{"id":1500,"date":"2022-04-14T09:23:11","date_gmt":"2022-04-14T09:23:11","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1500"},"modified":"2022-04-14T12:52:23","modified_gmt":"2022-04-14T12:52:23","slug":"elmaze-gashi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/elmaze-gashi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Elmaze Gashi"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n

Osoba koja intervjui\u0161e: Rita Berisha
\nSagovornik: Elmaze Gashi<\/p>\n

R.B.: Hvala \u0161to si do\u0161la i \u0161to nam se ispoveda\u0161. Mo\u017ee\u0161 li da mi ka\u017ee\u0161 s po\u010detkom rata, gde si bila? S kim si bila?<\/p>\n

E: Ja sam bila kod ku\u0107e, sa decom. Bio mi je tu i brat sa \u017eenom i sinom. Jer oni su se iz svog naselja povukli, do\u0161li su ni\u017ee jer je bila blizu policijska stanica. Tamo smo svake no\u0107i bombardovanja bili pod stresom jer je po\u010delo i proganjanje stanovni\u0161tva, iz jednog naselja u drugo. Gornje naselje gde mi je bila familija je palo, do\u0161li su kod nas. Dolazila je policija u ulicu, mi izlazismo sa decom, opet se vratismo, hajde jer nisu ulazili u svaku ku\u0107u. Se\u0107\u010dam se momenta kad sam iza\u0161la na ulicu [rekla sam] \u201ckuku gde mi je sin?\u201d Sin u Be\u0161iku. I ka\u017ee, se\u0107am se da je bio u Be\u0161iku ali mi ka\u017ee dever \u201cne, ne Durima dr\u017eim ja\u201d. On ga je dr\u017eao. Opet se vratismo i jedno u \u0161ta nisam mogla Fjolu da ubedim, Fjola sad ima 5 godina jer tad nije bila tolika, uspavljivala sam je s cipelama jer nisi znao kad mogu da do\u0111u da te isteraju. Jo\u0161 sam i govorila jer je tad bio april, u stvari mart je bio. Mart, april, hladno vreme. Kad su vi\u0161e do\u0161li i oti\u0161li mi, jer mi smo tri puta odlazili i vra\u0107ali se. \u010cetvrti put nas otera\u0161e. \u010cim smo iza\u0161li iz ku\u0107e…<\/p>\n

R.B.: Proterali su vas?<\/p>\n

E: Da. Na sokaku, \u010dim smo iza\u0161li iz ku\u0107e, mog brata i mu\u017ea odvoji\u0161e iz kolone, i uvedo\u0161e ih u neku ku\u0107u. Brata su tukli, mu\u017ea ne. Oplja\u010dkali su ih, to para \u0161to su imali, uzeli su im iz d\u017eepova i pustili ih. A mi posle u koloni, na ulici… Kola su nam ostala u dvori\u0161tu. Kad smo iza\u0161li u kolonu sreli smo ro\u0111ake, oni nas povezo\u0161e. Putovanje je trajalo jedno nedelju dana do granice, do Ka\u010danika, Elez Hana. Ko je imao mogu\u0107nosti da ide po ku\u0107ama da tra\u017ei bra\u0161no da zamesi s vodom i da pe\u0107e u limu, \u0161to su nalazili po poljima da peku da bi jeli. Ja sam imala neki keks sa sobom, keks od sina u u kolima. Cuclu sam zaboravila. \u010cim bi otvorio o\u010di tra\u017eio bi \u201cleb\u201d – nije znao da ka\u017ee \u201chleb\u201d. Jedne no\u0107i smo onda ostali tu jer su nam oduzeli kola, ostado\u0161e u Elez Hanu tamo kod fabrike cementa. Nisu nam dali da pre\u0111emo granicu pa je trebalo da idemo u Blace. Tamo u Blacu srela sam devere. Oni iza\u0111o\u0161e sa starijom decom, oni pro\u0111o\u0161e. Otvori\u0161e nam one improvizovane \u0161atore. Tu smo proveli jednu no\u0107.<\/p>\n

R.B.: Misli\u0161 u Stenkovcu?<\/p>\n

E: U Stenkovcu smo spavali u kolima… ne u Stankovcu, u Blacu, na granici. U Elez Hanu, u fabrici, nedelju dana smo spavali u kolima. Jer nisu davali kolima da prolazimo. Onda je trebalo da ostavimo kola tu, jer u pitanju je bio \u017eivot, jer nismo imali \u0161ta da jedemo. Onda pre\u0111osmo u Blace. Ona fabrika cementa je bila tu kod Blaca. E u tom delu gde su bile izbeglice u Blacu pro\u0161li smo, gde su bili ti improvizovani \u0161atori. Tu smo prespavali jednu no\u0107. Onda smo iza\u0161li \u010dekali smo jedno 4 sata na granici. Tu je bilo stra\u0161no jer jednog su devera odvojili, odveli u drugi autobus, od straha da \u0107e da nas odvoje jer tu su i tukli i makedonska policija jer ljudi su tr\u010dali da u\u0111u u taj autobus gde im je bila porodica. Tu je bilo stra\u0161no od strane Makedonaca. Na sre\u0107u mene nisu odvojili od porodice. U\u0161li smo u autobus i nismo znali gde nas vode. Onda smo oti\u0161li u Stenkovec. U Stenkovcu smo ostali mesec dana i uz nadu da je godi\u0161njica NATO-a da \u0107emo da se vratimo. Moj mu\u017e \u201cvra\u0107amo se, sigurno se vra\u0107amo na Kosovo\u201d. Moji su oti\u0161li u Nema\u010dku, jedan dever ode u Francusku, jedna zaova u Norve\u0161ku. Samo ja sa malom decom ostadoh mesec dana u Stenkovcu. Odatle smo onda morali – po\u010delo je toplo vreme. Gori sunce. Nije bilo uslova. Kad prozva\u0161e nas. Prozva\u0161e nas za Kanadu. Nismo odbili, odosmo u Kanadu. Tamo su nas super do\u010dekali, super dobro \u010dak i predsednik op\u0161tine. Jer mi smo stigli u Halifas . Predsednik op\u0161tine kad smo iza\u0161li iz aviona sve nas je pozdravio. Sa kolicima za decu, za stare, nekome cipele, jer kako smo iza\u0161li iz ku\u0107e, neki obuveni neki bosi. Do\u010deka\u0161e nas. Uradili smo sve zdravstvene analize, uze\u0161e nam krv, okupasmo se, dado\u0161e nam stvari i donji ve\u0161, sve. Onda nas odvedo\u0161e u kamp. U kampu smo bili jedno 3 nedelje, 4 nedelje ne znam sad ta\u010dno.<\/p>\n

R.B.: Kako je bilo u tom kampu?<\/p>\n

E: To je bio vojni kamp, ali nov, mi smo prvi u\u0161li. Lo\u0161e je bilo jer smo bili tri porodice, u jednoj sobi smo spavali, eto to. Bila je kuhinja, ili smo tamo da se hranimo. Onda su bile one sale za aktivnosti. U gradu bismo dobijali dozvolu, ili bi te vozili ili bi i\u0161ao, tu je bilo i poseta doktoru. Samo je bilo lo\u0161e \u0161to smo spavali u istoj sobi. Ja sam imala malu decu, neki bi sedeli dugo, slu\u0161ali bi muziku, pri\u010dali bi ili ne bi gasili svetlo, a deca je trebalo da spavaju. Onda odosmo, neki transfer, predstavljao si se da bi i\u0161ao u Vinipeg. Tamo smo i\u0161li sa sponzorom, oni bi nas sponzorisali. Na\u0161li smo stan sa name\u0161tajem, elementarne stvari plus smo imali taj big-check koji nam je bio potreban za zavese i tepih, to \u010dega nije bilo. Ali, mi se vratismo, tra\u017eili smo da se vratimo, nismo ostali. Hrana je bila obezbe\u0111ena za mesec dana dok ne upozna\u0161 grad, dok ne nau\u010di\u0161 gde su marketi. Elementarne stvari si sve imao.<\/p>\n

R.B.: Jeste li imali mogu\u0107nost da radite?<\/p>\n

E: Ne, dobili smo dozvolu za rad, ali mi smo hteli da se vratimo, ali dobili smo je. Nismo je ni do\u010dekali, ona je iza\u0161la u septembru, a i jesenji \u010dek je isticao. Mi se prijavismo da se vratimo.<\/p>\n

R.B.: I onda su vas oni vratili?<\/p>\n

E: Da i \u017eelja, i to kad smo oti\u0161lu u emigracijsko, jer moj mu\u017e je znao engleski, kad smo oti\u0161li u emigracijsko da se prijavimo, prijavismo se posle dva dana do\u0111o\u0161e iz emigracijskog sa prevodiocem da me pitaju jer nisam znala engleski, da me pitaju da li me mu\u017e tera, ili se i ja sla\u017eem da se vratimo.<\/p>\n

R.B.: I vratili ste se ovde?<\/p>\n

E: I vratismo se ovde.<\/p>\n

R.B.: Kako je bilo ovde kad ste se vratili?<\/p>\n

E: Kad smo se vratili… vala ne znam, ku\u0107a o\u0161te\u0107ena, pokradena, trebalo je da u\u0111emo obuveni. Dok smo sve o\u010distili, dok smo sredili jer tu su bile i izbeglice, i ulazila je i policija i ko zna ko je sve ulazio. Ku\u0107a je bila u stra\u0161nom stanju, onda dok smo se smestili. Na sre\u0107u od tih nesre\u0107a, sre\u0107a pa su mu\u017ea zvali da radi na aerodromu, jer nije se znalo, svi nezaposleni. Od svega lo\u0161eg, bar se zaposlio.<\/p>\n

R.B.: I po\u010deo je da radi<\/p>\n

E: Da.<\/p>\n

R.B.: A deca kako su bila u tom periodu? I u kolima i u…<\/p>\n

E: Vala deca jako lo\u0161e jer Fjola kad smo se vratili u septembru napunila je 5 godina, dakle Fjola je imala \u010detiri i po godine u to vreme. Ali deca su videla da ne\u0161to nije u redu jer i nas bi vi\u0111ali neraspolo\u017eene. I u tom momentu kad su mi brata i mu\u017ea, jer mi smo vikali, kad su ih odveli i uveli u jednu ku\u0107u, moja Fjola je bila izbezumljena jer je videla mene kako vi\u010dem. Onda i da spava\u0161 u kolima bre, nema hrane, gde idemo, \u0161to se ne vra\u0107amo ku\u0107i. Iako tamo gde smo oti\u0161li, nije bilo igra\u010daka, ni\u010dega, kad odosmo u Kanadu, i igra\u010dke, i stvari, ali ona neraspolo\u017eena, jer su bila i deca umorna, nisu im preterano zna\u010dile te igra\u010dke, umorni i od puta, i od lo\u0161eg raspolo\u017eenja roditelja i od situacije, mo\u017eda je i slu\u0161ala \u0161ta pri\u010damo. Dete apsorbuje iako mo\u017eda ne zna da se izrazi \u0161ta mu nedostaje, to mu ostaje u glavi.<\/p>\n

R.B.: Ostalo im je u glavi.<\/p>\n

E: Da.<\/p>\n

R.B.: A jel mo\u017ee\u0161 da mi u detalje ispri\u010da\u0161 o putu za Kanadu, kako ste dobili dozvolu za Kanadu?<\/p>\n

E: Vala da ti iskreno ka\u017eem…<\/p>\n

R.B.: AIli kakos te se prijavili?<\/p>\n

E: Nismo se ni prijavili. Mu\u017e je imao dve sestre u Australiji. Do\u0111e jedan sestri\u0107 iz Australije jer je do\u0161ao samo da vidi gde su ro\u0111aci i on po\u010de da insistira da nas povede, jer mi ostadosmo dugo, mesec dana. Sad, javljali su se ljudi gde su hteli, \u010dekali su u redu gde su hteli, u koju zemlju, gde su imali ro\u0111ake tamo su ih slali. Ovaj moj mu\u017e nije hteo misle\u0107i da \u0107emo da se vratimo na Kosovo i nije hteo u inostranstvo. Onda su po\u010deli oni sami da prave liste da bi sklonili stanovni\u0161tvo, da ih raspodele odatle.<\/p>\n

R.B.: Iz Stenkovca.<\/p>\n

E: Iz Stenkovca. Inas su upisali, nije nam ni palo napamet. Mi smo \u010dekali da po\u0161to je do\u0161ao taj sestri\u0107 od mu\u017ea, da on ne\u0161to ho\u0107e da nas odvede u Australiju. Prozva\u0161e nas za Kanadu, nismo odbili jer bila su u pitanju deca, vreme otoplilo, nije bilo uslova, nije bilo kupatila. Stenkovec je bio u\u017eas.<\/p>\n

R.B.: Da li ste imali dovoljno hrane u Stenkovcu?<\/p>\n

E: da, suve hrane je bilo. Svi su imali ne\u0161to para tamo. Kasno su po\u010deli da donose trafike tu unutra gde je moglo da se kupi ne\u0161to, jer na po\u010detku si jeo suvu hranu bre kuku, nije mogla ni fla\u0161ica da se prokuva, da detetu da\u0161 mleko. Uslovi su bili katastrofa. Kupatila su bila samo improvizovana sa crevom, tu da se ide.<\/p>\n

R.B.: Sa crevima:<\/p>\n

E: \u010cekaju\u0107i u redu, usred polja, kupatilo.<\/p>\n

R.B.: A kako ste se kupali, ili kako si kupala decu?<\/p>\n

E: Decu na po\u010detku uop\u0161te, kad je bilo otoplilo vreme, grejali bismo vodu na suncu, grejala se plasti\u010dna kanta i kupali bismo decu tako, samo vodom. Za sebe… dali su nam velike lavore, tako pomo\u0107, greje\u0161 vodu, tu\u0161 za telo, glavu pere\u0161 napolju, trebalo je da peremo glavu van \u0161atora, tu. Ovde jedan \u0161ator, ovde jedan, tamo jedan. I bilo je mnogo hladno, u zakop\u010danim jaknama smo spavali… april… 31. Marta smo iza\u0161li iz ku\u0107e, mesec dana u Stenkovcu. Ra\u010dunaj ceo april smo bili u Stenkovcu. Dan bi bio topao, no\u0107 hladna. Jo\u0161 kad je jedno tri-\u010detiri dana padala ki\u0161a, dok bi oti\u0161ao do kupatila, kupatila su bila daleko, po ki\u0161i, po blatu, da vodi\u0161 dete…u\u017eas.<\/p>\n

R.B.: Koliko si bila u Kanadi?<\/p>\n

E: U Kanadu smo oti\u0161li negde posle 1-2 maja jer smo ceo april bili u Stenkovcu a vratili smo se iz Kanade 11 septembra. Sad, maj, jun, jul, avgust, 11 aprila smo se vratili ovde. I molili su nas vala. Meni su govorili ima\u0161 pravo da uzme\u0161 svoju porodicu, sjedinjenje porodice, mu\u017eu isto. Ali, s nadom da \u0107e biti bolje, vratismo se.<\/p>\n

R.B.: Odlu\u010dili ste da se vratite.<\/p>\n

E: Da.<\/p>\n

R.B.: Okej, hvala najlep\u0161e.<\/p>\n

E: Hvala i tebi.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text] Osoba koja intervjui\u0161e: Rita Berisha Sagovornik: Elmaze Gashi R.B.: Hvala \u0161to si do\u0161la i \u0161to nam se ispoveda\u0161. Mo\u017ee\u0161 li da mi ka\u017ee\u0161 s po\u010detkom rata, gde si bila? S kim si bila? E: Ja sam bila kod ku\u0107e, sa decom. Bio mi je tu i brat sa \u017eenom i sinom. Jer oni […]<\/p>\n","protected":false},"author":3,"featured_media":1002,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1500"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1500"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1500\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1502,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1500\/revisions\/1502"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1500"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1500"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1500"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}