{"id":1159,"date":"2021-01-21T00:28:23","date_gmt":"2021-01-21T00:28:23","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1159"},"modified":"2021-08-19T09:50:31","modified_gmt":"2021-08-19T09:50:31","slug":"neri-ferizi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/neri-ferizi\/?lang=sr","title":{"rendered":"Neri Ferizi"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Neri Ferizi (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, NF=Neri Ferizi<\/p>\n

BG:\u00a0 Mo\u017eete li nam rec\u0301i ne\u0161to vi\u0161e o sebi, ko ste, \u0161ta radite?<\/p>\n

NF: Ok. Ja sam Neri. Ja sam aktivista Civilnog Dru\u0161tva u Mitrovici. Sa civilnim dru\u0161tvom sam po\u010dela da radim kada sam imala verovatno 17 godina. Pomalo volonterski, onda sam dobila posao kao projekat i od tada mislim da sam jednom radila u institucijama oko 6 meseci i jednom poslovala godinu dana, ina\u010de je ceo moj \u017eivot civilno dru\u0161tvo, do sada. Ne\u0161to o sebi, rekla sam vam o profesiji, mo\u017eda i ne\u0161to drugo. \u017divim u porodici od 5 \u010dlanova, zapravo 4 jer \u00a0se moja sestra udala. \u017divim sa bratom, mamom i tatom. Ja sam najstarija, dete posle 8 godina braka mojih roditelja. Verovatno ste videli u pri\u010di koju sam poslala, zapravo u Briselu, gde smo predstavili neke od na\u0161ih pri\u010da, bilo je to kao story telling<\/u><\/em>, a onda su je obradili i napravili je umetni\u010dki.<\/p>\n

BG: \u017delim da znam vi\u0161e, kako se sec\u0301ate, koliko ste imali godina pre po\u010detka rata i mo\u017eda da podelite utiske, koja sec\u0301anja imate iz tog vremena, tj. pre po\u010detka rata?<\/p>\n

NF: \u00a0Bio je lo\u0161 osec\u0301aj pre rata kada je moj tata ostao bez posla i ja sam to shvatila, jer je tata uvek donosio neke ..moj tata je Rudar i \u010desto su im davali poklone za decu, a tu su bile \u010dokolade, lutke, sec\u0301am se jednog velikog medveda, a onda je neko vreme sve to prestalo i ostala sam pitajuc\u0301i se za\u0161to moj tata vi\u0161e ne donosi poklone. U to vreme je izgubio posao, a zatim mu je trebalo neko vreme da se navikne bez poklona i uvek sam \u010dekala tatu kad c\u0301e doneti te poklone. \u00a0Onda je odavde po\u010deo lo\u0161 osec\u0301aj, nesigurnost, ni ja kao dete ne znam kako to da objasnim, jer nisam bila svesna da kad ne radi\u0161 nema\u0161 novca, ili … bila sam premlada da bih te stvari razumela, tj. ta razlika je zapo\u010dela. Tako\u0111e sam po\u010dela da se nerviram sa tatom, za\u0161to je napustio posao, za\u0161to mi vi\u0161e ne donosi poklone. Onda je pro\u0161lo neko vreme kada je tata sve vreme ostao kod kuc\u0301e, nije i\u0161ao na posao i nisam ga vi\u0161e \u010dekala, bio je tu sa nama. A tada smo i\u0161li u \u0161kolu, tj. do zadnjeg perioda i\u0161li smo u \u0161kolu. \u010cak i dok nije po\u010deo rat, pa kad je po\u010deo u Drenici, onda smo prestali da idemo u \u0161kolu u kojoj smo nekada i\u0161li, a onda sam morala u \u0161kolu u selu zvanom Rahova, morala sam predaleko da pe\u0161a\u010bim, ne znam, bila sam mnogo mlada i \u010dinilo mi se malo zanimljivo, \u010dinilo mi se kao izazov da odem i upoznam nove ljude od onih koje sam imala, bilo je zanimljivo. Onda, sam odatle krenula, tj. imala sam 9 godina kada su po\u010deli da bombarduju, tako\u0111e sam \u017eivela u selu u vreme rata da bih pobegli od Srba i…<\/p>\n

BG: Zna\u010di ste se preselili u selo?<\/p>\n

NF: \u00a0Da, u to vreme su bombardovali selo. Kroz livadu su padale granate. Sec\u0301am se kada su rekli da idemo kod njih, tj. pala je granata, jer granata ne pada 2 puta na isto mesto, znate na \u0161ta mislim, uvek sam mislila da su pucali iz automata, ili kad ne\u0161to puca ne mo\u017ee pasti 2 puta na isto mesto. Uvek sam imala utisak da ako neko jednom baci kamen na mene u tom pravcu, onda drugi put ne\u010be baciti u istom smeru. Pa da, \u010dak i tada smo kao deca, npr. bombardirali su jedan dan, ali sutradan smo iza\u0161li i igrali se kao i obi\u010dno, kad sada mislim da je bilo zaista stra\u0161no, jer niste znali kada c\u0301e da vas bombardiraju. \u010cak smo i\u0161li da se igramo u onim rupama u kojima su bili, zamislite da je mo\u017eda postojao komad koji nije eksplodirao, ali ne znam, mo\u017eda \u010dak ni roditelji tada nisu znali kako da nas nau\u010de, jer sa tim stvarima nisu imali iskustva, tj. sad kad bolje razmi\u0161ljam, puno ljudi su patili od onih granata koje su ostale … \u010dudno je za\u0161to smo mi i\u0161li i igrali se na tim mestima. Onda, znam da su ovi mu\u0161karci iz kuc\u0301e odlu\u010dili da naprave bunker zbog stalnog granatiranja i odlu\u010dili su da iza\u0111u da stra\u017earuju kroz planine oko sela. Gradili su ih za nas decu, bilo je veoma zanimljivo videti bunker, uc\u0301i u njega, tj. po ceo dan smo se igrali u bunkeru, razumete \u0161ta ho\u010bu da ka\u017eem.<\/p>\n

BG: Imate li neke uspomene, sec\u0301ate li se kako je bunker izgledao, kako je gra\u0111en, od kakvog materijala?<\/p>\n

NF: \u00a0Ne znam ni\u0161ta, ali znam da su najprije duboko zakopali, jer smo mi bili tamo i gledali \u0161ta rade. Zatim su doneli drva i postavili ih na vrh, ali su posekli puno drveta. Tj. morao je biti vrlo debelo zbog granatiranja kako da ga granate ne bi pogodile. Tako je bilo. Zatim smo oti\u0161li \u200b\u200bi sve porodice su ostale tamo jer je bilo dovoljno velik. Ali, u na\u0161em selu nije bilo mnogo stanovnika, tj. bili smo poprili\u010dno mali broj i oti\u0161li \u200b\u200bsmo i ostali tamo nekoliko dana. \u010cak i kad su zapo\u010deli, jer je sada Srpska pe\u0161adija u\u0161la u selo i mi smo pobegli, tj. odatle-iz bunkera. U stvari, pre toga smo i\u0161li kod strica zajedno sa majkom. Znam da su neki tamo umrli u selu, jer su verovali da Srbi nec\u0301e uc\u0301i u pe\u0161adiju, nec\u0301e doc\u0301i ovde. \u010cak dvoje njih je umrlo, tj. odveli su im porodice, mu\u010dili ih, ali srec\u0301om mi smo oti\u0161li kod na\u0161ih stri\u010deva u potpuno drugom selu u Proponic\u0301u, gde je bilo mnogo drugih porodica.\u00a0 Prvo smo oti\u0161li \u200b\u200bkod strica, a zatim kod tetke u Vu\u010ditrnu i tamo smo ostali dok se svi stanovnici nisu raselili, odatle smo oti\u0161li \u200b\u200bu \u017dabar, a\u00a0 \u017dabar je selo ovde u Mitrovici koje sada mogu \u010dak da nazovem i kom\u0161iluk mo\u017eda. Tu sam ostala jer sam imala drugu tetku, a zatim smo odatle oti\u0161li \u200b\u200bkod strica, ali ne kod strica kuc\u0301i, ali iznad sela strica bila je planina vrlo duboka u kojoj su odseli, mogu rec\u0301i oko 3 hiljade ljudi okupljeni sa svih strana. Ostali smo tamo i napravili nekoliko \u0161atora. Sa sobom smo poveli krave i sa njima smo pre\u017eiveli. Jedna od stvari koje se sec\u0301am bila je kada je moj otac … da smo tamo \u010deznuli za hranom, nismo imali mnogo da jedemo, uop\u0161te nismo imali solucije, niti hranu. Sec\u0301am se svog oca, jer su se mu\u0161karci noc\u0301u organizovali i i\u0161li kri\u0161om u grad i uzimali bra\u0161no, uzimali hleb za jelo, hranu itd. Jedna od zanimljivih uspomena, koju sada ne jedem, ali svidela mi se jako je napravljena testenina, zaboravila sam ime te duge testenine …?<\/p>\n

BG: \u0160pagete?<\/p>\n

NF: \u0160pagete, hvala. Tj. \u0161pagete, ali u obliku supe, jer su ih samo skuvali i malo posolili, ali bilo je izuzetno dobro. Veoma mi se dopalo. Zapelo mi je u glavi, ali sve je bilo otkako smo bili mnogo gladni. Da li me razumete?\u00a0 Jeli smo mleko sa hlebom, navikli smo da jedemo mleko sa hlebom stalno. Dakle, bilo je to ne\u0161to ekstra za nas, ne\u0161to druga\u010dije i znam da mi se mnogo svidelo. Zatim, odatle smo poku\u0161ali da idemo …<\/p>\n

BG: Samo jo\u0161 ne\u0161to Neri, da li se sec\u0301a\u0161 dinamike koja je postojala me\u0111u ljudima, kakva je bila atmosfera? \u00a0Kao \u0161to si rekla na planinama su bili sklonjeni 3.000 osoba.<\/p>\n

NF: \u00a0Da, bili smo malo vi\u0161e … tj. Bilo je zanimljivo da oni koji su se poznali uglavnom napravili \u0161atore blizu jednog-drugog. Bili smo: ujak, stric, jer je i moj stric do\u0161ao kod mojih ostalih ujaka, zatim je bila moja tetka, pa moji ro\u0111aci i svi smo ostali zajedno, tj. napravili smo \u0161atore. Na primer, mi smo imali \u0161ator zajedno sa mojim ujakom, moj drugi ujak je imao zajedno sa svojom rodbinom, tj. svako je imao svoj \u0161ator, ovo je bio na\u010din organizovanja. Dalje, u pogledu hrane \u2013 hranu smo imali zajedni\u010dko. Uglavnom je moj otac bio taj koji je stalno i\u0161ao po hranu, ne znam za\u0161to, ali oni su mislili da je on vi\u0161e snala\u017eljiv ili ne znam, ali je uvek bio on koji je i\u0161ao po hranu.<\/p>\n

Zatim je dole, dole u \u200b\u200bplanini bio Halit Berani, mo\u017eda znate Halit Berani-ja? Sagradio ga je prili\u010dno ranije, jer su Srbi ta\u017eili Halita da ga odvedu u zatvor, i on je ranije napustio grad i tamo sagradio gotovo kao kuc\u0301u, kao … bilo je mnogo lepo. Sa\u00a0 kad se setim, bilo je to mnogo lepo mesto. Ostao je tamo dole, ali sada su Halita obi\u010dno \u010duvali neki drugi. Znam da je moj otac jednom do\u0161ao i tra\u017eio vodu, dajte mi vode, jer se usput prepla\u0161io kad mu je Halit pri\u0161ao u velikoj jakni kako bi se \u0161alio s njim, je li razumete? On je tako\u0111e pri\u0161ao mom ocu na Srpskom, a on se onda upla\u0161io i znam da je tra\u017eio vodu. Tj. taj put je bio prili\u010dno opasan jer je put bio od Proboni\u010ba-Koprive-Ko\u0161utovo-da se ide za grad, negde u bilo kojoj kuc\u0301i da bi na\u0161li hranu. Obi\u010dno su neka Srpska vozila bila u Koprivi i nisu smeli, tj. da idu uobi\u010dajenim putem, vec\u0301 kroz planine, uglove, negde gde nisu vidljivi.<\/p>\n

BG: Dakle, tako su kolima putovali do grada?<\/p>\n

NF: Ne, ne, ne. Pe\u0161ke, znate, pe\u0161ke. Tj. moj otac je putovao mo\u017eda jedan dan dok nije stigao u grad da uzme hranu i da se vrati, i onu su imali ili automobil ili ni\u0161ta, svu hranu trebali su dr\u017eati na krilima kako bi nam doneli tamo u planinu, gde smo mi bili. Ali pre nego \u0161to smo oti\u0161li \u200b\u200btamo, jer sam zaboravila, kao \u0161to sam pomalo po\u010dela da zaboravim ratne pri\u010de, mi iz \u017dabara na redu poku\u0161ali smo da idemo u Albaniju. Ali nisu nas pustili, vratili su nas skoro na granicu sa Albanijom \u2013 Prekala je bilo mesto gde smo odseli. Bilo je puno porodica – onda su nas oplja\u010dkali, tra\u017eili nakit, prvo, znam da su nas tamo oplja\u010dkali, sec\u0301am se slu\u010daja u redu kada smo bili mnogo gladni bilo je nekih Bo\u0161njaka koliko se sec\u0301am koji su bili u tamo\u0161njem selu, jer ih nisu ih gonili po\u0161to su bili Bo\u0161njaci ili ne znam, dali su nam hleba, toplu \u201cpitalku\u201d<\/u><\/em><\/strong> sa \u201cajvarom<\/u><\/em><\/strong>\u201d. (Komentar Prevodioca: \u201cPitalka\u201d je vrsta na\u0161eg tradicionalnog hleba, a \u201cAjvar\u201d je tradicionalna mlevena i kuvana paprika<\/strong><\/u>). Oh, sada ne mogu da mnogo jedem\u00a0 \u201cpitalke\u201d<\/u> sa \u201cajvarom\u201d<\/u> zbog te emocije koje imam. \u010cak znam da je mama to podelila na pola da bi nam dala, a pola je sa\u010duvala za kasnije, ali definitivno sam htela da jedem jer sam bila gladna. Onda znam, ponekad pomislim da su na\u0161i roditelji znali vrlo dobro da se sna\u0111u u toj ratnoj situaciji, da sa\u010duvaju ne\u0161to hrane za sutra,\u00a0 da danas ne pojedemo sve. Onda znam da se tamo nismo tu\u0161irali nedeljama, bilo je to nedeljama, sec\u0301am se da kao dete smo imali va\u0161ke po glavi i bilo je stra\u0161no. Znam da su nam ti Bosanci pomagali i davali \u010de\u0161ljeve da se \u010de\u0161ljamo, vodu da se kupamo, i znam da je mama \u00a0poku\u0161ala da ih ukloni, jer smo svi bili u jednom traktoru u redu sa puno ljudi koje niste ih ni poznavali. Bio je jedan \u00a0bolestan \u010dovek i on je sigurno trebao da le\u017ei.. dakle … ja sam bila mala i znam da je taj \u010dovek stavio nogu tj. u nos, nekoliko puta sam se \u017ealila mami i htela je da mi objasni da je \u010dovek bolestan i mora\u0161 biti strpljiva, treba \u010dovek da le\u017ei. Ali nekako kad pomislim da sav taj poremec\u0301aj koji smo imali, nismo imali mnogo me\u0111usobnih obra\u010duna, tj. za\u0161to zauzima\u0161 ovaj deo, za\u0161to ti, nekako za sve je bilo mesta tamo i niko nije pravio buku. Niko nije rekao za\u0161to ovaj, ili za\u0161to si to uzeo u traktor ili za\u0161to ovo, ili za\u0161to ono, ili za\u0161to si ti prvi ili zadnji, kao \u0161to to obi\u010dno biva sada.<\/p>\n

Tada nije bilo tako, bilo je interesantno da nismo imali problema i svi smo imali zajedni\u010dki problem, ili ne znam, ali bilo je zanimljivo videti da nismo imali problema sa jednim drugim, nikad. Ina\u010de, tokom rata se sec\u0301am da je u porodici postojalo i pitanje da neko ide i da se pridru\u017ei Oslobodila\u010dkoj Vojsci, imala sam i imam jo\u0161 trojicu ro\u0111aka koji su bili stariji od nas, bili smo kao jedna porodica, imali su unutra\u0161nji porodi\u010dni razgovor i sa ocem i sa stricem da neko od nas treba da ide, a ja znam da je sin najmla\u0111eg strica bio vrlo PRO za to, i tamo su razgovarali kao \u201cda, ho\u010bu ja, ne on\u201d, a onda su odlu\u010dili u redu. Ovaj najmla\u0111i, po\u0161to je osetio jako puno da ide (tekst od min. 15:48 nije jasno razumljiv<\/u><\/em><\/strong>) …. da ide, ali ga je tada Srpska vojska zarobila, tj. kada je bio u OVK u planinama ovde u Mitrovici, odveli su ga u Srbiju i osudili sa 12 godina zatvora. Danas mi se ne svi\u0111aju ova Novogodi\u0161nja ukra\u0161avanja, jer svi oni znaju da volim Novogodi\u0161nje ukrase, mo\u017eda je upravo to da ni posle rata nismo slavili Novu Godinu, jer je on i posle rata bio u zatvoru. Sve \u0161to sam mogla da vidim bilo je kad sam oti\u0161la kod strica, oni su imali te ukrase, mi nismo ih imali kod kuc\u0301e jer je Safet u zatvoru, a mi ne\u010bemo, bila sam jo\u0161 mlada, \u017eelela sam malo, ali svake godine hajde recimo ok, kako pati tamo, dali mu daju, mu\u010de li ga, daju li hranu ili ne\u0161to drugo, uvek, svakog praznika, imali smo na umu da nam nedostaje \u010dlan porodice koji je \u017eiv \u00a0znali smo da je \u017eiv jer ga je tetka bila posetila, ali nismo znali da li c\u0301e pre\u017eiveti ili c\u0301e ga tamo ubiti. Tako\u0111e znam da je donedavno, kada su pustili Naita Hasanija, Aljbina Kurtija i druge, i on je bio pu\u0161ten posle rata. Do tada su nam bili zabranjeni svi praznici, a kada se on vratio odmah smo upalili svetla, nekako smo zbog toga mnogo vezani za Novogodi\u0161nji praznik, sa ovim ukrasima koji nas podsec\u0301aju da smo imali radosti, kona\u010dno smo uspeli da stavimo upaljena svetla, a ponekad ne razumem da sada svi kada \u017eivimo na slobodi, ok. sada smo u doba pandemije, pred sobom imamo mnogo izazova, jer \u017eivot nije bez izazova, ali sve dok smo \u017eivi dobro nam je, za\u0161to ne bismo zajedno slavili, upalimo neka svetla, \u010dak u ovo vreme pandemije npr. daje ljudima lep prazni\u010dni osec\u0301aj jer smo navikli da grad vidimo tako, pa kuc\u0301u ili, ili ve\u010b znate. Ja, na primer sada imam 32 god. ali jo\u0161 uvek ukra\u0161avam kuc\u0301u, ukra\u0161avam jelku, svetla koja mi daju osec\u0301aj da ok. imamo praznik, imamo ne\u0161to dobro, svako iz svog \u017eivota na\u0111e ne\u0161to dobro da mo\u017ee proslaviti. Dalje, posle rata, tj. ovo je bio posleratni period koji smo imali. Sec\u0301am se bombardovanja tokom rata, tj. vratili smo se sa planine i oti\u0161li \u200b\u200bdo one kuc\u0301e u \u017dabaru. Bila je jedna porodica koja nam je dala svoju kuc\u0301u, njihov brat je bio u inostranstvu i dao je kuc\u0301u za izbeglice, tj. bez novca, bez i\u010dega. Tu smo i ostali .. (u daljem tekst se ne razume jasno<\/u><\/em><\/strong>).<\/p>\n

BG: U kojoj Op\u0161tini je \u017dabar?<\/p>\n

NF: Da, \u017dabar je u Mitrovici. U blizini je, u blizini Mitrovice. Tako\u0111e znam da je ova stvar NATO-a bilo jedna od najvec\u0301ih radosti, mada bih danas mogla imati sasvim druga\u010diju percepciju, ali u to vreme ste bili u takvoj poziciji da je bila potrebna intervencija da biste se oslobodili, \u010dak i da biste u\u017eivali u slobodi govora, slobodnom kretanju i svemu ostalom. Znam da kad smo \u010duli vesti nismo mogli da verujemo, tj. ma ne, nema \u0161anse, iza\u0161li smo ovako u grad da vidimo da li je to istina, nismo verovali. Tada, kada smo videli NATO intervenciju, mislim da su nas tada Srbi sve proterali iz na\u0161ih kuc\u0301a i doveli na jedan deo Stadiona u Tamniku. Bilo je puno ljudi, znam da su mu\u0161karci bili odvojeni od \u017eena. Mi, \u017eene i deca smo ostali u tom delu i usred nas, tj. bilo je NATO bombardovanja, u\u0161li su Srpski tenkovi, da ih ne bombarduju, jer mi smo bili tamo i kad su videli da smo deca i \u017eene oni su to iskoristili da bi pre\u017eiveli, razumete li me? tamo unutra, ne znam da li je NATO mo\u017eda hteo da pogodi tenk, ali mo\u017eda su se oni (Komentar Prevodioca: pozivaju\u010bi se na Srbe<\/u><\/em><\/strong>) tako\u0111e pla\u0161ili napada ili bilo \u010dega drugog. Samo znam da smo tamo ostali ceo dan, avioni su bili gore a tenkovi dole, vikali smo, plakali, sad kad smo se odvojili od mog oca – mislim da je to bilo prvi put da smo se odvojili od oca, postojala je neka vrsta nesigurnosti, nismo znali gde je, jer u to vreme nismo imali telefone, nismo imali ni\u0161ta da komuniciramo jedni s drugima.<\/p>\n

Tako\u0111e znam da sam tamo do\u017eivela veliki strah, mo\u017eda je zbog svega ovoga to bio moj najvec\u0301i strah gde mi je otac, ko zna gde je. Oti\u0161li \u200b\u200bsu i sakrili se u izvor, u bunar, skrivali se tamo dok se ovo nije zavr\u0161ilo, a onda smo oti\u0161li \u200b\u200bu grad i videli da je NATO stvarno bombardovao i da smo\u00a0 slobodni. Bilo je to mnogo, mo\u017eda najbolji osec\u0301aj, a nezavisnost je bio najbolji osec\u0301anje posle tog vremenskog perioda.<\/p>\n

BG: Kako je bila procedura povratka kuc\u0301i, \u010dega se sec\u0301ate iz tog vremena?<\/p>\n

NF: \u00a0Kuc\u0301a nam je bila zapaljena, a najvi\u0161e me mu\u010di to \u0161to sada nemam nijednu sliku iz detinjstva. Bilo je vrlo malo slika koje moja tetka ima ili moj ujak, znate, ali to su 2-3 slike, a ne sva sec\u0301anja koja smo imali. Mo\u017eda ne celu kuc\u0301u koju su zapalili nije toliko ra\u017ealostila koliko \u0161to su mi uspomene izgorele, i mislim o mojim igra\u010dkama, jer sam u to vreme bila mnogo mlada. Nekako, kad smo sada do\u0161li posle rata, morala sam, ok. mislili smo da c\u0301e sve biti u redu, da, imali smo deo novca tamo gde ga je otac dr\u017eao … bilo je zanimljivo da, iako me\u0111usobno nismo znali gde smo stavili novac ili \u0161ta je bilo s njima, moja mama je uvek imala strah da je, jer je ona tako stavila ruku u jaknu, pocepala taj deo jakne i stavila novac unutra, tada su bila 1000 Maraka, ako ne gre\u0161im i ona ih je sa\u0161ila, ta jakna je bila du\u017enost cele porodice da se \u010duva, shvatate …. jer smo mislili da c\u0301emo ic\u0301i u drugu zemlju ili Albaniju, ili negde drugde i znali smo da c\u0301e nam trebati novac, znate nekako nismo imali nade, da li c\u0301emo ovde \u017eiveti, da li c\u0301e NATO intervenisati ili c\u0301e neka spoljna sila intervenisati da nas spasi ili da nam pomogne, mi se nismo nadali toga. Jedina nada je bila da se pobegne odavde, da napustimo Kosovo, Kosova vi\u0161e nema. Zatim, sec\u0301am se da smo posle rata izvadili taj novac i kupili puno stvari, u\u0161li u kuc\u0301u, u stan zapravo u Mitrovici koji je pripadao Srbima. Tamo smo \u017eiveli u veoma dobrom periodu … aaa..ne znam \u0161ta bih vam drugo rekla. Onda, znam da se moj otac vratio i tako\u0111e su se vratili na poslu bez plac\u0301anja. Znate kad su rekli, kada su Rudari pre\u017eiveli, rekli su im da rade bez plac\u0301anja, i bili su veoma entuzijasti\u010dni da rade i bez plate, nije va\u017eno, samo da \u017eive u slobodi. Tako\u0111e znam ako ne gre\u0161im 6 ili vi\u0161e meseci da su radili bez ijednog centa. Tj. bilo je toliko entuzijazma za zemlju, jer smo sada slobodni i nema veze \u0161to ne\u010bemo biti pla\u010beni, i nema veze \u0161to nemamo, ono \u0161to imamo delic\u0301emo, to je bilo to. Na primer, znam da smo novac koji smo imali posle rata delili sa stricem, jer su nekako bili mnogo entuziasti\u010dni svime i mislim da je ovo bila jedna od na\u0161ih gre\u0161aka. Sad ulazim u neku drugu temu, mo\u017eda. Imajuc\u0301i ovaj entuzijazam, nismo sa\u010duvali stare zgrade. Tj. samo smo hteli da gradimo, gradimo, gradimo, kad se se\u010bam da je u to vreme sru\u0161en Gradski Bioskop i nismo reagovali. Glupost, \u0161to smo bili impresionirani da \u017eelimo da gradimo, hteli da idemo napred, mo\u017eda ne znamo vrednost nekih stvari. Zatim, \u010dak i kuc\u0301e npr. da su bili zapaljeni, odmah smo ih obnovili, verovatno bi bilo dobro da se ne\u0161to sa\u010duva iz tog vremena, to ok. ovde je bio rat, ove zgrade su o\u0161tec\u0301ene, pa ono … Mislim da nismo sa\u010duvali nikakvo sec\u0301anje iz rata. Nekoliko, mo\u017eda samo re\u010di, su ostale kao uspomene, rekla bih.. A za to npr. u Mitrovici su bila tri bioskopa, a danas ih nema nijedna. Znam da je to vrlo besmisleno. Mnogo drugih stvari su nestale, mo\u017eda neposredno nakon rata, na koje nismo obrac\u0301ali pa\u017enju, mo\u017eda na kolektivno pamc\u0301enje.<\/p>\n

BG: Kako mislite da je rat uticao na vas, i da jo\u0161 uvek uti\u010de, to \u0161to primec\u0301ujete?<\/p>\n

NF: Ok. Verovatno imam taj strah da u nekoj zemlji mo\u017ee, jer sada ja …. pre nego \u0161to sam verovala da je npr. odre\u0111ena cela zajednica mo\u017ee biti \u00a0lo\u0161a, samo zato \u0161to je ta zajednica. Vi\u0161e nemam takva uverenja, sada sam velika i videla sam da to nije tako.<\/p>\n

Ali, ono \u0161to verovatno imam kao traumu od rata je to \u0161to se jako bojim, mnogo se bojim ovih diktatora ili ljudi koji … mnogo se bojim da bi moja zemlja ili odre\u0111eno mesto negde moglo biti u rukama mentalno bolesne osobe. Mo\u017eda ne \u017eelec\u0301i da opravdam u\u010dinjena dela, da kada ka\u017eete mentalno bolesni mo\u017eete onda opravdati u\u010dinjena dela, ali mo\u017eda \u010dovek koji je duhovno lo\u0161 ili ne nalazim drugu definiciju za \u010doveka koji mo\u017ee da u\u010dini taj veliki genocid u zemlji, osim \u0161to on nije bio normalan jer zdrav razum ne mo\u017ee da izvr\u0161i te stvari. Tako\u0111e, se bojim za svoju zemlju da bi takav vo\u0111a mogao doc\u0301i ne samo da na\u0161teti svima nama, vec\u0301 i nanese \u0161tetu odre\u0111enoj zajednici. A ono \u0161to me najvi\u0161e boli oko rata je \u00a0polo\u017eaj Roma-A\u0161kalija-Egipc\u0301ana, jer sam i ja bila u istom polo\u017eaju pre rata, verovatno na neki na\u010din napadnuta ili stigmatizovana zato \u0161to sam bila Albanka. Mislim da se na isti na\u010din odnosimo prema njima i to me odmah vra\u010ba u retrospektivu kad god vidim to ka\u017eem \u010dekaj mi smo bili tako, tj. kada dolaze, ili prodaju ili mole, tako\u0111e se sec\u0301am da je u na\u0161oj porodici bilo osoba koje su nekada prodavale cigarete i koi su bili stigmatizovani od strane Srpskog dru\u0161tva. I sada postupamo isto prema toj zajednici. Ovo me \u010desto vrac\u0301a i sec\u0301am se da ok. verovatno ih bukvalno ne davimo, ali gu\u0161imo ovu zajednicu na druga\u010diji na\u010din i nismo, na primer u Mitrovici se isto doga\u0111a. Na primer, pre rata smo bili stigmatizovani i imali ste Albansku zajednicu koja je bila zajedno sa Srbima. Ok. postojala je vrsta, npr. u \u0161koli, prijateljstvo sa ovim mladim ljudima, ali uvek ste razdvajali Srbe i Albance. Isto se de\u0161ava u Mitrovici, tj. imate Roma-A\u0161kalijsko-Egipc\u0301ansku zajednicu koja je getoizirana u nekom obliku u tom okru\u017eenju i nema kontakt sa nama. Pre rata smo svi bili isto, tj. bili smo podeljeni izme\u0111u Srba i Albanaca, iako ste mo\u017eda imali kom\u0161ije Srbe vrlo dobre ljude, iako niste imali lo\u0161e odnose s njima, ali kako je rat po\u010deo bili smo razdvojeni. Vi ste i\u0161li sa svojom zajednicom, oni sa njihovom, dogodilo se isto, osim \u0161to ih mi fizi\u010dki ne gu\u0161imo tako, ista je zajednica A\u0161kalija, mislim. I uglavnom me podsec\u0301aju, mo\u017eda je ovo mala trauma, ne znam, ali ono drugo \u0161to me pla\u0161i je kada, mo\u017eda svaki put kad vidim u filmovima, vidimo ljude kako le\u017ee na zemlji bez ruku, bez nogu, bila sam dete da ih vidim iako nisam znala \u0161ta im se de\u0161ava. Mislim da sam jednom pitala tatu \u0161ta je to, dali se pretvaraju, dali se igraju tako .. i znam, imam tu sliku koja mi izlazi ispred ovako kad je ponekad vidim, posebno kad gledam filmove ih se setim, dolaze mi kao sec\u0301anja, i ne\u0161to \u0161to me boli je to \u0161to se nismo usudili da se zaustavimo, niti ih pogledamo ili sahranimo, niti da se pobrinemo za tu \u017ertvu, tu su odmah bili Srbi sve vreme dok smo bili na redu koji su nas pratili, niste se usudili da se zaustavite, niti da pogledate ko je ili \u0161ta je, morali ste se pretvarati da to ne postoji, ka\u017eem da je to ljudsko telo a vi ga vec\u0301 napu\u0161tate tamo. Ovo je bilo prili\u010dno te\u0161ko. Ponovo ka\u017eem da nije bio samo jedan Milo\u0161evic\u0301, vec\u0301 je bilo i drugih mnogo lo\u0161ih ljudi, onih koji su tako napustili ta tela, onih koji su masakrirali. Ne znam kako bih ja ili vi, ili neka druga osoba kao vo\u0111a mogla da me nateraju na takav zlo\u010din. Ranije sam priznala da je ok. ubij me radije nego \u0161to bih po\u010dinila takav zlo\u010din. A ponekad kada to poku\u0161avamo da opravdamo odlukom da je samo jedna osoba Milo\u0161evic\u0301, mislim da gre\u0161imo \u0161to to nije bio samo Milo\u0161evic\u0301, ti ljudi su mogli nekome da ka\u017eu ne. Neko bi mogao rec\u0301i stani, zna\u0161 da nisu 1,2,3 ili 4 osobe po\u010dinile zlo\u010dine, tbilo ih je vi\u0161e, imao si jednu vojsku. \u010cak i da se vojska borila sa drugom vojskom to je u redu, ali borila se sa civilnim stanovni\u0161tvom. Ok. ovo je ne\u0161to \u0161to ovde nije u redu zbog \u010dega sva ta mr\u017enja prema zajednici poput Albanaca, jer ste zaista morali imati previ\u0161e mr\u017enje da biste ubijali ljude \u00a0na taj na\u010din. Ne znam, ali mislim da nije samo jedan Milo\u0161evic\u0301, ima ih vi\u0161e. Mo\u017eda i kod nas, s druge strane, tako\u0111e mislim da je na\u0161a Strana mogla po\u010diniti zlo\u010dine i ne mo\u017eete kriviti sve, npr. kao OVK, da se ka\u017ee OVK ovako, ne, postoje pojedinci koji su to uradili.<\/p>\n

Me\u0111utim, kad dobijemo izve\u0161taj, jer je ovde re\u010d o genocidu sa direktivama koje su dolazile iz dr\u017eave, mi nismo bili dr\u017eava. Bili smo ljudi koji su imali ideal koji smo hteli da iza\u0111emo, u stvari ja sam \u017eiva zbog nekih vojnika OVK-a, ne ja, vec\u0301 i onaj deo u tom selu za koju sam rekla da ih je bilo negde 1000-2000 osoba ili vi\u0161e. Srbi su hteli da ulaze, tj. sa pe\u0161adijom koja je tako\u0111e tamo u\u0161la i bilo je nekoliko vojnika OVK-a koji su imali vrlo malo oru\u017eja, ali dok su se borili sa Srbima, nisu se predali i mislili su da su bili vrlo naoru\u017eani i povukli su se. Da su u\u0161li tj. mi tih 1000-2000 osoba bi smo bili mrtvi. I nekako, kad pomislite na ovo, ne mo\u017eete da ka\u017eete da je OVK, pa su svi oni bili pojedinci, tako\u0111e mislim da je bilo i Srpskih pojedinaca koji verovatno nisu hteli da \u010dine zlo\u010dine, to su sada Srbi koji pokazuju da su bili naterani od Vojska Srbije da urade zlo\u010dine. Pretpostavljam da su neki od njih koji su ih odbili pretu\u010deni ili mu\u010deni, ali na primer kada su iza\u0161li na teren to nije bilo \u0161to ih je neko video \u0161ta rade. Na primer, silovanja koja su se desila kao \u0161to sam ranije rekla, nije da je Milo\u0161evic\u0301 do\u0161ao tamo i rekao da siluju onu ili onu, da ih redom siluju, ulaze na njih, ne mislim da su te direktive do\u0161le direktno odatle, ali mislim da ti ljudi ovde su to sami uradili, \u010dak i kad mislim da su mnogi Srbi bili \u201cpijani\u201d, pijani tokom rata, npr. sve vreme ste videli Srpsku Policiju pijanu, ponekad pomislim da mo\u017eda \u010dak i mnogo puta nisi bio svestan tih te\u0161kih zlo\u010dina koje su po\u010dinili, oni su po\u010dinili te zlo\u010dine jer mislim da su odozgo imali direktivu da \u010dine zlo\u010dine, mo\u017eda da zastra\u0161uju ovaj narod asimilacijom ili da ih proteraju u inostranstvo, zato da ovde ne bude vi\u0161e Albanaca, ali ne znam. To su samo misli, ponekad pravim ovako upore\u0111enje \u0161ta je sve moglo da se desi, poku\u0161avajuc\u0301i da prona\u0111em ne\u0161to…<\/p>\n

BG: Da se manje-vi\u0161e opravda ono \u0161to se dogodilo…<\/p>\n

NF: Ne mo\u017eemo ih opravdati, ali bar mo\u017ee se opravdati onaj drugi deo.<\/p>\n

BG: Da.<\/p>\n

NF: Da biste podelili stvari, znate … da se nadamo, da ako sve to radimo zajedno onda nema nade da .. .. (na sledec\u0301em min. 35:13 tekst nije jasno shvac\u0301en<\/u><\/em><\/strong>), opet c\u0301e rat eksplodirati. Ne mislim da su svi takvi, ali mislim da ima puno dobrih ljudi, danas radim sa njima i znam da ima dobrih ljudi, mnogo dobrih ljudi. Ali, ponekad je pitanje ove diktature koja je funkcionisala, jer i danas mislim da su u nekoj vrsti demokratske diktature, ovde se demokratija pretvara, ali s druge strane su i druge stvari koje funkcioni\u0161u druga\u010dije. \u010cesto se ne usu\u0111uju da pri\u010daju o mnogim stvarima, a mo\u017eda se ni tada nisu usudili da pri\u010daju, mo\u017eda se \u010dak ni u to vreme nisu usu\u0111ivali da govore, izra\u017eavaju protiv Milo\u0161evic\u0301evog re\u017eima, ali tako\u0111e imajuc\u0301i duh da su Albanci oni koji nam to rade, mo\u017eda ih je ovo nateralo da \u010dak i vi\u0161e prec\u0301ute, da ne pri\u010daju, ne znam. \u010cak i mi ponekad ovde na Kosovu imamo pritisak mase, ili imamo pretnje ili npr. vi kao civilno dru\u0161tvo svaki put kad pri\u010date primite poruku, hej … postoje stvari koje \u017eele da ih vi \u0161utite \u010dak i \u00a0ne daju vam da pri\u010date.\u00a0 \u00a0Ali, na neki na\u010din kada se ljudi ubijaju do tog na\u010dina “ne znam” mo\u017eda … \u010dak i ja bih reagovala, rekla bih prestani ja nisam ta, bar bih se distancirala od svih tih zlo\u010dina koja se izvr\u0161e, i da se i danas veliki deo verovatno ne distancira od tih zlo\u010dina. Mo\u017eda je ovo nacionalisti\u010dki narativ koji sve vreme koristi Vlada Srbije, ali istovremeno i Kosovo, jer tako\u0111e ni mi nismo ba\u0161 dobri sa ovim pitanjem nacionalisti\u010dkog narativa, prili\u010dno, nedavno se mnogo uvec\u0301alo, mo\u017eda \u010dak i oni iz OVK-a koji su o\u0161li tamo da im se sudi. Ali se jezik dosta koristi i vec\u0301 neko vreme radite na tome da smanjite napetost i sada ponovo BAM, ok. \u00a0Hajde opet.<\/p>\n

BG: Da, definitivno, patnja civila se mnogo koristi u korist odre\u0111enog pravca, tako da je i prili\u010dno problemati\u010dna. Ali, nadamo se da c\u0301e se vremenom pobolj\u0161ati jer izgleda da je to jo\u0161 uvek sve\u017ea rana.<\/p>\n

NF: Da…<\/p>\n

BG: A mo\u017eda c\u0301e nam vreme pomoc\u0301i. Hvala puno Neri, ako nema\u0161 ne\u0161to da doda\u0161 ovde \u010bemo zavr\u0161iti.<\/p>\n

NF: Da, nema, nema problema. Dodato tome, mo\u017eda, imam jedno sec\u0301anje iz rata kojeg se sec\u0301am i koju sam uvek spominjala na nekim mestima, od kada smo bili tamo u planinama, mi, deca smo se igrali, a imali smo i bicikl koji smo koristili i oti\u0161li smo malo dublje \u0161to je bilo bli\u017ee Srbima, ali ne znam za\u0161to smo tamo oti\u0161li da se igramo, a metci do\u0111o\u0161e, tj. odozdo su Srbi pucali i mi smo uzimali te metke, bilo je jako vruc\u0301e, tada sam tako\u0111e oti\u0161la do tate i rekla sam mu \u201cvidi na\u0161la sam ovaj metak i jo\u0161 je vru\u010b\u201d. Uvek se setim tog prestravljenog lica mog oca, gde si to prona\u0161ala, kuda vi idete onda se setim da je moj otac zaista vikao na mene, zna\u0161 da je jako vikao, bila sam dirnuta kao dete. Koliko se sec\u0301am rata, sec\u0301am se tog prestravljenog lica, otvorenih o\u010diju i \u201ckuda vi idete\u201d? Ovo je verovatno jedno od sec\u0301anja sa vremena rata.<\/p>\n

BG: Puno vam hvala \u0161to ste podelili ovo iskustvo sa nama.<\/p>\n

 <\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Neri Ferizi (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, NF=Neri Ferizi BG:\u00a0 Mo\u017eete li nam rec\u0301i ne\u0161to vi\u0161e o sebi, ko ste, \u0161ta radite? NF: Ok. Ja sam Neri. Ja sam aktivista Civilnog Dru\u0161tva u Mitrovici. Sa civilnim dru\u0161tvom sam po\u010dela da radim kada sam imala verovatno 17 godina. Pomalo volonterski, onda […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1032,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1159"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1159"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1159\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1365,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1159\/revisions\/1365"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1032"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1159"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1159"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1159"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}