{"id":1214,"date":"2021-01-21T01:18:32","date_gmt":"2021-01-21T01:18:32","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1214"},"modified":"2021-08-19T09:17:26","modified_gmt":"2021-08-19T09:17:26","slug":"zarife-morina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/zarife-morina\/?lang=sr","title":{"rendered":"Zarife Morina"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Zarife Morina (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, ZM=Zarife Morina<\/p>\n

BG:Kako se sec\u0301ate rata? Dakle, pre nego \u0161to je po\u010deo rat, pre nego \u0161to je sve po\u010delo, kako ste bili, kako je bilo pre rata?<\/p>\n

ZM:Pre rata … Pre svega, nadajmo se da je Bog uni\u0161tio tog Srbina, tog idiota. Koji je do\u0161ao kod nas da nam radi sva\u0161ta. Celo Kosovo bi trebalo da zna \u0161ta smo do\u017eiveli nas 30 i vi\u0161e ljudi.<\/p>\n

Ja se tako izra\u017eavam od velikog bola?<\/p>\n

Prvo je zapo\u010deo tokom demonstracije. Onda je po\u010deo da nam ubija krave u \u0161tali, oko 15-16 komada, pa su ih nosili bagerom, i dan danas ih nije moguc\u0301e nac\u0301i, i zakopavao ih u zemlju. Zar Kosovo, Albanaci, rukovodioci Kosova, uop\u0161te nisu razumeli \u0161ta nam Srbija radi?<\/p>\n

Mi smo bili kod kuc\u0301e i znali smo \u0161ta nas \u010deka, jer on ti je kazao , on te napadao.<\/p>\n

Otpustio ih je, otpustio policiju, otpustio na\u0161u vojsku, \u0161ta o\u010dekujete od njega?<\/p>\n

Za\u0161to se niste oja\u010dali za svoj narod, za\u0161to niste mogli pronac\u0301i re\u0161enje za svoj narod? Poneki su iza\u0161li kao vojnici, srec\u0301ni smo zbog onih koji su, dali svoje \u017eivote, zakleli se i naoru\u017eali.<\/p>\n

Bez obzira na to da li su pobedili ili ne, dali su svoje \u017eivote, za narod na Kosovu, za svoju decu, za svoje roditelje, za svoju brac\u0301u, za sve, \u010dovek se bori; za bolje uslove.Po\u010dev\u0161i od porodice, ali i \u010ditavo Kosovo je kao porodica, kada tu \u017eivi\u0161.<\/p>\n

I tako oni… neprekidno.<\/p>\n

Kada je do\u0161ao rat, kada su po\u010dela ubistva, hteli su da ubijaju na velio. Bacali su vodu na asfaltu i izvodili neveste iz automobila i rekli bi \u201eoperi ruke\u201c, jer si mlada i jo\u0161 uvek ni\u0161ta ne razume\u0161.<\/p>\n

Operite ruke, kante, jedna kanta je bila sa vodom, druga sa lekovima.<\/p>\n

U Kru\u0161i je do\u0161ao jedan autobus koji je krenuo iz Prizrena, a to se dogodilo u velikoj Kru\u0161i.<\/p>\n

BG:oprali su ruke.<\/p>\n

ZM:i iza\u0161li su iz automobila da ko bajagi operu ruke, isperite ih ovim i nakon pranja rekli su im sada \u201eu\u0111ite\u201c. To su radili radi nasilja. Zar su oni brinuli o vama? Nismo imali ni\u0161ta pri ruci.<\/p>\n

Sad imate gde da operete ruke. Tada niste imali.<\/p>\n

Samo da istrebi Albance! Da ih mu\u010de, i da ih nateraju da napuste svoje mesto.<\/p>\n

BG:Da li ih je poslao da operu ruke?<\/p>\n

ZM:Samo da operu ruke i ajmo sada \u201eu\u0111ite\u201c.<\/p>\n

Samo radi nasilja, da te zaustave, da zaustave autobus, da ti gube vremena, nisi imao gde da ode\u0161.<\/p>\n

Naterali su nas da svi iza\u0111emo, i \u017eene i sve, ajmo operite ruke ovde, pa operite ovde, voljno ili nevoljno, ko te pita. \u010cak su i neveste koje su udate si\u0161le. Tako\u0111e su si\u0161li sa neveste sa ven\u010danicom, nevesta je morala da opere ruke i onda bi u\u0161la u auto i nastavila put kuc\u0301i. \u0160ta si mogao o\u010dekivati kad su stvari do\u0161li do ove ta\u010dke?<\/p>\n

Onda je stigao lukavi i o\u010digledni rat. Kada nam u\u0161li po ku\u010dama, pas su ti spalili imanje, pas su ti ukrali \u00a0imovinu?<\/p>\n

Pogledajte koja prava imamo! Nismo mi i\u0161li da napadnemo Srbe, \u010dujte \u00a0o ljudi celog sveta, o narode kosovski, o vi obrazovani ljudi! Srbija nas je napala u na\u0161oj zemlji, tu gde smo se rodili, kao Albanci, Kao muslimani sa milo\u0161\u0107u, sa molitvom, Kuranom, kao bo\u017eji ljudi! Bog nas je sa\u010duvao.<\/p>\n

I do\u0161li su i zaklali su nas. Do\u0161li su sa vojskom, u\u0161li nam unutra, naumili stanovnicima koji su bili ni krivi ni du\u017eni, a ne i vojnike.<\/p>\n

Pas su ubijali narod.<\/p>\n

BG:Kako je po\u010deo rat ovde u va\u0161em selu?<\/p>\n

ZM:Kod nas je rat zapo\u010deo jer se na\u0161a vojska 98. godine suo\u010dila sa vojnim snagama. Vojska je iza\u0161la na mejdanu. Kao u ratu. Boriti se sa onim \u0161to su imali?<\/p>\n

Ali mi nismo imali tenk, nismo imali topove. Nismo imali jako naoru\u017eanje. Ono \u0161to smo imali, bili su gulinov i automatska pu\u0161ka. Drugo nisi mogao imati, jer nisi imao svoje oruzje, moralo se uzeti iz Albanije i nositi na ramenu; bravo na\u0161oj vojsci da su znali da to rade! Onako kako su mogli i kako su znali.<\/p>\n

Ali iza\u0161li su sa srcem.<\/p>\n

Ali i narod im je spremao hranu i do\u010dekao. Da su svi imali priliku, stari i mladi, iza\u0161li bi da se bore. I da zadr\u017eimo svoje mesto, da \u017eivimo u njemu slobodni, a ne da nas ubijaju.<\/p>\n

Za\u0161to da nas ubijaju, iz kog razloga? Nismo u Srbiji.<\/p>\n

A u na\u0161oj zemlji nije bilo rata, jer su se na\u0161e snage … (ne \u010duje se jasno)<\/p>\n

Vojska, zatim u Albaniji i NATO (ne \u010duje se jasno)<\/p>\n

 <\/p>\n

Ali selo je sa\u010duvano. Nismo pali u njihove ruke. Dobro smo, dobro smo.<\/p>\n

Moj duprug je bio invalid. Nikada nismo primali pomo\u0107 od dr\u017eave. Bavimo se poljoprivredom. Da smo se bavili ne\u010dim morali bismo da se me\u0161amo sa Srbima.<\/p>\n

Mi smo ispastali kao narod, bilo nam je \u017eao na\u0161e omladine.<\/p>\n

Na\u0161 vojnik za koga nismo znali da li umire, pada li, bori li se; da li pobe\u0111uje. Do\u0161lo je do te ta\u010dke?<\/p>\n

Te godine (nije jasno) desilo se u Re\u010daku.<\/p>\n

Vec\u0301ina ljudi iz Re\u010daka, za 2 nedelje. Petnaestog. Celo Kosovo dobro zna za taj slu\u010daj, ali i sopstveni bol. Bio je to vrlo veliki bol. A za\u0161to je istina o Re\u010daku iza\u0161la na videlo? Jer je OEBS do\u0161ao. I video sve. Oni su tajno po\u010dinili zlo\u010dine, i sakrili sve tragove. Ubili bi te i niko ne bi saznao o tome. OEBS je do\u0161ao, 6 nedelja je bio tu, oko 2 meseca ili vi\u0161e je bio tu?<\/p>\n

\u0160est nedelja je ostao i razjasnio je istinu jer Kosovo ne bi ni dan danas bilo slobodno. Amerika i ove druge zemlje su nam pomogle. Oh, de\u010daci su mi kazali o \u201eRe\u010daku\u201c i naneo nam mnogo bola. Sada ka\u017eem da je toliko ljudi ubijeno da je Rugova odr\u017eao jedan dan \u017ealosti. Veliki \u010dovek, pravedan \u010dovek. Muhameti, drugi sin, rekao mi je: \u201eMajko, uklju\u010di televizor, gledali smo televiziju, \u0161ta smo mogli raditi, unutra? Sva omladina je oti\u0161la u borbu, svi su \u017eeleli da daju svoje \u017eivote za slobodu.<\/p>\n

Ali ovi su vec\u0301 platili \u017eivotom, 4 njih. Rekao mi je \u201emajko, danas je Rugova rekao, – spokoj mu du\u0161a, da je danas dan \u017ealosti zbog onoga \u0161to se desilo u Re\u010daku\u201c. Kao danas su ih ubili, a sutradan je je progla\u0161en \u00a0dan \u017ealosti za njih, bila je subota. Da majko, bio sam iznena\u0111en…54 njih je ubijeno.<\/p>\n

Da majka ah moja majka veoma je blizu nas.<\/p>\n

Gde je to mesto?<\/p>\n

Prema \u0160timlju. U \u0160timlju se desila ova nesre\u0107a. Dolaze prema nama, neka nas Allah za\u0161titi !!<\/p>\n

Rekao mi je “majko, nemoj pu\u0161tati televiziju ili radio”<\/p>\n

“Ne, ne moj sine, ne\u0107u”<\/p>\n

Tog dana smo svi \u017ealili. Desilo se ono u Re\u010daku. Odveli su ih tamo i zadr\u017eali mesec dana. U Pri\u0161tini, u Kapeli. Nakon 15 dana, 29. rat je stigao i kod nas. Ni\u0161ta nije bilo nikakvog znaka, (upozorenje) da se ne\u0161to doga\u0111a. Dogodi se pucanj. Jednog dana okru\u017eeno je celo sela. U selu nije bilo ni\u010dega. Bilo je tesno. Za vojsku. Tada su do\u0161li po oru\u017eje. Dosta oru\u017eja.<\/p>\n

Posle rata, ali i pre rata, rekli su mi da je to oru\u017eje bila namenjeno za Rugovu. To oru\u017eje je odneto na svoje mesto. Bilo ih je mnogo, borili su se protiv njih, ubijen je i jedan katolik.<\/p>\n

Ovi 24 ili 30 su se raspodelili.<\/p>\n

Oti\u0161li \u200b\u200bsu u Goden i tako spasili onog ranjenog. Ali kad su stigli \u200b\u200bu Goden, ostali su tamo i nisu mogli da iza\u0111u, jer su bili okru\u017eeni.<\/p>\n

Samo oni znaju kako su uspeli da se spase te noc\u0301i, i stigli u selo Has.<\/p>\n

A onda uve\u010de stigli su u selo Rogovo iz Hasa, a iz Rugovo trebali su da odu u Veliko Kru\u0161e i Retimlju, gde je bilo sedi\u0161te Albanca, OVK. U\u0161li su u jedan kombi, evo ga ovde, pozvali su taj kombi i kako bi pomogli Albancima, vojsci. Tada nije bilo vozila. Morali da nose to oru\u017eje i one ranjenike … u selo Kru\u0161e i Retimlje.<\/p>\n

…<\/p>\n

Selo je dva dana bilo pod okru\u017eeno.<\/p>\n

Samo su oni znali \u0161ta se desilo.<\/p>\n

Kakve su okolnosti bile sada ne mo\u017eemo znati.<\/p>\n

U Petak u 5 sati usli u kombi 15 vojnika.<\/p>\n

BG:Ovde u selo \u00a0Rogovo?<\/p>\n

ZM:U Rogovo. Prespavali su te noc\u0301i. Znam da u pet sati u petak. Petak je va\u0161ar ovde u Rogovo.<\/p>\n

Upravo u 4 sata su opkolili selo, \u010dar\u0161iju i asfalt. Rogovo je bila opkoljeno. E sad kako su saznali niko nezna!<\/p>\n

I ovog kom\u0161iju su pitali za kombi.<\/p>\n

Tada su ih zaustavili.<\/p>\n

\u201eBe\u017eite\u201c, rekao je kombiju, \u201eu zasedi smo\u201c.<\/p>\n

Gospodar kuc\u0301e sa drugim vozilom.<\/p>\n

Vratili su se. Kada su se vratili, kuc\u0301i se vratio kombi sa svih 15 vojnika.<\/p>\n

Mi smo bili u ulazu.<\/p>\n

Sad c\u0301u vam rec\u0301i.<\/p>\n

Mi smo bili u ulazu.<\/p>\n

A u 5:40 kada su se vratili, pao je sneg. Palo je jedan ili dva prsta snega. Mo\u017eda c\u0301e njihova smrt i krv zavr\u0161iti rat. Pao je sneg. A oni im pucali na gumama.<\/p>\n

A vrata su bila otvorena.<\/p>\n

\u010cim je u\u0161ao kombi , pre nego \u0161to je uspeo okrenuti ga, voza\u010d sa 15 vojnika, stigle su 2 kampanjole Srba. Po\u010deli su pucati od vrata oko 20 minuta. Ovde nisam imala svoju nevestu sa decom. Bila je kod svojih. Bila sam tu, ja, c\u0301erka sa 14 godina, moj mu\u017e, i stari je imao 90 godina.<\/p>\n

BG:Mu\u017e sa 3 sina?<\/p>\n

ZM:Da, suprug sa 3 sina.<\/p>\n

BG:Koliko su imali de\u010daci godina?<\/p>\n

ZM:De\u010daci … mu\u017e je imao 57, najstariji sin 23 \u2013 Selman je imao 23, Muhamet je punio 20 godine nakon 22 dana, dakle 22. februara je punio 20 godina; Nisret je imao 17 godina i dva meseca. Mladi. Oni drugi su mogli da ratuju, dok ovaj mladi je mogao im pomogne, odvede negde kamionom.<\/p>\n

Jesam li vam rekla da smo svim srcem ratovali!<\/p>\n

Da se spasimo. Za bolji \u017eivot. Jer se znalo \u0161ta se de\u0161ava.<\/p>\n

A Salman je iza\u0161ao iz svoje sobe i rekao: \u201eMajko, po\u010deo je rat\u201c.<\/p>\n

Rekao sam “da majko, po\u010deo je”. Legao je na sun\u0111er i prekrila sam ga pokriva\u010dem jer je bio u pid\u017eamama.<\/p>\n

Rrusta i dva de\u010daka u dnevnoj sobi, kako smo ih nekad pravili. Sru\u0161ili smo tu kuc\u0301u. U odaji. Sada su odaje imale i vrata u ulici. Kada su probali iza\u0107i, milicija je bila pored vratima. Ova vrata su bila drvena, druga vrata su bila staklena.<\/p>\n

Moj suprug im je rekao \u201enemojte iza\u0107i\u201c. Opkoljeni smo. Kako? \u201eEvo”, rekao je, \u201eOpkoljeni smo.”<\/p>\n

Prebacio je oboje dece preko prozora na balkonu i oni su do\u0161li do sobe u kojoj sam ja bila sa staricom i devoj\u010dicom. Selman je do\u0161ao i oni tako\u0111e. Drugi sin je u\u0161ao u du\u0161ek svoje bake. Baka jeimala hladne noge pa ih je on grejao rukama.<\/p>\n

\u201eLezi sa majkom, nema ni\u010dega, samo se okupljamo.<\/p>\n

Drugi sinje bio dalje. Nisam ga mogla pokriti.<\/p>\n

\u010covek je do\u0161ao obu\u010den, poput mu\u0161karca.<\/p>\n

Izlazim<\/p>\n

I on je do\u0161ao<\/p>\n

Rekao sam “da Rrusto?”<\/p>\n

Rekao je: \u201eZarife, ako se spasimo danas, nikada nec\u0301emo umreti\u201c.<\/p>\n

“Za\u0161to?”<\/p>\n

Rekao je: “Opkoljeni smo.”<\/p>\n

Samo \u0161to nije puklo.<\/p>\n

Kako je veliki Bog rekao.<\/p>\n

Kako je veliki Bog rekao.<\/p>\n

“Za\u0161to?”<\/p>\n

Rekao je \u201ene\u0161to se desilo\u201c<\/p>\n

Nismo znali \u0161ta se de\u0161ava.<\/p>\n

Nismo znali \u0161ta se de\u0161ava jer je sve to bilo neo\u010dekivano.<\/p>\n

I se sa\u017ealio, uzeo je pokriva\u010d i pokrio de\u010daka.<\/p>\n

Pokrio je sve troje dece.<\/p>\n

On se obukao, ja sam se obukla, i c\u0301erka se obukla.<\/p>\n

Jer je sin do\u0161ao.<\/p>\n

Jo\u0161 pola sata ili vi\u0161e.<\/p>\n

Ne, ne pola sata.<\/p>\n

Dvori\u0161te je puno Srba.<\/p>\n

BG:Dvori\u0161te?<\/p>\n

ZM:Dvori\u0161te i celo sela. Pola sela. Do\u0161le su snage iz \u0110akovice, Orahovca i Prizrena. Da se bore. Oni su ubijeni. Ali sada su poja\u010dani.<\/p>\n

Rekla za\u0161to dolaze ove stvari, ovi tenkovi!<\/p>\n

Onda su do\u0161li iz onog pravca. Jer su im rekli da smo\u00a0 do\u0161li. Vojska, i bi \u0107e rata.<\/p>\n

Neka ga.<\/p>\n

Svi smo se probudili. Seli smo.<\/p>\n

U 7 sati, u\u0161li su unutra. Slomili su vrata, sru\u0161ili \u0161poret. Ustali smo.<\/p>\n

Mladi nisu zavr\u0161ili \u0161kolu na srpskom. Mi smo u moje vreme imali jedan \u010das srpskog jezika.<\/p>\n

Znam da je bilo srba negde u selima, u Orahovcu i u nekim drugim mestima.<\/p>\n

Znala sam re\u010d \u201eustani\u201c \u201eiza\u0111i\u201c \u00a0samo ove dve re\u010di. Kad je rekao “Ustani” ja sam bila prva. Iza\u0161li su u pid\u017eamama. Rrusta je bio ubu\u010den. Hajde “iza\u0111i” gurnuao me rukom, idiot. 5 ih je bilo kod vrata. \u010citavo dvori\u0161te bilo je okru\u017eeno. Da li ima OVK. Ja sam prva ustala kad je rekao \u201eiza\u0111i\u201c.<\/p>\n

Mo\u017eete li verovati da sam osetila jedan bol kada me je dodirnuao automatom pomislila sam da je to kraj i da \u010demo tu umreti<\/p>\n

BG:automatom te je dodirnuo ovde?<\/p>\n

ZM:Da, da, jer ja sam htela da iza\u0111em, a oni me automatom gurnuli.<\/p>\n

Hteo sam da iza\u0111em a oni su mi rekli \u201eidi gde si bila\u201c.<\/p>\n

“Idi”, rekao je, “sedi tamo gde si bila.”<\/p>\n

Ja sam sela pored prozora.<\/p>\n

\u201eHajde\u201c, rekao je \u201evi\u201c.<\/p>\n

“Mu\u0161ki”.<\/p>\n

\u201eHajde\u201c, rekao je Rrusti.<\/p>\n

Rrusta je prvi ustao, sa rukama u vis. Onda Selman, Muhamet, Nusret, svi redom.<\/p>\n

Nusretu je pid\u017eama do\u0161la do ovde.<\/p>\n

Nisu se usu\u0111ivali da gledaju. Nisam znala sta da im ka\u017eem. Da vri\u0161tim. Predali smo se. U na\u0161em mestu. Iza\u0161li su. Zalupili su nam vrata. Popeli su se na nevestinu odaju da ne\u0161to potra\u017ee. Imala je neki nakit zlata neke prstene.<\/p>\n

Veoma te\u017eko do\u017eivljavam sve to.<\/p>\n

Sve\u017ea krv, prava krv.<\/p>\n

Ni zlato nisu uzeli.<\/p>\n

Sve su razbacili. Dan danas se sec\u0301am tog kofera kad smo oti\u0161li da ga pogledamo. Tako su ga ostavili. Nije bilo mnogo zlata tu, ali ostavili su ga tamo.<\/p>\n

Odveli su mu\u0161karce. Bog ih ubio. Ali nisu ga mogli uzeti. Oti\u0161li su. \u00a0Puno. 200 milicajaca tu u ovom dvori\u0161tu. Uni\u0161tili su dvori\u0161te, onda su zatvorili vrata. 2 kompanjole. Ceo dan u dvori\u0161te. Nismo se usudili iza\u0107i. Od 7 do 4 \u010dasova poslepodne.<\/p>\n

Mesto je bilo …<\/p>\n

Pla\u0161ili smo se pogledati kroz prozor.<\/p>\n

Kretali su se.<\/p>\n

\u010cula sam pucnjave automata.<\/p>\n

Njih su masakrirali. Pucali automatskom pu\u0161kom. Viideli smo i ranije kako ubijaju i \u0161ta rade.<\/p>\n

Kada sam rekla devoj\u010dici \u201eO, mila moja, ubili su ih\u201c, govorila mi je \u201eO majko moja, nemoj tako govoriti\u201c.<\/p>\n

Evo\u00a0 kako ih brojim.<\/p>\n

Stvarno sam ih brojila. Svakog dok je davao svoju du\u0161u, drhtala sam od neba na zemlju.<\/p>\n

C\u0301erka me je pokrila de\u0107jim pokriva\u0107ima.<\/p>\n

\u201ePokrij majku\u201c.<\/p>\n

C\u0301erko moja, majko moja.<\/p>\n

\u201eDaj da iza\u0111em\u201c jer ne mogu izdr\u017eati.<\/p>\n

Uf majko.<\/p>\n

Gde da idem? Opkoljeni. Osta\u0107u tu. Osta\u0107u.<\/p>\n

Oko 10 sati, ponovo su do\u0161li.<\/p>\n

\u201eIma\u0161 li jo\u0161?\u201c Rekli su mi.<\/p>\n

“Kukuu”, rekoh.<\/p>\n

“Kuku”.<\/p>\n

\u201eIma\u0161 li jo\u0161?\u201c.<\/p>\n

\u201eNemam vi\u0161e\u201c<\/p>\n

Ruke u vis. Stisnula sam zube. C\u0301erka mi je rekla, \u201ePomislila sam da ce nas ubiti majko, jer videla sam te kako si pobesnela\u201c.<\/p>\n

\u201eDa li imas jo\u0161?\u201c, Na srpskom.<\/p>\n

\u201eNemam\u201c, srpski.<\/p>\n

Ko bajagi …<\/p>\n

Oni su bili iz ovog kraja, na\u0161e okoline.<\/p>\n

4 puta.<\/p>\n

Zaustavili su pucnjave automata, zavr\u0161ili su svoje.<\/p>\n

Oti\u0161li su.<\/p>\n

Niko nije dolazio.<\/p>\n

Ni majku idioti nisu psovali.<\/p>\n

Ubili su mi 4.<\/p>\n

Ali ono \u0161to su \u010dinili na nekim mestima, nisu meni uradili.<\/p>\n

Za\u0161to?<\/p>\n

Ostavili su nas \u010diste.<\/p>\n

Nas u kuc\u0301i nisu nas dirali. Nije bilo toga. Nije.<\/p>\n

U 3 sata, natovarili su ih. Milicija. Nekada su do\u0161li privatni kamioni.<\/p>\n

Jedan sa \u017eutom ceradom, drugi sa belom ceradom. Da li znate koji su to kamioni? Da li me razume\u0161? Kamioni koji prevoze stvari i stoku.<\/p>\n

Uzmi, \u010disto je.<\/p>\n

Uveli su kamion sa \u017eutom ceradom unutra kako bi utovarili le\u0161eve.<\/p>\n

\u0160ta smo mi znali \u0161ta su utovarali!?<\/p>\n

Dali su ovce i krave.<\/p>\n

\u201ebilo je ovce i krave. Mislila sam\u201eprebi\u0107e ih i vratit \u0107e ih\u201c.<\/p>\n

Nikako mi nije odgovaralo.<\/p>\n

Kako su mi ubili 4 mu\u0161karca!<\/p>\n

U 4 sati.<\/p>\n

Po\u010deli su da se povuku.<\/p>\n

Zavr\u0161ili su, uzeli su svoje stvari.<\/p>\n

Hej bo\u017ee.<\/p>\n

\u201eMajko\u201c, rekla je, \u201eoni odlaze\u201c.<\/p>\n

Rekao sam \u201eda majko, odlaze, sada \u0107e se vratiti tata sa sinovima\u201c.<\/p>\n

Drago nam je \u0161to odlaze. Mesto se napu\u0161ta.<\/p>\n

Njih su tukli ali su spa\u0161eni. Ko ima sre\u0107e spasi\u0107e se.<\/p>\n

I odo\u0161e.<\/p>\n

Da li verujete, verovanje u Boga za muslimana albanaca da smo svi Bo\u017eji, svi ljudi na ovoj zemlji.<\/p>\n

Da, svi su ljudi Bo\u017eji, i ko veruje u ovu zemlju, \u017eivi u ovoj zemlji.<\/p>\n

Tada se kamion zaustavio pred na\u0161im vratima.<\/p>\n

Allah ga je uko\u010dio, da li verujete?<\/p>\n

\u201eMajko\u201c, rekla je, \u201ekamion se pokvario\u201c.<\/p>\n

2 kampanjole su se po\u0161le.<\/p>\n

Kamion sa le\u0161evima iza njih.<\/p>\n

Kao kod neveste, kako vozilo neveste je uvek u pozadini.<\/p>\n

Srbi su se si\u0161li i pri\u0161li kamionu.<\/p>\n

Vrata su bila otvorena.<\/p>\n

Verujete li da ih je Svemoguc\u0301i Bog zaustavio, zaustavio kamion.<\/p>\n

Jer 4 de\u010daka su iza\u0161la iz tih vrata. Pola sata su se kretali a mi smo samo gledali sa prozora.<\/p>\n

Sad, kako \u0107e ga uzeti, pokvario se.<\/p>\n

Ne\u0107emo mo\u0107i da iza\u0111emo.<\/p>\n

Rrusta ne mo\u017ee doc\u0301i.<\/p>\n

De\u010daci ne mo\u017ee doc\u0301i, a mi ne\u0107emo mo\u0107i da iza\u0111emo. Mi nismo znali da je Allah primio njihove du\u0161e, i da su zauvek napustili ovaj svet.<\/p>\n

Onda je oti\u0161ao.<\/p>\n

Rekla sam \u201eodo\u0161e\u201c.<\/p>\n

\u201ePopravili su ga majko odo\u0161e\u201c.<\/p>\n

Onda sam shvatila, da smo svi bo\u017eji. Da \u0107emo svi oti\u0107i Bogu.<\/p>\n

Sve \u0107e nas zemlja pokriti i moramo ic\u0301i pred Bogom svemo\u010dnim.<\/p>\n

Zastala sam…<\/p>\n

C\u0301erka mi je rekla \u201emajko\u201c.<\/p>\n

Rekoh, \u201eDa idem da zatvorim vrata, jer kad Rrusta do\u0111e, re\u010di\u0107e:\u201e \u017deno, Srbi su oti\u0161li \u200b\u200b\u201c. Za\u0161to nisi zatvorila vrata? ”<\/p>\n

Takav je bio obi\u010daj. Albanci imaju svoje obi\u010daje.<\/p>\n

Moj mozak je ono \u0161to sam radio nekoliko godina.<\/p>\n

Ustala sam i iza\u0161la.<\/p>\n

Devoj\u0107ica je iza\u0161la ispred dvori\u0161ta.<\/p>\n

Starica sa 90 godina jo\u0161 uvek na du\u0161eku.<\/p>\n

Samo je rekla “gde su odveli de\u010dake?”<\/p>\n

Drugo nije rekla (ne jasno)<\/p>\n

Ne znam, ne znam.<\/p>\n

\u010cak sam i iza\u0161ao s svekrvom. Kad sam iza\u0161la kod vrata, vrata su bila sva pocrnela.<\/p>\n

Ljudi sa sela su do\u0161li i OEBS, mesto je bilo prepuno.<\/p>\n

OEBS je stigao i pre nego \u0161to su ubili moje sinove, ali im nisu dozvolili da se pribli\u017ee.<\/p>\n

Tada nam je bilo drago \u0161to je OEBS stigao, tako \u0107e spasiti de\u010dake, ali rekli su im da se doga\u0111aj desio unutra u selu.<\/p>\n

Ba\u0161 tada kada su hteli ubiti de\u010dake. Ina\u010de bi ih spasili.<\/p>\n

Da i, nijedan nije va\u0161.<\/p>\n

A onda sam rekao: \u201eNisam zatvorio vrata jer su bila crna\u201c.<\/p>\n

A zaboravila sam na sina i da smo i mi kod kuc\u0301e.<\/p>\n

 <\/p>\n

Rekla sam kuuu … \u0160ta se desilo?<\/p>\n

Pomislila sam da je neko poginuo tokom rata.<\/p>\n

Video sam sa OEBS-om kako su jednom kom\u0161iji ubili brata.<\/p>\n

On je razgovarao sa njima.<\/p>\n

U 11 sati objavili su da su Rrusta i de\u010daci ubijeni.<\/p>\n

I zvala sam tog kom\u0161iju imenom, svom snagom.<\/p>\n

Ne usu\u0111uje se da mi odgovori, ni da me pogleda u lice.<\/p>\n

Da, znala sa, znala sam \u0161ta se dogodilo. Uni\u0161tena je jedna porodica, ubili su mi sve mu\u0161karce. Nije progovorio. Do\u0161ao je jo\u0161 jedan. Rekla sam, “Vidi.” “da li ide\u0161 dole?”<\/p>\n

Rekao je: “Da.”<\/p>\n

I on je znao.<\/p>\n

Rekla sam \u00a0mu \u201ereci Rrusti, hajde, do\u0111i kuc\u0301i\u201c.<\/p>\n

“Da da”.<\/p>\n

Rekao sam \u201ei de\u010dacima\u201c.<\/p>\n

\u201eDa, da\u201c, rekao je.<\/p>\n

Glavom i pogledom dole u\u0161ao je.<\/p>\n

Eh<\/p>\n

Ostala sam jo\u0161 malo.<\/p>\n

Rekoh sebi \u0161to ne idem sama.<\/p>\n

Rrusta \u0107e re\u0107i “za\u0161to moja supruga nije do\u0161la da me tra\u017ei, da tra\u017ei i decu?”<\/p>\n

Kad odjednom shvatila sam.<\/p>\n

Vrata blizu. Kad sam iza\u0161la, videla sam kombi. Krv do kolena ispred kombija.<\/p>\n

OEBS se okupio i celo selo je pretvoreno u pepeo za 20 minuta.<\/p>\n

\u201eJao, jadna majka\u201c, rekla sam. \u201eubili su ih\u201c.<\/p>\n

Da, Bog je veliki (olak\u0161anje). Kad sam u\u0161la tamo kuc\u0301ne \u017eene, sestri\u0107ne pitale su me \u201etetka Zarife\u201c \u201egde su ti sinovi?\u201c.<\/p>\n

Rekla sam, “Aaah, ne daj Bo\u017ee.”<\/p>\n

Odjednom mi se srce slomilo.<\/p>\n

Rekla sam, “Pa, decu su mi uzeli ovde.” Pokazivaju\u0107i prstom.<\/p>\n

D\u017eevdetova \u017eena je sko\u010dila, ona ih je videla.<\/p>\n

I re\u0107e mi \u201eDa, tetka Zarife. \u010cika Rrustu i Selmana su ih ubili pored kombija”<\/p>\n

“Aaaah”<\/p>\n

I rekli su im \u201eda ste svi vi vojska. \u201eI brinete se za vojsku, koju ste \u010duvali i dali im hranu.<\/p>\n

Hoc\u0301ete da se borite sa nama!<\/p>\n

\u201eEto \u0161ta je vojska u\u010dinila vama, to je vojska u\u010dinila vama. \u201eSvi ste vi vojska.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u201ede\u010daku su prvo zabili no\u017e u vrat\u201c, rekla mi je.<\/p>\n

Nakon \u0161to je rekao \u201euuf majko\u201c, de\u010dak se \u010duo do one ku\u0107e tamo.<\/p>\n

Nakon otprilike 5 godina rekli su mi kako su \u0107uli njihov vrisak.<\/p>\n

Jer je bilo rano, u 7:00 sati.<\/p>\n

Onda su Rrustu tu zaklali, sada \u0107u da vam ka\u017eem kako su ga zaklali.<\/p>\n

Za drugu dvojicu, htela je da mi ka\u017ee. Nakon toga dvoje mla\u0111ih de\u010daka odveli su ih u drugo mesto.<\/p>\n

\u201eNe znamo za njih\u201c, rekla je.<\/p>\n

Obratila joj se jedna druga snaha: “\u017deno, \u017eeno, o \u010demu to govori\u0161?”<\/p>\n

Rekla joj “niste ni\u0161ta videli”, rekla je “\u0161ta vi znate?”<\/p>\n

Onda se ova prva povukla. Nije mi ni\u0161ta vi\u0161e rekla.<\/p>\n

Njih su odveli negde drugde. Slomili su im rebra i pluc\u0301a. Njih dvojica su pretu\u010deni. Polomili im ruke i tela, kao \u0161to je Srbi znaju. C\u0301erko to je masakr. U Re\u010daku su ih streljali a onda masakrirani. U Rogovu Hasa desio se \u017eivi masakr. Igrali se njohovom du\u0161om, kao pilic\u0301a bez glave koje se trese. Koja se ne smire dok im du\u0161a ne iza\u0111e. Ovako su ih ubili.<\/p>\n

Videla sam ih u gradu. Htela sam da idem na su\u0111enje u Hagu. Nisu me odveli. Ja bih rekla ono \u0161to sam videla, ono \u0161to sam do\u017eivela. pri\u010dala sam svuda. Ne dodajem i ne oduzimam ni\u0161ta, jer sam dala jednu porodici. Dala sam ih za ovu zemlju. U Pri\u0161tini su ostali 9 dana. Tamo \u00a0su ih odveli. Kada je pro\u0161lo 9 dana, do\u0161li su i rekli \u201edo\u0111ite da uzmete le\u0161eve\u201c.<\/p>\n

Ko se usu\u0111uje da uzme le\u0161eve?<\/p>\n

\u010cak ni OEBS nije do\u0161ao.<\/p>\n

Onda se videlo. \u0160ta da ka\u017ee\u0161.<\/p>\n

Kada smo oti\u0161li \u200b\u200bu Pri\u0161tinu, jedan kom\u0161ija Selim Beqa rekao je \u201e\u017delim da dam svoju du\u0161u, ti si dala 4\u201c, rekao je \u201eJa \u0107u svoju da dam za njih\u201c.<\/p>\n

Rekla sam, “Da, ali, i ja dolazim sa vama sam.”<\/p>\n

\u201eNe”, rekao je, \u201eako sam \u017eiv.”<\/p>\n

Rekla sam \u201eJa\u00a0 mogu ih prepoznati decu jer sam ih ispratila u pid\u017eamama\u201c.<\/p>\n

Rekla sam \u201eNemoj. \u201e\u017delim da uzmem svoje sinove.<\/p>\n

“Mo\u017ee\u0161 li?” rekao je.<\/p>\n

Rekao sam “mogu”.<\/p>\n

Oni su dali svoje \u017eivote.<\/p>\n

Rekla sam: \u201eBo\u017ejom voljom mogu\u201c.<\/p>\n

Da bi znala gde su mi.<\/p>\n

Oti\u0161la sam s njim.<\/p>\n

Kada smo oti\u0161li \u200b\u200bu \u0110akovicu, rekla sam OEBS-u \u201eNe mogu da ponesem kuc\u0301i 4 le\u0161a\u201c. To je bolno za porodicu. Starica je bila tu. Bilo bi stra\u0161no.<\/p>\n

Mi smo sledili NATO-a, mala moja, ali zbog toga smo stradali. Mi smo mislili da sledimo NATO. Ovaj masakr je razlog zbog koga je NATO ovde.<\/p>\n

Oti\u0161ao Milo\u0161evic\u0301. Milo\u0161evic\u0301 je oti\u0161ao zbog ovog masakra.<\/p>\n

Kada ja Clinton do\u0161ao.<\/p>\n

Slike mojih de\u010daka, OEBS i Klinton su ih imali na stolu.<\/p>\n

Kada sam oti\u0161la u Pri\u0161tinu, onaj iz OEBS-a, Fisher, je rekao ljudima.<\/p>\n

Rekao je \u201eda li ste iza\u0161li, da li je iza\u0161la ta porodica?\u201c, Rekli su \u201eda\u201c.<\/p>\n

Rekao je ” zbog ove porodice, Milo\u0161evic\u0301 je potpisao”, ko zna dokle bi on nastavio.<\/p>\n

Potpisao je napad NATO-a. Izbacio nas je, pre\u017eiveli smo kako smo mogli. Jer da su nas odveli u Srbiji pobili bi nas sve. Bog to nije \u017eeleo. Amerika ga je pretisnula i odveo nas je u Albaniju. Ostali \u00a0smo oni koji smo oti\u0161li. Spalili su nam selo.<\/p>\n

BG:Jeste li oti\u0161li u Albaniju?<\/p>\n

ZM:Da, oti\u0161li smo u Albaniju.<\/p>\n

Ali kada smo oti\u0161li \u200b\u200bu Pri\u0161tinu, rekao sam \u201eu d\u017eamiji\u201c.<\/p>\n

Te noc\u0301i popravljena je mesto u d\u017eamiji, u selu. Njih 4 ubijeni su ujutru u 7 sati. Ubijen je i vlasnika ove kuc\u0301e. Jo\u0161 troje u kom\u0161iluku tamo i 1 ovde negde. Tog dana bili su zaklali 9 ljudi. Iz sela Rogovo. Da 4 iz moje porodice. 5 iz grugih porodica i\u00a0 iz moje porodice, ukupno 9 ljudi.<\/p>\n

 <\/p>\n

A kad sam oti\u0161la tamo bilo je 24 le\u0161eva. Jo\u0161 15 vojnika. 24 Tog dana su masakrirani i ubijeni, streljani. Rat preko rata. Selo Rogovo iz Hasa. Crven kombi.<\/p>\n

Kad smo oti\u0161li da ih uzmemo, u\u0161li smo u kadu. Idioti, brade do dovde. Moj sin je imao 17 godina, zato je Bog kaznio zlo\u010dince i do\u0161la je Amerika.<\/p>\n

Vi ka\u017eete da su vojnici,. Kako mo\u017ee ovaj biti vojnik? Kako mo\u017ee ovaj nositi oru\u017eje. Nisu mi dali da povedem dvoje od njih. Dokumenti nisu spremni. Ne mo\u017eemo ih nac\u0301i. Ja sam se upla\u0161ila.<\/p>\n

“Do\u0111ite i uzmite ih drugi dan.”<\/p>\n

Rekla sam \u201enikad\u201c.<\/p>\n

Danas ne mo\u017eete uzeti ovu dvojicu. A ovih 7 dobiju.<\/p>\n

Rrustu, i Selmana …<\/p>\n

Selmana, i Muhameta da. Rrustu i Nisreta ne.<\/p>\n

Jesam li vam rekao da ih je zemlja kaznila, svet ih je kaznio. Prevarih se, i rekla ako, da bi se spasli. Bilo je te\u0161ko tamo. Ako si progovorio, upucali bi te i ostavili vas tu. Oti\u0161li \u200b\u200bsmo do Kapele. Tamo gore.<\/p>\n

Rekao je: “\u010ciji su ovi?”<\/p>\n

\u201eNe\u201c, rekla sam ne mozemo 5-6 ljudi kao da porodicu prevoziti sa 2 vozila.<\/p>\n

Rekao je: majka. Suprug \u00a0i 3 sina. Tu je idiot okretao glavom. Ko bajagi previ\u0161e.<\/p>\n

Rekao je \u201eHo\u010dete 1 cigaretu, da li pu\u0161ite?\u201c<\/p>\n

Ne daj bo\u017ee!<\/p>\n

Ne ne ne.<\/p>\n

Rekao je kom\u0161ija, “Ne, ne, niko ne pu\u0161i.” \u010cak i on nervozno.<\/p>\n

Doveli su ih. Kada smo ih doveli u \u0110akovicu … Uzput sa nama je do\u0161ao i OEBS. Kada smo oti\u0161li, nismo bili sigurni. Kada smo se vratili, OEBS je do\u0161ao sa nama.<\/p>\n

Pripremili su papire a Kom\u0161ija je rekao \u201eSamo ako uzmemo sve\u201c. \u201eSutra ne mo\u017eemo do\u0107i\u201c.\u00a0 “Ili, sve ili nikog.”<\/p>\n

\u010ceka \u0107emo.<\/p>\n

Postalo je 20 sati u ve\u010de.<\/p>\n

Oni ko bajagi spremaju dokumente, a sva dokumenta su bila spremna. Znali su da ih sada, svet prati. Spremili su dokumenta i dali mi ih. Kada sam oti\u0161la tamo,rekli su mi: ” Sad \u0107emo ih izvesti.”<\/p>\n

Oti\u0161li smo u kapelu. Kada smo stigli bili su u crnim vre\u010dama. Ja pomislila da su sa odec\u0301om.<\/p>\n

Ah maj\u010dine kosti. \u010cuvam im odec\u0301u, \u0161ta su uradili sa odec\u0301om.<\/p>\n

Kada je komsija otvorio vrecu i pogledao Rrustu. Ostao je bez daha, ostala sam \u00a0i ja bez daha.<\/p>\n

Do\u0161lo mi je da vri\u0161tim od zemlje do neba. \u201eTetka!\u201c, Rekao mi je. Ostala sam bez daha.<\/p>\n

I kom\u0161ija i ja.<\/p>\n

Seli smo.<\/p>\n

Onaj sa mitraljezom Dra\u017ea sa bradom rekao je \u0161ta pri\u010date.<\/p>\n

Tetko \u201epazi, dr\u017ei se\u201c.<\/p>\n

Sin od strica, od Isufove c\u0301erke, koji te je doveo.<\/p>\n

Bili smo sa njim, sa Selimom. Tetko rekao je \u201epazi\u201c.<\/p>\n

Nisam mogla da govorim. Nikako da pri\u010dam. Glas mi ostao unutra.. Telo mi se treslo. 20 minuta. I on i ja.<\/p>\n

On je ranije do\u0161ao k sebi.<\/p>\n

Rekao je: “Tetko, jesi li dobro?”<\/p>\n

Rekla sam \u201eda, sada sam bolje\u201c.<\/p>\n

U ime Alaha, oja\u010dala sam.<\/p>\n

\u201eSelim!\u201c.<\/p>\n

Rekao je “ha?”<\/p>\n

Rekla sam “otvori ih jo\u0161 jednom!”<\/p>\n

“Nemoj tetko, videli smo ih”<\/p>\n

Rekla sam, “Ne, ne, ne, samo \u017eelim da znam da li su moji.”<\/p>\n

“Do\u0161la sam zbog toga.”<\/p>\n

U redu.<\/p>\n

Otvori\u0107u.<\/p>\n

Rekao je “da li je \u010cika Rrusta?”<\/p>\n

Rekla sam da.<\/p>\n

\u0160ta da vidim!<\/p>\n

– Da li je Selman?<\/p>\n

“Da”<\/p>\n

“Da li je Muhamet?”<\/p>\n

Rekla sam da<\/p>\n

“Da li je sa Nisret?”<\/p>\n

Rekla sam da<\/p>\n

Rekla sam mu \u201epodigni ruku Rrusti\u201c. Nisu je dodirnuli.<\/p>\n

Allah je svedok. \u0160ta god Allah \u017eeli, Allah svemo\u0107ni \u00a0c\u0301e to i \u010duvati.<\/p>\n

Sve smo ih videli, ka\u017eem vam. Ta ruka je ostala kao dokaz za ceo svet, da se vidi \u0161ta su radili. Ta sve\u017ea krv je u\u010dinila da Kosovo dobije rat. Bila sam toliko uznemirena \u0161to nisu dolazili ovde, barem jednom mese\u010dno i da pitaju \u201ekako ste, kako \u017eivite?\u201c<\/p>\n

Na\u0161a vlast. Dr\u017eava. Kako ste se suo\u010dili sa ovom nesre\u0107om? Niko ne mo\u017ee pre\u017eiveti i opisati takvu nesre\u0107u. Ka\u017eem ovu vrstu nesre\u0107e. Ne, nikada. Ali neka, svako za sebe.<\/p>\n

I on mu je podigao ruku.<\/p>\n

\u201eEvo\u201c, rekao je \u201eRustina ruka\u201c.<\/p>\n

Rekao sam “pusti je”<\/p>\n

10 dana a jo\u0161 je meka, du\u0161o moja, meka je je od mu\u010denika. Mu\u010denici, prosuli su krv do noge.<\/p>\n

Kada sam do\u0161la kod Nisreta rekla \u00a0sam mu \u201epodigni ruku Nisretu\u201c.<\/p>\n

Imao je znak, od rodjenja. I porasla mu. Rekao bi mi \u201emajko, ne treba mi sat. Imao je u levoj ruci. \u201eBog mi je dao sat.<\/p>\n

\u201eDa, sine moj\u201c, rekla bi mu.<\/p>\n

Rekla sam, \u201epodigni mu ruku da pogledam taj bed\u017e na ruci, samo zbog tog razgovora\u201c.<\/p>\n

Kad je podinuo njegovu ruku, rekla sam \u201eah, du\u0161o maj\u0107ina\u201c.<\/p>\n

I spustio je. Natovarali su ih. Po\u0111osmo. Kad smo stigli u \u0110akovicu, Srbi su nas noc\u0301u opkolili.<\/p>\n

Rat.<\/p>\n

Rat.<\/p>\n

Sada hajde da ih odvedite u bolnicu i da la\u017eu svet da nisu bili u Pri\u0161tini, nego u kapeli u \u0110akovici.<\/p>\n

Rastovarite ih.<\/p>\n

Tu nam ka\u017eu utovarite ih, tu nam ka\u017eu rastovarite ih.<\/p>\n

Utovarili smo ih tamo, utovarili smo ih u \u0110akovici.<\/p>\n

Ve\u0107 4 puta? 2 puta utovarene, 2 puta rastovarane.<\/p>\n

Svakog pojedina\u010dno, u \u0110akovici, ja sam trebala da im dr\u017eim ruke .. kako bi kamera snimala kako sam ih uzela iz \u0110akovice.<\/p>\n

\u010cak su u \u0110akovici neke \u017eene iz bolnice iza\u0161le da vide kakav je to u\u017eas. Gledale iz prozora i balkonima.<\/p>\n

Tako su se Srbi igrali? Bilo ih je mnogo Srba, okru\u017eili su nas ko gavrani.<\/p>\n

Jedan starac Srbin.<\/p>\n

Jer 4 puta sam stavila ruku.<\/p>\n

Poneki se iznenadio.<\/p>\n

\u0160teta, \u010detvoro \u010dlana u porodici u svom mestu.<\/p>\n

Kada su ih spremili, rastovarali su ih? 5<\/p>\n

Kada su spustili \u200b\u200bu grob? 6<\/p>\n

6 puta su ij otovarali i rastovarali.<\/p>\n

Allahova me snaga dr\u017eala. Za\u0161to me sila Alaha dr\u017eala?<\/p>\n

Bog nam je ostavio sina da bude sa nama.<\/p>\n

Starost, \u017eivot. Prijem, pratnja. Da ovo mesto ponovo postoji. Da bude ponovo puno.<\/p>\n

Nevesta je ostala, i rasla devojke. Moje 3 c\u0301erke izgubile su oca i tri brata. One su se nadale da su u zatvoru. Jedna od njih mi je rekla: \u201eOdnesi im po jedan pokriva\u0107\u00a0 jer mo\u017eda im je hladno, mo\u017eda ih tuku\u201c.<\/p>\n

Ona iz Landovica ka\u017ee \u201edajte Srbima 1000 evra, da ih ne mu\u010de\u201c.<\/p>\n

Jer su im rekli da su \u017eivi. Sve do sahrave, 3-4 dana nisu znale da su mrtvi.<\/p>\n

Zaustavili su ih u zatvoru.<\/p>\n

Zaustavili su televizore po kuc\u0301ama. Oni njihovi. A ove su htele da gledaju televiziju. Zaustavljali im struju. “Stala je struja, c\u0301erko, struja je stala.” Mi dobijamo struju iz Kukesa, u Pri\u0161tini nema struje. Vesti dobijamo od Kukesa.<\/p>\n

Tako c\u0301erkice, 6 puta utovaren i istovaren. Za ovo mesto su poginuli.<\/p>\n

Dve nedelje odlazila sam kod mesta gde su mi ubili decu. Krvi prepuno. Nakon sahrane, oti\u0161la sam kod suseda.<\/p>\n

Kada sam se vratila sa bratancem, uzeo sam Rrustinu cipelu.<\/p>\n

Na\u0161la sam cipelu. Nisam znao kako da prona\u0111em cipele jer sam bila sva utrnuta. Oti\u0161ao sam u kombiju. Rekla sam \u201eda, Rrustina cipela\u201c. Uzela sam je. Vojne cigarete. Crvene britvice, znate one koje donose iz inozemstva. Upalja\u010di. Cipele vojnika.<\/p>\n

Izbu\u0161ene, pokvarene. Kada sam pogledala u kombi, u tom trenutku bila sam majka svih tih uginulih vojnika. Tog dana dodirivala sam i kosu, i kosti. I mom sinu, naravno, i mom mu\u017eu. Mozak im je bio kao konac. Jer im je mozak iza\u0161ao iz glave, tamo je pao u kombiju. Dodirivala sam. Krv do grla. Ljudski mozak. Komadi kostiju sa kosom. Neka im bog oprosti du\u0161u.<\/p>\n

Dotakla sam im cipele, cigarete, upalja\u0107e.<\/p>\n

 <\/p>\n

O, Bo\u017ee, pomozi mi.<\/p>\n

Hodali smo kroz njihovu krv. Sve dok se nije uklonio, nakon 6 meseci ili godinu dana.<\/p>\n

\u010cak i kada su pro\u0161le 2 nedelje, bilo je ledeno, otopio se sne\u017eni mehur.<\/p>\n

Kad se otopio, krv je prolazila pored moja vrata, tada nije bilo kanala, kad se rastopio led, sve dok nije paka ki\u0161a. Ispred svekrve nismo ni\u0161ta govorili. Kad sam iza\u0161la ispred vratima sa svojim c\u0301erkama, krv mu\u010denika, mojih sinova, kretala se po putu. Niko ga nije mogao oprati. Krv je bila prisutna po zemlji svaki put kada je padala ki\u0161a, sve dok nisu uklonili tu zemlju.<\/p>\n

Ta du\u0161a Bo\u017eja, je data za ovu zemlju.<\/p>\n

Do\u0161ao je rat, mi smo to trebali platiti krvlju. Za bolju budu\u010dnost.<\/p>\n

Da bi ovaj de\u010dak odrastao sa mnom, da znam gde je odrastao. Da, sine, i ja sam kao svaka majka na Kosovu. Danas neveste nisu poput moje. Ima mnogo nevesta koja su ostala bez mu\u017ea. Ima i puno drugih siro\u010dad. Kao i sestre bez bra\u0107a. Da sestre, mo\u017eda je bilo puno koje su izgubile brata, a moje 3 c\u0301erke izgubile su \u010detvoro. Da, u ime Allaha suo\u010dila sam se sa mnogim pote\u0161ko\u0107ama zbog ovih koji \u017eive. Njih neka i Bog nagradi rajem. A njihova krv neka uvek \u017eivi.<\/p>\n

Selo mi je mnogo pomoglo. Odr\u017eavali su nas vec\u0301 20 godina. Vec\u0301 20 godina jedva smo odgojili de\u010daka. Davala sam nadu i de\u010daku. Da bude srec\u0301an. Ne znam \u0161ta se desilo. Da ne pati zbog ovih stvari. Naravno, i moja c\u0301erka. I mi odrasli do\u017eiveli ova stra\u0161na iskustva.<\/p>\n

Nevesta mi je bila mlada. Ja sam bila majka. Sestre, unuci koji su do\u017eiveli ova stra\u0161na iskustva\u00a0 oni to znaju. I mali\u0161ani dan danas do\u017eivljavaju te strahote, jer moje c\u0301erke znaju \u0161ta se dogodilo.<\/p>\n

I ja sam zarobljenik. Mojih bolova. To se ne moze promeniti ni da mi poklone ceo svet. Mojih de\u010daka vi\u0161e nema. Dali su mi ceo svet, bez de\u010daka ne dolazim. \u0160ta ti svet treba? Ostavit c\u0301emo sve stvari iza sebe. Mirno c\u0301emo ostaviti iza sebe kada za to do\u0111e vreme. Jer vreme prolazi i sve ima kraj.<\/p>\n

\u017dao mi je za neke ljude, neka su u Bo\u017eju milost, neka Bog osveti krv mojih sinova. I neka se zna da su dali zvoj \u0161ivot za na\u0161u vojsku. Dali su svoje \u017eivote za Kosovo. Za ljude, da bi bolje ziveli. \u0160est nedelja sam davala dokumente za ovaj narod da bi oni jeli danas zlatnom ka\u0161ikom. Jeo si majku ka\u0161ikom. Oni znaju \u0161ta su uradili. Jer je ceo svet pomagao Kosovu. Svet je prosuo na Kosovu moja c\u0301erkice. Svi bismo mogli \u017eiveti dobro. Za 3-4 godine bilo bi i fabrika i svega. Ovo dete sada ne bi ostalo bez \u0161kolovanja i po ulicama. \u017divio bi kako mu sleduje. Ali oni znaju bolje. Neka rade \u0161ta hoc\u0301e. Neka\u00a0 Bog osveti svakog ko nam je du\u017ean. Neka im do\u0111e od Allaha. Samo od Allaha.<\/p>\n

Tebi hvala, c\u0301erkice.<\/p>\n

Od danas pa nadalje, ne mogu da dajem vi\u0161e izjave. Jer sam prepuna. A rekla mi je Isufova c\u0301erka. Ili pak sin? \u0107erka je u Pri\u0161tini.<\/p>\n

\u201eTetka Zarife\u201c, rekla je \u201e\u017delela sam da ih stavim u muzej. \u010cuva\u0107emo ih kao da su od pre 3000 godina. Dokazi za svakog. Kao od pre Drugog svetskog rata. Koliko ima godina 50-60!? \u201c<\/p>\n

Da je \u010dak i ona rekla kako se sve gubi, vidi se stanje na Kosovu sada kada i na\u0161i velikani odlaze tamo.<\/p>\n

Rekla je: \u201e\u017delimo da znamo kuda sve ide, gde i ko je ubijen i \u0161ta se dogodilo\u201c.<\/p>\n

I zato dajem ove izjave.<\/p>\n

A ne da bi neko punio svoje d\u017eepove parama.<\/p>\n

BG:Ne, nema toga.<\/p>\n

ZM:Dala sam puno izjave, a mo\u017eda su neki i napunili d\u017eepove.<\/p>\n

BG:Definitivno to se dogodilo.<\/p>\n

ZM:To se desilo i ja to znam.<\/p>\n

BG:\u010cak i sada se de\u0161avaju.<\/p>\n

ZM:Jo\u0161 uvek<\/p>\n

B.G.- Niko ne sominje \u0161to smo mi iskusili. Samo ono \u0161to si oni radili.<\/p>\n

ZM:Da, tako je.<\/p>\n

BG:Da li ste bili u Albaniji? Kako se to dogodilo?<\/p>\n

ZM:Da, iza\u0161li smo. Oti\u0161li \u200b\u200bsmo u Albaniju. Nisu nas dirali. Neke su dirali, neki ne.<\/p>\n

Ali mi smo oti\u0161li. (nije jasno)<\/p>\n

Nisu nas pitali za putne papire.<\/p>\n

Da, oti\u0161li smo iz straha. Nevesta sa troje dece, i ja sa starkom, iza\u0161ao sam sa svojim deverom. Dok su ovo 4 ostali u Prizrenu. \u0160est nedelja kasnije su do\u0161li u Albaniju. Nisam znala \u0161ta ih je sna\u0161lo. I de\u010dak mi je bio ostao tamo. Kada sam i\u0161la da jedem, u Bulqizi, ne znam kako da vam opi\u0161em to mesto zvano Bulqiza. Tamo sam dala svoju izjavu. Na jednoj emisiji, ljudi su ga prona\u0161li, ja sam ga gledala jednom ili dvaput.<\/p>\n

Sada ne znam. Ekada smo oti\u0161li tamo. Kad smo i\u0161li da jedemo. Ova majka jo\u0161 nije saznala za svoje. Tamo je bilo 2000 ljudi.<\/p>\n

\u201eDa li su vam deca do\u0161la?<\/p>\n

“Ne”.<\/p>\n

\u010cudili su se. Bila sam sama sa staricom. Sa deverom i sa 4 \u010dlanova njegove porodice. \u010cak i njemu su deca ostala tamo. Oti\u0161ao je i \u200b\u200buzeo. \u0160estoro su ostali iza i \u0161estoro smo oti\u0161li \u200b\u200bsvojim porodicama sa mojim deverom. Do\u0161li smo, i onda smo se okupili. Tu smo se spasili.<\/p>\n

Do\u0161li smo ovde. Tada je po\u010delo. Neka nas Allah za\u0161titi. Tuga. Ulaz, izlaz. Do\u0161ao je i sin. Samo ne znam koliko srce mo\u017ee izdr\u017eati. Ali Bog te \u010duva. Mnogo smo svi patili. Ali ja kao majka, imala sam velike obaveze.<\/p>\n

Sve da pomirim, sve da i\u00a0 pribli\u017eim.<\/p>\n

Odrasti dvoje siro\u010dad, trudili smo se da ih ne zabrinjavamo.<\/p>\n

Jer su mladi, neka oni odraste.<\/p>\n

\u201eNe brini, majko, Bog te blagoslovio. U\u017eivaj, igraj se.\u201c<\/p>\n

Tako sam im govorila jer su njihovi roditelji za njih poginuli.<\/p>\n

Neka Allah ne dozvoli da i oni do\u017eive isto.<\/p>\n

I mi odrasli imamo puno tuge. Dok ne u\u0111emo u zemlju, daske zemlje da nas pokrivaju, ima\u0107emo nelagodu i bol.<\/p>\n

Nema bez isku\u0161enja dok smo \u017eivi.<\/p>\n

Nema sa mozgom. Ide\u0161 na spavanje a nema sna. Ali, Bog mi je podario jer sam se njemu molila.<\/p>\n

Imam sina, \u0107erke, unuke, celu porodicu.<\/p>\n

Za njih sam se trudila, Bog mi je dao snage, bez njega ne bismo ni mi\u00a0 opstali.<\/p>\n

\u017div \u010dovek mora da se snalazi …<\/p>\n

Ja sam im davala snagu, oni su mi dali snagu.<\/p>\n

Podr\u017eavali smo jedni drugog.<\/p>\n

Hvala Bogu<\/p>\n

U ime Allaha, hvala!<\/p>\n

BG:Puno vam hvala i vama.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Zarife Morina (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, ZM=Zarife Morina BG:Kako se sec\u0301ate rata? Dakle, pre nego \u0161to je po\u010deo rat, pre nego \u0161to je sve po\u010delo, kako ste bili, kako je bilo pre rata? ZM:Pre rata … Pre svega, nadajmo se da je Bog uni\u0161tio tog Srbina, tog idiota. Koji […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1050,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1214"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1214"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1214\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1338,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1214\/revisions\/1338"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1050"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1214"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1214"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1214"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}