put, a ne kratak, sa \u010dlanovima porodice koji su ih izgubili. Tamo, svaki datum, svaku godi\u0161njicu, za 1. april, idemo, obele\u017eavamo, palimo sve\u0107e kod njihovih ku\u0107a. Plus na groblju \u010dekamo u spomen na njih.<\/p>\n

O.H.: Vratite se onome \u0161to ste li\u010dno do\u017eiveli, uvek uporedite to sa najkolektivnijim ili uobi\u010dajenim doga\u0111ajima, verovatno osetite svoju motivaciju koju prime\u0107ujem kada ka\u017eete “ima gore, ima i gore” Ako zastanem da vidim tebe,\u00a0 tvoje iskustvo i nije mala stvar, jer sam za kratko vreme, mo\u017eda dve godine, morao\u00a0 si da promeni\u0161 neke lokacije i razred, prvo kao u\u010denik\u00a0 u \u0110akovici, zatim kao izbeglica u Albaniji, opet kao u\u010denik ovde sa odsustvom drugih kolega ili u\u010denika i sa potpuno druga\u010dijom situacijom za vrlo kratko vreme. Ista stvar se desila i vama kada ste za kratko vreme promenili adresu na kojoj ste \u017eiveli. Ceo ovaj period\u00a0 \u0161ta vas je u\u010dinilo odraslim, \u0161to je dodalo va\u0161em identitetu, va\u0161em karakteru ili va\u0161em oblikovanju, na na\u010din na koji vidi\u0161 \u017eivot? \u0160ta je na tebe uticalo, na primer, kada \u017eeli\u0161 da donese\u0161 odluku ili tako ne\u0161to? Postoji li ne\u0161to \u0161to vas podse\u0107a da ka\u017eete da sam mogao ili nisam mogao zbog toga?<\/p>\n

A: Rat, tada sam bio mali, \u010dini te ja\u010dim, pogotovo kada ima\u0161 nekoga koga si izgubio, to ide jo\u0161 ja\u010de. Ne znam…<\/p>\n

Ja: U redu. Onda, da te vi\u0161e ne mu\u010dim, ako postoji ne\u0161to \u0161to \u017eeli\u0161 da dodate, ne\u0161to \u0161to je nedostajalo bilo u mojim pitanjima, ili…<\/p>\n

A: Poku\u0161ao sam da prika\u017eem sve \u010dega se se\u0107am tokom rata, za to vreme, hvala na intervjuu.<\/p>\n

O.H.: Tako\u0111e, hvala vam puno. Bila je to \u010dast za nas.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Orhidea Humolli Sagovornik: Alban Radoniqi O.H.: Kako ste opisali period pre po\u010detka rata? A: Zdravo. Ja sam Alban Radoniqi, imam 35 godina. Za vreme rata imao sam 13 godina. Pre nego \u0161to je po\u010deo rat – po\u010deo je rat u selima… O.H.: Oprostite \u0161to vas prekidam. \u017divite u \u0110akovici i […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1523"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1523"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1523\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1525,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1523\/revisions\/1525"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1523"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1523"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1523"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}