{"id":1195,"date":"2021-01-21T01:01:27","date_gmt":"2021-01-21T01:01:27","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1195"},"modified":"2021-08-19T09:21:19","modified_gmt":"2021-08-19T09:21:19","slug":"sakibe-morina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/sakibe-morina\/?lang=sr","title":{"rendered":"Sakibe Morina"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Sekibe Morina Lantovica (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, EM= Sekibe Morina Lantovica<\/p>\n

 <\/p>\n

BG: Mo\u017eete li se predstaviti, molim vas?<\/p>\n

SM: Ja sam Sekibe Morina iz sela Lantovica.<\/p>\n

BG: Mo\u017eete li da mi pri\u010date o periodu pre po\u010detka rata, kako ste podnosili presiju?<\/p>\n

SM: Bilo nas je strah, bila je vojska nad na\u0161im selom, bila je blizu nas, svaki pucanj koji smo \u010duli pao nam je gotovo preko glave. Odavde su pucali na Drenovac, pucali su na sve strane, cela vojska je bila stacionirana ovde u Lantovici.<\/p>\n

BG: Gde ste vi odseli?<\/p>\n

SM: Sve vreme smo bili ostali kod kuc\u0301e, ni jednog trenutka nismo pobegli. Tek kad smo taj dan pobegli i ostali.<\/p>\n

BG: Da li se sec\u0301ate sa koliko osoba ste bili kod kuc\u0301e, kako je bilo, da li se se\u010bate manje-vi\u0161e?<\/p>\n

SM: Da, 4, 6, Svekar i Svekrva, tako\u0111e je bila snaja, bila je strina sa 4 dece i stric, ja sam bila sa dvoje dece jer tokom rata mu\u017e mi je bio u \u0160vajcarskoj.<\/p>\n

BG: \u010dega se sec\u0301ate iz tog perioda??<\/p>\n

SM: Mi smo ostali kod kuc\u0301e, samo \u0161to smo se bili navikli na pucnjavu, nismo pobegli kao druga sela koja su pobegla i vratila se, nikada nismo pobegli, ostali smo kod kuc\u0301e.<\/p>\n

BG: I kako ste doneli odluku, za\u0161to ste bili primoreni da napustite kuc\u0301u?<\/p>\n

SM: Bili smo primoreni jer su bili ubili 4 Srpska vojnika unutar sela Landovice.<\/p>\n

BG: Zna\u010di Srpski vojnici su bili ubijeni u Landovici?<\/p>\n

SM: Da, jer su oni bili gore i spustili su se u selo, i jedan me\u0161tanin iz Landovice ih je ubio.<\/p>\n

Zatim je pokojni Ismet Gashi, koji je ubijen u ratu, u\u0161ao u kuc\u0301u, otvorio vrata i rekao nam da izlazimo jer smo gotovi. I mi onda tako kako smo bili, imala sam samo jednu torbu za decu, jer sam imala 2 dece. Uzeli smo ne\u0161to od odec\u0301e, strina i ja smo iza\u0161li sa ulaznih vrata, i uzbrdo smo oti\u0161li, nismo i\u0161le daleko, evo kuc\u0301e koja se mo\u017ee videti, da li ho\u010bete da je vidite.<\/p>\n

Ne vidi se odavde, ali kada iza\u0111emo u dvori\u0161te\u00a0 pokaza\u010bu vam, iza te kuc\u0301e tu gore je ku\u010ba, je je u takvom stanju kao \u0161to je i bila, nisu je sredili.<\/p>\n

Ako ho\u010bete, mo\u017eemo ic\u0301i do mesta gde se nalazi ta kuc\u0301a.<\/p>\n

Upravo smo pre\u0161li put, jer smo bili tamo kod kuc\u0301e, nismo bili ovde.<\/p>\n

 <\/p>\n

On nam je rekao ulazite u moju kuc\u0301u, samo \u0161to brzo be\u017eite od va\u0161ih kuc\u0301a i mi smo se okupili tu, ne znam koliko smo osoba bili, jer je neko pobegao iz Petrova, neko iz ovih sela ovde, neko tamo kako smo mogli.<\/p>\n

U toj kuc\u0301i, seli smo i ostali tamo, tenk je bio ovde i stavili su nam kao jedno ogledalo, ne znam \u0161ta je bilo to i gledali su nas.<\/p>\n

Kada se ovo desilo po prvi put, \u010berka je napunila 2 godine, 20 Marta \u010berka je napunila 2 godine, 26 Marta su je ubili.<\/p>\n

\u0106erka je jo\u0161\u00a0 bila u pelenima, jer nismo imali pamperse.<\/p>\n

\u0106erka je bila o\u0161troumna i rekla mi je \u201cMama, skini mi pelenu jer sam je zaprljala\u201d rekla sam evo\u00a0 mama \u010be ti skinuti.
\nMoja svekrva ka\u017ee, kakva kriza a ti ho\u010be\u0161 i pelenu da joj skine\u0161, rekla\u00a0 sam joj nek bude \u0161ta bude ne \u017eelim da mojoj c\u0301erki postanu rane, ho\u010bu da je o\u010distim.<\/p>\n

O\u010distila sam i obukla \u010berku, rekla je \u201cmama hoc\u0301u sve\u017e hleb\u201d, rekla sam da, mama da\u010be ti hleb.<\/p>\n

Ponovo svekrva, ma ti si poludela, rekla sam joj bilo gde da idemo ne\u010bu da mi \u010berka ostane gladna, greota, zna\u010di dala sam joj i hleb i tako stojec\u0301i po\u010deli su da granatiraju kuc\u0301u u kojoj smo odseli, prvo\u00a0 su ubili moju 15 godi\u0161nju snahu, svi smo ti ljudi bili zagu\u0161eni kao prsti ruku, kad su po\u010deli da granatiraju po\u010deli da be\u017ee kroz prozore poku\u0161avajuc\u0301i da se spase, pa usred svih tih ljudi nju je udarila granata u glavu i ona je tako pala, svekrva je po\u010dela da pla\u010de za \u010berku, svekar je rekao da oni ho\u010be \u00a0sve da nas ubiju, devoj\u010dica je umrla na pragu vrata i udarila je, povukli smo je unazad, pravilno je okrenuli i stavili smo joj jednu salvetu \/ krpu na lice i ostavili smo je mrtvu i oti\u0161li sko\u010de\u010bi kroz prozor, rekla sam svekrvi da uzme moju c\u0301erku, dok ja uzmem sina i torbu sa odec\u0301om i idemo.<\/p>\n

Kada smo sko\u010dili kroz prozor i iza\u0161li, tu su ubili 12 osoba i neki od njih su se ranili.<\/p>\n

Tu sam ja bila ranjenja, moju c\u0301erku su ubili tu, moju svekrvu i snaju su ubili, dakle videli smo kako je ubijaju, jer vi\u0161e nisam bila svesna, ne znam ko me je povukao, znam samo da su me odneli preko vode, nisam osetila nikakvu bol.<\/p>\n

Kada me jedna osoba sa sela videla, bilo je na planini, uhvatio se za glavu i povukao me u planinu.<\/p>\n

U 10 sati iza\u0161li smo iz kuc\u0301e, do 6.30 uve\u010de nisam znala ni\u0161ta o svojoj svekrvi, o mojoj strini, niti o mojoj deci ili bilo kome, nisam znala ni\u0161ta.<\/p>\n

Bila sam ranjena, ranjenici su le\u017eali preko vode, majka od tog de\u010daka koji je ubio 4 vojnika nije znala za njenog sina da je bio ubijen, i skinula je maramu sa glave i po\u010dela je da mi zavija rane, rekav\u0161i\u00a0 \u201cjadna ti \u0161ta su ti u\u010dinili\u201d a je ni\u0161ta ne znam za nikoga.<\/p>\n

Jedan mlad de\u010dkak iz sela, tako dok smo le\u017eali, ponovo su granatirali i granata je pogodila hrast, dok je tom de\u010daku pao hrast na vrat, on je ve\u010b bio povre\u0111en\u00a0 i jo\u0161 sada pade mu hrast, vi\u0161e nisam znala da se pla\u0161im.<\/p>\n

Negde kasno je do\u0161ao moj svekar, nekako kroz planinu.<\/p>\n

Pitala sam ga \u201cBac<\/u><\/em><\/strong> gde su mi deca\u201d? (Komentar Prevodioca: \u201cBac\u201d je naziv za stariju osobu<\/strong><\/u><\/em>)<\/p>\n

Rekao je \u201cevo tamo gore su\u201d, ostala sam tako neko vreme, nisam videla moju decu, pitala sam ga ponovo \u201cBac<\/u><\/em><\/strong> gde su mi deca\u201d?<\/p>\n

On ponovo \u201cevo tamo gore su\u201d, rekla sam\u00a0 \u201cBac<\/u><\/em><\/strong> gde su mi deca\u201d?, ako su ih ubili reci mi, ne daj mi nade!<\/p>\n

Rekao je evo gore je Fisnik, a i sina su je tako\u0111e ranili.<\/p>\n

BG: I sin je tako\u0111e bio ranjen?<\/p>\n

SM: \u00a0Da, i sin je bio ranjen.<\/p>\n

Kad smo kasnije oti\u0161li \u200b\u200bgore, sin je le\u017eao, rekla sam da\u00a0 mu je noga ranjena, te\u0161ko meni\u00a0 i tebe su ranili, a?<\/p>\n

Nakon \u0161to sam videla sina, rekla sam Bac<\/u><\/em><\/strong> gde mi je \u010berka<\/em>?<\/p>\n

Rekao mi tamo gore, re\u010de \u201ctamo gore\u201d,<\/p>\n

Rekla sam Bac<\/u><\/em><\/strong> reci gde mi je \u010berka, gde je majka<\/p>\n

Re\u010de \u010berkau i majku sam ih ostavio na brdu,<\/p>\n

Rekla sam u redu, ostavila sam ostavila, nije ni\u0161ta.<\/p>\n

Ostali smo tu u planinu, po\u0161to je ve\u010b bila noc\u0301, bez ikakve pomoc\u0301i od 11:00 sati kada su nas ranili, nismo imali ba\u0161 ni\u0161ta.<\/p>\n

Kada je pao mrak pro\u0161li smo kroz polja ili planina i oti\u0161li \u200b\u200bdo Petrovo, mene su nosili sa drlja\u010dom, sa c\u0301ebetom.<\/p>\n

Nije mi bio tu mu\u017e, dever i neki moji suseljani su me nosili, dever je nosio mog sina na krilima a neki suseljani su mene nosili sa c\u0301ebetom.<\/p>\n

Pitali su devera da li je \u017eiva ili mrtva?<\/p>\n

Niko nije verovao da sam \u017eiva, dever im je rekao da sam \u017eiva.<\/p>\n

Ja nikada nisam znala gde se nalazi Petrovo.<\/p>\n

Rekli su deveru da li je \u017eiva, on im je rekao da, da \u017eiva je.<\/p>\n

Rekla sam samoj sebi, kako to da oni ne znaju dali sam \u00a0\u017eiva ili mrtva, smrt mi nije palo na pamet.<\/p>\n

Tokom tog vremena je padala ki\u0161a, stavili su mi jednu krpu na glavu da mi ne pada ki\u0161a direktno, ponovo su pitali da li sam \u017eiva ili mrtva, dever im je rekao da sam \u017eiva.<\/p>\n

Kad smo oti\u0161li \u200b\u200bu Petrovo jedan lekar, ne sec\u0301am se njegovog imena, smestili su nas u jednu kuc\u0301u u Petrovo.<\/p>\n

Dali su nam hranu, a pomogao nam je i jedan lekar.<\/p>\n

Malo kasnije, jo\u0161 pre jutra, re\u010deno nam je da idemo, jer ako vas ovde uhvate bi\u010be lo\u0161e i za nas.<\/p>\n

Iza\u0161li smo odatle, niko nije hteo da me primi u kuc\u0301u, kao da sam ja bila vojnik ili ko zna ko, svako se pla\u0161io za sebe.<\/p>\n

U\u0161li smo kod jedne tetke od mu\u017ea, ona nas je primila unutra.<\/p>\n

Tu smo ostali oko 3-4 dana.<\/p>\n

Njena c\u0301erka me je hranila jer su mi bila usta za\u010depljena i nisam mogla uop\u0161te da pomerim usta. Ne znam za\u0161to \u00a0mi se tako bila za\u010depila usta, mo\u017eda sam izgubila krv.<\/p>\n

S te\u0161kom mukom smo jeli hranu tamo, i ne\u0161to od snahine odec\u0301e \u0161to je ostalo, obukli su mi odec\u0301u njezinih sinova.<\/p>\n

Nisam mogla da se pomerim, ni svoje nu\u017ede\u00a0 da uradim, strina mi je pomogla koliko je mogla.<\/p>\n

Nisam imala noge, noge su mi bile sva u komadima.<\/p>\n

Tamo su nas sklonili otprilike nedelju dana, tako\u0111e se i ona pla\u0161ila, uspani\u010dila se da izlazimo iz kuc\u0301e.<\/p>\n

Iza\u0161li smo odatle, ali nismo imali gde da idemo, niko nije hteo da me primi.<\/p>\n

Nisam mogla da se pomerim, ranjen sin, i ja isto.<\/p>\n

Jedna \u017eena sa dva sina, bez mu\u017ea nas je sklonila. Kuc\u0301a je bila velika, ona se zvala Medina, sada je vec\u0301 mrtva.<\/p>\n

Neka je Allah po\u0161alje u D\u017eennet, jer nas je ona zadr\u017eala unutra, mada ona nije imala za sebe, ali nas je sklonila.<\/p>\n

Tu smo ostali otprilike 5 nedelje.<\/p>\n

Nakon \u0161to je NATO bombardovao 5 nedelje smo ostali tu.<\/p>\n

Nismo imali dovoljno hrane, niko nije smeo da iza\u0111e da kupi, malo supe, malo hleba, ne\u0161to od sud\u017euka koju je kupio svekar, sin je \u017eurbom hteo da jede ali lekar mi je rekao da mu ne dam meso zbog rana, sklonila sam iz njegove ruke sa jedinom svrhom da bi se le\u010dio. Bac<\/u><\/em><\/strong> je rekao ostavi jer greota ali ja nisam dozvolila, samo da se on izle\u010di.<\/p>\n

Sinu sam uklonila stvari iz ruke sa jedinim svrhom samo da se izle\u010di.<\/p>\n

Nisam mogla da hodam da bi svoje nu\u017ede uradila, i\u0161la sam polako pu\u017ee\u010bi kao \u0161to idu deca.<\/p>\n

Strina i dever su mi pomogli, on se brinuo o meni po\u0161to je moj mu\u017e bio u inostranstvu.<\/p>\n

BG: Kako ste izle\u010dili rane?<\/p>\n

SM: Za vreme dok smo bili kod te \u017eene Medine, u blizini je bio jedan lekar za krave (Komentar Prevodioca<\/u><\/em><\/strong>: Veterinar<\/u><\/em>), delila nas je samo jedna kuc\u0301a i on je preko mog svekra saznao da smo bili tu.<\/p>\n

Saznao je da smo mi tu, i on je tada bio zaklonio jednog lekara, Hirurga \u0160erif Krasnic\u0301i iz Prizrena.<\/p>\n

BG: U kom selu ste se sklonili?<\/p>\n

SM: U Prizrenu.<\/p>\n

Ovaj Veterinar je dolazio svaki dan da pregleda na\u0161e rane, dao nam inekcije, o\u010distio rane, vezao ih tokom nedelju dana. Posle nedelju dana, dr\u017eaju\u010bi doktora kod kuc\u0301e, ali nam nije rekao, a zatim je rekao mom deveru i svekru uzmi mladu i sina i do\u0111ite kod mene kuc\u0301i, moj je problem kako sam\u00a0 kuc\u0301i primio jednog lekara, ali da se ne \u010duje,\u00a0 neka ih pregleda.<\/p>\n

Nije pri\u010dao da je tu kod njega iz straha da se ne bi otkrivalo.<\/p>\n

\u010clanovi te porodice uvek su stra\u017eavale da neko ne dolazi i saznaje za lekara kod kuc\u0301e ili za nas. Pla\u0161ili su se da neko ne ka\u017ee, da se ne \u010duje da su nas tu sklonili.<\/p>\n

Veterinar odneo me u svoju spavac\u0301u sobu, i tu je lekar pregledao sve moje rane, \u0160erif Krasnic\u0301i.<\/p>\n

Dao mi je neke stvari poput igala u vene, bez utrnulosti bez i\u010dega. Uklonio je gnoj sa mesa tako bez anestezije, jer ga nije bilo.<\/p>\n

Nakon \u0161to mi je o\u010distio rane, po\u010deo je da pregleda sina, ja sam bila tu.<\/p>\n

Kada je uzeo sina, sin je vikao jer je bio mali. morali smo da ga u\u0161utimo, jer smo se pla\u0161ili da ga ne \u010duju, deveru se promenilo boja lica, nije mogao da podnese da moj sin osec\u0301a toliki bol.<\/p>\n

Ja sam rekla probudi se jer su mi ruke bile zdrave.<\/p>\n

Nakon \u0161to je pregledao sina, dever me je ponvo odveo dr\u017ee\u010bi na rukama, a zatim sina od kuc\u0301e Veterinara u kuc\u0301u u kojoj smo bili odseli.<\/p>\n

Veterinar nam je pomogao oko hrane i odec\u0301e, obezbedio ih i doneo u kuc\u0301u.<\/p>\n

\u010cesto nam je donosio sve\u017e hleb.<\/p>\n

Ostali smo tamo 5 nedelja, onda lekar nas nije vi\u0161e pregledao, samo Veterinar, lekar je samo dao uputstva Veterinaru dok je on do\u0161ao da nas pregleda.<\/p>\n

Onda je posle 5-6 nedelja ceo Prizren bio ispra\u017enjen, nije bilo nikoga osim nas.<\/p>\n

Onda smo i mi iza\u0161li jer samo smo mi ostali.<\/p>\n

Kad bih legla da spavam, stavila sam sina pored prozora u c\u0301o\u0161ak, zatim ja, pa smo svi redom spavali. Dever, strina, svi u jednoj sobi.<\/p>\n

Nisam se pla\u0161ila da c\u0301e me ubiti, ali sam se pla\u0161ila da c\u0301u videti kako mi ubijaju i sina.<\/p>\n

Pla\u0161ila sam se da kada pucaju s prozora da mi ne pogode sina, zamenila sam mesto sa sinom ja sam se smestila kod prozora, a njega sam smestila drugog.<\/p>\n

Tokom 5 nedelja ili 6 uop\u0161te nisam hodala. Tog dana su rekli da idemo za Albaniju jer vi\u0161e nema nikoga.<\/p>\n

Rekala sam, Bo\u017ee pomozi, jer oni imaju i noge i ruke, ali meni pomogni da ustanem i prohodam.<\/p>\n

Molec\u0301i se Bogu \u201coh, Bo\u017ee pomozi mi\u201d znam da sam tu ustala na noge \u00a0i bolele su mi noge.<\/p>\n

Rekla sam svekru Bac.<\/u><\/em><\/strong><\/p>\n

Bac,<\/u><\/em><\/strong> rekla sam evo dolazim, jer dever nije hteo, ali se celo ispraznilo, rekla sam evo krenem \u0161ta bude sa svima neka bude i sa nama, jer smo samo mi ostali.<\/p>\n

Onda su me svekar i dever uhvatili za ruke, hodala sam do stanice.<\/p>\n

Kada smo i\u0161li u stanicu, usta su mi se blokirala, zubi su mi se blokirali, ruke utrnule, noge utrnule\u00a0 celo telo. U\u0161li smo u autobus, i\u0161li smo do \u017dura \u010dini mi se, u \u017duru su bili postavljene neke prepreke na ulicu i \u200b\u200bautobus tamo vi\u0161e nije prolazio.<\/p>\n

Jedan \u010dovek iz sela Landovica koji se bio raselio u Prizren bio je sa svojom porodicom u kolima, kada smo oti\u0161li tamo, je si\u0161ao sina iz auta i rekao mu \u201cti si zdrav, mlad, \u0161ta god da se desi sa svima, nek i sa tobom. Ona sa sinom su bolesni i ne mo\u017ee da hoda, ti idi i pe\u0161a\u010bi u red a ona nek ulazi u kola\u201d.<\/p>\n

Moj sin i ja smo u\u0161li u auto, sa njegovom \u017eenom i s njim.<\/p>\n

Kada smo stigli u Graniju u Albaniji, bili su iza\u0161li da \u010dekaju \u010dlanove svojih porodica, da vide kako im je. Na ulici je bilo Policajaca ali nas nisu maltretirali, zaustavili su nas da bi oplja\u010dkali neku cigaretu, ali nas nisu maltretirali..<\/p>\n

Kad smo oti\u0161li \u200b\u200bu Granice, stali smo tu i \u010dekali, sin pla\u010du\u010bi je rekao je gde je Stric, gde je Tata. Ja sam ga smirila\u00a0 i rekla mu da \u010be do\u010bi sada.<\/p>\n

Kad su oni do\u0161li svi smo bili zajedno.<\/p>\n

Ponovo niko nije smeo da prvi napusti Granice, ja sam rekla \u201cJa \u010bu prva da izlazim\u201d<\/p>\n

Hodala sam, svekar, ja, dever je dr\u017eao sina na krilima.<\/p>\n

Samo su nam uzeli li\u010dne karte, nisu nas maltretirali.<\/p>\n

Kad sam okrenula glavu i videla da su devera i sina pustili da pro\u0111u, oti\u0161li \u200b\u200bsmo u Albaniju i tada sam pe\u0161a\u010dila.<\/p>\n

Do\u0161li su neki ljudi jer su me videli ranjenu. Rekla sam im da idu jer ne mogu da govorim, usta su mi blokirana bez krvi.<\/p>\n

Neki od KFOR-a su nas poveli po \u0161atorima i pregledali su nas nekoliko lekara.<\/p>\n

Ostali smo tamo u \u0161atoru nedelju dana \u010dini mi se, bez tu\u0161iranja, na zemlju samo po jednim sun\u0111erom.<\/p>\n

Nisam ni\u0161ta znala za svoju rodbinu.<\/p>\n

Na putu sam rekala eh majko moja da li zna\u0161 gde sam, \u0161ta me je sna\u0161lo.<\/p>\n

Kada sam oti\u0161li u \u0161ator nisam znala za nikog gde su, da li su se spasili ili su ubijeni.<\/p>\n

Svekar je iza\u0161ao da pogleda ko dolazi, ko prelazi granicu.<\/p>\n

Ja i sin smo stajali na vratima \u0161atora jer nismo mogli da hodamo, jer smo i sin i ja bili ranjeni.<\/p>\n

On je pomalo hodao, a ja pomalo pu\u017ee\u010bi.<\/p>\n

Dok smo oboje stajali na vratima \u0161atora, samo kad je na trenutak sin rekao \u201cMama, evo dolazi ujak Behxhet\u201d, moj brat.<\/p>\n

On je iza\u0161ao i sreo Bacija<\/u><\/em><\/strong>, Baci<\/u><\/em><\/strong> mu je rekao da ide tamo dole.<\/p>\n

Kad sam ga videla, rekla sam da ti si \u017eiv, a?<\/p>\n

Brat je tu saznao ko\u00a0 smo se svi spasili, koga su ubili, \u00a0i onda \u00a0je i on oti\u0161ao.<\/p>\n

Zatim smo nastavili sa nekim velikim kombijevima, prije su ih nazvali \u201ctom<\/u>\u201d<\/em><\/strong>, (Komentar Prevodioca<\/u><\/strong>: naziv \u201ctom\u201d<\/em><\/strong> nejasan<\/u>) kamion sa prikolicom iz sela Landovica, i oni su bili raseljeni u Prizren. Odveli su nas svojim automobilom i poslali u Elbasan.<\/p>\n

\u010clanovi njegove porodice imali su malu decu, on ih je sve popeo nazad i rekao da nevesta i sin su ranjeni, ovo dvoje da se popnu napred, i njegovu \u017eenu je popeo napred, ona je bila stara, ja sa sinom i svekrom.<\/p>\n

Do Elbasana smo se vozili mo\u017eda 16 do 17 sati, jer su i prije putevi bili uni\u0161teni.<\/p>\n

Kad smo stigli u Elbasan, nisam mogla da si\u0111em iz kamiona, bila sam cela zapanjena.<\/p>\n

Si\u0161la sam, jedan te\u010dak moga mu\u017ea koji je prije oti\u0161ao u jednu privatnu kuc\u0301u.<\/p>\n

Tamo smo ostali tu noc\u0301, da se okupamo.<\/p>\n

Onda smo oti\u0161li \u200b\u200bu Arapski kamp, do\u010dekali su nas u odvojenim sobama, tamo sam spavala sa nekim \u017eenama sa sela.<\/p>\n

Tamo smo imali spremnu i dobru hranu.<\/p>\n

Morali smo da operemo ve\u0161, ali nisam mogla da ih operem, pomogla mi je jedna \u017eena sa sela, onda sam skupila snagu i po\u010dela pomalo da ih operem.<\/p>\n

Arapi su nam dali \u010bebat, odec\u0301u da bismo obukli, lekar nas je pregledao.<\/p>\n

Ostali smo tu neko vreme, ne sec\u0301am se ta\u010dno koliko smo ostali.<\/p>\n

Onda smo se autobusom vratili u Prizren. Prve noc\u0301i smo ostali kod jedne devojke sa sela, okupali smo se tu, obukli i vratili se.<\/p>\n

Kada smo se vratili, kuc\u0301a je bila skroz uni\u0161tena, stri\u010deva kuc\u0301a imala je dve plo\u010de i ona je zapaljena, ali nije bilo ni\u010dega osim slame, slama je izgorela a kuc\u0301a je ostala.<\/p>\n

Do\u0161la sam do tog stanja, sa tim telom sa ranama sam o\u010distila jednu sobu i spremila je nekim sun\u0111erima, prozore smo zatvorili \u010bebetom, i vrata sa \u010bebetom i tu smo spavali.<\/p>\n

Tu smo spavali ja, moj svekar, dever i sin. Dugo vreme smo bili tu, a onda je svekar po\u010deo da kre\u010be kuc\u0301u kako je mogao.<\/p>\n

Ostali smo bez krova 2 godine, stavili smo jednu elasti\u010dnu gumu kako ki\u0161a ne bi prodrla.<\/p>\n

Svekar je unutra kretao ku\u010bu tako kako je mogao.<\/p>\n

Kada smo se vratili iz rata, lekari KFOR-a su do\u0161li po lekarima po ku\u010bama, bili su u Prizrenu.<\/p>\n

Mene su slikali, nisu smeli da me operi\u0161u jer bilo je straha da c\u0301u ostati paralizovana.<\/p>\n

Po\u0161to nije bilo sigurno odbila sam da me operi\u0161u, bolje da ostanem oavko nego paralizovana.<\/p>\n

Sina su operisali.<\/p>\n

KFOR je kolima do\u0161ao po nama, ku\u010bi.<\/p>\n

Operacija sina trajala je oko sat vremena – sat i po.<\/p>\n

Operisali su ga, uklonili ostatke granata i ono sve \u0161to je ostalo unutra.<\/p>\n

Kada je sin iza\u0161ao iz operacije, bio je bez svesti.<\/p>\n

Onda mu se vratla svest i do\u0161li smo kuc\u0301i.<\/p>\n

BG: Koliko vremena je trebalo da vam se rane izle\u010de?<\/p>\n

SM: Od Marta do Septembra moje rane se nisu zatvorile. Svaki put kada bih sela, rana bih ispukla.<\/p>\n

Kada sam stajala uspravno, rana nije se menjala, kada sam sela pukla je.<\/p>\n

Tek u Septembru ova najvec\u0301a rana mi se zatvorila.<\/p>\n

Onda su operisali sina i rekli da nec\u0301e imati problema i vi\u0161e nije imao problema.<\/p>\n

U Septembru, 16 Septembra, pro\u0161lo je 20 godina od kako su ga ubili, u Martu je bila 1 godina od po\u010detka rata, u Septembru su ga ubili.<\/p>\n

Bio je u prvom razredu, zavr\u0161io je prvi razred, ve\u010b je po\u0161ao drugi razred \u0161kolske godine.<\/p>\n

Zatekli su ga traktorom i ubili, ni o tome nisam ni\u0161ta znala.<\/p>\n

Posle rata, mu\u017e se vratio na Kosovo, vi\u0161e nije ostao tamo.<\/p>\n

Tamo gde su radili mu\u017e, dever ga je zatekao traktorom.<\/p>\n

Ja nisam ni\u0161ta znala, imala sam ovu \u010berku Festinu koja je imala 3 i po meseca, \u010berka je plakala, ja sam se trudila da \u0161to pre zavr\u0161im poslove.<\/p>\n

Bili smo tamo u toj kuc\u0301i, uop\u0161te nismo imali zidove.<\/p>\n

I svi mu\u0161karci sa sela su nas gledali, ja i strina kod kuc\u0301e.<\/p>\n

Rekla sam strini za\u0161to nas ovi mu\u0161karci gledaju, samo gledaju i be\u017ee od nas.<\/p>\n

Strina je znala, ali mi nije rekla.<\/p>\n

Pitala sam tetku Feri za\u0161to nas svi gledaju, da nisu ne\u0161to uradili mu\u017eevi.<\/p>\n

Ne rekla je, tebi se \u010dini da nas gledaju, niko nas ne gleda.<\/p>\n

Jedan kom\u0161ija ode sa \u017eutim kombijem, pri\u010dali su mu \u0161ta se desilo.<\/p>\n

Rekla sam da je \u010dika Agur brzo pro\u0161ao automobilom, ne\u0161to se desilo.<\/p>\n

Rekla mi je da nema ni\u0161ta.<\/p>\n

Bila sam peruju\u010bi sudove, do\u0161ao je dever koji je bio uz mene tokom rata, lice mu je po\u017eutelo.<\/p>\n

Pitala sam Sejdi \u0161ta ti je, jer lice ti po\u017eutelo.<\/p>\n

Ni on nije mi rekao, rekav\u0161i da nemam ni\u0161ta.<\/p>\n

Insistirala sam da se ne\u0161to desilo.<\/p>\n

Rekao je ne, samo Fisnika smo malo zatekli traktorom, ja sam rekla \u201cjadna ja jeste li mu nogu zatekli\u201d s mi\u0161ljenjem da ga uvek ne\u0161to pogodi u nogu.<\/p>\n

Rekao je ne, nismo ga zatekli u nogu, \u010dak i ako smo ga ubili, \u0161ta ho\u010be\u0161 da ka\u017ee\u0161.<\/p>\n

Buduc\u0301e da je i on bio pod velikim uticajem, nije znao kako da reaguje.<\/p>\n

Ne ni\u0161ta, rekla sam da ne znam.<\/p>\n

Do\u0161ao je jedan kom\u0161ija sa sela i ka\u017ee hajde do\u0111i\u00a0 da li ho\u010be\u0161 da ga vidi\u0161 u bolnicu.<\/p>\n

Rekla sam da, i po\u0161la sam u bolnicu, onako kako sam bila, znojava.<\/p>\n

Kada sam iza\u0161la na dvori\u0161na vrata da bih krenula u bolnicu, doneli su mrtvo telo sina.<\/p>\n

U trenutku kada sam htela da idem i vidim sina u bolnicu, mrtvo telo sina mi je bilo ipred mojih ruka.<\/p>\n

Svekar ga je nosio.<\/p>\n

Rekla sam jadna ja, mu\u017e mi re\u010de da je mrtav i uhvatio me za vrat.<\/p>\n

Niti sam se onesvestila niti ni\u0161ta.<\/p>\n

U\u0161la sam unutra, tog dana smo ga sahranili.<\/p>\n

BG: Moje sau\u010de\u0161c\u0301e.<\/p>\n

SM: Hvala.<\/p>\n

Sada imam sina, najstarija c\u0301erka se zove imenom \u010berke koju su je ubili u ratu, sin nosi ime sina koji je umro, i imam jo\u0161 jednog sina koji ima 15 godina.<\/p>\n

BG: Da bude dugog veka.<\/p>\n

SM: Hvala.<\/p>\n

BG: Kakve posledice je rat na vas ostavio, psihi\u010dki i fizi\u010dki?<\/p>\n

SM: Vi\u0161e nemam nikakvih utisaka.<\/p>\n

Kad me slu\u0161ate re\u010di \u010bete da ova nema ni\u0161ta, ja sam drvo, suo\u010davam se sa svime u trenutku kada me pogodi, ali nakon toga oni uti\u010du.<\/p>\n

\u010cak ni radost vi\u0161e nema nekada\u0161nji osec\u0301aj.<\/p>\n

Ne podnosim ni Radost ni Tugu.<\/p>\n

I u tom trenutku, \u010dak i ako vidim \u010doveka tako iseckanog na komade, ni\u0161ta mi ne uti\u010de, poku\u0161avam da mu pomognem. Toliko sam jaka. Me\u0111utim, posle uti\u010de.<\/p>\n

BG: Ako nemate ne\u0161to drugo\u00a0 tu bismo zavr\u0161ili.<\/p>\n

SM: Svega \u0161to sam se setila pri\u010dala sam vam.<\/p>\n

BG: Mnogo vam hvala.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Sekibe Morina Lantovica (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, EM= Sekibe Morina Lantovica   BG: Mo\u017eete li se predstaviti, molim vas? SM: Ja sam Sekibe Morina iz sela Lantovica. BG: Mo\u017eete li da mi pri\u010date o periodu pre po\u010detka rata, kako ste podnosili presiju? SM: Bilo nas je strah, bila je […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1002,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1195"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1195"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1195\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1347,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1195\/revisions\/1347"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1002"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1195"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1195"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1195"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}