{"id":1165,"date":"2021-01-21T00:38:34","date_gmt":"2021-01-21T00:38:34","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1165"},"modified":"2021-08-19T09:49:17","modified_gmt":"2021-08-19T09:49:17","slug":"nexhmedin-duraku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/nexhmedin-duraku\/?lang=sr","title":{"rendered":"Nexhmedin Duraku"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Nexhmedin Duraku(sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, ND=Nexhmedin Duraku<\/p>\n

BG: Mo\u017eete li da se predstavite molim vas?<\/p>\n

ND: Ja sam Nexhmedin Duraku.<\/p>\n

Kao i svaki drugi gra\u0111anin Kru\u0161e, u ovom slu\u010daju, sa suo\u010davanjima koja su nam se tokom sukoba nametnula, prvo smo se kao porodica premestili iz ku\u0107a u obli\u017enjem potoku. Negde u ranim jutarnjim satima, zatim rokom prelaska od ku\u0107a na potoku u kojem se nalazilo kompletno susedstvo, u\u017ea i \u0161ira porodica. Uglavnom su bili stanovnici koji su bili iz tog geografskog dela ljudi \u010dije su ku\u0107e bile blizu, u nemogu\u0107nosti da prona\u0111u bezbednije mesto.<\/p>\n

Me\u0111utim, kada je ve\u0107 bila no\u0107, pre nego da je pao mrak mi smo se premestili.<\/p>\n

Prvenstveno smo se odvojili mla\u0111i, i napustili porodice. Cilj je bio na inicijativu strica, pokojni je poginuo u ratu. Barem je i\u0161ao u toj proceduri da se daleko od o\u010diju porodica \u0161ta god da se mo\u017ee desiti sa vama de\u010dacima, bar da ne vidi porodica \u0161ta vam se mo\u017ee desiti.<\/p>\n

Mi smo lutali gore dole, prvenstveno je u na\u0161oj logici do\u0161la informacija da je mesto sigurnije za kretanje ka selu Mamu\u0161a. Tamo su stanovnici bili Turci (predstavljali su se kao Turci) i imali su opu\u0161tene odnose naspram tada\u0161nje vlasti.<\/p>\n

Me\u0111utim, tokom putovanja u pono\u0107 negde oko sela Donje Retimlje, tu je bila neka ravnica tu smo nai\u0161li na tenk i vratili se nazad.<\/p>\n

Tokom no\u0107i smo zatim slu\u010dajno do\u0161li do jednog potoka gde su se sklonili stanovnici sela Nagavac i Mala Ho\u010da, to je u trouglu Radbrava-Kru\u0161a-Nagavac na nekom potoku i tu smo ostali celu no\u0107. Bilo je veoma hladno, dobro znam, jer kada je zahladilo oti\u0161li smo do jedne ku\u0107e i uze\u0107i slamu i postavili je ispod kako bi spavali. Jer sve vreme u pokretu 24 sati dnevno, umor \u010dini svoje.<\/p>\n

BG: Koliko ste osoba bili?<\/p>\n

ND: 18 ili 19 osoba smo bili. Svi mladi, starosti od 33 godina najstariji do 15 godina najmla\u0111i. I tu smo preno\u0107ili, zatim smo se ujutro sastali sa drugim ljudima koji su bili iz okolnih sela, uglavnom iz Nagavca, Ho\u010de eventualno je bilo i iz Kru\u0161e.<\/p>\n

Zatim smo odatle pre\u0161li u jednoj ku\u0107i gde su se okupili svi oni stanovnici Nagavca. Uslovno ka\u017eem da je najgore od najgoreg bilo da mi kao grupa nismo imali nikog iz porodice, izgubili smo kontakte sa porodicom.<\/p>\n

U selu Nagavce je jedna porodica Him\u00eb Krasniqi, koji je bio vlasnik ku\u0107e. On je sada pokojni. Tamo je bilo sme\u0161teno oko 200- 300 izbeglica.<\/p>\n

Kada je shvatio iz koje smo porodice i u kakvoj smo poziciji, njega ne zaboravljamo on je u dugom \u017eivotu mi smo u kratkom sada, oti\u0161ao je i doneo \u0107ebad i jorgane i doneo nam je sve gotovo 100% nove, samo smo mi ostali u gara\u017ei jer nismo imali nikog obli\u017enjeg da se me\u0161amo sa ostalim porodicama.<\/p>\n

Spavali smo u gara\u017ei jednog automobila, me\u0111utim doneo nam je dovoljno pokriva\u010da.<\/p>\n

I za to vreme, velika zabrinutost i briga za \u010dlanove porodice mi smo se kretali, ja zajedno sa moje dvoje brata od strica: Bekimom i Ismajlom smo se kretali od Nagavca, po\u010deli smo od ku\u0107e do ku\u0107e.<\/p>\n

Se\u0107am se da smo u\u0161li ovde negde i krenuli u pravcu od ku\u0107e do ku\u0107e.<\/p>\n

Kada smo oti\u0161li do seoske d\u017eamije, jer su nam u tom naselju bile ku\u0107e, tamo smo od jednog starca koji je bio u traumi \u010duli da nam je rekao da sve \u0161to bi moglo nalazi se u d\u017eamiji. Prvog dana kada smo oti\u0161li, oti\u0161li smo do vrata, nismo imali snage i smelosti da ulazimo i da vidimo \u0161ta ima u d\u017eamiji, povukli smo se.<\/p>\n

Oti\u0161li smo po na\u0161e porodice, u svakom dvori\u0161tu gde smo u\u0161li videli smo ubijene ljude, imenom i prezimenom smo ih identifikovali tokom tog vremena, zatim smo se vratili ponovo.<\/p>\n

Pre nego \u0161to smo se vratili, prvog dana smo se sreli sa jednom porodicom koja je zbog dvoje staraca bila zarobljena u jednoj ku\u0107i ovde veoma blizu Adema Destanija (Adem Krasniqi), vlasniku ku\u0107e su otac i majka bili zarobljeni i zbog njih nisu napustili ku\u0107u. Bilo je 6 ili 7 \u010dlanova porodice i sreli smo se.<\/p>\n

Kada smo se sreli rekao je, momci budite pa\u017eljivi tokom perioda od 12 do 1 dolaze u poseti, srpske snage znaju da smo ovde i budite pa\u017eljivi jer mogu da dolaze i da se sretnete i da lo\u0161e pro\u0111ete. Me\u0111utim, sutradan mi smo videli strica, nekoliko prijatelja, nekoliko ro\u0111aka koji su ubijeni i odlu\u010dili smo, okupili se 10-12 drugara i oti\u0161li smo da ih sahranimo.<\/p>\n

Sahranili smo ih, nas je bilo 5 osoba, ova traka koja je snimljena u poslednje vreme gde se vi\u0161e govori o Milaim Bellanica je Masakr u Kru\u0161i, prva informacija koja izlazi u BBC u trajanju od 2 minuta, to su snimci koje smo mi napravili, neko od nas je imao dvogled, ka\u010dili smo se u jednoj poziciji gde smo pratili glavni put, jer je na ulazu u selo bio tenk, i sa druge strane od Male Kr\u0161e da. Na potoku smo sahranili ljude, ali nismo uspeli da sahranimo vi\u0161e od 5 osoba a.<\/p>\n

Svi su sa imenima, ja sam ih napisao u plasti\u010dnim fla\u0161ama, imena i prezimena i zatvorio sam ih, stavio sam ih do njihovih tela i sahranili smo ih, barem da se zna posle nekog vremena kada se mogu ponovo sahraniti, da se identifikuju osobe koje su bile.<\/p>\n

Se\u0107am se da su bila ostala 2 otvorena groblja.<\/p>\n

Me\u0111u onima koje smo sahranili su Habib Duraku- stric, Bajram Duraku- sin brata od strica mog oca, Xhevxhet Duraku- bio je ro\u0111ak koji je bio mentalno bolestan, jer nisu po\u0161tedeli ni takve ljude, Ilaz Duraku, zatim Hasaf Hoti mislim da je bio prijatelj generacije, bio nam je \u0161kolski drug, zatim Fahri Hoti i tako redom nekoliko.<\/p>\n

Bilo ih je mnogo okolo, me\u0111utim nismo bili u mogu\u0107nosti jer su nakon nekog vremena po\u010dele pucnjave i ostavili smo ih zbog velike nesigurnosti.<\/p>\n

Odatle smo bili veoma mladi, mislim na grupaciju kada smo putovali nakon \u0161to su srpske snage bombardovali u Nagavcu, u rano jutro mi smo ve\u0107 zapo\u010deli putovanje ka Kukesu, me\u0111utim zbog nemogu\u0107nosti \u010dime \u0107emo i\u0107i, oti\u0161li su 2 brata od strica, jedan traktor je bio gore a drugi kod ku\u0107e, oti\u0161li smo i uzeli smo ih.<\/p>\n

Jednostavno, bra\u0107a od strica su unuci Xhemali Shame iz Kru\u0161e, i dali smo im traktor sada taj starac ima 76 godina, on je vozio traktor, mi smo se me\u0161ali sa njihovim porodicama, razdvojili smo se da ne budemo svi na jednom mestu i kretali smo se u pravcu Kukesa.<\/p>\n

On je nosio belu kapu i tokom vo\u017enje, u Landovici kada smo oti\u0161li se\u0107am se da je izgubio ose\u0107aj straha od pritiska ili razmi\u0161ljanja od posledice jer je na tom traktoru imao teret sa mladim momcima.<\/p>\n

I vi\u010de veoma glasno na srpskom jeziku srbin da \u201eZa\u0161to si stavio tu kapu\u201c dok njemu nije palo na pamet da je skine sve dok to nije uradio on sa no\u017eem automatske pu\u0161ke. I oti\u0161li smo u Vrbnici.<\/p>\n

Kada smo oti\u0161li u Vrbnici, ponovo su izgovarane i \u0161u\u0161kane iste re\u010di, govorilo se da \u201eko ima marke da daje na granici mo\u017ee da pre\u0111e istu, ko nema njih odvajaju na drugoj strani\u201c. U tim mislima mi smo neprestano poku\u0161avali da prona\u0111emo nekog poznanika u toj koloni da se bar razdvojimo, neki u jednoj grupi drugi u drugoj, da ne bi ostali svi u jednom traktoru. I sasvim slu\u010dajno sam video dedu, dakle oca moje majke iz sela Samodra\u017ea, op\u0161tine Suva Reka. Video sam ih u koloni. Onda sam moje dvoje brata odveo kod ujaka, koji su bili samo sa \u017eenama jer su im deca bili u inostranstvu, jedan je bio vojnik OVK-a i bio je samo deda, onda smo videli nekog iz Medvece, ku\u0107ni prijatelj, i tamo smo odveli 3-4 mladih, uglavnom je razdvajanje bilo jer smo bili porodica od 40 \u010dlanova, otac sa 3 bra\u0107e koji su \u017eiveli zajedno, razdvojili smo jednog mog brata, jednog njegovog brata, jednog njegovog brata jer je uvek bilo lo\u0161eg utiska da \u0107e se desiti ne\u0161to, jer smo ve\u0107 bili videli stvari koje su se desila, da bar ukoliko se ne\u0161to desi u jednoj grupaciji da neko ostane, da ne idu 3 ili 4 brata na jednom mestu da se desi najgore za tu porodicu za 4 brata. Me\u0111utim, pre\u0161li smo kako smo pre\u0161li na granici, nisu nam tra\u017eili takve stvari osim dokumentacije.<\/p>\n

Zatim nakon 7 ili 8 dana smo se sastali i imali informaciju o porodicama ko mo\u017ee biti \u017eiv, osim strica kojeg smo videli da je ubijen, a koji su bili u Kukesu, tamo smo se sreli.
\npored toga, zaboravio sam da ka\u017eem da dok smo bili u Nagavcu, do\u0161ao je jedan vojnik OVK-a Asllan Berisha, ujak brata od strica koji je bio ma\u0161inski in\u017eenjer, bio je generacija starija od nas, mi smo tada bili studenti, me\u0111utim od Rugove u Hasu \u010desto je prelazio Drim i dolazio je da igramo \u0161ah posle ve\u010dere kada mu je bilo dosadno u pono\u0107i, naoru\u017ean je igrao do jutra, igrali smo do jutra \u0161ah i ponovo je ujutro oti\u0161ao svojim poslom.<\/p>\n

I kada su bili posmatra\u010di u vreme posmatranja njemu su dali radio vezu ili li\u010dni telefon i jedina je osoba koja je tokom tog vremena u\u0161la kada smo mi bili u Nagavcu i dala informacije od mesta zlo\u010dina je pokojni pali borac Asllan Berisha. Pozvao je telefonom bra\u0107u od strica u Austriji, i bar im je javio da od najstarijeg do najmla\u0111eg momci su na sigurnom, rekao im je. Nije precizirao lokaciju, i sli\u010dne stvari i bra\u0107a od strica su uzeli informaciju, informacija je oti\u0161la kod oca i strica, kod porodice u Kukesu ali mi nismo imali informacije o njima.<\/p>\n

Ovo je bila pri\u010da koju sam ja rezimirao u nekoliko kratkih ta\u010daka, pri\u010da koja bi mogla trajati 8-9 dana, me\u0111utim sve ovo mo\u017ee biti iz vremena kako da ka\u017eemo, koje je pro\u0161lo, ali najgore je \u0161to mi od tih vremena i nakon 20 godina nismo uradili ni\u0161ta da doka\u017eemo ove doga\u0111aje ili dela, ovih zlo\u010dina kojih je po\u010dinila srpska vlast. I od sada smo navikli kao dru\u0161tvo mo\u017eda, i nedostatak je dru\u0161tva da smo navikli da ka\u017eemo mnogo re\u010dima a ne i da doka\u017eemo, da dokumentujemo sve \u0161to se bude reklo, da imamo dokumentaciju, fotografisanje i da ubudu\u0107e ali i sada, ali i bilo kada da nam se pru\u017ei mogu\u0107nost da doka\u017eemo sve to a ne samo praznim re\u010dima, samo usmeno i ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n

Stoga se de\u0161avaju i ova hap\u0161enja, ova etiketiranja ljudi visokih struktura Oslobodila\u010dke Vojske Kosova, \u0161ta mogu biti vi\u0161e politi\u010dka pitanja Evrope sa srpsko-ruskim uticajem.<\/p>\n

A da svako od nas nismo oti\u0161li nigde u ku\u0107i nekog drugog ili na drugom mestu da u\u010dinimo ni\u0161ta, osim \u0161to smo poku\u0161ali da odbranimo na\u0161e mesto, na\u0161u porodicu, na\u0161 dom zato je pitanje nedostatka dokumentacije, obrazlo\u017eenja, zato se desilo i ovo \u0161to se desilo, a \u0161ta se de\u0161ava i dan danas ve\u0107 20 godina, pored fotografisanja koja postavljaju u seoskim muzejima ili kada su godi\u0161njice, idu kod spomenika, nijedan dokaz nismo naveli kao dru\u0161tvo i nismo uradili ni\u0161ta do sada.<\/p>\n

Od sada ne znam \u0161ta \u0107e biti, ali do sada je to ogroman nedostatak.<\/p>\n

Stoga treba da budemo oprezni u svakoj aktivnosti, \u0161tavi\u0161e kada sam ju\u010de na portalima video da se smanjuje jednom kazna, koji je ubio vi\u0161e od 100 mu\u0161karaca, \u017eena i dece u Maloj Kru\u0161i, smanjuje se kazna da su mu pro\u0161le godine dali 22 godine, smanjuje m se za 50% kazna na 11 godine zatvora. Jednom kriminalcu koji je ubijao, spalio po\u010dev od dece 4. razreda osnovne \u0161kole do starca koji je mo\u017eda bio i nepokretan.<\/p>\n

Zna\u010di nedostatak dokaza, dokumentacije o doga\u0111aju koji se uglavnom desio za srpske zlo\u010dine koji su sprovedeni u ovim zemljama, a ne samo na ovom mestu ve\u0107 u ovim zemljama generalno imamo nedostatke jo\u0161 dana dana\u0161njeg i imamo posledice koje mi trpimo kao dru\u0161tvo.<\/p>\n

BG: \u0160ta mislite koji su bili efekti rata u li\u010dnom aspektu?<\/p>\n

ND: Pre svega, efekti rata su dela koja su se nama dogodila \u0161ta ne bih po\u017eeleo nikome, bez obzira na nacionalnost ili bilo koje dru\u0161tvo da im se desi jer je bio sasvim nejednak rat. Jer vlast koja je delovala nije bila vlast koja je gonila Oslobodila\u010dku Vojsku Kosova, ili lude koji su im uperili pu\u0161ku ve\u0107 u nemogu\u0107nosti da gone njih onda su po\u010dinili organizovane zlo\u010dine po porodicama kojih je videla.<\/p>\n

Nije po\u0161tedela, kao \u0161to sam rekao, ni onog koji je bio mentalno bolestan, ni dete koje je u ruci dr\u017ealo fla\u0161u i pilo je mleko, niti starca koji se kretao na 4 to\u010dka.<\/p>\n

Dakle, bio je sasvim nejednak rat, li\u010dno smatram da bi trebao da nam rat da puno \u0161kole.<\/p>\n

Kada bi bili malo oprezni, da analiziramo stvari druga\u010dije a ne u euforiji, ve\u0107 da stajemo i da jednostavno analiziramo i u odnosu na kriminalce koji su po\u010dinili zlo\u010din koji uglavnom pripadaju Srbiji i Rusiji, rat bi trebao da nam doda logiku u na\u0161em pam\u0107enju. Da znamo ko je bio okupator, ko je bila Srbija.<\/p>\n

Stotinama godinama \u010dak smo mogli da \u010dujemo i u \u0161aljivim pri\u010dama kada se \u010dini da za sve ovo\u00a0 vreme od pada Jugoslavije, od kada je sklopila \u201eKumstvo\u201c kako su govorili ranije, ili dru\u0161tvo sa jednim srbinom koji je ku\u0107om fizi\u010dki, geografski bio kom\u0161ija, me\u0111utim kada je otkriveno na kraju, srbin je uvek imao sekiru u nedostatku oru\u017eja, sekiru blizu sebe. Koliko god da si ga po\u0161tovao, jer smo mi velikodu\u0161ni kao narod, zna\u010di kada nekog primimo u dru\u0161tvo ili porodici ne razmi\u0161ljamo o ne\u010demu drugom, dok sebi u generalnom aspektu imaju suprotno, sa jedne strane te je prihvatio kao kom\u0161iju u porodici, sa druge strane je u svakom trenutku razmi\u0161ljao, u svakom aspektu, kako da te fizi\u010dki elimini\u0161e sa ovog \u017eivota.<\/p>\n

BG: Da li ima\u0161 ne\u0161to da doda\u0161?<\/p>\n

ND: Ne, samo ste me naterali iz po\u0161tovanja prema Qerimu, jer smo godinu dana radili zajedno.<\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Nexhmedin Duraku(sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, ND=Nexhmedin Duraku BG: Mo\u017eete li da se predstavite molim vas? ND: Ja sam Nexhmedin Duraku. Kao i svaki drugi gra\u0111anin Kru\u0161e, u ovom slu\u010daju, sa suo\u010davanjima koja su nam se tokom sukoba nametnula, prvo smo se kao porodica premestili iz ku\u0107a u obli\u017enjem potoku. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1035,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1165"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1165"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1165\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1362,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1165\/revisions\/1362"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1035"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1165"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1165"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}