{"id":1129,"date":"2021-01-21T00:02:12","date_gmt":"2021-01-21T00:02:12","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1129"},"modified":"2021-08-19T10:05:54","modified_gmt":"2021-08-19T10:05:54","slug":"kefsere-dula","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/kefsere-dula\/?lang=sr","title":{"rendered":"Kefsere Dula"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e)<\/p>\n

Kefsere Dula (sagovornik)<\/p>\n

Skracenice: BG=Bjeshka Guri, KD= Kefsere Dula<\/p>\n

Zovem se Kefsere Dula, nastavnik albanskog jezika.<\/p>\n

Da li nam mo\u017eete re\u010di kako je po\u010deo rat, kako se sjec\u0301ate da je rat po\u010deo?<\/p>\n

Rat je zapo\u010deo, kako re\u010di… bilo je vrlo te\u0161ko pre\u017eiveti sve to, jer nismo ni zami\u0161ljali, te\u0161ko smo to do\u017eiveli, jer nismo o\u010dekivali da \u0107e do\u0107i dan da napustimo na\u0161u zemlju. Jednog dana, nakon NATO bombardovanja, nakon \u0161to je NATO prvi put napao SUP, mi ni tada nismo o\u010dekivali da c\u0301emo napustiti svoj stan, ali do\u0161li su uzurpatori, Milicija, sa maskama i u\u0161li u na\u0161 stan, bila sam sa svoje troje dece i mu\u017eem, kad su ih videla, tako iznenada, deca su se uprepastila.<\/p>\n

Rekao sam im, smirite se, nije to ni\u0161ta, ne bojte se, sada c\u0301emo izac\u0301i, deca su se pla\u0161ila da c\u0301e nas oni ubiti, nisam imala vremena da ponesem nikakvu odec\u0301u, jer imali smo hranu, kupili smo, spremila sam se da bismo imali \u0161ta da jedemo, jer nisam mislila da c\u0301emo morati izac\u0301i tokom rata, mislila sam da nec\u0301e trajati. Nisam mislila da c\u0301e nas sve oterati, \u010ditavo Kosovo, onako kako su Srbi mislili.<\/p>\n

Da li ste bili samo vi, samo va\u0161a porodica ili je tamo bilo i drugih porodica?<\/p>\n

Ne. U toj zgradi je bilo 5 porodica, sve su nas izbacile. Prvo su krenuli sa prvog sprata, zatim drugog sprata i tako dalje … samo je jedna srpska porodica \u017eivela na petom spratu.<\/p>\n

Kada su do\u0161li kod nas na \u010detvrti sprat, rekli su nam da moramo napustiti stan i izac\u0301i napolje. Rekla sam im za\u0161to bismo trebali napustiti stan. Rekli su nam da moramo da iza\u0111emo.<\/p>\n

Iza\u0161li smo iz stana, bila sam sa decom i mu\u017eem …<\/p>\n

Nakon \u0161to smo iza\u0161li u hodnik, nisam znala \u0161ta da ponesem sa sobom, nisam ponela nikakvu odec\u0301u ili bilo \u0161ta, iza\u0161la sam sa papu\u010dama, deci sam ponela samo jakne, rekao sam im da ih ponesu sa sobom, da c\u0301emo biti napolju i da mo\u017ee biti hladno.<\/p>\n

Nisam znala gde c\u0301emo odsesti, dala sam im jakne sa sobom i si\u0161li smo dole.<\/p>\n

Kad smo si\u0161li dole, ja sam bila sa na\u0161e troje dece i mu\u017eem. Moj mu\u017e je zaustavljen. Vratili su ga nazad u stan. Rekla sam dvoje odrasloj deci, sinu i starijoj c\u0301erki, da nastave dalje sa kom\u0161ijama tuda kuda oni idu, jer mi c\u0301emo vas nac\u0301i na putu. I ja sam stala ispred stana, jer tri policajca su uzela mog mu\u017ea i odneli ga nazad u stan. Re\u010deno mi je da idem jer va\u0161 suprug c\u0301e doc\u0301i. Rekla sam im da li vidite moju c\u0301erku kako pla\u010de i rekla sam im da li imate roditelje? Da li imate decu, da li ste roditelj? Da li ste roditelj deteta? \u0160ta dete \u010dini za roditelja kada zna gde mu je roditelj? Idi, jer c\u0301e on doc\u0301i, rekao mi je jedan od njih, rekla sam mu da ne idem \u00a0sve dok moj mu\u017e ne bude iza\u0161ao, kada moj mu\u017e bude iza\u0161ao, onda i ja c\u0301u otic\u0301i. To je trajalo pola sata ili sat vremena … onda su ga izveli, a uzeli su mu 2000 evra, uzeli si i sve zlato koje sam imala i onda su ga pretresli. Nisu ga tukli, ali bio je veoma upla\u0161en, stavili su mu mitraljez u grlo, to mi je rekao moj suprug, zatim su ga izveli i spustili smo se niz stepenice, onda smo iza\u0161li i prona\u0161li decu na ulici, nasred ulice, na mesto zvano \u201eTe Qafa\u201c u Pri\u0161tini, gde smo sreli i spojili sa na\u0161om decom.<\/p>\n

Da li ste bili okru\u017eeni srpskom policijom?<\/p>\n

Policija je bila na obe strane puta i rekli su nam: idite pravo do \u017eelezni\u010dke stanice. Oti\u0161li \u200b\u200bsmo do \u017eelezni\u010dke stanice, tamo smo videli da su se svi ljudi okupili. Svi, i stanovnici naselja \u201eQafa\u201c, i ljudi iz cele Pri\u0161tine, dolazili su na \u017eelezni\u010dku stanicu. Nismo imali ni hleba ni vode, nismo imali ni\u0161ta sa sobom. Kako su u\u0161li unutra, izveli su nas, a mi nismo znali ni kuda idemo. Tu smo ostali do 12 sati u ponoc\u0301i. Bilo je mra\u010dno. Bilo je hladno.<\/p>\n

Na \u017eelezni\u010dkoj stanici, jel da?<\/p>\n

Da. Na \u017eelezni\u010dkoj stanici. Voz je krenuo nakon \u0161to je bio pretrpan. Ljudi su ulazili kroz prozore. Decu su ih stavljali unutra kroz prozore. Vrata su bila pretrpana ljudima.<\/p>\n

Kuku, vikali su ljudi, \u0161ta c\u0301e da nam urade? \u0160ta c\u0301e se desiti sa nama. Poslac\u0301e nas negde da nas ubiju.<\/p>\n

Jer nam nisu odredili ni mesto gde su nas slali.<\/p>\n

A kada je sledec\u0301i voz stigao u 12.30, i mi smo poku\u0161ali da u\u0111emo u voz. I ako nas ubiju, barem da idemo gde idu svi. Nisu nam dozvolili da napustimo stanicu.<\/p>\n

\u010cim je stigao drugi voz, suprug i ja smo uzeli decu i u\u0161li u voz. Tamo smo bili nagomilani, ovako, kako se spajaju prstevi ruka.<\/p>\n

Poku\u0161ali smo da \u0161to pre u\u0111emo u voz. U\u0161li smo u voz, neki su sedeli, neki su stajali, neki su padali u nesvest, nisu mogli da stoje, neki su bili bolesni, bez nogu, bez ruku, stari, mladi, deca, tamo nije bilo ni\u010dega.<\/p>\n

A kad je bilo pola jedan u noc\u0301i, voz je krenuo, kretao se pet minuta, a zatim se zaustavio, svaki put kad se voz zaustavio, mislili smo da c\u0301e nas tamo ubiti, dok nismo stigli u Stankovec, voz se kretao tako sporo. .. mogao si br\u017ee stic\u0301i pe\u0161ke nego vozom.<\/p>\n

Policija nije u\u0161la unutra da nam u\u010dini bilo \u0161ta. Nismo imali vode sa sobom. Neko je imao vodu, mo\u017eda su bili pripremljeni, a mi nismo mogli poneti ni\u0161ta sa sobom.<\/p>\n

Kad smo stigli u Stankovec bilo je 4 sati ujutro. Nismo znali da smo u Stankovcu ili kako se to mesto zove … rekli su nam samo da \u010demo ostati tu. Voz se zaustavio i re\u010deno nam je: Izlazite napolje. Iza\u0161li smo napolje i videli da to mesto ima samo travu i \u017ebunje, trnje, i suvu spr\u017eenu zemlju. Bila je magla. Bilo je u\u017easno. Govorili smo kuku nama, gde c\u0301emo boraviti, koliko c\u0301emo patiti, tu nije bilo ni \u017eive du\u0161e.<\/p>\n

Koliko ste ostali u Stankovcu?<\/p>\n

Tu smo ostali 5 dana. Bilo je ki\u0161ovito vreme. Blato. Polo\u017eili smo pakete na zemlju da spavamo … sa odec\u0301om, onako kako smo bili obu\u010deni. Zatim su do\u0161li ljudi iz Tetova, \u017eelim da se zahvalim Albancima iz Tetova koji su nam mnogo pomogli, traktorima su nam doneli c\u0301ebad, hleb, vodu, snabdeli su nas svime. Nisu dozvolili da trpimo ni zbog \u010dega. Mesto je bilo u\u017easno, ali oni su nam doneli c\u0301ebad i sve potrebne stvari. Tu smo ostali 5 dana. Tada je sredinom dana postalo malo toplije i albanski novinar iz \u0160vedske se pribli\u017eio i hteo da uradi intervju. Pitao me da li nam mo\u017eete dati intervju? Odakle ste do\u0161li. Rekla sam mu \u0161ta mogu da vam ka\u017eem tokom intervjua … ovo je rat. Vidite ljude kako su napustile svoje kuc\u0301e … bez d\u017eempera, bez i\u010dega, sa dvori\u0161nim papu\u010dama. Rekao mi je, reci nam ne\u0161to… Rekao sam, u redu. Rekla sam mu da smo ostavili kuc\u0301u otvorenu. Policija nas je izbacila iz kuc\u0301e. Nikad ne bih do\u0161la ovde … niti bih napustila svoje mesto. Ali kada ste primorani mitraljezom u grlu da iza\u0111ete, onda definitivno morate izac\u0301i. Od 9:30 do 13:30 bili smo na \u017eelezni\u010dkoj stanici. U pola jedan u\u0161li smo u voz i stigli ovde u 4 sati ujutro.<\/p>\n

Intervju je obavljen u 9 sati. Taj novinar je bio vrlo dobar. Skinuo je svoju jaknu i stavio mi je na le\u0111ima. I rekao mi je da je dr\u017eim jer je hladno. Jako se zahvaljujem onom Albancu iz Skoplja, koji je bio novinar. Rekao mi je da na\u0161u odraslu decu mo\u017ee da povede sa sobom, rec\u0301i c\u0301e da su i oni novinari, to je sve \u0161to mogu uraditi. Rec\u0301i c\u0301u da su moji pomaga\u010di i odve\u0161\u0107u ih mojoj kuc\u0301i. Uzeo je moje dvoje stariju decu. Moj mu\u017e nije znao o tome jer je bio oti\u0161ao po hleb, gde su nam donosili hleb kamionom. Novinar je poveo na\u0161u decu i dr\u017eao ih u Skoplju 5 dana ili nedelju dana. Sutradan se taj novinar vratio i rekao mi da ne brinem. Njegova majka brine o njima kao o sopstvenoj deci. Deca su dobro, ali \u017eao mi je \u0161to ne mogu da na\u0111em re\u0161enje da i vas odvedem, jer ne dozvoljavaju … prolazimo kroz planine da do\u0111emo ovde. Rekla sam u redu. Neka deca budu zdravo i dobro. Tada smo po\u010deli da izlazimo prema Stankovcu. U Blace smo mnogo patili. Mesto u kome smo stajali bilo je kao rupa koju ste morali prec\u0301i da biste do\u0161li do Stankovca. Moralo se hodati da bi ste pre\u0161li vojsku. Taj deo je bilo te\u0161ko prec\u0301i jer policija nije dozvolila da pre\u0111emo granicu i iza\u0111emo u Stankovec, s druge strane gde je bila vojska. Po\u0161to sam ja bila sa devoj\u010dicom, meni su dozvolili da pre\u0111em i pre\u0161la sam na drugu stranu … pa sam iz Blace pre\u0161la u Stankovec, ali mog supruga su \u00a0zaustavili. Nisu mu dozvolili da pre\u0111e. Pri\u010dao je s njima, i nekako je uspeo da pobegne i onda smo krenuli prema Stankovcu, tamo gde je bila vojska. I tamo smo ostali tri nedelje. Vojska nam je donela \u0161atore. Ali bili smo, da tako ka\u017eem, psiholo\u0161ki traumatizirani. Nismo znali ni kuda idemo, ni \u0161ta c\u0301emo raditi, ni gde smo, ni gde su nam ostali \u010dlanovi porodice.<\/p>\n

Da li je bilo srpskih policajaca tamo gde ste odseli?<\/p>\n

U Stankovcu?<\/p>\n

Da.<\/p>\n

Ne, tamo nije bilo srpske policije. Tamo je bila samo vojska. Dok u Blace da. U Blacu je bilo policije.<\/p>\n

Gde ste oti\u0161li \u200b\u200bpo dolasku u Stankovec?<\/p>\n

Kada smo stigli \u200b\u200bu Stankovec, upisali smo se za Izrael. Upisali smo se i oti\u0161li \u200b\u200bu Izrael. Dva dana nakon \u0161to smo se upisali, dobili smo vest da idemo u Izrael. Za tri sata smo stigli u Izrael.<\/p>\n

Koliko vas je bilo tamo, otprilike?<\/p>\n

150 ljudi. Bilo nas je 150 ljudi. I oti\u0161li \u200b\u200bsmo tamo. Tamo smo bili veoma dobro primljeni. Tamo je bio i predsednik Izraela. Do\u010dekali su nas sa zastavama. Bio je to neverovatno dobar prijem. U tom trenutku znam da sam se malo opustila, kada sam videla da nas \u010dekaju sa crvenim zastavama i odli\u010dno su nas do\u010dekali. Jer ne zaboravljam u\u017eas tog vremena. I sad kad spominjem te trenutke, setim se u\u017easa i tog veoma te\u0161kog vremena. Tamo su nas lepo smestili, u lepu salu, ponudili pic\u0301e i izrazili dobrodo\u0161licu na njihovom jeziku, a Albanac iz Albanije preveo nam je govor, zapravo prevod je uradila jedna \u017eenska osoba. Hana se zvala ta \u017eena iz Albanije i prevodila nam je na albanskom jeziku. Tu smo ostali sat vremena. Posle sat vremena poslali su nas na drugo mesto, kako da ka\u017eem … negde dalje od Tel Aviva i tamo su rezervisali restoran za nas da jedemo i pijemo. Pripremili su nam i mesto za spavanje. Bilo je posebno mesto za spavanje. Bilo nas je 150 u toj grupi.<\/p>\n

Koliko ste dugo ostali u Izraelu?<\/p>\n

U Izraelu smo ostali 6 meseci. Posle dve ili tri nedelje re\u010deno nam je da jedan \u010dlan porodice mo\u017ee da radi. Moj mu\u017e je rekao u redu. Za\u0161to da ne radi. Po\u010deo je malo da radi. Zatim je uzeo i sina da radi. Po\u010dela je da radi i starija c\u0301erka. Samo mala nije radila. Onda su posle dva meseca, jer i malu decu neko je morao u\u010diti, da ne zaborave jezik, pitali da li postoji neko ko je zavr\u0161io \u0161kolu za obrazovanje, ja sam bila kvalifikovana, zavr\u0161ila sam visoko obrazovanje i predavala, zavr\u0161ila sam studije jezika, rekla sam da ja mogu da radim sa decom. Rekli su mi u redu, samo da li ste spremni za rad sa decom, i ja sam rekla da c\u0301u raditi, samo mi recite mesto gde c\u0301e se odr\u017eavati nastava jer sam spremna za rad sa decom. I tamo sam radila oko dva meseca sa decom. Tada sam albanskoj deci predavala nastavu albanskog jezika, matematiku, fizi\u010dko vaspitanja, bili su zadovoljni sa mnom, radila sam sa decom na nekim temama, ne\u0161to muzike, ne\u0161to glume, deca su pitala da li c\u0301emo se vratiti na Kosovo? Rekao sam im da ho\u010demo. Samo da se situacija malo smiri. Deca su bila zadovoljna sa mnom. I ja sam bila srec\u0301an sa njima. \u0160ta da radim. Takav je \u017eivot tokom rata. Bilo je te\u0161ko do\u017eiveti takve stvari.<\/p>\n

Da li ste razmi\u0161ljali o povratku iz Izraela? Mi bismo se vratili na Kosovo prvog dana. Leteli bismo ovuda da smo imali krila. Mislili smo da ostanemo tamo, ali nakon 6 meseci dobili smo datum povratka i vratili smo se na Kosovo. Kada smo se vratili na Kosovo, sve je bilo izgoreno, ali ipak nema sa svojom zemljom. Ipak kad pomislim da je porodica pre\u017eivela, bila sam srec\u0301na, jer su neke porodice pogo\u0111ene ratom, neki su uni\u0161teni, mnogo ljudi bili su ubijeni i masakrirani. Nismo izgubili nikoga u porodici. Molim se Bogu i nadam se da c\u0301e od sada pa nadalje barem za mlade biti bolje jer \u0161to se nas ti\u010de na\u0161a generacija je pro\u0161la kroz ove pote\u0161koc\u0301e, bar za vas mlade da bude dobro. I verujem da c\u0301e biti bolje.<\/p>\n

Nadajmo se. Hvala vam puno na va\u0161em vremenu, \u017eelimo vam sve najbolje.<\/p>\n

Hvala i vama \u0161to ste izdvojili vreme za ovaj intervju.<\/p>\n

Hvala vam.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Bjeshka Guri (osoba koja intervjui\u0161e) Kefsere Dula (sagovornik) Skracenice: BG=Bjeshka Guri, KD= Kefsere Dula Zovem se Kefsere Dula, nastavnik albanskog jezika. Da li nam mo\u017eete re\u010di kako je po\u010deo rat, kako se sjec\u0301ate da je rat po\u010deo? Rat je zapo\u010deo, kako re\u010di… bilo je vrlo te\u0161ko pre\u017eiveti sve to, jer nismo ni zami\u0161ljali, te\u0161ko […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1020,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1129"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1129"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1129\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1379,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1129\/revisions\/1379"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1020"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1129"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1129"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1129"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}