{"id":1098,"date":"2021-01-19T10:56:54","date_gmt":"2021-01-19T10:56:54","guid":{"rendered":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/?p=1098"},"modified":"2021-08-19T10:13:58","modified_gmt":"2021-08-19T10:13:58","slug":"ganimete-halilaj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/ganimete-halilaj\/?lang=sr","title":{"rendered":"Ganimete Halilaj"},"content":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text]<\/p>\n\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Arb\u00ebr Halilaj (osoba koja intervjui\u0161e)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Ganimete Halilaj (sagovornik)<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Skracenice: AH= Arb\u00ebr Halilaj, GH= Ganimete Halilaj<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

AH: \u0160ta ste radili pre nego \u0161to ste pobegli od ku\u0107e i \u0161ta se desilo?<\/p>\n

GH: Mi smo bili tu uobi\u010dajeno, znali smo da je rat svuda naokolo, pre nego \u0161to nam je neko javio u selu da je Policija u selu, a onda smo bili primoran da napustimo, poveli smo decu?<\/p>\n

AH: I gde ste oti\u0161li?<\/p>\n

GH: Oti\u0161li smo u obli\u017enju planinu iznad sela i tu smo boravili 3 dana. Tre\u0107eg dana do\u0161li su srbi i po\u010deli su da pucaju. U planinu smo imali sa sobom one stvari koje smo poneli, hranu, ode\u0107u. Oni su neprestano pucali, narod je be\u017eao, imalo je ranjenih. Deda mog supruga, dever i njegov sin bili su ranjeni granatom, tokom no\u0107i i ne mogu da se setim, ali bilo je dosta ubijenih. I odatle smo oti\u0161li u \u00a0(nije jasno)<\/u><\/em> , sastali smo se sa (nije jasno)<\/u><\/em>. Ranjeni su tamo odvedeni i pru\u017eena im je lekarska pomo\u0107. Tamo smo ostali da preno\u0107imo a onda smo se vratili u selo ponovo. Istog jutra ponovo su po\u010deli sa napadima i da pucaju i opet smo bili primorani da pobegnemo u (nije jasno)<\/u><\/em>., i tu smo ostali jo\u0161 jednu no\u0107. Onda smo se ponovo vratili ku\u0107i bili primorani da ostanemo jednu no\u0107, dobro se se\u0107am, a onda su ponovo po\u010deli da pucaju na nas ba\u0161 mnogo, se\u0107am se da nismo mogli da iza\u0111emo, a onda u neko doba nave\u010de organizovali smo se (nije jasno)<\/u><\/em> \u00a0i oti\u0161li smo u (nije jasno)<\/u><\/em> \u00a0selo. Do\u0161li su nam neki gosti, moj otac i majka da nas posete, po\u0161to smo bili napadnuti i bili smo ranjeni, ostali su sa nama, i oni su uzeli na traktore i oti\u0161li smo njihovoj ku\u0107i u (nije jasno)<\/u><\/em>, tamo smo ostali mesec dana. Nakon mesec dana stanje se bilo primirilo, vratilo smo i onda je otpo\u010dela druga ofanziva koja je bila gora i ostali smo sedam nedelja (nije jasno)<\/u><\/em>. Zapalili su nam ku\u0107e, prvi put su nam zapalili svu garderobu, traktore…bra\u0161no, hranu…nismo imali \u0161ta da jedemo! Ostali smo ku\u0107i bez hrane ponovo 2 dana! Stariji sin (nije jasno)<\/u><\/em>, sir smo jeli rukama. Tokom druge ofanzive tako\u0111e su nam zapalili ku\u0107e i ono \u0161to smo imali, pobegli smo samo sa onim \u0161to smo imali na sebe obu\u010deno.<\/p>\n

Kada smo pobegli u (nije jasno)<\/u><\/em>, tamo smo ostali 7 nedelja, dobro su pribunili o nama, doneli su hrane koje su imali, \u0161ta su mogli da kupe, mada nije bilo mnogo toga da se kupi, nije bilo prodavnica, neke makarone i ne\u0161to tako. \u017diveti 7 nedelja skoro bez i\u010dega, nije bilo ni \u0161e\u0107era ni ni\u0161ta, osim tog hleba \u0161to smo imali. Nakon toga opet je po\u010deo napad\u00a0 i onda smo opet po\u010deli da be\u017eimo po planinama. Tog jutra spremali smo kukuruzni hleb, imali smo dovoljno bra\u0161na, nave\u010de bi isto spremali (nije jasno)<\/u><\/em> imalo je ne\u0161to mesa, ali kuvati meso bez soli, nekako ne ide…nije ukusno, nije se moglo jesti…eto tako nekako smo se spasili, ina\u010de druga\u010dije nije moglo biti.<\/p>\n

Bili smo ranjeni, ja, (nije jasno)<\/u><\/em>, dever, starac, i dosta ljudi iz mahale, bilo je ubijenih, ukratko bez hrane,….neki su uspeli da odu za Albaniju, ta\u010dnije ve\u0107ina….ali mi ostali na ovu stranu, hteli smo da se predamo…nismo mogli da ostanemo tokom druge ofanzive, me\u0111utim uzeli su nas neki prijatelji, dok drugi deo sela oti\u0161ao je za Albaniju (nije jasno)<\/u><\/em>, tako da smo do kraja rata ostali ovde na Kosovu i sve smo pro\u017eiveli, one najte\u017ee stvari koje niko ne mo\u017ee da zamisli. Samo hvala Bogu, nismo imali nijednog \u010dlana iz porodice ubijenog, pre\u017eiveli smo tako sa ranama ali smo se spasili.<\/p>\n

AH: Kako ste ranjeni?<\/p>\n

GH: Po\u010deli su da pucaju od ranog jutra, mi smo spremali jelo u \u0161umu, spremali hleb nave\u010de za ujutru. (nije jasno)<\/u><\/em> \u00a0Kad su po\u010deli da nas pucaju, ja sam tada mesila hleb. Bilo je ukupno 50 \u010dlanova, ve\u0107ina su bili izbeglice iz Blaca, Mali\u0161eva…kada su po\u010deli da pucaju ja sam spremala jelo…nisam znala \u0161ta da radim, kako taj narod da ostavim bez hleba, (nije jasno)<\/u><\/em> vi\u0161e od polovine ljudi je pobeglo, ja sam se vratila ponovo tu kod hrane (nije jasno)<\/u><\/em> a onda be\u017ee\u0107i uzbrdo oni su ponovo pucali, ja sam bila sama sa deverom i svoje dvoje dece. Kada sam stigla gore ugledala sam starca, dedu…ostao je sam nije se mogao pomerati. Onda sam kazala deveru, uzmi ovu decu i krenite sa izbeglicama, ja se vra\u0107am da uzmem starog i oti\u0161li smo kod jednog traktora. Kad sam ostavila starog kod to\u010dka traktora, pala je granata i ranila je starog u lice, i mene je pogodila u rame, tako jako me je zabolelo rame da sam pomislila da mi je unutra\u0161nja kost prese\u010dena (nije jasno)<\/u><\/em>, videla sam da mi krv te\u010de, i tu je dosta ranjenih bilo, ne mogu da se setim ta\u010dno koliko, ali sam videla kako je izdahnuo 25 godi\u0161njak, umro je tu na licu mesta i videla sam mnoge druge koji nisu smeli da posmatraju to de\u0161avanje. Nakon rata i dosta nakon toga bili imali smo traume, ja i moja deca, videli smo u\u0111as, sve i sva\u0161ta.<\/p>\n

AH: A kada ste se vratili svojoj ku\u0107i nakon rata, kako je bilo u tom mestu, da li se se\u0107ate?<\/p>\n

GH: Kada smo se vratili ku\u0107i, ostali su samo zidovi, sve ku\u0107e su bile zapaljene, nije ni\u0161ta ostalo. Oti\u0161li smo u kom\u0161ijsku ku\u0107u, bila je gostuju\u0107a soba velika, bila je sme\u0161tena blizu jedne \u0161tale, tada smo ispred prozora imali (nije jasno)<\/u><\/em>, u toj maloj sobi bilo nas je ukupno 14 \u010dlanova porodice, tu smo sedeli. Kada smo se vratili ja nisam smela da u\u0107em u dvori\u0161te, oti\u0161li smo tu kod kom\u0161ije..nakon 2 nedelje, oti\u0161li smo kod moje porodice u selo (nije jasno) <\/u><\/em>tamo smo sedeli sve dok nismo napravaili sme\u0161taj. Tamo ni\u0161ta nije bilo, sve \u0161to je ostalo bilo je uni\u0161teno, gardaroba, zlato, sve je odnesto….imali smo samo ono u \u0161ta smo bili obu\u010deni za vreme rata. Hvala dobrim ljudima, \u0161to su nam pomogli i nakon toga smo se snadbeli (nije jasno)<\/u><\/em>.<\/p>\n

Osim \u0161to su nas pobili, ranili, oni su nam i uni\u0161tili imovinu koju smo imali. Dva puta su nas proterali (nije jasno)<\/u><\/em>.<\/p>\n

AH: Kako ste se ose\u0107ali nakon zavr\u0161etka rata?<\/p>\n

GH: Nakon \u0161to je rat zavr\u0161en, ose\u0107ala sam se nekako, znaju\u0107i da smo oslobo\u0111eni…kao da letimo, dobro smo se ose\u0107ali….oslobodili smo se puacanja, kad bi ne\u0161to puklo uvek bi se podsetili de\u0161avanja…nismo imali brigu o tome ima li hrane ili ne, mo\u017eemo da \u017eivimo i u \u0161atoru samo da nemamo vi\u0161e ono \u0161to smo svakodnevno pre\u017eivljavali, dosta smo se brinuli za decu…se\u0107am se dok smo bili 7 nedelja u izbegli\u0161tvu, da deca budu obu\u010dena, da budu spremna da tokom no\u0107i, da ih stavim na le\u0111a i da be\u017eimo. Odvajalo se iz na\u0161ih usta za decu (nije jasno)…<\/u><\/em><\/p>\n

[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row][vc_column][vc_column_text] [\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row][vc_column][vc_column_text]Arb\u00ebr Halilaj (osoba koja intervjui\u0161e) \u00a0 Ganimete Halilaj (sagovornik) \u00a0 Skracenice: AH= Arb\u00ebr Halilaj, GH= Ganimete Halilaj \u00a0 AH: \u0160ta ste radili pre nego \u0161to ste pobegli od ku\u0107e i \u0161ta se desilo? GH: Mi smo bili tu uobi\u010dajeno, znali smo da je rat svuda naokolo, pre nego \u0161to nam je neko javio u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1008,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1098"}],"collection":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1098"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1098\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1394,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1098\/revisions\/1394"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1008"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1098"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1098"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/museumofrefugees-ks.org\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1098"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}