{"id":1153,"date":"2021-01-21T00:22:46","date_gmt":"2021-01-21T00:22:46","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1153"},"modified":"2021-01-21T00:22:46","modified_gmt":"2021-01-21T00:22:46","slug":"naxhije-kadiri","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/naxhije-kadiri\/?lang=sr","title":{"rendered":"Naxhije Kadiri"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Naxhije Kadiri (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, NK= Naxhije Kadiri<\/p>\n

 <\/p>\n

BG:Mo\u017eete li da se predstavite molim vas?<\/p>\n

NK: Ja sam Naxhije Kadiri.<\/p>\n

BG:Kakva je bila zemlja pre po\u010detka rata?<\/p>\n

NK: Pre po\u010detka rata, radili smo kao i u vek, kada je stigao jul mesec po\u010deo je rat po prvi put, pobegli smo iz ku\u0107a.<\/p>\n

BG:Kako ste saznali da treba da pobegnete iz ku\u0107e?<\/p>\n

NK: Saznali smo da je krenuo rat, morali smo da pobegnemo<\/p>\n

Jer je bilo puno srba i morali smo da evakui\u0161emo celo selo.<\/p>\n

Pobegli smo i oti\u0161li u Poto\u010dane, u mom rodnom mestu, ostali smo tamo 3 no\u0107i, iz Poto\u010dane smo oti\u0161li u Ratkovac, u rodnom gradu snaje, ostali smo 10 dana.<\/p>\n

Ovde su spalili celo selo, u prvoj borbi (napadu), kada smo se vratili nije bilo ni\u010dega.<\/p>\n

Kada smo se vratili ostale su nam samo ove dve ku\u0107e, ostale dve su nam spalili u potpunosti<\/p>\n

Vratili smo se \u017eivi ljudi ovde, i u\u0161li smo u ove ku\u0107e.<\/p>\n

Bilo nas je mnogo, 30 osoba, u\u0161li smo u ove dve ku\u0107e.<\/p>\n

BG:Kada ste pobegli, da li mo\u017eete da mi ka\u017eete kako ste pobegli, koliko osoba ste bili?<\/p>\n

NK: Svi, kao \u0161to smo bili u gu\u017evi oti\u0161li smo u Poto\u010dane, odatle smo oti\u0161li u Ratkovac, u oba mesta smo oti\u0161li kompletno, 30 osoba.<\/p>\n

BG:Da li je bilo puno ljudi kada ste oti\u0161li tamo?<\/p>\n

NK: Tamo niej bilo puno ljudi, ali je nas bilo puno.<\/p>\n

Jer mi gde god smo oti\u0161li, bilo nas je mnogo, 30 osoba.<\/p>\n

Ali su se neke \u017eene, deca odvojila kod bra\u0107e ili sestara, ko god je bio blizu.<\/p>\n

10 dana smo boravili kod porodice na\u0161e snaje u Ratkovcu, svi.<\/p>\n

Zatim smo se odvojili, onda je u ratkovcu bila borba septembra meseca, zatim smo u septembru ponovo pobegli, prvo u Poto\u010dane, ali je tamo bilo jo\u0161 opasnije i zatim smo oti\u0161li u velikoj Kru\u0161i. \u010cak smo i dolazili, radili ovde, imali smo ba\u0161tu (paprike), kao \u0161to imaju Albanci, iz Kru\u0161e smo dolazili i obra\u0111ivali ba\u0161tu (paprike).<\/p>\n

Srpska vojska je bina na brdu.<\/p>\n

Kada smo se vratili ku\u0107ama, boravili smo samo uz svetla srpske vojske, jer nismo smeli da palimo svetla.<\/p>\n

Ostali smo koliko smo ostali u Kru\u0161i.<\/p>\n

BG:Kod koga ste bili u Kru\u0161i?<\/p>\n

NK: Bili smo: Ja sam bila kod moje \u0107erke, ona je boravila kod ujka, svastika je bila kod sestre, snaja moje svastike je oti\u0161la u Landovici, u rodnom mestu.<\/p>\n

Ostale dve svastike su imale udate \u0107erke u Zrze, boravile su u Zrze.<\/p>\n

Snaja svastike je imala porodicu u Zrze, boravila je u Zrze, odvojili smo se.<\/p>\n

I\u0161li smo zajedno, ali je trebalo da se odvojimo jer nas je bilo mnogo.<\/p>\n

Kada smo se vratili od septembra, sve je bilo spaljeno. Boravili smo ovde u jednoj ku\u0107i, napustili smo tamo jer nije bilo ni\u010dega, sve je bilo spaljeno, bilo je ravno.<\/p>\n

Ponovo smo se vratili u ove dve ku\u0107e, sva ta gu\u017eva, 30 \u010dlana.<\/p>\n

Boravili smo, stigle su pomo\u0107i, jeli smo i pili time.<\/p>\n

Mislili smo da je gotovo<\/p>\n

Ali, kada je stigao mart mesec po\u010deli su novi napadi, ponovo smo 23. marta pobegli. Oti\u0161li smo u Poto\u010dane.<\/p>\n

Samo je sin mog devera oti\u0161ao u Zrze, kod njegove sestre.<\/p>\n

    \n
  1. marta su po\u010dele NATO bombardovanja.<\/li>\n<\/ol>\n

    Tako je zatim po\u010deo veliki rat, nismo mogli, kada je NATO napao, nijednog dana nisi mogao da spava\u0161.<\/p>\n

    Kada je bio 12. april, odigrao se rat u Poto\u010dane gde smo boravili.<\/p>\n

    BG:\u0160ta se desilo u Poto\u010dane?<\/p>\n

    NK: U poto\u010dane je bilo rata, bilo je puno srba, sa tenkovima.<\/p>\n

    Proterani su svi iz svojih ku\u0107a.<\/p>\n

    Okupili su nam mu\u0161karce, neki od njih su pobegli, iza\u0161li su kroz polja kroz planine, ali su u planinama ranili mog sina.<\/p>\n

    I srbi su se odvojili i po planinama i po svim mestima, tako oklopljeni usred sela samo smo razmi\u0161ljali kada \u0107e da nas ubiju.<\/p>\n

    Okupili su nas \u017eene, mu\u0161karce, dece, sve.<\/p>\n

    Tenkovi su nam bili ovde, po sredini.<\/p>\n

    Srba puno, sa jedne strane \u017eene, sa druge mu\u0161karci, gurnuti uz zid.<\/p>\n

    Samo smo \u010dekali \u0161ta \u0107e se desiti.<\/p>\n

    Sa druge strane u \u0161umi nismo znali \u0161ta se de\u0161ava, zatim su nas pustili, rekli su nam idite ali nemojte oti\u0107i svojim ku\u0107ama ve\u0107 su nas okupili sve u jednom mestu kod strica, imao je velik prostor.<\/p>\n

    Bilo je prole\u0107e, bilo je veoma hladno.<\/p>\n

    Rekli su nam niko da ne dolazi ovde.<\/p>\n

    Oni su se odvojili po planinama i \u0161umama.<\/p>\n

    Zatim kada se vratio sin, vratio se te\u0161ko ranjen.<\/p>\n

    Nije bilo na\u010dina, osim \u0161to ka\u017ee Bog druga\u010dije ne\u0107e biti ni\u0161ta.<\/p>\n

    Troje je bilo ubijeno iz \u00a0Poto\u010dane, troje je bilo ranjeno, izbeglica.<\/p>\n

    Moj sin je bio iz Bele Crkve, jedan je bio iz Prstoca, drugi iz Orahovca, ali su oni bili lak\u0161e ranjeni, moj sin je bio veoma te\u0161ko ranjen.<\/p>\n

    BG:Gde je bio ranjen?<\/p>\n

    NK: Metak je ovde u\u0161ao, ovde iza\u0161ao.<\/p>\n

    BG:U le\u0111ima?<\/p>\n

    NK: Da, moj sin nije imao nikakve \u0161anse da pre\u017eivi, osim \u0161to ka\u017ee Bog druga\u010dije ne\u0107e biti ni\u0161ta, jer je bio gotovo mrtav.<\/p>\n

    Zatim smo dobili papir kod srba da odvedemo sina da ga le\u010dimo u Orahovac.<\/p>\n

    Oni su nam dali jedan papir, svekar i jedan sused iz sela su ga odvezli zapre\u017enim kolima sa konjem.<\/p>\n

    Sinu nije prestajala da te\u010de krv.<\/p>\n

    Jedan d\u017eak sam napunila ode\u0107om, ceo put se punila ode\u0107a krvlju i ba\u010dena, ponovo druga \u2026 kada smo oti\u0161li kod Jahinog hotela u Orahovcu, tamo su nas vratili zapre\u017enim kolima i iskrcani smo.<\/p>\n

    Rekli su i sinu da se iskrca<\/p>\n

    Kada su nas opkolili srbi, koji su nas opkolili samo da se nos sina video, tada sam sebi govorila da sam da svojim rukama dovela da ga ubiju.<\/p>\n

    Tu su nas saterali, uklonili jer su neko iz na\u0161eg sela do\u0161ao kolima i poslao nas je svekar.<\/p>\n

    Kada su Srbi dolazili u grupama, govorila sam sebi i da su Milo\u0161evi\u0107a ubili ne bi do\u0161li svi ovi srbi ovde.<\/p>\n

    Zatim posle jedno sata, sin je bio pun krvi, samo nos ne
    \nJer mu je krv tekla bez prestanka, onda su nas uzeli i strpali unutra u hotelu Jahe.<\/p>\n

    Ne u velikom, ve\u0107 u jednom jednospratnom koji je bio.<\/p>\n

    Zatim su nas strpali u jednoj sobi gde je bio jedan krevet, mene, suseda iz sela i svekra rekli su nam da sedimo i stajali su sa automatskom pu\u0161kom iza nas, 3 sata smo bili tamo u tom stanju. 3 sata.<\/p>\n

    Nisu nas pu\u0161tali, nas 3. smo bili me\u0111u zidovima, sin je bio me\u0111u zidovima.<\/p>\n

    On je govorio, sa druge strane zubi su mu \u0161kripali. Onda sam ja rekla sin \u0107e da mi umre, i ako ja umrem ne\u0107e biti kraj sveta.<\/p>\n

    Jer je sinu od ku\u0107e tekla krv, on mo\u017eda nije mogao da sedi, ali ga ja nisam razumela, nisam ga shvatala.<\/p>\n

    Oni su pitali srpski, ja srpski nisam razumela.<\/p>\n

    Iza\u0161la sam i sedela kod sina, dobro da mi tada nisu pravili problem, sedela sam kod sina dok moj svekar sa susedom iz sela su bili saterani.<\/p>\n

    Vrata su bila malo slomljena, kada su ulazili ljudi samo su pokazivali ruke.<\/p>\n

    Svi naoru\u017eani.<\/p>\n

    Dolazili su i gledali na ta vrata.<\/p>\n

    Znali smo da nam nema leka.<\/p>\n

    Onda je onaj Srbin rekao da o\u010dekujem da \u0107e sada do\u0107i doktor da ga le\u010di i da vas odveze u Orahovac.<\/p>\n

    Kamionom Srba da nas odvedu.<\/p>\n

    Jer smo imali konjsku zapregu, ali su oni prevrtali konja.<\/p>\n

    3 sati smo stajali i \u010dekali tu, 1 sat su sina dr\u017eali u dvori\u0161te, 3 sati smo tu stajali, 4 sata sin ranjen gotovo mrtav.<\/p>\n

    Kada je stigao doktor, vrlo dobro, seo je i previo je ranu jer su mu sve stvari bile tu.<\/p>\n

    Kada smo mi hteli da izlazimo i odemo, do\u0161ao je jedan u Poto\u010dane.<\/p>\n

    Do\u0161ao je i rekao mom sinu ti si taj koji je hteo da me ubije, moj sin nije bio ni OVK, da je bio, ali nije bio.<\/p>\n

    On je rekao, u redu ne\u0107u ti ni\u0161ta, samo mi reci gde si sakrio oru\u017eje.<\/p>\n

    U trenutku kada smo hteli da krenemo na put, zbog njega smo ostali jo\u0161 pola sata tamo.<\/p>\n

    \u010cini mi se da bi ga prepoznala kada bi ga sada videla, zubi su mu za\u010delili.<\/p>\n

    Do\u0161ao je dan nas ubije.<\/p>\n

    Nakon \u0161to ga je le\u010dio doktor, doktor je rekao da treba da idemo, \u0161ofer i doktor su oti\u0161li.<\/p>\n

    Ostao je onaj policajac koji je neprestano stajao sa nama.<\/p>\n

    Rekli su nam u\u0111ite u konjsku zapregu i idite ovuda, sina da odvezemo velikim kamionom.<\/p>\n

    Borila sam se, tako mi Boga, u tom kamionu.<\/p>\n

    On je hteo sam, jer je kamion bio visok i ostale su mi ruke, rekla sam ja idem gde mi ide sin.<\/p>\n

    Tada mu je Bog dao, rekao je \u201eMajka\u201d ti a? Ja sam to razumela, rekla sam da<\/p>\n

    Rekao je, i mene neko tra\u017ei, bacio me kao krpu, jer je kamion bio veoma visok.<\/p>\n

    Kao krpu me je bacio onde.<\/p>\n

    Oti\u0161ao je zatim u jednoj ku\u0107i u Orahovcu, uzeo je jedan par cipela, jednu jaknu i doneo je sinu.<\/p>\n

    Jedan par \u010dizmi meni.<\/p>\n

    Jer smo mi svi oti\u0161li u blatu, jer je bilo prole\u0107e u sred sela Poto\u010dane.<\/p>\n

    Doneo je sinu to, krenuli su, zatvorili vrata.<\/p>\n

    Bilo je mrak, nisam znala gde idemo.<\/p>\n

    Na kamionu nije bilo mesta, rekao mi je nema\u0161 gde da sedi\u0161, rekla sam im staja\u0107u, samo da budem blizu sina.<\/p>\n

    Ne\u0107e mene ni\u0161ta, samo da ne bude ne\u0161to sinu.<\/p>\n

    Zatim mi je jedan od njih napravio mesto i rekao, ti si \u201eMajka\u201c a?, to sam razumela i rekla ja sam \u201emajka\u201c, i da me nema koliko sam se namu\u010dila danas sa vama.<\/p>\n

    On se samo nasmejao, razumeo me, dobro da nije rekao ni\u0161ta.<\/p>\n

    On je sigurno pitao sina da li ima bolove, jer ja nisam razumela nijednu re\u010d na srpskom.<\/p>\n

    Sigurno mu je sin rekao da,<\/p>\n

    Dao mu je neku hranu, ja razmi\u0161ljala u sebi da mu je dao ne\u0161to da ga ubije.<\/p>\n

    Taj dug, zatvoren, mra\u010dan put, nisam znala gde idemo. U\u010dinilo mi se da je potrajalo 100 godina. A ne kao Orahovac koji je blizu Hotela Jaha.<\/p>\n

    Kada smo oti\u0161li tamo, doktor dug 2 metra je pribli\u017eio sina kod onog kamiona.<\/p>\n

    Skoknula sam ja kao da sam skoknula od drugog sprata, i u Orahovcu je mesto kao nizbrdo.<\/p>\n

    Ne znam, niti sam pala niti ni\u0161ta, \u010duva te Bog.<\/p>\n

    U\u0161la sam unutra nisam znala da li je ku\u0107a ili \u0161ta je.<\/p>\n

    Le\u0111a mog sina su postala toliko velika.<\/p>\n

    Doktora smo poznavali i on nas je poznavao, ali nije smeo da govori jer je i on bio albanac.<\/p>\n

    Polo\u017eio je sina.<\/p>\n

    Kada je legao, on je jedva \u010dekao.<\/p>\n

    Doktor kod hotela je bio srbin.<\/p>\n

    Doktor je po\u010deo da mu se\u010de onu stvar u le\u0111ima.<\/p>\n

    Le\u0111a su mu bila tolika.<\/p>\n

    Rekao je da li su mu le\u0111a bila ovakva?<\/p>\n

    On je znao dobro, ali nije smeo.<\/p>\n

    Rekla sam mu ne, ni\u0161ta nije imao na le\u0111ima.<\/p>\n

    Rekao je treba za Prizren.<\/p>\n

    Kada je rekao za Prizren u\u010dinilo mi se da mi je glava isko\u010dila iz mesta.<\/p>\n

    Moj svekar je oti\u0161ao, iza\u0161ao je kod ro\u0111aka.<\/p>\n

    On je oti\u0161ao da odnese neke pare, nije znao da nam ka\u017eu da ga vodimo za Prizren.<\/p>\n

    Onaj sused sa sela nas je \u010dekao konjskom zapregom.<\/p>\n

    Rekli su nam da idemo za Prizren.<\/p>\n

    Moj svekar je kasnio.<\/p>\n

    Upalio se automobil bolnice.<\/p>\n

    Rekla sam voza\u010du bolni\u010dkog vozila da li mo\u017ee\u0161 da nam garantuje\u0161 da \u0107e\u0161 nas odvesti u Prizrenu?<\/p>\n

    Rekao je ne, niti mogu da garantujem sebi niti mogu da garantujem vama.<\/p>\n

    Rekla si doktoru?<\/p>\n

    Ne doktoru ne, ve\u0107 voza\u010du bolni\u010dkog vozila, jer su nas vozilom odvezli od bolnice.<\/p>\n

    Rekao ja ni sebi ne garantujem.<\/p>\n

    Nisam znala da li je Albanac ili srbin, jer ih nisam razumela ali samo znam da je govorio albanski.<\/p>\n

    On je rekao hajde da po\u0111emo.<\/p>\n

    Ja sam rekla ne, dok ne do\u0111e svekar ne\u0107emo po\u0107i.<\/p>\n

    Rekla sam imamo ovde puno ro\u0111aka, olak\u0161a ti Bog i da govori\u0161.<\/p>\n

    Rekao je hajde idi ga pozovi kod ro\u0111aka, rekla sam ne znam kod kojeg je oti\u0161ao.<\/p>\n

    Iza\u0161la sam jo\u0161 jednom iz vozila, kada vidim ide moj svekar.<\/p>\n

    Rekla sam svekru da su nam rekli da idemo za Prizren, \u0161ta da radimo?<\/p>\n

    Rekao je pa \u0161ta misli\u0161 da uradimo?<\/p>\n

    Rekla sam \u0161ta ti ka\u017ee\u0161.<\/p>\n

    Nisam znala kako da mu objasnim, rekla sam bolje \u0107e on da govori.<\/p>\n

    Nisam mogla da odlu\u010dim.<\/p>\n

    Rekao je gde je sin.<\/p>\n

    Rekla sam mu da nas \u010deka kod bolni\u010dkog vozila.<\/p>\n

    Sused sa sela, Januz, je krenuo za selo.<\/p>\n

    Molila sam se za njega da mu se ne\u0161to ne desi.<\/p>\n

    Rekla sam mu, mi i da poginemo, iza\u0161li smo zbog na\u0161eg sina
    \nA ti si iza\u0161ao za nas, molimo se da se tebi ne desi ne\u0161to lo\u0161e.<\/p>\n

    I svekru sam govorila daj Bo\u017ee da se Januz spase, jer je do\u0161ao zbog nas.<\/p>\n

    Moj svekar je nosio beli pli\u0161.<\/p>\n

    Kada smo u\u0161li u vozilo, voza\u010d je rako \u201e\u010di\u010do mo\u017ee\u0161 li da skine\u0161 pli\u0161, ali ga skinuo\u201c.<\/p>\n

    Bilo je mnogo policajaca.<\/p>\n

    U Orahovcu se \u010dula i muva kada se kretala pored tebe.<\/p>\n

    Dolaze\u0107i, hteo je Bog da smo do Prizrena stigli dobro.<\/p>\n

    Kada smo do\u0161li u Beloj Crkvi, spaljena je konjska zaprega, \u010duo se konjski zvuk.<\/p>\n

    Kada smo oti\u0161li u Veliko Kru\u0161i, izgorelo je pola Kru\u0161e, kada smo oti\u0161li drugom selu on je u potpunosti spaljen.<\/p>\n

    Celo Kosovo je bilo u vatri i dimu.<\/p>\n

    Nakon \u0161to smo oti\u0161li u Prizrenu u bolnici, jedna je stajao na vratima bolnice.<\/p>\n

    Tada sam njega razumela, imao je radio vezu kojom je govorio.<\/p>\n

    On je vio veoma velik, imao je i veliku bradu.<\/p>\n

    Dotle smo stigli dobro.<\/p>\n

    Prvo su nas ispitali, jedno sat vremena<\/p>\n

    Nisu pustili mog svekra da govori, sva pitanja su hteli da \u010duju od sina.<\/p>\n

    Da sin ide di Suke u Pe\u0107ima, pitali su ga da li je bio u OVK.<\/p>\n

    Sin je bio skroz beo, jer je izgubio mnogo krvi.<\/p>\n

    Nakon \u0161to su zavr\u0161ili sa pitanjima, stigao je doktor.<\/p>\n

    Svekar je hteo da se vrati, ali ga nije pustio doktor, rekao je ostanite oboje ovde.<\/p>\n

    Iza\u0161ao je zatim svekar i zahvalio se voza\u010du koji ga je sa\u010dekao i rekao mu je da nastavi jer nama ne dozvoljavaju da odemo.<\/p>\n

    On je rekao samo da se vama sin spase, ja \u0107u da odem.<\/p>\n

    Ponovo su sina stavili u Rendgen.<\/p>\n

    Bio je mnogo znojav,<\/p>\n

    Ka\u010dili smo se u 3. spratu.<\/p>\n

    Doktor je hteo da ga operi\u0161e, ali mu srbi nisu dozvolili.<\/p>\n

    Doktor se hvatao za kosu \u0161to ga nisu pustili da ga operi\u0161e.<\/p>\n

    Doktor je bio albanac, ali oni Srbi mu nisu dozvolili.<\/p>\n

    Boravili smo u bolnici sa srpskim svetlima, nije bilo svetla.<\/p>\n

    On ga je uveo u operaciju, rekao mi je doktor da \u0107emo mu samo o\u010distiti ranu.<\/p>\n

    Ka kao majka nisam imala mira.<\/p>\n

    Rekao sam svekru da nije bilo re\u010di o \u010di\u0161\u0107enju rane, izgleda da ga operi\u0161u jer mnogo traje.<\/p>\n

    Iza\u0161la sam i pitala \u010dista\u010da i rekao mi je da \u0107e se uskoro vratiti sin.<\/p>\n

    Izvinila sam mu se ali sam rekla da sam zbunjena.<\/p>\n

    Rekla mi je ne brini, do\u0111i kada god po\u017eeli\u0161, sada \u0107e sin da ti se vrati.<\/p>\n

    2 sata smo \u010dekali sina.<\/p>\n

    2 pesnice su ulazile u le\u0111ima mog sina.<\/p>\n

    Za dlaku je spasio ki\u010dmu, da ne bi ostao paralizovan.<\/p>\n

    Mislila sam hajde sada mi je sin spa\u0161en.<\/p>\n

    Kada ga je doneo doktor iz sale,<\/p>\n

    Hteo je da padne od kreveta, od groznice, od velike groznice.<\/p>\n

    Smestili su ga tu, doktor mu je pustio hranu.<\/p>\n

    Doktora nisam poznavala, ali sam znala da je nosio bradu.<\/p>\n

    Poznavala sam ga kao lika.<\/p>\n

    Nisam znala da li je Srbin ili Albanac, ali je bio albanac.<\/p>\n

    Svima sam uzela jakne i jorgane i pokrila sina, hteo je da padne iz kreveta zbog velike groznice.<\/p>\n

    Nakon \u0161to vi\u0161e nije imao groznicu, sklonila sam ih.<\/p>\n

    Krv mu je tekla iz rane, ja nisam zapazila, krv je pre\u0161la du\u0161ek i tekla je na pod.<\/p>\n

    Bila sam zgro\u017eena kada sam videla krv.<\/p>\n

    I\u0161la sam od vrata do vrata.<\/p>\n

    Svi Srbi.<\/p>\n

    Srbi su plesali.<\/p>\n

    Oni su u\u017eivali.<\/p>\n

    Na \u010detvrtim vratima je on bio.<\/p>\n

    Rekla sam mu da sinu te\u010de krv na podu, on mi je rekao da smo ga sami ostavili da se o\u010disti.<\/p>\n

    Poku\u0161avao je da mi ukloni bol.<\/p>\n

    Ponovo ga je vratio tamo, sa\u0161io je ranu.<\/p>\n

    Mislila sam da \u0107e da mi spase sina.<\/p>\n

    Kada je pro\u0161lo 3 dana, pru\u017eio mi je ruku i rekao da ti je danas sin spa\u0161en.<\/p>\n

    Rekao mi je, znam da si majka, ali bolje danas da ti \u010destitam jer do danas ti sin nije bio spa\u0161en.<\/p>\n

    Meni je do\u0161lo nekako, te\u0161ko meni nisam znaka ni\u0161ta.<\/p>\n

    Zavr\u0161ilo se i Srbi su me vratili.<\/p>\n

    Dovodili su ranjene srbe, mrtve i ranjene.<\/p>\n

    Dolazio je uve\u010de autobus sa ubijenima i ranjenima, ujutru su slali prepun autobus.<\/p>\n

    Svaki put kada si trebao da ide\u0161 u toalet trebalo je da se pre\u0111e kroz vrata gde su \u010duvali srbi danono\u0107no. No\u0107u nismo imali svetla.<\/p>\n

    Napolju su uklju\u010divali svetla od auta, unutra ih nije bilo.<\/p>\n

    Ovde je stajao srbin, ovde vrata toaleta, vodio sam sina u toaletu kao da je snaja, \u010duvala ga i bojala da ga ostavim.<\/p>\n

    Tamo gde je bio sin, svi su bili mu\u0161karci.<\/p>\n

    Ali svi sa svojim bolestima i mukama.<\/p>\n

    10 dana sa sinom, ali nisam imala mesto, sedela sam na stolici.<\/p>\n

    Bilo je hladno, na stolici sam sedela 10 dana.<\/p>\n

    Kada su mi se utrnule noge, stavljala sam ih na kraju kreveta.<\/p>\n

    Bilo mi je dobro mesto, obzirom da mi se sin le\u010di.<\/p>\n

    Zatim sam izlazila kod druge sobe gde je bilo \u017eena, bilo ih je mnogo ranjenih.<\/p>\n

    Bojala sam se samo u toalet da idem sama, a sina sam trebala sama da vodim.<\/p>\n

    BG:Da li je bilo drugih albanskih pacijenata?<\/p>\n

    NK: Bilo je 2 doktora, i 2 je bilo koji su donosili hleb.<\/p>\n

    Doktor koji nas je primio i drugi doktor koji ga je \u010distio.<\/p>\n

    U po\u010detku ga je vodio gore da mu o\u010disti ranu, ali je zatim bilo puno i dolazio je u sobi da mu o\u010disti ranu.<\/p>\n

    Nije bilo svetla, svi su bili ranjeni.<\/p>\n

    Doktor je dolazio u sobe i kontrolisao je ranjene jer nije mogao da ih odvede gore.<\/p>\n

    Jer smo mi bili u tre\u0107em spratu zatim su nas doveli u prvom.<\/p>\n

    Doktori su \u017eeleli da ga spustimo tamo.<\/p>\n

    Doktor nas je pustio i rekao idite ukoliko imate gde, odlazite jer se ovde ispra\u017enjava mesto ne\u0107e ostati niko.<\/p>\n

    Kako funkcioni\u0161e samo Bog zna, ostavljam vam otvorenu istoriju i ukoliko vas sretne neko kada budete izlazili, recite idemo da o\u010distimo ranu u bolnici.<\/p>\n

    Sestra moga supruga je u Zrze, do\u0161la je ona i rada smo osetili veliku muku.<\/p>\n

    Ona je do\u0161la i rekla da autobus niko ne kontroli\u0161e, kada smo iza\u0161li, u\u0161li smo u autobus i nismo stigli ni 20 metara, zaustavili su nas.<\/p>\n

    Kada je iza\u0161la policija do\u0161li su pravo kod mog sina, druga grupa je \u010dekala dole.<\/p>\n

    Ponavljam, dok ne ka\u017ee Bog, ni\u0161ta se ne de\u0161ava. Hteo je Bog i oni su si\u0161li.<\/p>\n

    Svi su mi govorili blago tebi spasio ti se sin, jer su oni svi razumeli srpski jezik. Svi stari.<\/p>\n

    Do\u0161li smo u Zrze kod zaove ali nisam znala gde se nalazimo.<\/p>\n

    Niti sam videla selo, niti sam videla ljude, kada mi je rekla zaova silazi jer smo stigli meni je bilo iznena\u0111enje, ponovo nismo znali gde sam.<\/p>\n

    Pote\u0161ko\u0107e se lako zaboravljaju, on se sada normalo umori i nije dobro, uvek se \u017eali i ima prepreka.<\/p>\n

    Evo, i nakon 21 godine od rata, bez \u017ealbi nije nijednom.<\/p>\n

    BG:Da li se se\u0107a\u0161 oslobo\u0111enja Kosova?<\/p>\n

    NK: Da, bili smo u Albaniji.<\/p>\n

    BG:Bili ste u Albaniji?<\/p>\n

    NK: Do\u0161li smo nakon \u0161to smo bili u Zrze.<\/p>\n

    3 nedelje sam boravila u Poto\u010dane, dve nedelje sam bila u Poto\u010dane, na kraju 3 nedelje mi je ranjen sin, dve nedelje sam bila u bolnici, dve nedelje sam boravila u Zrze. Mesec i po dana smo boravili u Albaniji.<\/p>\n

    BG:Iza\u0161li smo kamionom, pro\u0161li smo dobro ali je nas bilo mnogo, polovina je ostala u Poto\u010dane, polovina je oti\u0161la u Albaniji.<\/p>\n

    Snaja je sa \u0107erkom bila u Poto\u010dane, suprug mi je bio u Poto\u010dane, ali suprug 2 dana pre nego da smo iza\u0161li u Albaniju su do\u0161li.<\/p>\n

    I jedan dever je bio u Poto\u010dane sa suprugom i decom ali je do\u0161ao, i on je do\u0161ao u Albaniji, onaj koji je umro i njegov sin su bili u Zrze od po\u010detka.<\/p>\n

    Zatim je stigla vest da iza\u0111emo.<\/p>\n

    2 nedelje sam boravila u Zrze, kod \u0107erke mog devera sam bila sa sinom, starala se sinu i zahvalna sam joj. Starala se o sinu, starala se o nama, bilo nam je dobro i ose\u0107ali se slobodno. Ni u na\u0161oj ku\u0107i nam nije bilo bolje.<\/p>\n

    Ali je zatim stigla vest da idemo, zatim smo oti\u0161li u Albaniju. Nakon \u0161to smo oti\u0161li u Albaniju oti\u0161li smo u jednoj ku\u0107i, izlazili su po nas. Ali mi smo je pla\u0107ali, boravili smo mesec i po dana ali je bio jedan \u010dovek koji je tra\u017eio da mu platimo.<\/p>\n

    Ali, donosili su pomo\u0107.<\/p>\n

    U Albaniji nam nije bilo lo\u0161e, imali smo da jedemo i da pijemo, ali smo imali muku za polovinu koja je ostala na Kosovu, porodica mi je cela bila na Kosovu.<\/p>\n

    Dolazio je doktor svakog dana i le\u010dio sina, svaki dan je dolazio kod ku\u0107e, nije ga pustio da iza\u0111e \u010dak.<\/p>\n

    Jedan i po mesec.<\/p>\n

    Zatim, nakon \u0161to je Kosovo oslobo\u0111eno, govorila sam a Xhi (Naxhije) da samo za Poto\u010dane ne govori\u0161.<\/p>\n

    Za ostala mesta je govorila jer su se sa ovog mesta povukle snage, iz ovog mesta su se povukle snage, a za Poto\u010dane nije javila nijednom.<\/p>\n

    Da bi rasteretio starca od tuge jer je on bio veoma uznemiren.<\/p>\n

    Govorila sam mu, tata, mo\u017eda je ona rekla ali mi nismo \u010duli, ali sam sebi govorila, ne nije rekla ni\u0161ta.<\/p>\n

    Ustao je jednog dana pre zore, ko je mogao da spava \u2026 na terasi, bila je jedna terasa<\/p>\n

    Ku\u0107a je bila dobra, samo \u0161to smo je pla\u0107ali<\/p>\n

    Sedeli smo na terasi, slu\u0161ao je moj svekar, razumeo ih je dobro, razumeo je stvari, samo kad je rekao \u201eDanas su se povukli iz Donjeg Poto\u010dana, i idu prema Mali\u0161tevu\u201c i rekao eh Xhi (Naxhije) vidi\u0161 li da se do sada nisu povukli.<\/p>\n

    Kona\u010dno su se povukli i iz Poto\u010dana.<\/p>\n

    Zatim nismo \u010dekali prvi poslednjeg da do\u0111emo na Kosovo.<\/p>\n

    BG:Kako je bilo ovde kada ste do\u0161li?<\/p>\n

    NK: Ovde?<\/p>\n

    Kao bez ku\u0107e, trava je porasla mnogo.<\/p>\n

    Obzirom da je ovaj deo koji je bio na Kosovu stigao pre nas i o\u010distio, jer su rekli da nismo imali gde da u\u0111emo.<\/p>\n

    Onda kada smo stigli u Zrze, svekar mi je rekao da \u017eelim da idem.<\/p>\n

    Sina sam ostavio u Zrze.<\/p>\n

    Rekla sam mu ako \u017eeli\u0161 da ide\u0161, idem i ja.<\/p>\n

    Do\u0161li smo pe\u0161ice.<\/p>\n

    Rekao je i\u0107i \u0107u pe\u0161ice, rekla sam mu i ja idem pe\u0161ice. Ti pe\u0161ice, ja pe\u0161ice.<\/p>\n

    Put je bio za jednog pe\u0161aka, trava je mnogo porasla. Bojali smo se da hodamo.<\/p>\n

    Bilo je hladno. \u0160poret smo stavili u dvori\u0161te.<\/p>\n

    Verujte, nismo imali nijedan jastuk gde da stavimo glavu.<\/p>\n

    Sve ku\u0107e su nam spaljene.<\/p>\n

    Jer smo 3 puta spaljeni.<\/p>\n

    Na vratima smo stavili sun\u0111er umesto vrata.<\/p>\n

    Hladno, sinu je bilo hladno i mi smo ga sa suprugom stavili na sredinu kao da je malo dete.<\/p>\n

    Ali Bog nam je doneo sve, samo da smo zdravi.<\/p>\n

    Ni\u010demu nismo ograni\u010deni.<\/p>\n

    Kule (no\u0161nja) sam stavio umesto jastuka, boleo me vrat.<\/p>\n

    BG:Hvala vam puno.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    [vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Naxhije Kadiri (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, NK= Naxhije Kadiri   BG:Mo\u017eete li da se predstavite molim vas? NK: Ja sam Naxhije Kadiri. BG:Kakva je bila zemlja pre po\u010detka rata? NK: Pre po\u010detka rata, radili smo kao i u vek, kada je stigao jul mesec po\u010deo je rat po prvi […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1029,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1153"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1153"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1156,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1153\/revisions\/1156"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1029"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}