{"id":1183,"date":"2021-01-21T00:53:51","date_gmt":"2021-01-21T00:53:51","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1183"},"modified":"2021-08-19T09:24:01","modified_gmt":"2021-08-19T09:24:01","slug":"sabernete-nuraj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/sabernete-nuraj\/?lang=sr","title":{"rendered":"Sabernete Nuraj"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

 <\/p>\n

Sabernete Nuraj (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, SN= Sabernete Nuraj<\/p>\n

 <\/p>\n

BG: Mo\u017eete li mi rec\u0301i ne\u0161to o sebi?<\/p>\n

SN: Da, ja sam Sabernete Nuraj- C\u0301uni. Tokom rata bila sam sa majkom, kod kuc\u0301e sam imala oca, mla\u0111u sestru, brata i baku, tu su bili i bra\u0107a od stri\u010deva i stri\u010deva c\u0301erka, a stric je bio u OVK.<\/p>\n

Srbi su dolazili, kontrolisali su nas i nisu nas prisiljavali, ali bilo je straha jer bili smo deca, pla\u0161iili smo se da se ne\u0161to ne dogodi.<\/p>\n

Bili smo jako upla\u0161eni, hvala Bogu nismo imali ni\u0161ta opasno u kuc\u0301i, nisu nam ni\u0161ta uradili, nakon izvesnog vremena po\u010delo je bombardovanje, pucnjava, hap\u0161enja ljudi po selu jednom i nakon nekog vremena doneta je odluka da napustimo selo Racaj. Krenuli smo put Albanije.<\/p>\n

BG: Pre rata, da li se sec\u0301ate manje-vi\u0161e kakvi su bili va\u0161i utisci pre po\u010detka rata, kako ste se osec\u0301ali?<\/p>\n

SN: Pre rata imala sam 8 godina, a moj otac je iza\u0161ao da se bori, jer tu i tamo su zapo\u010dele borbe, ali u nekim mestima Srbi su tra\u017eili ljude po selu da ih da odvedu.<\/p>\n

Bila sam dete, majka je poku\u0161ala da nas smiri na svoj na\u010din, da ih se ne pla\u0161imo, ali ispalo je tako i u celoj zemlji je po\u010deo rat na vi\u0161e mesta i nakon nekog vremena morali smo da napustimo svoje mesto, kuc\u0301e i krenuli smo put Albanije.<\/p>\n

U Bi\u0161ta\u017eu je bilo mnogo Srba i u kolima, pucali su, granatirali.<\/p>\n

BG: A sa \u010dime ste pre\u0161li granicu, sa \u010dim ste krenuli?<\/p>\n

SN: Nismo pre\u0161li granicu, u selu Bi\u0161ta\u017ein u tamo\u0161njem selu u blizini, odveli su nas traktorom, jer mi nismo imali svoj traktor, odveli su nas iz sela, a u Bi\u0161ta\u017einu su nas bombardovali, u tom trenutku ni\u0161ta nisam znala, samo tama, tama koju sam videla.<\/p>\n

A kada sam do\u0161la sebi videla sam katastrofu, nisam mogala da vidim majku, brata ili sestru, tra\u017eila sam ih..nikoga. Ljudi su gorelili, bombe su ih pogodile.<\/p>\n

Jedina sam bila ja u svesnom stanju tamo, \u017eelela sam da vidim svoju majku gde je. Kada sam je uvidela, bila je velika srec\u0301a, bila je u veoma lo\u0161em stanju, videla sam brata, jer dosta su bili povre\u0111eni, uzela sam mla\u0111u sestru, poku\u0161avala sam da je smirim jer je plakala, imala je 11 meseci. Onda je stigla hitna pomoc\u0301 iz \u0110akovice, odveli su nas i u bolnicu smo boravili \u00a0dok trenutka kada se Kosovo oslobodilo, u \u0110akovici.<\/p>\n

Taj trenutak kada je odluka doneta da NATO trupe u\u0111u, za mene je to bila radost koju ne mogu ni re\u010dima da opi\u0161em kakva je to radost bila, moja majka je bila mnogo bolesna, bila je u komi 3 dana, 24 ljudi je tu umrlo, 15 je spa\u0161eno sa mnogo povreda, ja sam bila malo ja\u010da od ostalih, ali drugi su bili veoma povre\u0111eni.<\/p>\n

I dalje, evo vec\u0301 21 godinu pati od rana, rane nastale od bomba\u0161kih napada.<\/p>\n

BG: Da li se neko brinuo o tim ljudima nakon rata?<\/p>\n

SN: Posle rata moram re\u0107i NE, nikome nije bilo stalo da do\u0111e i pita, \u010dak su mi rekli ne znamo \u0161ta da radimo sa vama, ili da dobiju neku informaciju. Svi oni koji su tu poginuli, imali su decu, \u017eene, mu\u017eeve, bilo je samo socijalne pomoc\u0301i koju smo dobili, i bilo je one pomoc\u0301i koju nisu uop\u0161te dobili a trebali su, jer majka nije mogla da hoda, cela le\u0111a su joj bila povre\u0111ena, i dalje su, sve su same povrede.<\/p>\n

U selu ima mnogo drugih koji su bili u jednom traktoru, tu je \u017eena bez jednog oka, ne vidi, sopstvenim sredstvima ide se u Italiju da bi se brinulo o njoj, o sebi.<\/p>\n

Imam sestru, ona tako\u0111e ima geler na glavi, nikome nije stalo do njih, ja imam nekoliko sitnih komada po telu, ali nemam ih mnogo, nisu opasni.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Majka mi je bila u veoma lo\u0161em stanju, osim bolnice koja se o nama brinula 5 meseci, jer smo imali \u010dlanove porodice koji su nam mnogo pomogli. Posle tog vremena kada smo iza\u0161li iz bolnice, niko se nije zainteresovao za nas.<\/p>\n

BG: Iako se dogodilo da je majka lekar u bolnici, da li ste ostali na Kosovu?<\/p>\n

SN: Da, da na Kosovu, \u010dim smo iza\u0161li iz bolnice nakon oslobo\u0111enja Kosova, do\u0161ao je moj ujak i odveo nas, ostali smo kod mog ujaka neko vreme dok nam nisu napravili kuc\u0301u, napravili su jednospratnu kuc\u0301u za \u017eivot.<\/p>\n

BG: A za\u0161to je kuc\u0301a izgorela?<\/p>\n

SN: Da, kuc\u0301a je u potpunsti izgorela. Iz pomo\u0107i su nam napravili dvosobnu kuc\u0301u, koliko da bi \u017eiveli, \u010dak i tada je moj otac bio veoma tu\u017ean, vratio se iz inostranstva ovde, i tako smo morali da \u017eivimo svakodnevno, ali moja majka imala rane na telu, trebalo je mnogo novca da bi se brinulo o njoj, da joj se pomogne jer je bila mnogo lo\u0161e.<\/p>\n

BG: Da li ste ostali u bolnici dok Kosovo nije oslobo\u0111eno?<\/p>\n

SN: Da, da, ostali smo u bolnici 5 i po meseci.<\/p>\n

BG: Kako ste stigli tamo?<\/p>\n

SN: Pro\u0161li smo, kako da vam ka\u017eem, nismo imali problema od Srba, osim nekoliko dana pre nego \u0161to je doneta odluka da se do\u0111e u \u0110akovici, Srbi su doneli odluku koja je govorila da c\u0301e doc\u0301i do velikog masakra, bic\u0301e gore nego u Srebrenici, a tih dana sam se jako pla\u0161ila, govorila sam kako da mogu da vidim sestru ili brata od strica i majku, \u0161ta znam \u0161ta c\u0301e nam uraditi.<\/p>\n

Bilo me je strah, ali molili smo se za to da u\u0111e NATO i da nas oslobodi, ali nikada nec\u0301u zaboraviti taj dan, nikada nisam ose\u0107ala vec\u0301u radost, niti c\u0301u je vi\u0161e ikada imati.<\/p>\n

Za sve je to bila radost, ne samo za mene, vec\u0301 i za celu dr\u017eavu,\u00a0 za lekare, bilo je i mnogo povre\u0111enih. Bilo je \u017eena koje nisu imale ni iglu, gde da idu, nisu imale kuc\u0301e, bile su jako lo\u0161e.<\/p>\n

Ali ovako nisu nas Srbi maltretirali, nisu nam ni\u0161ta rekli, samo onih nekoliko nedelja pre ulaska u NATO, to su bile one re\u010di koje smo \u010duli od Srba i kojih smo se jako pla\u0161ili.<\/p>\n

BG: Kako je to pro\u0161lo dalje, da li se sec\u0301ate trenutka kada ste se vratili kuc\u0301i?<\/p>\n

SN: Sec\u0301am se, \u010dim smo iza\u0161li iz bolnice, dugo smo ostali kod ujaka, ostali smo tamo dok nam nisu kuc\u0301u napravili. Boravili smo i kod strica kratko, kojem je kuc\u0301a bila izgorela. Tamo smo se zadr\u017eali kratko i sve je bili usmereno da se majka izle\u010di, jer svako ko je video tako nepokretnu za nas je bilo mnogo lo\u0161e.<\/p>\n

Onda su nam napravili kuc\u0301u i oti\u0161li \u200b\u200bsmo kuc\u0301i. Tada smo se trudili prema na\u0161im uslovima, ali pomoc\u0301i od nigde.<\/p>\n

BG: kako mislite da je rat uticao na vas li\u010dno, da li se \u010desto sec\u0301ate?<\/p>\n

SN: Sec\u0301am se, sec\u0301am se vrlo \u010desto i nakon rata, nakon \u0161to sam malo odrasla, shvatila sam da imam veliku nervozu, bilo je mnogo nervoze jer nije moglo ni\u0161ta da se u\u010dini.<\/p>\n

Kad smo oti\u0161li \u200b\u200bdo mesta gde smo granatirani, u Bi\u0161ta\u017einu, odlazak je bio neka vrsta traume, kada odem tamo i samo kada zatvorim o\u010di, sve \u0161to se pre\u017eivelo pojavljuje se kao prvog dana.<\/p>\n

Bila sam toliko zatvorena, da mi je srce \u017eelelo da pukne, jer sam bila veoma uznemirena.<\/p>\n

Imala sam 9 meseci, oprostite 9 godina, videla sam mnogo -mnogo lo\u0161eg sam videla. Ne znam, ponekad pomislim kako sam tako dobro kad me vidi neko, toliko sam stra\u0161na. Mo\u017ee\u0161 da pretrpi\u0161 veliku traumu i boli, ali ja sam imala toliko traume tako da kad bi zatvorila o\u010di, pomislila bi da sam mnogo uznemirena, ali svaki put kada sam poku\u0161ala da uklonim traumu od sebe, ne mo\u017ee\u0161 ni\u0161ta time postic\u0301i.<\/p>\n

Da, poku\u0161avala sam \u010dak i da se borim i ovako, jer niko nije do\u0161ao da nam pomogne, \u010dak ni onima koji su svoj \u017eivot dali za ovu zemlju to ne bi smelo da se zaboravi.<\/p>\n

 <\/p>\n

BG: Da li ste konsultovali ili ste se konsultovali sa nekom drugom osobom, lekarom ili psihologom vezano za bilo kakvu psiholo\u0161ku pomoc\u0301?<\/p>\n

SN: Bila sam, bila sam, malo su mi pomogli razgovorom, bio je jedan lekar koji mi je pomogao, da uznemirenost ne primam k srcu koliko je to moguc\u0301e, ali sve je nekako za one ljude koji su poginuli i da se dr\u017eava ne brine o njima, ili da pru\u017ei neko obrazlo\u017eenje, a ne opravdanje, neku istorijsku pri\u010du, ne\u0161to, ili da razgovaraju ili da se zainteresuju.<\/p>\n

Mu\u0161karci i \u017eene su poginuli, tamo nije bilo dece, pla\u010dem jer me to najvi\u0161e mu\u010di, nikog to nije interesovalo, ni samu dr\u017eavu.<\/p>\n

Shvatila sam da nemam \u0161ta da radim, treba \u010dovek da se pomiri s tim, ali njihove date \u017eivote ne smemo zaboraviti.<\/p>\n

BG: Pre nego \u0161to zavr\u0161im, da li imate ne\u0161to da dodate?<\/p>\n

SN: Ne, puno hvala svima vama koji ste zainteresovani i ako Bog da, Bog c\u0301e vam to vratiti dobrim stvarima, puno ste u\u010dinili da se ova istorija ne izgubi.<\/p>\n

Puno vam hvala.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)   Sabernete Nuraj (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, SN= Sabernete Nuraj   BG: Mo\u017eete li mi rec\u0301i ne\u0161to o sebi? SN: Da, ja sam Sabernete Nuraj- C\u0301uni. Tokom rata bila sam sa majkom, kod kuc\u0301e sam imala oca, mla\u0111u sestru, brata i baku, tu su bili i bra\u0107a od stri\u010deva […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1044,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1183"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1183"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1183\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1353,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1183\/revisions\/1353"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1044"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1183"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1183"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1183"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}